Glavna su zadaća brojne srednjoameričke Armade operacije manjeg intenziteta – borba protiv narkokartela. Prije nekoliko godina činilo se da će je investicije u nova plovila usmjeriti dalje od obalnih i kopnenih operacija koje većinom provode marinci, no modernizacija je zasad ostala na jednom velikom i suvremenom ratnom brodu

Meksička ratna mornarica (Armada de México) nedavno je proslavila dvjestoti rođendan. Ustrojena je početkom 1821., a danas je jedna od dviju velikih samostalnih ustrojstvenih cjelina tamošnjih oružanih snaga. Naime, ratno zrakoplovstvo podređeno je kopnenoj vojsci. Važnost mornarice vidi se u tome što je unutar meksičke vlade za nju nadležno samostalno tijelo, Tajništvo za mornaricu (Secretaría de Marina – SEMAR). Zapovjednik mornarice istodobno je i njezin tajnik, dakle i ministar u kabinetu i karijerni mornarički časnik koji odgovara predsjedniku države, tj. vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga. Dužnost tajnika/zapovjednika trenutačno obnaša admiral José Rafael Ojeda Durán.

Mornarica je ustrojena od Zapovjedništva i triju većih cjelina: Mornaričkih snaga Meksičkog zaljeva i Karipskog mora, Pacifičkih mornaričkih snaga i Mornaričkog pješaštva. Temeljne su zadaće cijele mornarice nadzor i zaštita obala, teritorijalnog mora, isključivog gospodarskog pojasa i pomorskog zračnog prostora Meksika. Zadužena je također i za nadzor unutarnjih plovnih putova, plovnih riječnih i jezerskih ruta te provedbu Pomorskog plana u slučaju katastrofa.

Važnost mornarice još više dolazi do izražaja kad se pogledaju podaci o velikoj površini teritorijalnih voda (3 149 920 km²), dugom obalnom pojasu (11 122 km) te, praktički, djelovanju na dva golema oceana (Tihi i Atlantski). U tom je dijelu svijeta specifična sigurnosna situacija zbog narkokartela i ilegalne trgovine drogom. Mornarica je aktivna u borbi protiv te vrste organiziranog kriminala, čak i duboko u kopnenom teritoriju. Sudjeluje i u zaštiti pomorskih naftnih bušotina koje crpi državna energetska tvrtka Pemex. Kao i druge ratne mornarice, i meksička pruža pomoć u humanitarnim operacijama nakon uragana i ostalih prirodnih katastrofa.

Prema plavim vodama

U skladu s podacima na portalu CIA World Factbook, ima oko 50 000 pripadnika, što uključuje i 20 000 marinaca. To je po brojnosti stavlja na treće mjesto u obje Amerike, iza Sjedinjenih Država i Brazila. Portal Global Firepower navodi da meksička mornarica trenutačno u operativnoj uporabi ima 154 plovila. Ponovno gledajući iz kuta obiju Amerika, Meksiko je čak drugi, iza SAD-a. Međutim, broj meksičkih plovila varira ovisno o izvoru. Dosta je tih plovila već staro, pa i nije sasvim jasno jesu li u uporabi. Meksiko nema podmornice, a većinu flote primarno čine manja ophodna plovila. Zemlja ne izdvaja veliku sumu za obranu. Procjena je za ovu godinu oko 0,8 posto BDP-a, što je ipak napredak u odnosu na 2019., kad je izdvajano 0,5 posto, ukupno oko 13,4 milijarde dolara. Sve to se odražavalo na flotu, koja nema puno suvremenih brodova.

Najnovija je i najsuvremenija uzdanica meksičke mornarice fregata Benito Juárez. Meksiko je službeno klasificira kao oceansko ophodno plovilo velikog doplova (Patrulla Oceánica de Largo Alcance – POLA). To znači da Meksiko njim dobiva sposobnosti operacija u tzv. plavim vodama, daleko od obale. Nosi oznaku F 101 / POLA 101, a u operativnoj je uporabi od 6. veljače 2020. Koncept broda temelji se na modularnoj fregati SIGMA nizozemske brodograđevne tvrtke Damen, i to na njezinoj najduljoj inačici oznake 10514. Uoči primopredaje plovila i ulaska u operativni sastav meksičke flote provedena su brodograđevna i primopredajna ispitivanja koja su uključivala provjeru brodskih sustava, borbenog sustava te obuku cjelokupne posade. Damen je naveo kako završetak pokusnih plovidbi upućuje na pozitivan tijek projekta u cjelini. Završen je unutar planiranog proračuna, čak i nekoliko tjedana prije ugovorenih terminskih planova.

Ugovor o gradnji, opremanju i dostavi broda Benito Juárez potpisan je 2017. kao dio plana modernizacije mornarice. Nizozemsko brodogradilište Damen izgradilo je dva modula, a brodogradilište Astillero de La Secretaria Marina (ASTIMAR) No. 20 smješteno u gradu Salini Cruzu u državi Oaxaci na pacifičkoj obali, preostala četiri. Kobilica je položena u kolovozu 2017., a svi su moduli integrirani u Meksiku između lipnja i rujna 2018. godine. Osnovne brodograđevne značajke meksičke SIGMA-e 10514 očituju se u duljini preko svega od 107,5 m, najvećoj širini 14,02 m te istisnini od 2575 t. Pogonsko-propulzijski sustav temelji se na dizelsko-električnoj konfiguraciji, ukupne snage 26 820 kW. Najveća brzina iznosi 28, a krstareća 18 čvorova, autonomija je 20 dana, a najveći doplov prelazi 5000 NM.

Osnovno naoružanje čini BAE Systemsov glavni top 57 mm Mk 3 Bofors, Boeingov lanser protubrodskih projektila
RGM-84L Harpoon Block II, lanser projektila za protuzračnu obranu RAM (Rolling Airframe Missile), lanser za laka torpeda MK 54 Mod 0 i osmocijevni vertikalni lansirni sustav MK56 za PZO projektile ESSM (Evolved Seasparrow Missile). Brod je opremljen Thalesovim višenamjenskim 3D radarom SMART-S Mk2, kao i Indrinim sustavom elektroničkih mjera RIGEL. Na krmenom dijelu plovila nalazi se letna paluba i helikopterski hangar.

Predvodnik buduće klase?

Benito Juárez omogućuje meksičkoj mornarici i posadi od ukupno 122 člana sudjelovanje na međunarodnim vježbama i u humanitarnim misijama te povećanje razine prisutnosti u vlastitim teritorijalnim vodama te isključivom gospodarskom pojasu. Nedavno se, u srpnju 2022., dokazao na velikoj međunarodnoj vojnoj vježbi Rim of the Pacific, provedenoj u vodama blizu Havaja i Kalifornije. U njegovu je društvu bio i stari desantni brod – tenkonosac ARM Usumacinta. Juárez bi trebao biti predvodnik buduće klase Reformador, koju bi činilo osam fregata, ali zasad nema naznaka da bi se to moglo realizirati.

Među plovila novije generacije ubraja se i osam odobalnih ophodnih brodova izvorne meksičke klase Oaxaca. Podijeljeni su u dvije inačice koje se prije svega razlikuju u širini. Brodovi su u nekoliko ciklusa izgrađeni u domaćim, SEMAR-ovim vojnim brodogradilištima u Tampicu, savezna država Tamaulipas, te u spomenutoj Salini Cruzu. U operativnu uporabu ulazili su od 2003. do 2021. godine.

Osnovne značajke trupa ophodnih brodova klase Oaxaca očituju se u duljini od 86, širini 10,5 m (prva četiri plovila u klasi), odnosno 11 m (druga četiri plovila), srednjem gazu 3,6 m i 1850 t istisnine. Temeljno naoružanje sastoji se od glavnog pramčanog topa tvrtke Leonardo kalibra 76 mm, a na boku su strojnice kalibra 12,7 mm. Iznad krmenog hangara za smještaj helikoptera nalazi se Leonardov top kalibra 30 mm. Na samom je kraju broda letna paluba predviđena za helikopter srednje veličine. Propulzijski sustav sastoji se od dvostrukih dizelskih motora Caterpillar koji snagu preko propelerskih osovina prenose na dva vijka čime se postiže maksimalna brzina od 20 čvorova. Posadu čini 77 časnika i mornara, uz mogućnost dodatnog smještaja 39 marinaca ili pripadnika specijalnih snaga.

Slijed za praćenje napretka

Pečat meksičkog dizajna i državnih brodogradilišta ima i klasa odobalnih ophodnih brodova Durango s četiri plovila koja su u operativnu uporabu ušla od 2000. do 2003. godine. Duljine 81,4 m i maksimalne istisnine 1490 tona, s topom od 57 mm kao glavnim oružjem te helikopterskom palubom, i oni su prije svega opremljeni za ophodnje i borbu protiv krijumčarenja narkotika. Nešto su malo starije korvete klase Sierra. Prvotno su bile četiri, a nakon što je 2003. godine jedna teško oštećena u požaru, preostale su tri. Desetak su metara kraće od klase Durango, no i njihovo je glavno oružje top od 57 mm. Mogu nositi po jedan laki helikopter. U operativnoj su uporabi i četiri odobalna ophodna broda klase Holzinger, koja je svojevrsna prethodnica klase Durango. Izgrađeni su 1990-ih na osnovi klase Uribe, koja je razvijena u Španjolskoj. Od klase Uribe, koja je u operativnoj uporabi od prve trećine 1980-ih, još je preostalo pet plovila.

Dakle, na slijedu Uribe – Holzinger – Durango lijepo se može vidjeti napredak meksičke brodogradnje i mornarice na odobalnim ophodnim brodovima. Zanimljiv su noviji domaći projekt i dva logistička broda klase Montes Azules. Izgrađeni su u brodogradilištu ASTIMAR 20, Santa Cruz. Ušli su u operativnu uporabu 2011. i 2012., puna im je istisnina 3666 t, a dugi su točno sto metara. U planu je bila gradnja još dvaju plovila, ali narudžba nije podnesena.

Ipak, neke sposobnosti mogle su se osigurati samo kupnjom iz inozemstva. Jedan takav projekt, koji se još uvijek vidi u aktivnim plovilima, bila je nabava protupodmorničkih fregata klase Allende, koje su nekad bile dio brojne američke klase Knox. Meksiko ih je kupovao od SAD-a od 1997. do 2001. godine. S punom istisninom od oko 4300 tona i duljinom od 134 metra najveći su meksički borbeni brodovi, a zahvaljujući radarima i naoružanju (koje je SAD pristao ostaviti) opremljeni su za protupodmorničku borbu. Ipak, riječ je o starijim sustavima na plovilima starim pedesetak godina, pa je nužna njihova zamjena. Ona bi se trebala realizirati spomenutim proširenjem klase Reformador, tj. izgradnjom fregata POLA.

Kao rabljena plovila kupljene su 2004. godine i dvije izraelske raketne topovnjače / korvete klase Sa’ar 4,5. Danas se zovu ARM Huracán i ARM Tormenta, a glavno su im oružje izraelski protubrodski projektili Gabriel. Bili su to prvi meksički brodovi sposobni za lansiranje protubrodskih projektila, što je tad bio velik korak u razvoju konvencionalnih mornaričkih sposobnosti. No, i ti su brodovi danas prestari. Prešli su četrdesetu i više ne mogu biti pouzdan oslonac za mornaricu, pa bi trebali biti obuhvaćeni programom modernizacije.

Odnosi s SAD-om

Kroz cjelokupnu je suvremenu povijest i razvoj meksičke mornarice itekako vidljiv utjecaj, a time i pomoć sjevernog susjeda – Sjedinjenih Američkih Država. Kad su meksičke oružane snage bile uključene u borbu protiv narkokartela, to se najviše odnosilo na marince, koje se općenito smatra najučinkovitijim, najcjenjenijim i najpouzdanijim snagama u vojsci. Operacije suzbijanja narkokartela motivirale su meksičku mornaricu na još tješnju suradnju s američkim kolegama. U knjizi A Tale of Two Eagles, koja govori o meksičko-američkoj vojnoj suradnji nakon hladnog rata, Craig Deare tvrdi da je rat protiv organiziranog kriminala omogućio da sigurnosni i obrambeni odnosi dviju zemalja dosegnu novu razinu. Suradnja je bila najočitija u razmjeni obavještajnih podataka i u akcijama Sjedinjenih Država, koje su pomagale meksičkoj mornarici u ulaganjima u nove platforme.

Iako RM Meksika u floti ima brojna plovila i brodice, mnoga od njih premašila su vijek operativne uporabe. To se posebno odnosi na veća plovila, ali ona ipak i dalje aktivno služe u zadaćama i misijama, što upućuje na dobro održavanje. Unatoč činjenici da je ARM Juárez suvremen i dobro opremljen brod, ostao je jedini u svojoj klasi, a nema ni najava za daljnje veće nabave. Glavna su prijetnja meksičkoj nacionalnoj sigurnosti trgovina drogom, narkokarteli i sve negativne pojave koje su s njima povezane. Stoga su zadaće ratne mornarice prije svega usmjerene na male operacije, u kojima često sudjeluju marinci, a ne zahijevaju velike i teško naoružane brodove. Na stranicama SEMAR-a donesena je vizija o tome kako bi trebala izgledati meksička mornarica: biti institucija ispred svojeg vremena, prilagodljiva, s vlastitim sposobnostima i resursima za učinkovitu zaštitu nacionalnih pomorskih interesa; šireći, na temelju svojih načela i vrijednosti, pomorsku svijest u društvu, učvršćujući se kao strateška osovina nacionalnog pomorskog razvoja, s fokusom na međunarodnim operacijama. Izgleda vrlo ambiciozno, a za njezino su ostvarenje svakako potrebne daljnje investicije.

---

Državna vojna brodogradilišta

Meksička mornarica ima pet važnih brodogradilišta za gradnju i popravak plovnih jedinica.

Na obali Meksičkog zaljeva:

1. Brodogradilište No. 1 (ASTIMAR 1) u Tampicu, Tamaulipas
2. Brodogradilište No. 3 (ASTIMAR 3) u Coatzacoalcosu, Veracruz.

Na pacifičkoj obali:

3. Brodogradilište No. 6 (ASTIMAR 6) u Guaymasu, Sonora
4. Brodogradilište No. 18 (ASTIMAR 18) u Acapulcu, Guerrero
5. Brodogradilište No. 20 (ASTIMAR 20) u Salini Cruzu, Oaxaca.

Drugi objekti:

1. Mornarički centar za remont plovila No. 5 u Fronteri, Tabasco
2. Centar za remont brodova No. 7 u Ciudadu del Carmenu, Campeche
3. Centar za remont brodova No. 11 u Chetumalu, Quintana Roo
4. Mornarički centar za remont plovila No. 14 u Manzanillu, Colima
5. Nacionalni arsenal No. 3 u San Juanu de Ulúi, Veracruz.

---

Klasa Tenochtitlan

Osim nizozemskog Damena, interes za prodaju brodova Meksiku pokazuje i druga jaka europska tvrtka. U lipnju 2022. svoj je ured u Meksiku otvorio francuski Naval Group. Međutim, zasad je u prvom planu još uvijek suradnja s Damenom. Ona se ogleda kroz još dva projekta. Prvi je 53-metarski brod za logističku potporu ARM Isla María Madre porinut 2016. godine. Izgrađen je u brodogradilištu ASTIMAR 6 na temelju Damenova dizajna Fast Crew Supplier 5009. Zanimljivo je da služi u prvom redu za potrebe kažnjeničke kolonije na otočju Islas Marías zapadno od matičnog teritorija Meksika. Drugi su projekt mali ophodni brodovi klase Tenochtitlan, koji se temelje na konceptu Stan Patrol 4207 nizozemske tvrtke. Ugovor o gradnji prvih pet brodova potpisan je 2011. Gradnja prvih dvaju plovila – ARM Tenochtitlan (PC-331) i ARM Teotihuacan (PC-332) – počela je nakon potpisivanja, a dostavljeni su mornarici sredinom 2012.

Osnovne su brodograđevne značajke plovila duljina 42,8 i širina 7,1 m te istisnina 238 t. Propulzijskim sustavom koji se temelji na dizelskim motorima i dvama vijcima s upravljivim usponom krila postižu se brzine u rasponu od 25 do 30 čvorova (maksimalna iznosi 30 čvorova), a posadu čini od 16 do 18 mornara i časnika. Temeljno naoružanje sastoji se od strojnice tipa Browning M2, a na krmenoj rampi smještena je pomoćna brodica s vodomlaznom propulzijom koju je moguće spustiti i vratiti tijekom same plovidbe matičnog broda. Do kraja 2017. godine meksičkoj je mornarici isporučeno deset plovila. Sva su po licenciji izgrađena u jednom od državnih, tj. SEMAR-ovih brodogradilištva u Tampicu.

---

Brzi presretači

Među važnijim su plovilima u borbi protiv krijumčara narkotika vrlo brzi presretački ophodni čamci (interceptori) klase Polaris i Polaris II švedskog podrijetla. Iako mala po brodograđevnim dimenzijama, za meksičku su mornaricu značajna po brojnosti i najvažnijem obilježju: brzini. Izvornog naziva Stridsbåt 90, plovila su poznatija kao CB 90 (Combat Boat 90). Razvilo ih je brodogradilište Dockstavarvet za domaću, švedsku mornaricu. Uz brojne inačice, CB 90 su uz švedsku i meksičku usvojile mornarice još nekoliko zemalja, uključujući Norvešku, Grčku, Maleziju i SAD.

CB 90 iznimno je brz i okretljiv brod. Njegova mala istisnina, plitak gaz i turbine (vodomlazna propulzija) omogućuju mu djelovanje u plitkim priobalnim vodama pri brzinama do 40 čvorova (74 km/h). Vodomlazna propulzija zajedno s dobrom upravljivošću plovila omogućuju CB 90 izvođenje skretanja i okretanja pri ekstremno velikim brzinama, a test zaustavljanja (tzv. stop test) karakterizira potpuno zaustavljanje u dvije i pol duljine plovila. Standardne istisnine 15,3, odnosno 20,5 tona pri najvećem stanju krcanja, imaju duljinu preko svega od 15,9 m, dok duljina na vodnoj liniji iznosi 14,9 m. Najveća širina iznosi 3,8, a gaz samo 0,8 m. Posadu čine tri člana, a može prevoziti i do 18 potpuno borbeno opremljenih vojnika odnosno marinaca. Temeljno naoružanje čine tri strojnice M2 Browning, jedan lanser granata Mk 19, četiri morske mine i šest dubinskih bombi. Nakon što je krajem 1990-ih i početkom 2000-ih kupio četrdeset plovila, Meksiko je 2002. pribavio i dopusnicu za licencijsku proizvodnju, zbog čega je ondje izgrađeno još nekoliko plovnih jedinica.

---

Zrakoplovna flota

Meksička ratna mornarica u skladu sa svojim zadaćama posjeduje prilično brojnu i raznoliku zrakoplovnu flotu. Na društvenim mrežama često se mogu vidjeti snimke i fotografije mornaričkih letjelica kako prate plovila i vozila koja koriste krijumčari narkotika. Nažalost, u zadnje su se vrijeme dogodila dva incidenta s fatalnim posljedicama. Marinci su u srpnju 2022. uspješno proveli operaciju hvatanja šefa jedne od narkobandi. Rafael Caro Quintero završio je u zatvoru, no nedugo nakon uhićenja u državi Sinaloi na pacifičkoj obali srušio se helikopter Black Hawk koji je sudjelovao u operaciji i poginulo je 14 marinaca. Prema objavljenim rezultatima istrage, razlog pada bio je nestanak goriva. Nedavno se, 1. listopada, mornarički Eurocopter E145 srušio tijekom izvidničkog leta kod mjesta Paraísa, država Tabasco na obali Meksičkog zaljeva. Dvojica su pripadnika mornarice poginula, a dvojica teško ozlijeđena.

Avioni za specijalne misije / mornaričku ophodnju

CASA C212 (sedam aviona)

CASA CN235 (šest)

King Air 350 (pet)

Transportni avioni

Beechcraft Baron (dva)

CASA C295 (šest)

Cessna 208 (jedan)

Dash 8 (jedan)

King Air 90/350 (četiri)

Learjet 45 (dva)

Turbo Commander (četiri)

Helikopteri

Eurocopter AS555 (jedan)

Eurocopter AS565 (četrnaest)

H145 (jedan)

H225M (tri)

MD902 (pet)

Mi-17 (šesnaest)

S-70/MH-60R/UH-60M (sedam)

Trenažni helikopteri i avioni

Hughes 269 (četiri)

Schweizer 333 (deset)

T-6C+ (trinaest)

Zlin 143 (dva)

Zlin 242 (dvadeset sedam)

---

TEKST  Maja Ptić Grželj