Prije izuma sata, instrumenta ili naprave za mjerenje vremena, ljudi su se ravnali po Suncu. Taj je veliki tehnički izazov u samom početku bio vrlo skroman, a temeljio se na različitim pojavama ili događajima određenog trajanja

Sunčani sat bio je poznat među Sumeranima u Mezopotamiji u IV. i III. tisućljeću pr. Kr. Rad mu se temeljio na pomicanju sjene štapa ili nekog drugog tijela zbog prividnog dnevnog gibanja Sunca. Sunčani satovi postavljali su se na javnim zgradama, crkvama i sl., gdje se mogu vidjeti i danas. Stari Egipćani koristili su vodeni sat (klepsidra), koji je mjerio vrijeme s pomoću vode ili ulja na principu dviju spojenih posuda.

Mjerenje vremena odvijalo se tako da voda teče kroz kapilarnu cijev iz jedne posude u drugu i u njoj podiže plovak koji dalje pokreće figuru što pokazuje vrijeme označeno na stupiću s brojkama. Na sličan način radi i pješčani sat, kod kojeg su dvije staklene posude spojene tankom cjevčicom kroz koju protječe pijesak. Pješčani sat zadržao se do danas kao ukras, a na zaslonima računala kao sličica koja upozorava na odvijanje neke naredbe.

Grci su najveći dio znanja o astronomiji i mjerenju vremena preuzeli od susjednih kultura, no svojim su umijećem uvelike nadmašili učitelje. Kinezi su sve do V. st. za mjerenje vremena najčešće koristili različite naprave koje se temelje na izgaranju određenog materijala, npr. svijeće koje dogorijevaju određenom brzinom.

Mehanički satovi, za razliku od prethodnika, ne oslanjaju se na vanjske izvore nego imaju pogon na utege. Precizniji mehanički satovi rade se tek od kraja XVII. st., a mogli su se koristiti u pokretu (džepni i ručni sat). Osim za mjerenje vremena, složeniji satovi pokazuju datume i kalendar, dok neki mehanički satovi obavljaju i popratne funkcije, npr. zvone u određeno vrijeme, pokreću figure ljudi ili životinja, najčešće na zvonicima crkava ili javnih zgrada i sl.

Sredinom XIX. st. razvila se industrijska proizvodnja satova, a jedno od novih središta urarske proizvodnje postao je SAD. Sredinom XX. st. pojavio se električni, a nekoliko desetljeća kasnije i elektronički sat koji se odlikuje velikom točnošću te je stoga danas uobičajen prateći dio mnogih uređaja kao što su računala, telefoni, televizori, kućanski aparati i dr. (Ivo Aščić)