Pobjedu u ratu ne donosi ni brojnost ni snaga oružja, već vojska koja u boj pođe jača u duši (Ksenofan, 565. – 480. godine prije Krista). Ovaj citat, kao i brojna povijesna ratna događanja među kojima je i Domovinski rat nedvojbeno su pokazala da je ljudski čimbenik neosporivo najvažnija sastavnica spremnosti svake vojske…

Riječ psihologija kovanica je dviju grčkih riječi: psyche (duh, duša, um) i logos (riječ, znanost). Doslovno značenje riječi stoga bi bilo znanost o duši. Ta je (prva) definicija psihologije odbačena jer pojam duše nije moguće jasno i točno definirati; danas se psihologija određuje kao znanost koja se bavi psihičkim procesima i njihovim manifestacijama u ponašanju. Zanimljivo je da je čovjek, koji je prvi u svijetu upotrijebio pojam psihologija Hrvat, rođen i preminuo u Splitu, otac hrvatske književnosti – Marko Marulić (napisao je djelo Psihologija ljudske duše). Ksenofanov citat, kao i brojna povijesna ratna događanja, među kojima je i Domovinski rat,  nedvojbeno su pokazala da je psihička spremnost vojnika jedna od najvažnijih sastavnica spremnosti – do određene mjere može nadoknaditi njihovu neopremljenost, nedostatnu uvježbanost pa čak i nepopunjenost (postrojbe). Dakle, ljudski je čimbenik neosporivo najvažnija sastavnica spremnosti svake vojske, a njime se u vojsci bavi i psihološka struka.

 

 

Mentalno zdravlje, pandemija koronavirusa i potresi

Svake se godine 10. listopada obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja. Svjetska zdravstvena organizacija mentalno zdravlje određuje kao stanje u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, uspješno se nosi sa stresom svakodnevnog života, radi produktivno i učinkovito te pridonosi svojoj zajednici. Prema tome, mentalno zdravlje nije samo puko odsustvo bolesti, već stanje u kojem pojedinac može ostvarivati sve svoje potencijale, zadovoljan je i rado živi. Osim nepovoljnih osobnih okolnosti, nepovoljne okolnosti u okruženju pojedinca mogu otežavati pojedincu da živi u potpunosti zadovoljno i ispunjeno. Jedna od takvih nepovoljnih okolnosti jest i već godinu dana aktualna pandemija koronavirusa, koja je uvjetovala brojne promjene u životima ljudi – pojavili su se brojni izazovi na koje je trebalo odgovoriti, u profesionalnom i u osobnom životu. Neizvjesne prognoze o tijeku i kraju pandemije, nemogućnost predviđanja i planiranja, javnozdravstvene mjere i mjere ograničavanja kretanja, gubici radnih mjesta i financijski gubici, promjene životnih okolnosti poput online nastave i rada kod kuće samo su neki od stresora, odnosno situacija i događaja zbog kojih su ljudi mogli osjećati intenzivne neugodne emocije. Ta situacija u kojoj je svijet u kojem živimo promijenio svoj identitet, zdravstvena kriza koja ima obilježje visoke nepredvidljivosti, potiče razvoj osjećaja anksioznosti (tjeskobe) kod ljudi. Anksioznost je sasvim prirodna emocionalna reakcija na promijenjene okolnosti. Osoba je anksiozna kad procjenjuje da nije u stanju izići na kraj sa životnim teškoćama. Osjećaj anksioznosti specifično se doživljava u prsima: osoba osjeća kao da joj je ”tijesno“ u prsnom košu, da je nešto pritišće, da otežano diše. 

 

Aktivno suočavanje s anksioznošću i strahom

Promjeni identiteta svijeta, osjećaju bespomoćnosti i gubitka kontrole pridonijeli su i potresi u pojedinim regijama Hrvatske. Točno prije godinu dana, 22. ožujka 2020., Zagreb je imao najveći potres u zadnjih 140 godina. Potres je situacija koja izaziva strah visokog intenziteta kod svih ljudi. U uvjetima opstanka strah je oduvijek bio vrlo važna emocija – evolucijski imamo u sebi jedan mehanizam koji se aktivira u stanju alarma, tj. kad naš mozak ocijeni da smo u nekoj opasnoj situaciji aktivira taj odgovor ”napad ili bijeg“ koji preko simpatičkog živčanog sustava automatski uključuje čitav niz organa u organizmu kako bi se tijelo što bolje pripremilo za ”napad ili bijeg“. U današnjem vremenu od pojave koronavirusa i pogotovo tek nakon potresa, gotovo da ne postoji čovjek koji nije doživio barem malo straha, ali to ne znači da smo “slabići” ili “plašljivci”. Dobro je sjetiti se riječi Nelsona Mandele: ”Naučio sam da hrabrost nije odsustvo straha, nego tvoja pobjeda nad njim. Hrabar čovjek nije onaj koji se ne boji, nego onaj koji nadvlada svoj strah.”

Stoga si u ovoj situaciji upravo na takav način možemo i pomoći – aktivnim suočavanjem s anksioznošću i strahom i to tako da si prvo osvijestimo, a onda se usmjerimo na ono što jest pod našim utjecajem: na što usmjeravamo svoju pažnju, što sami sebi govorimo i kako interpretiramo situacije, kako reagiramo i kako koristimo svoje vrijeme (hoćemo li čitati knjige i koje, hoćemo li se baviti fizičkom aktivnošću i kojom, hoćemo li pomagati drugima i na koji način, hoćemo li drugima davati komplimente i pohvale i koje..). Bitno je osvijestiti da nad svojim ponašanjem imamo moć, neovisno o okolnostima u kojima se nalazimo. Viktor Frankl, austrijski neurolog i psihijatar, čovjek koji je preživio nacistički koncentracijski logor, u svojoj knjizi naslova Zašto se niste ubili piše: ”Ono što je od čovjeka naoko stvorio logor ipak je rezultat nutarnje logoraševe odluke. Načelno može svaki čovjek, pa i u takvim okolnostima, nekako odlučiti što će u duhovnom pogledu biti: tipičan logoraš ili čovjek koji i tu čuva svoje ljudsko dostojanstvo.”

Tekst: Ana Antolović

Foto: Fotoarhiva HVGI-ja