Marke – Vukovar

Broj 617, Razno
13.11.2020

Osim na markama, o kojima je pisano u prethodnim brojevima Hrvatskog vojnika, hrvatski grad Vukovar tema je i drugih državnih simbola

Vukovar je u novijoj povijesti dva puta bio u potpunosti uništen: prvi put od Osmanlija 1688., a drugi put od JNA i paravojnih srpskih snaga 1991. godine

Motiv dvorca Eltz i Vučedolska golubica prikazani su na poleđini novčanice od 20 kuna. Grad Vukovar nalazi se na ušću Vuke u Dunav u zapadnom Srijemu. Pristanište je na Dunavu i sjedište Vukovarsko-srijemske županije. Tragovi naseljenosti postoje još iz starijeg željeznog doba i ranog srednjeg vijeka, kad je postojao utvrđeni grad Vukovo.

U srednjem vijeku Vukovar je bio sjedište prostrane Vukovske županije, a na desnoj obali rijeke Vuke nalazila se kraljevska utvrda castrum Walkow građena od opeke između XII. i XIV. stoljeća, a kasnije ojačana renesansnim bastionima. Od 1526. do 1687. bio je pod osmanskom vlasti i u to je doba izgubio strateško značenje. Osmanlije su tijekom povlačenja grad gotovo u potpunosti spalili.

Najistočniji hrvatski grad Ilok, udaljen 39 kilometara od Vukovara, tijekom Domovinskog rata bio je okupiran

Za herojske obrane Vukovara ujesen 1991. jugoarmija i četničke snage potpuno su uništile grad i okupirale ga. Na temelju Erdutskog sporazuma (Temeljni sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu koji je postignut tijekom pregovora u Daytonu, SAD, i potpisan 1995. u Erdutu), Vukovar je 15. siječnja 1998. vraćen mirnom reintegracijom Republici Hrvatskoj. Vukovar je danas najpoznatiji po Vukovarskoj bitki, koja se vodila od 24. kolovoza do 18. studenog 1991., te stradanjima koja su se dogodila nakon toga.

Doplatna marka iz 1996. pod nazivom “Za Vukovar” bila je jedno od sredstava prikupljanja pomoći gradu heroju i simbolu Domovinskog rata

O Vukovarskoj bitki Leksikografski zavod Miroslav Krleža među ostalim navodi: “Vukovarska bitka, najveća bitka u Domovinskom ratu. Vukovar su napadale jedinice JNA i paravojne srpske snage s približno 20 000 vojnika (još oko 30 000 vojnika bilo je angažirano u širem okruženju grada), dok je na strani hrvatskih branitelja bilo oko 1800 boraca. Organizirani otpor hrvatskih branitelja prestao je 18. XI. 1991.

U borbama je na hrvatskoj strani bilo oko 2000 poginulih (od toga oko 1100 civila i 900 boraca). Procjenjuje se da je na strani JNA i pridruženih snaga bilo oko 3000 poginulih (srbijanski izvori navode oko 1400 poginulih); uništeno im je oko 150 oklopnih vozila (od toga oko 90 tenkova i 30 transportera), oko 100 drugih vozila i nekoliko zrakoplova (neke procjene navode i do 400 uništenih oklopnih vozila JNA).”