Japan ubrzano mijenja svoju obrambenu strategiju i modernizira vojsku, a njegovi vojno-industrijski kompleksi imaju veliku perspektivu. U skladu sa situacijom širom svijeta, pa i na Dalekom istoku, ti će se procesi samo intenzivirati

Nakon poraza u Drugom svjetskom ratu, pobjedničke sile zabranile su Japanu da ima oružane snage u klasičnom smislu. To je bio način da se spriječi obnova višegodišnje militarističke i ekspanzionističke politike te istočnoazijske zemlje. Međutim, nakon što je 1952. završila saveznička okupacija, a hladnoratovske tenzije ojačale, oružane snage opet su ustrojene: prije točno 70 godina, ali pod znakovitim nazivom Japanske samoobrambene snage (JSDF). U skladu s člankom 9. Ustava, Zemlja Izlazećeg Sunca zauvijek se odrekla rata ili uporabe sile izvan vlastitog teritorija. No, promjene sigurnosne situacije u svijetu koje su došle s novim tisućljećem dovele su do stanovitih modifikacija u japanskom Ustavu i zakonima. Na to je utjecalo i susjedstvo, u kojem je i Kina te Sjeverna Koreja, a onda i ruska invazija na Ukrajinu. U svakom slučaju, Japan mijenja svoj obrambeni sustav i vojnu industriju, te razvija i nabavlja ofenzivno naoružanje i vojnu opremu.

Japan bi u fiskalnoj 2024. godini mogao potrošiti više od 50 milijardi dolara na obranu. To je na tragu plana objavljenog 2022., prema kojem se do 2027. godine želi udvostručiti tu potrošnju s jedan na dva posto bruto domaćeg proizvoda. Cilj je u pet godina učiniti Japan trećom najvećom vojnom snagom u svijetu, odmah nakon SAD-a i Kine. Prema portalu Global Firepower, Japan je trenutačno na sedmom mjestu od 145 zemalja prema indeksu globalne vojne moći za 2024.

Ključni dokumenti

Izazova ima dosta: desetljeća niske potrošnje utjecala su, uz ostalo, na to da JSDF ima male zalihe streljiva, nedostatne mogućnosti zračnog i pomorskog prijevoza te dopune goriva u zraku, što je ključna sposobnost za zemlju s teritorijem raspršenim na četiri velika i gotovo 7000 manjih otoka. Problem je i ubrzano starenje stanovništva, koje znatno utječe na smanjenje izvora popune ljudstvom. Tu je i prilična ovisnost o savezničkim američkim snagama, raspoređenim u više od stotinu baza u Japanu.

Japan je krajem 2022. usvojio tri ključna dokumenta vezano uz obranu: Strategiju nacionalne sigurnosti, Strategiju nacionalne obrane i Plan razvoja obrambenih snaga. JSDF trenutačno ima tri grane vojske s oko 250 000 pripadnika. Japanske kopnene samoobrambene snage (JGSDF) imaju 150 000, a zračne samoobrambene snage (JASDF) i mornaričke samoobrambene snage (JMSDF) svaka po 50 000 pripadnika. Pričuva obuhvaća 50 000 pripadnika.

Kopnene samoobrambene snage raspoređene su u pet zapovjednih područja, u kojima je aktivno devet divizija (jedna oklopna i osam pješačkih), osam borbenih i devet brigada borbene potpore. Divizije i brigade kombinirane su oružane postrojbe s pješačkim, oklopnim i topničkim postrojbama, postrojbama borbene potpore i postrojbama logističke potpore. Divizije imaju između šest i devet tisuća pripadnika. Brigade su manje: imaju od tri do četiri tisuće pripadnika.

Japanski, američki i europski sustavi

Udarnu snagu JGSDF-a čine glavni borbeni tenkovi Type 10, koji su među najmodernijim u svijetu, a tu su i američki jurišni helikopteri AH-64 Apache. Type 10 tenk je četvrte generacije i ušao je 2012. u operativnu uporabu. To je prvi tenk koji je u potpunosti razvijen i proizveden u Japanu. JGSDF zasad ima 110 tih tenkova, a dodatnih deset naručeno je ove godine i za njih će se izdvojiti 112 milijuna dolara. Veliku paljbenu moć ostvaruje zahvaljujući glatkocijevnom topu kalibra 120/44 mm. Masa praznog tenka iznosi 40 tona, borbena masa 44 tone, a maksimalna masa s dodatnim oklopom 48 tona. Posadu čine tri člana. Ima automatski punjač topa, a oklopna zaštita je dobra. Planirano je da zamijeni tenkove Type 90, kojih je u uporabi još više od 300.

Za potporu pješaštva služe borbena vozila pješaštva na gusjenicama Type 89 i oklopni transporteri na kotačima Type 96. Type 89 ima masu 27 tona. Posadu čine tri člana (zapovjednik, ciljač i vozač), a u stražnjem dijelu može se prevoziti sedam vojnika. Paljbenu moć daju mu dva sustava – automatski top Oerlikon-Contraves kalibra 35 mm i dvije protuoklopne rakete Type 79 Jyu-MAT (poznata i kao KAM-9). Jedna je od posebnosti vozila Type 89 to da se na bočnim stranama nalaze puškarnice, koje su, u skladu s današnjim doktrinama, prijetnja sigurnosti posade. No, još uvijek za ta vozila nije planirana konkretna zamjena. Druga je stvar s transporterima Type 96, koji će biti zamijenjeni vozilima Patria AMV XP u konfiguraciji 8 x 8. Na testiranju 2022. godine finski proizvod odabran je umjesto domaćeg, koji je predložio Mitsubishi, te vozila LAV 6.0 američke tvrtke General Dynamics Land Systems. Patrije će se licencijski proizvoditi u Japanu, a procjenjuje se da će ih biti nabavljeno oko 400, koliko ima i vozila Type 96. Zasad je naručeno prvih 26 vozila, koja bi trebala biti isporučena do 2026. godine.

Moderni lovac tenkova

JGSDF ima još jedan adut na kotačima – lovac tenkova ili manevarsko borbeno vozilo Type 16 (MCV). Naoružan je topom kalibra 105 mm, duljine 52 kalibra. Isporučeno ih je 114, a planirana je nabava 250, od kojih će dio biti u inačici borbenog vozila pješaštva, dio u inačici samohodnog minobacača, a dio u inačici izvidničkog vozila. Cijena vozila, ovisno o konfiguraciji, viša je od pet milijuna dolara. Proizvodi ih Mitsubishi Heavy Industries. Borbena vozila pješaštva opremljena su besposadnom kupolom u kojoj se nalazi automatski top 30 mm Mk. 44 Bushmaster II i spregnuta strojnica Bushmaster Mk 54 u kalibru 7,62 mm. Inačica manevarskog minobacačkog borbenog vozila dizajnirana je za pružanje manevarske paljbene potpore sa sustavom naoružanja od 120 mm. Type 16 poboljšat će sposobnosti JGSDF-a u cijelom spektru operacija, od potpore pješaštvu do brzog raspoređivanja u urbanim sredinama. Prednost je i kompatibilnost s transportnim zrakoplovima kao što je Kawasaki C-2.

Za bolju mobilnost postrojbi nabavljaju se laka oklopna vozila Hawkei tvrtke Thales Australia ili Eagle tvrtke General Dynamics Land Systems. Jedno od njih bit će odabrano nakon ispitivanja tijekom ove godine i tako će biti zamijenjena zastarjela flota od gotovo 2000 lakih oklopnih vozila Komatsu 4 x 4.

Kad je riječ o topništvu, glavno su naoružanje JGSDF-a samohodne haubice na gusjenicama Type 99 i na kotačima Type 19, obje u kalibru 155 mm. Type 99 ima brzinu paljbe šest projektila u minuti i domet do 30 km sa standardnim projektilom, odnosno do 40 km s plinski potpomognutim projektilom. Posadu čine četiri člana (zapovjednik, ciljač, punitelj i vozač). Masa vozila je 40 tona. Plan je da haubica Type 19 zamijeni licencijski proizvedene (njemačko-britansko-talijanske) starije vučne haubice FH70. Trenutačno ih je u uporabi 14, a planirana je nabava dodatnih 16. Maksimalni domet i brzina paljbe haubice Type 19 jednaki su kao kod haubice Type 99. Posadu čini pet članova, od kojih su tri smještena u kabini koja pruža osnovnu balističku zaštitu od fragmenata topničkih projektila i streljiva kalibra 7,62 mm. Ostala dva člana sjede u središnjem dijelu vozila, iza kabine i bez ikakve balističke zaštite. Osim tih haubica, za JGSDF licencijski su proizvedene i samohodne haubice M110 u kalibru 203 mm te samohodni višecijevni lanseri raketa M270 MLRS u kalibru 227 mm.

Minobacači 120 i 81 mm izrađeni su također licencijski. Type 96 ili RT M120 francuski je teški minobacač u kalibru 120 mm. Japan je između 1990. i 2017. kupio 462 takva minobacača. L16 standardni je minobacač u kalibru 81 mm nabavljen iz Velike Britanije. M6C-210 laki je austrijski minobacač u kalibru 60 mm. Ručni raketni bacači također se licencijski proizvode u Japanu. Howa 84RR zapravo je švedski protuoklopni sustav Carl Gustaf 84 mm, a Nissan 110 mm LAM je njemački Panzerfaust 3.

Kopnena vojska raspolaže i mobilnim obalnim lanserima protubrodskih projektila Type 12 SSM. Sustav je domaće proizvodnje i montiran na kamionu. U razvoju je poboljšana inačica, koja bi trebala imati povećan domet: sa 200 km – prvo na 900 km, te do kraja 2025. godine na 1500 km. JGSDF ima 14 američkih tiltrotora V-22 Osprey namijenjenih u prvom redu za transport osoblja ili tereta. Planirana je nabava dodatnih triju letjelica. Usto, planirana je i zamjena aktualne flote helikoptera UH-1J sa 150 višenamjenskih helikoptera UH-2. Proizvodi ih japanska tvrtka Subaru na temelju američkih helikoptera Bell 412EPX, a koristit će se za obranu otoka i pomoć u katastrofama. Trenutačno se nabavlja 20 helikoptera.

Konverzija nosača

Posebna priča vezano uz japanske oružane snage jesu pomorske sposobnosti, pa modernizacija itekako obuhvaća i njih. Japanske mornaričke samoobrambene snage (JMSDF) raspolažu s ukupno 155 brodova različitih namjena. Najveći su brodovi površinske flote nosači helikoptera klase Izumo i Hyuga, s tim da su dva broda klase Izumo u procesu rekonfiguracije u nosače zrakoplova jer će na palubama biti i američki višenamjenski borbeni avioni F-35B V/STOL. To će biti prvi nosači zrakoplova u mornarici nakon Drugog svjetskog rata.

Nova klasa jurišnih podmornica, Taigei, ima zračno neovisnu (AIP) propulziju koja koristi poboljšane litij-ionske baterije za stealth i operativnu fleksibilnost. Te podmornice također imaju poboljšane sonare i sustave naoružanja. Vodeći brod, nazvan Taigei, služi kao testna platforma za ostatak klase, omogućujući bržu tehničku nadogradnju ostalih podmornica. U operativnoj uporabi zasad su tri od planiranih osam.

Ministarstvo obrane odabralo je 2017. godine tvrtke Mitsubishi Heavy Industries (MHI) i Mitsui Engineering and Shipbuilding (MES) kao glavnog izvođača i podizvođača za izgradnju novih fregata klase Mogami (30FF). Trebale bi zamijeniti razarače klase Asagiri i brodove za pratnju razarača / fregate klase Abukuma. Dizajnirane su za protupodmorničko, protupovršinsko i PZO, te protuminsko djelovanje. Pet je izgrađeno, a svakog časa trebala bi biti i šesta.

Japan je najavio i izgradnju 12 odobalnih ophodnih brodova za iznos od 66 milijuna američkih dolara po plovilu. Japan Marine United Corporation (JMU) glavni je izvođač, a MHI je podizvođač. U planu je i nabava dvaju plovila opremljenih borbenim sustavom Aegis, čija će glavna zadaća biti poboljšanje japanskih sposobnosti za obranu od balističkih projektila. Brodovi bi trebali biti jako veliki, duljine gotovo 200 metara. U opremi bi bio 128-cijevni vertikalni sustav za lansiranje presretača balističkih projektila, kao i modernizirani lanseri japanskih protubrodskih krstarećih projektila Type 12 sposobnih za djelovanje na morske i kopnene ciljeve.

Američka vlada odobrila je Japanu kupnju 400 projektila Tomahawk – 200 Block IV i 200 Block V – kao i drugu opremu za 1,72 milijarde dolara. Te rakete lansiraju se s ratnih brodova i imaju domet od približno 1600 kilometara. Uvođenje raketa znatno će poboljšati ofenzivni domet JMSDF-a i bit će dobro sredstvo odvraćanja od potencijalnih prijetnji. Očekuje se da će raspoređivanje projektila Tomahawk započeti 2025., godinu ranije nego što je prvotno planirano. Američka vlada odobrila je i prodaju 63 brodske PZO rakete Rolling Airframe Missile (RAM) Block 2 za ukupan iznos od 74,6 milijuna dolara.

Zrakoplovna obuka u Australiji

Navedeni podaci govore da, što se tiče kopnenih i mornaričkih sustava, Japan može velikim dijelom modernizirati svoje oružane snage vlastitim industrijskim kapacitetima. No za zrakoplove se još uvijek uvelike oslanja na SAD. Piloti Japanskih zračnih samoobrambenih snaga poznati su kao jedni od najbolje obučenih na svijetu. JASDF od 2019. ima 12 borbenih eskadrila. Sedam leti na avionima Mitsubishi F-15J (japanska inačica američkog F-15), tri na avionima Mitsubishi F-2 (japanski F-16), a dvije na avionima pete generacije F-35A Lightning II. Spomenuti F-35B, namijenjeni prije svega nosačima zrakoplova, također su u operativnoj uporabi JASDF-a. Prema podacima iz publikacije World Air Forces, s njima će ukupan broj japanskih Lightninga, koji još pristižu, iznositi 146. Zračna flota Japana raspolaže s više od 1450 zrakoplova, što je tri posto svjetske flote. Na šestom je mjestu u svijetu, iza SAD-a, Rusije, Kine, Indije i Južne Koreje. JASDF je prošle godine razmjestio avione F-35 i F-2 u baze u Australiji kako bi se njegovi pripadnici zajednički obučavali s tamošnjim kolegama. Raspoređivanje će biti u rotacijama i trajat će nekoliko mjeseci svake godine. Iako se radi o malom broju raspoređenih aviona i pilota, to je ipak znatna promjena, koja će japanskim časnicima i osoblju u potpori biti dragocjeno novo iskustvo.

Japan razvija i lovac šeste generacije Mitsubishi F-X. U tom se projektu udružio s Ujedinjenom Kraljevinom i Italijom, unutar programa GCAP (Global Combat Air Programme). Japanu je cilj zamjena aviona F-2, a partnerima iz Europe zamjena Eurofighter Typhoona. SAD je glavni izvor i za nabavu projektila za zrakoplove. Nedavno je odobrena prodaja 44 taktička projektila zrak-zrak srednjeg dometa AIM-9X Sidewinder Block II i 29 projektila AIM-9X Sidewinder Captive Air Training Missiles (CATM) zajedno s pričuvnim dijelovima i drugom opremom. Procijenjeni ukupni trošak iznosi 59,03 milijuna dolara. Odobrena je i kupnja 120 projektila zrak-zrak srednjeg dometa AIM-120C-8 AMRAAM i druge opreme za 224 milijuna dolara. Japan je nabavio i projektile zrak-zemlja AGM-158 JASSM-ER, koje američka tvrtka Lockheed Martin proizvodi za avione F-35, kao i krstareće projektile Joint Strike Missile (JSM) norveške tvrtke Kongsberg.

Što se tiče letjelica, još su naručene nove leteće cisterne Boeing KC-46A Pegasus, a s talijanskim Leonardom i domaćim Kawasakijem dogovoren je zasad neobjavljen broj dodatnih helikoptera MCH-101 za protuminsko djelovanje. Potpisan je i ugovor za pet dodatnih američkih letećih radara E-2D Advanced Hawkeye. Plan je da budu isporučeni do 2028. Novi avioni E-2D služit će za poboljšanje svijesti o situaciji te praćenje zračnog i pomorskog prometa na pacifičkom području. Za potrebe JASDF-a bit će nabavljeno sedam srednjih transportnih aviona C-2, kao i 19 helikoptera S-70/UH-60J. JASDF je nabavio i tri besposadne letjelice za nadzor Northrop Grumman RQ-4B Global Hawk.

Promjena uloge

Japanskim je samoobrambenim snagama izvorno, u slučaju napada na njihov teritorij, dodijeljena uloga držanja obrane, zaustavljanja pokušaja iskrcavanja protivničkih postrojbi i čekanja da se SAD uključi te odnese prevagu. Međutim, nova se strategija temelji na ideji da bi Japan sam trebao biti u stanju napasti protivnika, bez čekanja američke pomoći. Japanska vlada usvojila je 2022. godine ažuriranu strategiju nacionalne sigurnosti, koja omogućuje pokretanje protuudara protiv ciljeva na teritoriju potencijalnog protivnika. Amerika je, shvaćajući probleme suvremenog ratovanja te da ne može sama zaštititi sve svoje saveznike, odobrila takve promjene.

Potrebno je napomenuti da su flota i otoci vrlo važni za obranu Japana. Japanska mornarica oduvijek je bila važna jer se radi o otočnoj zemlji. Za Japan su važni i mali utvrđeni otoci, koji stvaraju neku vrstu štita oko glavnog teritorija. Na tim se otocima podižu utvrđena postrojenja, postavljaju izvidnički objekti, punktovi za održavanje brodova i uzletišta, a na nekima se provode i vježbe. Stoga se može primijetiti da je nova strategija Japana: držati protivnika podalje od glavnog teritorija, nanijeti mu što više štete te samostalno pokrenuti protunapade na njegov teritorij. Time se iz temelja mijenja desetljećima održavan pristup obrani.

Nova strategija omogućuje Japanu autonomnije i učinkovitije djelovanje. Ostaje još pitanje hoće li Japan jednog dana izvoziti oružje, jer se to u suvremenoj povijesti nije dogodilo. Većina japanske vojne pomoći Ukrajini uključivala je nesmrtonosnu tehnologiju, poput odijela za zaštitu od opasnih tvari te vojna vozila, opremu za operacije čišćenja mina i individualne borbene obroke.

Istodobno, teško da će uskoro biti moguće govoriti o izvozu oružja u svrhu financijske dobiti. Na koncu, iz navedenog se može točno primijetiti da Japan ubrzano mijenja svoju obrambenu strategiju i modernizira vojsku, a njegovi vojnoindustrijski kompleksi imaju veliku perspektivu. U skladu sa situacijom širom svijeta, pa i na Dalekom istoku, ti će se procesi samo intenzivirati, a Japan će igrati sve važniju ulogu na području sigurnosti u azijsko-pacifičkoj regiji.

Zemaljski PZO sustavi

Japanski protuzračni sustavi kratkog dometa proizvodi su domaće tvrtke Toshiba. Type 81 ili Tan-SAM nadograđen je novim raketama Type 11, a novi sustav dobit će naziv Type 11 Tan-SAM Kai II (Kai znači nadograđen ili poboljšan). Domet mu je procijenjen na 14 kilometara, četiri više od prethodnika. Sustav može biti montiran na laka vozila konfiguracije 4 x 4 ili srednja konfiguracije 6 x 6. Na vozilu se nalaze četiri rakete kontejnerskog tipa, a na drugom je vozilu sustav za upravljanje paljbom. Type 93 ili Kin-SAM dometa pet kilometara inačica je prijenosnog protuzračnog sustava Type 91 Kai postavljenog na vozilo Toyota Kōkidōshas (vojna inačica Toyota Mega Cruisera).

Protuzračni sustav srednjeg dometa Type 03 Chu-SAM ili SAM-4 zajednički je proizvod domaćih tvrtki Mitsubishi i Toshiba. Poboljšana inačica Chu-SAM Kai uvedena 2022. ima domet veći od 50 km na visini od deset kilometara. U kalibru je 320 mm. Na vozilu konfiguracije 8 x 8 nalazi se šest projektila. Na posebnim je vozilima radar te zapovjedno središte. Sustav može istodobno pratiti do 100 ciljeva i gađati ih 12. Chu-SAM Kai ima poboljšane senzore i značajke umrežavanja za veći domet i ciljanje složenijih prijetnji kao što su krstareći projektili. Plan je projektil Chu-SAM Kai pretvoriti u brodski PZO projektil dugog dometa s odvojivim raketnim startnim motorom. Za srednji domet PZO-a kopnene snage koriste i poboljšani MIM-23 Hawk, američki sustav koji su licencijski proizvodili Mitsubishi i Toshiba. U kalibru je 370 mm, a domet mu je do 50 km na visini do 20 km. Ključna su komponenta japanskog zemaljskog PZO kišobrana sustavi MIM-104 Patriot raspoređeni diljem zemlje. Zanimljivo je da projektile licencijski proizvodi Mitsubishi Heavy Industries.

Uza sve navedeno, Japan teži razvoju hipersoničnog oružja kroz istodobne programe usmjerene na stvaranje jedrećih projektila velike brzine (HGV). Ministarstvo obrane planira do ranih 2030-ih razviti više projektila dugog dometa (2000 km), te oko 2035. godine hipersoničnu raketu dometa 3000 km.

Streljačko naoružanje

Tijekom 2020. počelo je naoružavanje JGSDF-a novom jurišnom puškom Type 20 u kalibru 5,56 x 45 mm tvrtke Howa. Na njoj su poboljšane značajke otpornosti na hrđanje i trajnosti kako bi odgovarala amfibijskim operacijama. Puška je u prvom redu modularna i kompaktna. Opremljena je podcijevnim bacačem granata GLX160 kalibra 40 mm talijanske tvrtke Beretta. Opskrba novom puškom Type 20 trajat će godinama, tako da će istodobno biti korištena i puška Type 89. Paralelno s puškom, JSDF je odabrao i novi službeni pištolj, SFP9-M u kalibru 9 x 19 mm njemačke tvrtke Heckler & Koch.

Ima još modernizacija streljačkog naoružanja. Ministarstvo obrane objavilo je da je odabralo laku strojnicu Minimi Mk3 kalibra 5,56 mm belgijske tvrtke FN Herstal, koju odnedavno vidimo i u naoružanju Hrvatske vojske. Tu su i snajperske puške G28E2 kalibra 7,62 mm njemačke tvrtke Heckler & Koch. Prema mrežnoj stranici Jane’s, Japan će 2024. kupiti 514 pušaka Minimi Mk3 u vrijednosti od 6,88 milijuna dolara i 182 snajperske puške u vrijednosti oko 8,5 milijuna dolara. Minimi Mk3 zamijenit će Minimi Mk1, koje u Japanu licencijski proizvodi tvrtka Sumitomo. Snajperske puške G28 namijenjene su za zamjenu snajperskih pušaka M24A2, s tim da Japan napominje da su spomenute količine samo prva runda opskrbe, a o ukupnim količinama bit će odlučeno nakon njezine isporuke.

Kopneni dronovi

Besposadne letjelice i oružje protiv dronova također su na popisu za nabavu. Tokio ulaže i u izravna energetska oružja poput lasera i mikrovalova za obaranje protivničkih besposadnih letjelica. Istražuje se i uporaba kopnenih besposadnih vozila. Očekuje se da će njemačka tvrtka Rheinmetall početkom sljedeće godine isporučiti vozila Mission Master SP u Japan na testiranje. Svako od tih kompaktnih električnih besposadnih vozila bit će opremljeno različitim modulima, uključujući teretni, izvidnički i daljinski upravljanu oružnu stanicu. Vozilo se može vući ili ispustiti padobranom za izvođenje misija na teško pristupačnim terenima, opremljeno je gusjenicama za poboljšanje mobilnosti u dubokom snijegu i blatu – idealna značajka za zemlje s klimom poput Japana. Ugovor za opskrbu JGSDF-a kopnenim dronovima dobila je estonska tvrtka Milrem Robotics. Isporučit će tri besposadna kopnena vozila THeMIS za različite misije, uključujući opskrbu i prikupljanje obavještajnih podataka.

Divovi svjetske industrije

Japanska obrambena industrija posebna je priča. Premda se zbog različitih ograničenja ne bavi izvozom, nego je koncentrirana na vlastite oružane snage, zapravo je vrlo razvijena i tehnološki napredna. Nema državnih tvrtki, ali ima široku bazu, uključujući male i srednje tvrtke. Prema podacima Ministarstva obrane, 1100 tvrtki radi na borbenim zrakoplovima, 1300 na tenkovima i 8300 na brodovima. Međutim, u proteklih 20 godina više od 100 tvrtki povuklo se iz industrije zbog neprofitabilnosti i drugih čimbenika. Vojnu industriju Japana danas čini skup visokotehnoloških tvrtki uključenih u sustav industrijske suradnje. Ima cjelovitu gransku strukturu, s iznimkom nuklearne industrije, i proizvodi naoružanje i vojnu opremu svih glavnih vrsta: raketno-svemirsku, zrakoplovnu, oklopnu i pomorsku, topničko i streljačko naoružanje, radioelektroničku opremu i različito streljivo.

Zanimljiv je primjer tvrtka Mitsubishi: u početku je proizvodila kamione i opremu za japansku vojsku, a danas je, osim automobila, klima-uređaja i hladnjaka, i najveći japanski proizvođač oružja. Ima pogone u svim granama vojne industrije i vodeći je japanski proizvođač oklopnih vozila i zrakoplova. Kawasaki je mnogima poznat kao proizvođač motocikala. Međutim, smatra se i da je drugi najveći vojni proizvođač u Japanu, s pogonima u zrakoplovnoj i brodograđevnoj vojnoj industriji.

Subaru proizvodi avione i helikoptere različitih tipova, uključujući i komponente za vojsku. U veljači 2019. ta je tvrtka japanskim oružanim snagama predala na testiranje novi helikopter razvijen na temelju višenamjenskog helikoptera Subaru-Bell 412EPX u suradnji s Bell Helicopterom po programu UH-X. Toshiba je jedno od vodećih imena u radioelektroničkoj grani vojne industrije. Njezini pogoni proizvode radiouređaje, radare, kao i komunikacijske komplekse te operativne centre. Ukratko: domaća industrija može pokriti čak 70 posto obrambenih potreba Japana.

TEKST: Ivan Galović