Nedavna povijest pokazuje da se Europa baš i nije proslavila pokušajima provođenja zajedničkih projekata razvoja oružanih sustava. Jedina iznimka područje je razvoja vođenih projektila, pa tako i AAM-ova. Nakon uspješnog završetka razvoja i uvođenja u operativnu uporabu AAM-a malog dometa IRIS-T (vidi Hrvatski vojnik broj 139) završetka razvoja približio se i AAM velikog dometa Meteor. Najveća je prepreka njegovom završetku nemogućnost europskih partnera da se dogovore oko smjera razvoja Typhoona II.

Razvoj Meteora odvija se unutar konzorcija šest europskih država (Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske, Švedske i Velike Britanije) sa ciljem da postanje standardni AAM velikog dometa za sve europske lovce – Typhoon II, Rafale i Gripen. Uz to Meteor će postati sastavni dio naoružanja britanskih F-35, a najvjerojatnije i talijanskih. Meteorovi korijeni sežu sve do 1984. i švedske studije za AAM srednjeg dometa Rb 37. S vremenom je Rb 37 sve manje bio švedski projekt a sve više međunarodni. Prvo se uključila Velika Britanija (preko tvrtke BAE Systems), a tijekom devedesetih za program su se zainteresirale Njemačka, Italija i Španjolska, kojima se 1999. pridružila i Francuska. Tada je cijeli projekt prešao pod okrilje tvrtke MBDA.
Formalni ugovor o razvoju šest država je potpisalo u prosincu 2002. Osim MBDA-ja kao nositelja razvoja u program su uključeni kao važni partneri i Bayern-Chemie (motor), Thales (aktivni radarski sustav navođenja), SAAB Bofors Dynamics (upaljači), Alenia, LFK i INMIZE. Do danas je jedino Njemačka službeno objavila namjeru kupnje 600 projektila vrijednih 544 milijuna eura.

Ono što Meteor najviše razlikuje od drugih AAM-ova proizvedenih na Zapadu je njegov raketno-ramjet Throttleable Ducted Ramjet (TDR) pogonski sustav koji je razvila njemačka tvrtka Bayern-Chemie. Princip rada je sljedeći: prvo startni raketni motor ubrza projektil tijekom lansiranja do brzine od dva Macha. Pošto se potroši gorivo raketnog motora taj prostor postaje komora za izgaranje ramjet motora. Najveći napredak koji je TDR motor donio je mogućnost promjene potiska ramjet motora koji omogućava postizanje maksimalne pokretljivosti Meteora tijekom završne faze leta. Pri najjačem potisku TDR će Meteora potjerati do četiri Macha i osigurati mu domet veći od 100 kilometara. I na krajnjem dometu Meteor će zadržati pokretljivost od 6 G.

Meteor nema klasična krila već samo upravljačka krilca na samom kraju projektila. Uzgon potreban za let generira tijelo projektila. Jedini dio koji se posebno ističe su dva usisnika na sredini s donje strane tijela koji osiguravaju dotok zraka u ramjet motor. Usisnici su postavljeni pod 90 stupnjeva jedan prema drugom i u simetriji s upravljačkim krilcima. Iako nije projektiran za uporabu na američkim F-22 Raptoru i F-35 Lightningu II zbog “nedostatka” velikih krila, Meteor je kompaktibilniji s unutartrupnim spremnicima na tim avionima od američkog AMRAAM-a. Da bi se prilagodio uporabi na F-35 potrebno je tek neznatno smanjiti raspon upravljačkih krilaca. S obzirom na to da se radi o AAM-u velikog dometa, a ne o projektilu za blisku zračnu borbu Meteor nema sustav za vektorizaciju potiska motora (Thrust Vectorin Control – TVC) ali njegova velika brzina i na krajnjem dometu omogućuje izvrsnu manevarbilnost i nakon 100 kilometara leta.

CATIC PL-12
Do prije deset godina bilo bi nezamislivo da se u pregledu najsuvremenijih vođenih projektila zrak-zrak nađe i jedan kineski. Brz razvoj kineske industrije (uključujući i namjensku proizvodnju) omogućio je razvoj AAM-a srednjeg dometa koji, bar teoretski, ulazi u skupinu najsuvremenijih. Riječ je od AAM-u srednjeg dometa PL-12 (izvozne oznake SD-10) koji je ujedno i prvi kineski AAM srednjeg dometa s aktivnim radarskim sustavom za samonavođenje. Iako je PL-12 namijenjen kineskom ratnom zrakoplovstvu, pa je razvijen u skladu s njegovim potrebama, projektil je ponuđen i na svjetskom tržištu (i tako zadovoljio kriterij da se uvrsti u ovaj pregled). Njegov će izvozni uspjeh u potpunosti ovisiti o prodajnim uspjesima najnovijih kineskih borbenih aviona FC-1 i J-10, ali i mogućim poslovima modernizacije lovaca F-7 (kineska kopija sovjetskog MiG-a 21) prodanih drugim državama.
U skladu s time prvi strani kupac SD-10 bit će (vjerojatno već i je) pakistansko ratno zrakoplovstvo koje je kupilo lovce FC-1 (pakistanske oznake JF-17 Thunder). Iako će se Thunderi proizvoditi i u Pakistanu, još nije poznato hoće li ga naoružati i projektilima SD-10 (ovisi o odabiru radara). SD-10 će se sigurno naći u naoružanju pakistanskih J-10 čiju je kupnju nedavno službeno najavio pakistanski zapovjednik zrakoplovnog stožera maršal Tanvir Mahmood Ahmed. Maršal Ahmed je najavio kupnju dvije eskadrile J-10, pa se očekuje kako bi pakistansko ratno zrakoplovstvo za njihovo naoružavanje, među ostalim, trebalo naručiti oko 200 SD-10.

Po svojoj konfiguraciji i tehničkim rješenjima PL-12 podsjeća na AMRAAM iako je teško reći da je njegova kopija, tim prije što su pri njegovom razvoju intenzivno rabljena znanja ruskih stručnjaka.

MBDA MICA
Razvoj projektila Missile d’Interception ef de Combat Aérien (MICA) započela je francuska tvrtka Matra u drugoj polovici osamdesetih godina. Francuzi su pri razvoju MICA-e primijenili sovjetsku filozofiju razvoja jednog projektila u dvije inačice s dva sustava vođenja. Tako su razvijene inačice MICA IR koja rabi dvofrekventno slikovno infracrveno tražilo i MICA EM koja rabi aktivni pulse-Doplerov radar u J frekvencijskom rasponu. Zanimljivo je da su obje inačice namijenjene borbi na malim i srednjim udaljenostima. Proizvođač posebno ističe mogućnost istodobnog lansiranja EM i IR inačice na isti cilj. Pritom je vrlo vjerojatno da će sustav za ometanje AAM-ova na cilju zaključiti ili da su oba projektila s infracrvenim (ako su radari isključeni) ili s radarskim (ako su uključeni) sustavom navođenja, pa neće ometati drugi. Time se znatno povećava vjerojatnost pogađanja cilja.
Kako bi se ostvarila potrebna pokretljivost u borbi na malim udaljenostima MICA je opremljena i upravljačkim krilcima i sustavom za vektorizaciju potiska raketnog motora. Četiri relativno velika, potpuno zraokretljiva upravljačka krilca što se nalaze na samom kraju projektila osiguravaju MICA-i pokretljivost i nakon prestanka rada raketnog motora. Sustav za usmjeravanje potiska čine četiri krilca smještena u ispuhu raketnog motora.

Specifičnost MICA EM inačice je da njezin aktivni radar može zahvatiti i vezati se za cilj i prije lansiranja što je itekako korisno tijekom borbe na maloj udaljenosti. Tako se izbjegava potreba prijenosa podataka o cilju preko datalinka, a MICA EM se od trenutka odvajanja od aviona-lansera samostalno usmjerava prema cilju.
Mogućnost pogađanja ciljeva na srednjim udaljenostima i kod EM i kod IR inačice ostvarena je kombinacijom inercijalne navigacije i datalinka za prijenos podataka o cilju u realnom vremenu. Na taj način se postiže da MICA i na srednjim udaljenostima dođe dovoljno blizu cilja da ga može zahvatiti svojim radarskim ili infracrvenim sustavom samonavođenja.
MICA nije jedinstvena samo po svojim dvjema inačicama koje imaju različite sustave navođenja i iste letne mogućnosti. MICA je jedinstvena i po tome što prvi korisnik nije matično ratno (ili mornaričko) zrakoplovstvo već ratno zrakoplovstvo strane države – u ovom slučaju Tajvana. Naime, Tajvan je još 1992. naručio čak 960 MICA EM projektila za 60 Miragea 2000-5 koje je dobio od 1997. do 1998. Francusko ratno zrakoplovstvo prvu narudžbu za MICA projektile dalo je tek dvije godine kasnije kako bi naoružalo svoje Mirage 2000. Obje inačice MICA-je sad su standarno oružje za zračnu borbu Miragea 2000 (inačice 2000-5 i 2000-9), a prodane su Grčkoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. MICA EM uvrštena je u naoružanje Rafalea M i standardno je oružje Rafalea francuskog mornaričkog zrakoplovstva.

Nakon što je završena serijska proizvodnja Miragea 2000, mogući novi izvozni uspjesi MICA projektila usko su povezani s izvoznim uspjesima Rafalea ili odlukom nekih od korisnika Miragea F1 da moderniziraju svoje avione te kupe nove projektile. Kako se Rafale dosad nije pokazao tržišnom uspješnicom tvrtka MBDA je pokušala naći i neke druge putove izvoza. Jedan je moguća integracija MICA projektila na ruske lovce Su-27/30. Integracija bi se obavila tijekom modernizacije indijskih i malezijskih Suhoja. Iako su obje države pokazale početni interes, rusko protivljenje takvoj mogućnosti okončalo je projekt i prije početka realizacije.

Denel Aerospace Systems R-Darter
Iako službene izjave to pobijaju, većina stručnjaka za ovo područje tvrdi da je južnoafrički R-Darter u gotovo svemu identičan izraelskom AAM Derby. Razvoj oba projektila započeo je potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća unutar zajedničkog izraelsko-južnoafričkog projekta. Cilj je bio zajedničkim snagama (novčanim i znanstvenim) razviti AAM srednjeg dometa sposoban za djelovanje izvan vizualnog dometa. Kako bi cijeli projekt bio “zanimljiviji”, projektantima je postavljen zahtjev da novi projektil mora zadržati približno iste dimenzije i, još važnije, istu masu kao i AAM malog dometa Sidewinder (od 90 do najviše 120 kilograma). Tako restriktivan zahtjev u pogledu mase postavljen je zbog procijene da će velika većina AAM-ova srednjeg dometa koji su tada bili u razvoju premašiti masu od 150 kilograma, pa se neće moći nositi na nosačima na vrhu krila lakih lovaca.

R-Darter nudi korisniku dva moda zahvata cilja. Za borbu na maloj udaljenosti projektil se može vezati za cilj prije lansiranja, rabeći pritom neki od senzora na avionu (recimo radar) ili ciljnik na kacigi pilota. Taj drugi način omogućava pilotu da nacilja cilj i lansira projektil bez potrebe aktiviranja radara (tihi mod). Pri gađanju ciljeva na srednjoj udaljenosti, to znači izvan vizualnog dometa, projektil se mora lansirati prije vezivanja na cilj. R-Darter i u tom slučaju pilotu nudi dvije opcije uporabe. Jedna je lansiranje projektila u unaprijed određeno područje. Pritom će R-Darter rabiti inercijalnu navigaciju sve do trenutka kad će doći dovoljno blizu cilja da ga zahvati svojim aktivnim radarom. Druga opcija je standardni prijenos podataka o položaju cilja putem datalinka, iako neki izvori tvrde da inačice R-Dartera koje su trenutačno u operativnoj uporabi nemaju tu mogućnost. S jedne strane, ako je to točno, nepostojanje datalinak onemogućava korekciju putanje R-Dartera na srednjem dijelu leta, što znatno smanjuje njegovu preciznost prema udaljenijim ciljevima. S druge, nepostojanje datalinaka znači da je R-Darter “ispali i zaboravi” oružje koje ne zahtijeva držanje cilja na radaru tijekom leta rakete. To pak znači da ga mogu rabiti i avioni opremljeni jednostavnijim (jeftinijim) radarima.

R-Darter operativno rabi južnoafričko ratno zrakoplovstvo na svojim lovcima Dheetah C, a istim će projektilom naoružati i svoje Gripene koji bi u operativnu uporabu trebali ući iduće godine. Iako nema službene potvrde o izvozu u treću zemlju, čuju su glasine da je Pakistan pokrenuo razvoj svoje inačice R-Dartera uz obilatu južnoafričku tehničku pomoć.

Rafael Derby
Za razliku od Južne Afrike koja nije uspjela prodati svoj R-Darter stranim kupcima, Izrael je imao znatno veći uspjeh svojim Derbyem. Možda je prevaga bila u tome što Derby, za razliku od R-Dartera, ima datalink za prijenos podataka s aviona na projektil što ga čini znatno preciznijim protiv ciljeva na većim udaljenostima, a možda je tajna u nečem drugom.
Osim što je u operativnoj uporabi u izraelskom ratnom zrakoplovstvu prodan je i Čileu. Tako je čileansko ratno zrakoplovstvo dobilo svoj prvi AAM srednjeg dometa i njime naoružalo modernizirane F-5E. Očigledno su jako zadovoljni Derbyem jer su odlučili njime naoružati i svoje F-16C, unatoč tome što bi jeftinija opcija bila kupnja originalnih AMRAAM-a. Istim je smjerom krenulo i brazilsko ratno zrakoplovstvo koje je kupilo Derbye da njima naoruža modernizirane F-5M i tako im omogući do tada nepostojeću mogućnost obaranja ciljeva na srednjim daljinama. Derbyje je odabralo i singapursko ratno zrakoplovstvo za svoje modernizirane F-5. No, ne rabe se Derbyji samo na F-5. Indijska ratna mornarica odabrala je kombinaciju radara Elta EL/M-2032 i Derbyja za modernizaciju svojih Sea Harriera.

Očito je da je tvrtka Rafael Derbyem ušla u nišu svjetskog tržišta koje je tražilo adekvatni AAM srednjeg dometa kojim se mogu naoružati i laki lovci. Kombinacija relativno jeftine modernizacije i projektila velike borbene učinkovitosti kupcima je postala neodoljiva.

Vymplet R-77 (RVV-AE)
Iako se radi o projektilu koji je bar teoretski bolji od sveprisutnog AMRAAM-a, točan status Vympelovom R-77 trenutačno je nepoznat. Iako je prodan većem broju stranih kupaca rusko ratno zrakoplovstvo još uvijek nije odlučilo hoće li ga prihvatiti za svoj glavni AAM srednjeg dometa. Glavni razlog zbog čega rusko zrakoplovstvo oklijeva s kupnjom R-77 u većem broju je nedostatak lovačkih aviona opremljenih za njegovu uporabu. Situacija će se vjerojatno promijeniti nakon što se službeno potvrdi najavljena modernizacija starijih inačica Su-27.
U međuvremenu Vymplet R-77 proizvodit će za strane kupce. Iako nije poznato je li izvozna inačica različita od originalne R-77, ostaje činjenica da ruski izvori kad govore o ovom projektilu i stranim kupcima uvijek navode oznaku RVV-AE. Nisu poznati točni podaci o izvozu RVV-AE. Gotovo je sigurno da su svi kupci Su-27/30 i kupci ovog projektila. RVV-AE kupili su i svi korisnici novijih inačica MiG-a 29 opremljenih odgovarajućim radarima. Najveći kupci RVV-AE-a su Indija i Kina, iako kineski SU-27K i J-11 nemaju mogućnost uporabe ovog projektila, njime su naoružani moderniji Su-30MKK i Su-30MKK2. Postoji mogućnosti i da se RVV-AE nađe u naoružanju kineskog domaćeg lovca J-10 iako je on naoružan projektilom PL-12. Indija svoje RVV-AE ne rabi samo na Su-30MKI već i na MiG-ovima 29. Iako to nije službeno potvrđeno, RVV-AE-om će naoružati i svoje buduće palubne lovce MiG-29K, ali i modernizirane MiG-21-93 Bison.

Još se manje zna o statusu inačice povećanog dometa koja je trebala dobiti veći raketni/ramjet motor umjesto dosadašnjeg dvostupanjskog raketnog motora. Na nekim je izložbama prikazana maketa projektila RVV-AE-PD, u početku s četiri a kasnije sa samo dva usisnika za zrak. Najavljeni domet je čak 160 kilometara, a novi radar mogao bi otkriti i zahvatiti cilj na udaljenosti do nekih 25 kilometara (R-77 može zahvatiti cilj na udaljenosti od 15 km). Najavljen je i razvoj projektila s infracrvenim sustavom samonavođenja kao i proturadarskog projektila s pasivnim sustavom samonavođenja. Osim najava i poneke makete ne postoje pouzdani podaci da je i jedan od tih projektila blizu serijske proizvodnje.

Pogled u budućnost
Iako je okončanje Hladnog rata usporio razvoj AAM-ova, bar u Sjedinjenim Američkim Državama i Rusiji, ponovno buđenje tržišta potiče proizvođače na razvoj novih projektila. U ovom trenutku primat su preuzeli europski proizvođači svojim projektilima IRIS-T, ASRAAM, MICA i Meteor, dok su se Amerikanci zadovoljili modernizacijom postojećih. Tako je stvorena pomalo paradoksalna situacija da američki proizvođači dominiraju prodajom borbenih aviona, a europski nude modernije projektile. Američki program Joint Dual Role Air Dominance Missile (JDRADM) još je u fazi ranog definiranja, a iz Rusije stižu nejasni signali da tvrtka Vympel pokreće razvoj novog projektila PAK-FA namijenjenog uporabi na novom ruskom lovcu koji će razviti Suhoj. Oba projektila neće ući u operativnu uporabu u idućih deset godina.

Dražen MILIĆ