Prethodnik danas široko rasprostranjenog Rafalea kroz godine se pokazao djelotvornom i sposobnom platformom. Njegove najmodernije inačice čak i danas spadaju u respektabilne višenamjenske borbene avione.

Kad je krajem 1975. birala novi borbeni avion, francuska vlada se, umjesto za skuplju dvomotornu, odlučila za znatno jednostavniju jednomotornu letjelicu. Time su udareni temelji i ubrzan program jednog od najboljih višenamjenskih borbenih aviona u povijesti. Tvrtka Dassault zadržat će prokušano ime Mirage (franc. priviđenje, iluzija), ali će uoči novog milenija dodati i novi sufiks pa će avion u domovini postati poznat kao Deux Mille (dvije tisuće). S vremenom je proizveden u 600 primjeraka i više specijaliziranih inačica. Osim u francusko, ušao je u uporabu i osam drugih zrakoplovstava. Njegov uspjeh tim je veći što je imao nesreću da dijeli epohu s legendarnim američkim F-16 Fighting Falconom. Naime, od njega je bio dosta skuplji te nije mogao imati naprednije i učinkovitije mlazne motore američke proizvodnje. Ali, imao je brojne prednosti, kao što su veća maksimalna brzina, bolja brzina penjanja i veća pokretljivost pri trenutačnoj kutnoj brzini zaokreta. Pokretljivost i letne značajke poboljšane su ugradnjom sustava za upravljanje komandama leta preko električnih vodiča (fly-by-wire), što je bio jedan od razloga povratka na dobro poznat dizajn delta krila kao i kod ranijih aviona tvrtke Dassault Mirage III i 5. Motor Miragea 2000 nije bio potpuno u skladu s najnovijim tehnologijama, koje su omogućavale sve veći potisak i učinkovitost. No, to je iskorišteno kao prednost. M53 tvrtke Snecma rezultat je daljnjeg razvoja više inačica mlaznih motora serije Atar koji su pokretali starije Dassaultove avione, a njegova je pouzdanost s vremenom dostigla gotovo kultni status. Ranije serije aviona koristile su inačicu M53-5 nešto manjeg potiska, a kasnije je uveden M53-P2, koji danas pokreće gotovo sve inačice aviona Mirage 2000. Motor mase oko tonu i pol sastoji se od 12 modula s trostupanjskim kompresorom niskog i petostupanjskim visokog tlaka, a osigurava maksimalni potisak od 64 kN bez dodatnog izgaranja do 95 kN s njim.

Zračna obrana

Najveći je korisnik Miragea 2000 francusko zrakoplovstvo, kojem je isporučeno više od pola proizvedenih letjelica. Najbrojnija je među njima osnovna inačica Mirage 2000C, koja se zajedno s dvosjedom 2000B nekad znala označavati kao Mirage 2000DA (Défense Aérienne), namijenjena zračnoj obrani. Prvi primjerci počeli su ulaziti u uporabu 1984., ali mogli su biti opremljeni samo slabijim radarom RDM. Tek od 38. primjerka stigao je puno bolji radar RDI, namijenjen prije svega borbi u zračnom prostoru. Kombinacija s projektilima Super 530 učinila je francuske avione jednim od najboljih presretača na svijetu, sposobnih obarati i jako brze (tri Macha) ciljeve koji lete na velikim visinama, primjerice MiG-25. Od ukupno 124 jednosjeda 2000C i 30 dvosjeda 2000B zadnjih se godina zadržalo tek dvadesetak primjeraka, koji su dio eskadrile 2/5 Île de France. Nedavno su bili angažirani u Africi, u operaciji Barkhane iznad Sahela. Iako u prvom redu lovci, avioni Mirage 2000C prilagodili su se novim potrebama i postali sposobni za napade na zemaljske ciljeve s mogućnošću nošenja laserski vođenih bombi. Zajedno s jurišnim inačicama 2000D tvorili su kombinirane timove: Mirage 2000C s vođenim bombama (bez samostalnog navođenja) i topom; te 2000D, koji nema top, ali može obilježavati ciljeve za oba aviona. Desetak primjeraka 2000C u lipnju izlazi iz operativne uporabe, a eskadrila će u rujnu biti rasformirana. Nova eskadrila opremljena avionima Rafale postat će operativna 2024. godine.

Kad je Dassault za izvoz razvio nove inačice Miragea, zainteresirao je i francusko zrakoplovstvo. Avioni oznake Mirage 2000-5F nisu bili novi, nego su nastali modernizacijom postojećih 2000C. U mnogočemu su bili slični ostalim naprednim inačicama, ali u skladu s francuskim potrebama bili su optimizirani za obranu i borbu u zračnom prostoru. Te su sposobnosti znatno povećane dodavanjem novog radara RDY i sposobnošću uporabe novih vođenih projektila MICA. Svih 37 primjeraka isporučeno je između 1997. i 2000., a danas djeluju unutar eskadrile 1/2 Cigognes (Rode). Ta postrojba bila je angažirana u
NATO-ovim misijama Air Policinga iznad baltičkih zemalja, pri čemu djeluju iz zrakoplovne baze Ämari u Estoniji. Rotacije obično uključuju četiri aviona i traju oko četiri mjeseca, a provedene su tijekom 2016., 2018. i 2020. godine. Navedeni broj Miragea 2000-5F djeluje i u rotaciji koja treba početi
31. ožujka 2022., no avioni su zbog situacije u istočnoj Europi stigli u Estoniju dva tjedna ranije.

Nakon hladnog rata

Na osnovi dvosjednog Miragea 2000B razvijene su i inačice za napade na zemaljske ciljeve. Prva od njih bio je Mirage 2000N (N – Nucléaire). Kod njega je umjesto radara RDM/RDI dodan radar Antelope optimiziran za mapiranje terena i letenje na malim visinama, s tek ograničenim mogućnostima za potrebe zračne borbe. Zahvaljujući njemu, mogući su prodori na iznimno malim visinama od 60 do 90 metara te napadi unutar snažno branjenih prostora. Od 1987. do 1992. ukupno je isporučeno 75 aviona te inačice. Njihovo glavno oružje bio je krstareći projektil ASMP s nabojno-mlaznim motorom, specijaliziran za udare na ciljeve s veće udaljenosti. Mogao je biti opremljen nuklearnom bojnom glavom snage do 300 kt. Međutim, završetkom hladnog rata više nije postojala velika potreba za takvim oružjem, pogotovo za toliki broj aviona koliko ih je Francuska imala u floti. Sljedeća inačica 2000N-K2 tako je dobila mogućnost nošenja i više vrsta konvencionalnih bombi različitih kalibara. Tijekom 1990-ih stigle su i borbene misije, prvo u sklopu zabrane letenja iznad Bosne i Hercegovine, a odmah zatim i u NATO-ovoj operaciji Deliberate Force protiv srpskih snaga u BiH u kolovozu i rujnu 1995. godine. Tad je u blizini Pala oboren jedan Mirage 2000N-K2, vjerojatno lakim prijenosnim PZO sustavom 9K38 Igla. Gubitak je naglasio nesposobnost nošenja pametnog streljiva i djelovanja s većih visina, tako da nisu angažirani u operaciji Allied Force iznad Jugoslavije 1999. godine. Nedostatak je prevladan dodavanjem sposobnosti korištenja američkih laserski vođenih bombi GBU-12 i GBU-24 sustava Paveway. Zadnji avioni iz podinačice 2000N-K3 mogli su nositi i projektile nove generacije ASMP-A, uz dodani GPS prijamnik i poboljšane sposobnosti samoobrambenih sustava. U zadnjem su desetljeću operativne uporabe zabilježili najzapaženija djelovanja, i to 2011. iznad Libije; u operaciji Chammal iznad Iraka i Sirije; te u spomenutoj operaciji Barkhane, kad su bili bazirani u Čadu. Zadnji su dani Miragea 2000N u francuskom zrakoplovstvu bili u lipnju 2018., kad je rasformirana njihova zadnja eskadrila La Fayette u bazi Istres. Novoustrojena eskadrila La Fayette bit će opremljena novim dvosjednim zrakoplovima Rafale B, koji će zamijeniti Mirage u strateškoj misiji atomskog odvraćanja.

Ostaju do daljnjega

Na osnovama inačice za atomski udar 1990-ih je razvijena 2000D ili Diversifié (raznolikost). Glavna namjena bila je napad na zemaljske ciljeve s više tipova konvencionalnog i većinom navođenog oružja. Avion je dobio staklenu kabinu, GPS antenu s modernijim navigacijskim sustavom, HOTAS pilotski sustav i poboljšanu inačicu radara Antelope. S vremenom je, kroz borbena djelovanja širom svijeta i kontinuiranu nadogradnju, doživio više podinačica. Kako bi se flota ujednačila u jednom standardu i nakon što je ocijenjeno da i dalje postoji velika potreba za takvim avionom, 2015. godine donesena je odluka o programu modernizacije i obnove RMV (Rénovation à Mi-Vie). Uz nove telekomunikacijske sustave i uporabu optičkih vlakana s većim prijenosom podataka, operater oružnih sustava dobiva novi računalni prikaznik osjetljiv na dodir i kompatibilan s naočalama za noćno gledanje. Preko prikaznika bit će olakšano upravljanje i pregled s pomoću sustava za ciljanje i izviđanje kao i prijenos informacija od ostalih korisnika. Omogućeno je i nošenje podvjesnika ASTAC pa se mogu izvršavati misije elektroničkog izviđanja i potpore. Kroz RMV dodatno je proširen izbor nošenja i uporabe različitih vrsta oružnih sustava. Primjerice, mogu se koristiti i dualno navođene Paveway bombe GBU-48 i GBU-50, baš kao i topovsko naoružanje. Borbene operacije pokazale su da uporaba topova ima više prednosti pa je razvijen podvjesnik CC422 za instaliranje na prednjem lijevom podtrupnom nosaču. Sustav se sastoji od spremnika u kojima se nalazi automatski sustav i cijev topa DEFA 550 F3 kalibra 30 mm preuzetog od povučenog aviona Mirage F-1. Za to oružje ostale su na raspolaganju znatne količine streljiva. Novost je i sposobnost nošenja vođenih taktičkih bombi malog kalibra BAT-120 GL namijenjenih uporabi u urbanim područjima. Zapravo je riječ o 40 godina starom dizajnu kojem je dodan laserski tragač i upravljive površine. Povećava se i sposobnost za zračnu borbu jer avioni nakon modernizacije mogu nositi projektile zrak-zrak MICA s IC navođenjem. Projektilom će biti moguće gađati i zračne ciljeve koje označava neki drugi avion sa sposobnijim senzorima i prenosi podatke podatkovnom vezom Link 16. Francusko ratno zrakoplovstvo preuzelo je 7. siječnja 2021. prvi modernizirani Mirage 2000D, a ukupno je planirano do kraja 2025. na isti standard dovesti 55 primjeraka. Trenutačna je službena projekcija da bi 2030. godine Mirage 2000D činio gotovo četvrtinu francuske flote borbenih aviona: Rafalea B i C trebalo bi biti 185.

Logična zamjena i reakcija na Falcone

Prvi je strani naručitelj aviona Mirage 2000 bio Egipat, i to nakon pregovora započetih još krajem 1970-ih. Tadašnji su ambiciozni planovi Egipta uključivali narudžbe i domaću proizvodnju više drugih zrakoplova francuskog podrijetla kao što su avioni Alpha Jet i helikopteri Gazelle. Mirage 2000 trebao je biti nabavljen u 40 primjeraka, nakon čega bi većina bila proizvedena u Egiptu. Ti planovi nisu ostvareni zbog financijskih razloga, a na kraju je planirana količina prepolovljena ugovorom iz 1982. godine. Od 20 nabavljenih, 16 su bili jednosjedi Mirage 2000EM, a četiri dvosjedi Mirage 2000BM. Svi su isporučeni od sredine 1986. do kraja 1988. godine. U vrijeme ulaska u operativnu uporabu bili su vjerojatno najbolji borbeni avioni u Egiptu i to ne samo zbog performansi nego i zbog pratećih oružnih sustava. Imali su projektile za zračnu borbu Magic i Super 530, no bili su i sposobni za precizne kopnene udare vođenim projektilima zrak-zemlja AS-30L koji su korišteni zajedno s isporučenim podvjesnicima za lasersko obilježavanje ciljeva. Avioni su postali dio 82. taktičke lovačke eskadrile smještene u zrakoplovnoj bazi Gebel El Basur, 80 kilometara sjeverozapadno od Kaira. Nakon duge uporabe pojavili su se i planovi za modernizaciju koja bi uključivala projektile MICA i krstareće projektile, no to nije realizirano. Nedavni ulazak Rafalea u egipatsko zrakoplovstvo znači i logičnu zamjenu avionima nove generacije istog proizvođača, što je praksa u mnogim zemljama.

Žurne isporuke aviona Mirage 2000 za Indiju počele su u lipnju 1985. zbog hitnih operativnih potreba. Naime, u isto vrijeme susjedni Pakistan bio je u postupku nabave novih lovaca F-16A/B Fighting Falcon. U
dvije proizvodne serije primljeno je 49 primjeraka, od kojih su 42 pripadala jednosjednoj inačici oznake Mirage 2000H, a sedam dvosjednoj oznake Mirage 2000TH. Isporuke su dovršene do kraja 1988., a avion je dobio i domaće ime Vajra po mitološkom oružju. Avioni su bili opremljeni višenamjenskim radarima RDM, kao i većina ostalih izvoznih primjeraka, ali zbog brzine isporuke prvih je 30 imalo motore M53-5 slabijeg potiska. To je kasnije promijenjeno i s vremenom je cijela flota imala standardne motore M53-P2. Zajedno s avionima isporučeni su ciljnički podvjesnici, laserski vođene bombe i projektili te vođeni projektili zrak-zrak Magic. Operativno su se dokazali u Kargilskom ratu sredinom 1999. godine. Prema dostupnim podacima, u više od 500 borbenih misija tijekom tog sukoba ključni su bili malobrojni zračni udari laserski vođenim bombama. To je bila prva operativna uporaba te vrste oružja u indijskom zrakoplovstvu.

Borbena djelovanja

Indija je već 2000. odlučila nabaviti dodatnih deset Miragea 2000, od kojih su zadnji isporučeni 2004. godine. S vremenom se ipak pokazala njihova tehnološka zastarjelost pa se pristupilo modernizaciji na standard sličan onom kod Miragea 2000-5. Posao je u srpnju 2011. ugovoren s francuskim tvrtkama Dassault i Thales, ali modernizacija 51 aviona provedena je u pogonima domaće tvrtke HAL. Obuhvatila je novi navigacijski sustav Totem 3000, višemodalni radar RDY-3, novu kacigu s integriranim prikaznikom i ciljnikom, staklenu kabinu prilagođenu naočalama za noćno gledanje te novu avioniku i sustav za elektroničke protumjere. Dodana je i mogućnost nošenja i uporabe naprednijih oružja protiv kopnenih i zračnih ciljeva. Za zračnu borbu mogu se rabiti projektili zrak-zrak MICA s radarskim i IC navođenjem nabavljeni u zasebnom poslu vrijednom 1,24 milijarde dolara s tvrtkom MBDA. Za napade na kopnene ciljeve kupljeni su izraelski ciljnički podvjesnici Litening II te vođene bombe znatno većeg dometa Crystal Maze i SPICE 2000. Nakon modernizacije avioni su dobili i nove oznake – Mirage 2000I za jednosjednu i Mirage 2000TI za dvosjednu inačicu. Napredne inačice su, prema indijskim izvorima, dobile priliku i za borbena djelovanja, poduzeta kao odgovor na terorističke napade u Kašmiru početkom 2019. Tom su prilikom navodno korištene vođene bombe izraelske proizvodnje SPICE 2000 i preciznim su pogodcima uništeni svi planirani ciljevi. No, treba istaknuti da pakistanski izvori tvrde da napad nije imao značajnije učinke. Modernizacija cijele flote zasad kasni jer ju je prošlo tek pola raspoloživih primjeraka, a očekuje se da će biti završena 2024., tj. tri godine kasnije od planiranog. Kako bi se olakšalo održavanje cijele flote, prošle godine dogovorena je nabava 24 rabljena Miragea 2000 francuskog zrakoplovstva. Oni stoje samo 27 milijuna eura, no tek je trećina letno sposobna. Svi će ionako biti iskorišteni za vađenje 300 kritičnih pričuvnih dijelova potrebnih Mirageima dviju indijskih eskadrila.

Grci vole Dassault

Grčka je, nakon što je godinama bila korisnik lovaca Mirage F-1CG, sredinom srpnja 1985. sklopila posao o nabavi jednakog broja novih Miragea 2000. Radilo se o ukupno 40 letjelica: 36 jednosjednih 2000EG i četiri dvosjedne 2000BG. Tijekom 1990-ih prošli su modernizaciju te dobili bolju avioniku i nova oružja. Definirane su i nove oznake – EGM za jednosjed i BGM za dvosjed. Kako je Grčka bila zadovoljna tim avionima, 2000. godine naručila ih je još. Taj se put radilo o 15 primjeraka napredne inačice Mirage 2000-5 Mk2. Dodatno je ugovorena i modernizacija deset starijih primjeraka na taj standard, koja bi se provela u Grčkoj. Paralelno su nabavljene i obje inačice modernih projektila zrak-zrak MICA te krstareći projektili SCALP. Avioni su raspoređeni u 114. borbenom puku, konkretno u 331. eskadrili Tezej i 332. eskadrili Sokol. Od samog uvođenja Miragea u uporabu, obje su grčke eskadrile smještene u zrakoplovnoj bazi Tanagra četrdesetak kilometara sjeverozapadno od Atene. Njihova je osnovna namjena obrana i nadzor zračnog prostora. Posebnost je grčkih Miragea 2000 i njihova sekundarna namjena: protubrodska borba. Naime, određen broj osposobljen je za nošenje radarski navođenih projektila zrak-površina AM-39 Exocet, također nabavljenih iz Francuske. Avioni su često bazirani i na izdvojenom letjelištu na otoku Skirosu, stotinjak kilometara istočno od Tanagre. Od 1990-ih najzahtjevnije su im zadaće presretanje brojnih zrakoplova iz susjedne Turske pa je prema različitim priopćenjima i medijskim izvješćima često dolazilo do “bliskih susreta” s turskim lovcima. Događaji su navodno kulminirali 1996., kad je grčki Mirage 2000 projektilom Magic II oborio turski F-16 blizu otoka Hiosa. Turska je kasnije potvrdila incident, no službena Grčka ga niječe i tvrdi da se radilo samo o kvaru turskog aviona. U rujnu 2020. godine grčki službeni izvori objavili su da će za svoje zrakoplovstvo nabaviti 18 aviona Rafale, od toga 12 rabljenih. Prve letjelice koje će oni zamijeniti bit će osam primjeraka Miragea 2000 starije inačice EGM/BGM u sastavu 332. eskadrile. Prvih šest Rafalea stiglo je u siječnju 2022., dok bi sljedeći, ujedno i prvi novoproizvedeni, trebali ući u sastav Eskadrile tijekom ove godine. Tako će zadnjih desetak starijih aviona Mirage 2000 u grčkom zrakoplovstvu biti povučeno iz uporabe i vjerojatno nakon remonta stavljeno na prodaju. Aktivna s Mirageima ostat će samo 331. eskadrila, koja će letjeti sa svoja 24 primjerka naprednijih inačica aviona Mirage 2000-5. Ugovorom s tvrtkama Dassault, Safran i Thales krajem 2019. dogovoreno je njihovo poboljšanje i održavanje do kraja 2026. godine. Kako neslužbeno prenosi grčki portal Newpost, Grčka je iskazala interes i već postigla dogovor o nabavi barem 36 dodatnih aviona Mirage 2000EAD/RAD koje bi joj dostavili Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) u suglasnosti s francuskom vladom. I to nije sve: vrijedi podsjetiti da je u rujnu 2021. najavljena kupnja još šest dodatnih Rafalea pa će ih Grčka ukupno imati 24.

Zadnji korak u razvoju

Ujedinjeni Arapski Emirati vlasnici su najnaprednije generacije aviona Mirage 2000, koja je zadnji korak u razvoju tog zrakoplova četvrte generacije. Prve isporuke iz Francuske počele su krajem 1989., a radilo se o 30 jednosjeda oznake Mirage 2000EAD/RAD i šest dvosjeda Mirage 2000DAD. Prema zahtjevu korisnika, avioni su bili opremljeni s više sustava i sposobnosti koje nisu bile francuskog podrijetla. Prije svega, to je bila mogućnost nošenja i kompatibilnost s američkim IC projektilima zrak-zrak Sidewinder, ali i indikator radarskog zračenja i elektronički ometač talijanske tvrtke Elettronica. Od 30 jednosjednih primjeraka osam je pripadalo inačici Mirage 2000RAD, što je ujedno bila jedina izvidnička inačica Miragea 2000 u svijetu. Ti su avioni imali sposobnosti jednake kao i ostali jednosjedi, ali i dodatnu sposobnost nošenja specijaliziranih podvjesnika za fotografsko prikupljanje podataka COR2 i HAROLD, sposobnih za djelovanje na velikim udaljenostima s pomoću dnevnih i IC kamera. UAE se u studenom 1998. odlučio i za avione Mirage 2000 nove generacije kroz ugovor koji je bio dotad najveći izvozni posao tvrtke Dassault. Radilo se o 32 nova aviona Mirage 2000-9 (20 jednosjeda i 12 dvosjeda) i modernizaciji 30 postojećih primjeraka na isti standard i oznaku. Novi su avioni raspolagali višenamjenskim radarom RDY-2, novim sustavom za elektroničko ratovanje i protumjere IMEWS, preciznijim navigacijskim sustavom Totem 3000 te novim glasovnim i podatkovnim komunikacijskim sustavima. Velika vrijednost posla odnosila se i na nove oružne sustave posebno prilagođene potrebama korisnika pa su dobili domaće oznake. U to su se ubrajale krstareće rakete Black Shaheen (izvedenice projektila SCALP) i novorazvijeno pametno streljivo Al Hakim, a sve ih je razvila MBDA. Nabavljeni su i novi ciljnički podvjesnici Shehab, slični podvjesniku Damocles, te šest simulatora tvrtke Sogitec. Nakon tih modernizacija avioni su djelovali u borbenoj operaciji United Protector 2011. godine u Libiji, a od 2015. i u operacijama u Jemenu. Pojedina medijska izvješća navode da su bili angažirani i u kasnijim sukobima u Libiji, s aerodroma u Egiptu i na strani frakcije LNA (Libyan National Army).

Potpuni paket sposobnosti

Iako emiratska flota ima najmodernije primjerke Miragea 2000, krajem 2017. odlučeno je da će biti ponovno modernizirana. U studenom 2019. s Thalesom je dogovorena modernizacija u vrijednosti od gotovo pola milijarde dolara. Nakon nje avioni bi trebali ostati u uporabi barem još jedno desetljeće. Navodno bi uključivala radar RDY-3, novo misijsko računalo, nadogradnju navigacijskog sustava, sustava za raspoznavanje “svoj-tuđ” i dodavanje ciljničkih podvjesnika TALIOS ili podvjesnika Sniper ATP američke proizvodnje. Budući da je UAE nedavno naručio 80 Rafalea, očekuje se da “osvježeni” Miragei neće dugo ostati u toj zemlji. Zbog toga su se pojavile informacije da će nakon dolaska dobrog dijela Rafalea preostali “prethodnici” vjerojatno biti prodani ili donirani. Novi korisnici dobili bi iznimno sposobne borbene avione i to po svemu sudeći jako povoljno. Kao potencijalni i naizgledniji kandidati ističu se Grčka i Egipat te Maroko.

Usprkos oštroj konkurenciji, avioni Mirage 2000 pokazali su se djelotvornim i sposobnim platformama, dokazavši se i u borbenim situacijama i to kod većine korisnika. Čak i danas spadaju u respektabilne višenamjenske borbene avione, pogotovo u najmodernijim inačicama. Zadnje generacije tog aviona imaju puno zajedničkih značajki i s nasljednikom, Rafaleom. Tijekom razvoja obaju aviona imali su koristi od uporabe jednakih sustava te njihova daljnjeg poboljšanja. To se prije svega odnosi na oružne sustave kao što su projektili MICA, SCALP i više vrsta vođenih bombi. Isto vrijedi i za različite sustave modularne avionike i sučelja između pilota i letjelice te sustave obrambenih protumjera kao što su lanseri mamaca SPIRALE ili detektori lansiranih projektila DDM (kasnije, kod Rafalea, DDM-NG). Zbog toga ne iznenađuje da je šest zemalja koje rabe avione Mirage 2000 kasnije odabralo i Rafale. Vodeći se načelom primijenjenim kod Miragea 2000, Rafale označava francuski potpuni “paket” sposobnosti. Uz letjelicu, on uključuje i prateće sustave te gotovo neograničen izbor vrsta oružnih sustava.

Iznad Anda

Ratno zrakoplovstvo Perua koristi manji broj Miragea 2000. Zbog kraćeg sukoba 1981. sa susjednim Ekvadorom, ali i zbog nužne modernizacije zrakoplovstva, novi je Mirage odabran među sličnim konkurentima, primjerice F-16. Odluci je pomogla i činjenica što je zrakoplovstvo već imalo u uporabi avione francuske proizvodnje Mirage 5P. Prvotni plan bila je nabava 26 aviona, ali na koncu ih je isporučeno 12, i to deset jednosjeda oznake Mirage 2000P i dva dvosjeda Mirage 2000DP. Prvi su primjerci stigli krajem 1986. te su ušli u sastav 412. eskadrile Halcones (Sokolovi). Ona je i danas smještena u zračnoj bazi La Joya blizu grada Arequipe na jugu zemlje, oko 250 kilometara od granice s Čileom. Priliku za borbeno djelovanje dobili su početkom 1995., i to na sjeveru zemlje, u sukobu s Ekvadorom oko područja Cenepe. Tijekom tih operacija izvršili su osamdesetak misija, koje su uključivale borbene zračne patrole, izviđanje i bombardiranje nevođenim bombama. Ukratko, tad nisu odigrali značajnu ulogu. Isprva je ograničavajući faktor bila operativna spremnost flote (tek nekoliko aviona) i ograničenje njihove upotrebe samo iznad teritorija Perua. Kao i kod drugih korisnika, u kasnijim godinama postavljalo se pitanje modernizacije na standard 2000-5, ali za to nisu odobrena potrebna sredstva. Kako bi ostali operativni, od 2009. obavljan je tek djelomičan remont i zamjena nekih komponenata suvremenijim. Najveća je novina bila zamjena navigacijskog INS sustava UNI 52 novim sustavom Totem 3000 tvrtke Thales. Peruanski su Miragei dobili i novi vanjski izgled: dotadašnji je uzorak u smeđoj i boji pijeska zamijenila jednobojna siva kamuflaža. U zadnjih se nekoliko godina osim u redovitim misijama koriste i u zadaćama bliske potpore protiv krijumčara i terorista na području Anda, u misijama zračnih patrola iznad glavnog grada Lime tijekom važnijih događanja i u nekim međunarodnim vježbama izvan zemlje. Važno je spomenuti da tijekom 35 godina uporabe u peruanskom zrakoplovstvu nije izgubljena niti jedna od prvotno nabavljenih 12 letjelica premda nisu skupile prevelik broj letnih sati.

Četvrt stoljeća u Kataru

Avione Mirage 2000 koristi i katarsko zrakoplovstvo. Naručeni su 1994. kao zamjena za Dassaultove starije lovce Mirage F-1. Svih je 12, od kojih su devet bili jednosjedi oznake Mirage 2000EDA, a tri dvosjedi oznake Mirage 2000DDA, isporučeno 1997. i 1998. godine. Ušli su u sastav 7. eskadrile u zračnoj bazi blizu glavnog grada Dohe, s glavnom zadaćom obrane zračnog prostora. Katarski primjerci pripadali su naprednoj generaciji tog aviona i bili su opremljeni GPS navigacijskim sustavom te samoobrambenim sustavom ICMS 2. Glavna oružja za zračnu borbu bili su projektili zrak-zrak MICA, ali samo inačice s radarskim navođenjem. Za borbu na manjim dometima kupljeni su projektili zrak-zrak Magic II s IC navođenjem. Međutim, avioni godinama nisu bili intenzivno korišteni pa je Katar navodno razmišljao i o njihovoj prodaji. Takvo stanje naglo se promijenilo odlukom da ta zemlja sudjeluje u više vojnih intervencija u Africi i na Bliskom istoku. Prva od njih bila je NATO-ova operacija Unified Protector iznad Libije 2011. godine. U njoj je sudjelovalo šest aviona Mirage 2000EDA/DDA koji su zajedno s francuskim Mirageima djelovali iz baze Souda na Kreti. U mješovitim zajedničkim patrolama iznad i u blizini Libije imali su zadaću očuvanja zračne premoći koalicijskih snaga. No, bili su ograničeni u djelovanju zbog nedostatka priključka za dopunu goriva u zraku. Time je bilo znatno skraćeno vrijeme njihovih patrola te zadržavanje iznad prostora operacija. Tijekom 2014. katarski Miragei sudjelovali su u borbenim operacijama iznad Sirije i Iraka protiv formacija tzv. ISIS-a. Od 2015. s ostalim arapskim saveznicima sudjeluju i u intervenciji u Jemenu. Ipak, izgledno je da se njihovo vrijeme u Kataru bliži kraju te će uskoro biti povučeni iz uporabe ili prodani. Naime, prije nekoliko godina pokrenuta je velika obnova katarskog zrakoplovstva, u kojoj će biti nabavljena čak tri tipa modernijih borbenih aviona: Rafale, F-15QA i Typhoon

TEKST:  Marin Marušić