Ratna mornarica Unije još je tijekom Američkog građanskog rata zaključila da bi njezin novi oklopljeni brod bio puno bolji kad bi plovio i djelovao što dalje od morskih valova.

Ratna mornarica Unije (Sjevera) izgradila je tijekom Američkog građanskog rata (1861. – 1865.) brojne poboljšane oklopne brodove, i to na temelju iskustava stečenih uporabom USS Monitora (opširnije v. I. dio podlistka: Jedva je plovio, ali promijenio je sve, HV br. 650). Tako je nastala nova vrsta ratnog broda, koja je dobila ime po prvom – monitor.

Dakle, monitor je ratni brod s jednim do četiri topa velikog kalibra koji su smješteni u oklopljenim kupolama. Namijenjen je djelovanjima u priobalnim područjima te ima slabe maritimne odlike, malu brzinu plovidbe i autonomnost. Osnovna mu je namjena bila potpora primorskog ili riječnog krila kopnene vojske, uništavanje obalnih bitnica te djelovanje prilikom desanta. Tijekom Prvog svjetskog rata građeni su za bombardiranje plitke obale u Flandriji i u lagunama sjevernog Jadrana.

U stručnoj se literaturi često navodi da je prvi europski monitor naručila Danska, još 1862. u škotskom brodogradilištu Robert Napier and Sons. Budući HDMS Rolf Krake porinut je 6. svibnja 1863. godine. Za razliku od USS Monitora, bio je projektiran za djelovanja na otvorenom moru. Osnovni pogon bio je parni stroj, no imao je i tri jarbola. Dva topa 68-pounder (ispaljivali su kugle mase 68 funti ili 31 kilogram) bila su smještena u okretnoj kupoli koju je ručno pokretalo 18 članova posade. Na drveni trup postavljene su željezne ploče debljine 110 mm. Parni stroj snage 520 kW omogućavao je vršnu brzinu od 10,5 čvorova. Prema osnovnim odlikama (oklopljeni trup i topovi smješteni u okretnoj kupoli), HDMS Rolf Krake u osnovi je bio monitor iako je imao i neke zastarjele odlike, prije svega jarbole.

John Ericsson (1803. – 1889.), projektant USS Monitora, dao je svojoj rodnoj Švedskoj 1863. godine nacrte za poboljšanu klasu Monitor. Stoga je prvi brod izgrađen za švedsku mornaricu nazvan John Ericsson, baš kao i klasa od ukupno pet brodova koju je predvodio. Švedska ratna mornarica nije bila posebno zadovoljna tim brodovima, ali ipak ih je dugo zadržala u operativnoj uporabi. Nakon što su nekoliko puta temeljito rekonstruirani i modernizirani, dva su broda iz klase – HSwMS Thordön i HSwMS Tirfing – ostala u operativnoj uporabi čak do 1922. godine.

Jednostavniji i jeftiniji

Britanska ratna mornarica izgradila je dva svoja zadnja monitora unutar klase Roberts: HMS Roberts (F40) porinut je 1. veljače 1941., a HMS Abercrombie (F109) dana 31. ožujka 1942. godine. Oba su bila naoružana po dvama topovima u jednoj oklopljenoj kupoli. Topovi su bili BL 15-inch Mark I kalibra 380 mm, prvotno namijenjeni krstarici HMS Furious, naknadno prenamijenjenoj u nosač aviona. S brzinom paljbe od samo dvije granate u minuti, ali s dometom nešto većim od 30,5 km, ti su topovi još uvijek bili vrlo uporabljivi kao potpora mornaričkim desantima i postrojbama u dubini. S obzirom na namjenu, brodovi su trebali biti što jednostavniji i jeftiniji. Duljina preko svega bila im je 113,77, a širina 27,36 metara. Zbog namjene najvažniji podatak bio je gaz – 3,4 m. Zanimljivo je da je HMS Abercrombie imao nešto veću maksimalnu istisninu – 9717 u odnosu na 9150 tona.

Najzaštićeniji dio broda bile su kupole s glavnim topovima. Debljina njihova oklopa bila je čak 330 mm. To ne čudi jer su izvorno projektirane za uporabu na teškoj krstarici. Ostatak broda opremljen je oklopom debljine između 100 i 200 mm.

Pogon su činila dva parna kotla koja su pokretala dvije turbine ukupne snage 3679 kW, što je bilo dostatno za vršnu brzinu od samo 12,5 čvorova. No, kako su djelovali kao potpora desantnim snagama čiji brodovi nisu bili ništa brži, to nije bio velik nedostatak.

Zanimljivo je da su naknadno, u svrhu prilagodbe novim potrebama, oba monitora naoružana snažnim protuavionskim naoružanjem. Osim četiri kupole s dva topa kalibra 100 mm, na palube su naknadno postavljeni i jedan osmocijevni te dva četverocijevna topa kalibra 40 mm. Protuavionska obrana dodatno je ojačana s čak 20 jednocijevnih topova kalibra 20 mm. S tolikim protuavionskim naoružanjem monitori klase Roberts trebali su činiti snažnu obranu od napada iz zraka. Unatoč tomu, HMS Roberts teško su oštetile dvije zrakoplovne bombe od 500 kg tijekom operacija za oslobađanje Alžira 1942. godine. S druge strane, HMS Abercrombie dva je puta naletio na morske mine. Iako je drugi put odjednom naletio na dvije mine, uspio je preživjeti oštećenja i potom je popravljen.

HMS Abercrombie rashodovan je 1953. godine. HMS Roberts služio je kao ploveća vojarna sve do 1965., kad je rashodovan i prodan u staro željezo.

“Crno-žuti” brodovi

Za razliku od “klasičnih” monitora, koji su odavno izišli iz operativne uporabe, riječni monitori još su uvijek aktivni. Još je ratna mornarica Unije zaključila da bi USS Monitor bio puno bolji brod na rijekama i jezerima, tj. što dalje od morskih valova. Unija je tijekom Američkog građanskog rata izgradila namjenske riječne monitore klase Neosho: USS Neosho i USS Osage. Bili su namjenski projektirani za djelovanje na Mississippiju. Zanimljivo je da su imali veliko nadgrađe te su konstrukcijski bili svojevrsna kombinacija USS Monitora i CSS Virginije. Velika oklopljena kupola s dva topa kalibra 152 mm nalazila se na krmi. U odnosu na USS Monitor, brodovi klase Neosho bili su znatno slabije oklopljeni pa su s otprilike jednakim dimenzijama imali dvostruko manju istisninu (oko 520 tona). Zahvaljujući tome, ugrađeni parni stroj snage oko 300 kW mogao ih je pokretati do vršne brzine od 12 čvorova. Što je još važnije, bio je dostatno snažan da ih sigurno pokreće uzvodno po velikoj rijeci kao što je Mississippi. Oba su broda porinuta početkom 1863. godine. Iako se danas rijetko spominju u povijesnim knjigama i tekstovima, imali su važnu ulogu u pobjedi Unije. Primarna im je zadaća bila blokiranje napada snaga Konfederacije na transportne brodove koji su opskrbljivali snage Unije. Međutim, na samom kraju rata izravno su sudjelovali u nekoliko bitaka pružajući topničku potporu vojsci Sjevera.

Europska sila koja je imala moćnu riječnu flotu, a čiju su glavnu udarnu snagu činili monitori, bila je Austro-Ugarska. Oni su bili prije svega namijenjeni za djelovanje na Dunavu. S monitora SMS Bodrog ispaljeni su 29. srpnja 1914. prvi topnički hici na obranu Beograda, čime je počeo Prvi svjetski rat. U napadu je sudjelovao i monitor SMS Temes te SMS Szamos. Potonji je pripadao starijoj klasi Körös iz 1892. godine, a moderniji SMS Temes i SMS Bodrog bili su brodovi iste klase – Temes. Porinuti su 1904. godine. Bili su dugi 57,7 i široki 9,5 metara. Gaz im je bio samo 1,2 metra, a istisnina 440 tona. Za tako male brodove bili su dobro naoružani. Glavno naoružanje činila su dva topa Škoda L/35 kalibra 120 mm i dometa 10 km. Po jedan top bio je smješten u oklopljenu kupolu. Kupole su se nalazile na bokovima broda u visini zapovjednog mosta. Na krmenom dijelu, izvan kupole, nalazila se haubica Škoda L/10 kalibra 120 mm i dometa 6300 metara. Na gornjoj palubi, iza kupola s topovima od 120 mm, na svakom boku nalazio se po jedan top kalibra 37 mm. Krajem 1915. ti su topovi zamijenjeni topovima 7 cm L/18 stvarnog kalibra 66 mm. Monitori klase Temes bili su zaštićeni čeličnim oklopom debljine od 25 (paluba) do 75 mm (zapovjedni most). Topničke kupole bile su zaštićene oklopom debljine 40 mm.

Još uvijek aktivni

Rumunjska riječna flotila danas u sastavu ima tri monitora klase Mihail Kogălniceanu. Porinuća su obavljena između 1993. i 1998. godine. Uz njih je u operativnoj uporabi i pet monitora klase Smârdan, građenih od 1987. do 1992. godine. Monitori klase Kogălniceanu dugi su 52,1, široki devet i imaju gaz od samo 1,6 metara. Najveća istisnina im je 550 tona. Pokreću ih dva dizelska motora ukupne snage 3654 kW, što je dostatno za vršnu brzinu od 16 čvorova. O debljini oklopa nema javno dostupnih informacija. Na pramcu i krmi nalazi se po jedna kupola, naoružana po jednim topom A430 kalibra 100 mm. Zapravo se radi o protutenkovskom topu A407 prilagođenom za ugradnju u brodske kupole, vrlo sličnom topu A308 kojim su naoružani rumunjski tenkovi TR-77 i TR-85. Maksimalni je domet tog topa s visokoeksplozivnom granatom 20,6 kilometara. Kako se izvorno radi o protutenkovskom topu, iz njega se mogu ispaljivati i kumulativni projektili maksimalnog dometa 4000, a učinkovitog 1000 metara. Moguća je i uporaba potkalibarnih projektila učinkovitog dometa 1730 m. Na najgornjoj palubi dva su dvostruka protuzrakoplovna topa Tun antiaerian md. 80 kalibra 30 mm. Maksimalna brzina paljbe iznosi 500 granata u minuti. Najveći učinkoviti domet protiv zrakoplova je tri i pol, a protiv ciljeva na zemlji dva kilometra. Kako topovnjače klase Kogălniceanu nemaju radarski sustav kojim bi otkrivale ciljeve u zraku (imaju samo navigacijski radar), ni ti topovi nemaju sustav za navođenje paljbe te se njima upravlja ručno. Na svakom boku pramčanog dijela ugrađene su dvije četverostruke teške strojnice kalibra 14,5 mm. Riječ je o prilagođenoj strojnici ZPU-4 sovjetskog podrijetla. Službena internetska stranica rumunjske mornarice navodi da su topovnjače klase Kogălniceanu naoružane i dvama višecijevnim lanserima raketa kalibra 122 mm i sa 40 cijevi. Međutim, na najnovijim se fotografijama tih brodova spomenuti lanseri ne vide. Lanseri bi trebali stajati na krmenom dijelu najgornje palube, no taj je prostor prazan. Kako bi se povećala mogućnost djelovanja protiv ciljeva u zračnom prostoru, posada je naoružana prijenosnim protuzračnim raketnim sustavom Strela-2M.

---

Silom prilika u Vijetnamu

Tijekom Vijetnamskog rata snage Sjevernog Vijetnama i Vietkonga uvelike su koristile brojne i velike rijeke u Južnom Vijetnamu za prijevoz ljudstva i oružja. Američka kopnena vojska i ratna mornarica stoga su, silom prilika, kako bi uspostavile nadzor nad rijekama, ali i za pružanje potpore postrojbama, ustrojile flotu Mobile Riverine Force (MRF). Rabljeno je nekoliko klasa monitora koje su se zapravo razlikovale samo po oružju. Kao osnova uzeti su opsežno modificirani desantni čamci Landing Craft Mechanized Mk 6. Zadržan je trup s pogonskim sustavom, no ugrađena je potpuno nova paluba s naoružanjem. Najbolja odlika tih čamaca bio je vrlo mali gaz od samo 1,2 metra na krmi. Modificirani monitori imali su gaz od tek jednog metra. Kod prve serije glavno naoružanje bio je top od 40 mm. No, pokazao se nedostatnim pa je druga serija dobila bacač plamena. Najbliže klasičnom poimanju riječnog monitora približili su se brodovi naoružani haubicom kalibra 105 mm.

Tekst: Mario GALIĆ