Među najvažnije energente današnjice ubraja se nafta. Ta se tekućina, boje od svjetložute do tamnosmeđe i posebna mirisa, naziva i crnim zlatom

Babilonci su naftu, prirodnu tvar akumuliranu u Zemljinoj kori, koristili kao premaz za zaštitu drvenih konstrukcija, Egipćani su njom štitili zidove od vlage i koristili kao lijek za rane, a u Kini je služila za rasvjetu. Do nafte se dolazi bušenjem njezinih ležišta, koja se nalaze duboko ispod Zemljine kore. Sirova nafta u rafinerijama se prerađuje u benzin, dizel, loživo ulje, laki mazut za brodove i teški mazut za termoelektrane. Od nafte, koja je neobnovljivi izvor energije, proizvode se umjetna gnojiva, lijekovi, plastični materijali i dr.

Povijesni razvoj naftnog gospodarstva: od bušotina, prerade, transporta do prodaje i primjene derivata može se pratiti i uz pomoć poštanskih maraka. Najčešća izdanja “naftaških” maraka dolaze iz Latinske i Južne Amerike te zemalja Bliskog istoka i bivšeg SSSR-a, odnosno najvećih proizvođača crnog zlata. Prva poštanska marka s temom nafte bila je azerbajdžanska iz 1919. godine na kojoj je prikazan bušaći toranj. SAD je treća zemlja po količini proizvedene nafte u svijetu, a u povodu 100. obljetnice svoje naftne industrije izdao je 1959. prigodnu marku u nakladi od čak 120 milijuna primjeraka. Skupljači poštanskih maraka s temom nafte mogu, primjerice, saznati o: tankerskom prijevozu nafte, koji je prikazan na poljskoj marki iz 1961.; polaganju cijevi za transport nafte putem mreže cjevovoda Družba na čehoslovačkim markama iz 1975.; preradi nafte u rafineriji Porto na portugalskoj marki iz 1970.; istraživanju proizvodnje nafte i plina iz mora na markama UAE-a iz 1976. godine; 30. obljetnici OPEC-a na sudanskoj marki iz 2006. godine; IV. geološkom kongresu zemalja Latinske Amerike na marki Trinidada i Tobaga iz 1979. godine i dr.

Zanimljiva, vrlo rijetka i skupa poštanska marka s temom naftnog polja ona je Njemačke pošte iz Drugog svjetskog rata, tiskana za okupirano područje Poljske. Prikazuje naftna polja Borysław istočno od Krakova. Tiskana je u Beču 10. svibnja 1944., ali nije puštena u promet.

TEKST  Ivo Aščić