Kako je danas nezamislivo da brodovi veličine fregate i veći, a i sve više korveta, djeluju bez barem jednog helikoptera, tržište mornaričkih helikoptera je stabilno i u blagom povećanju. Zbog toga ne začuđuje i sve veća ponuda

Zahvaljujući razvoju turbovratilnih motora, kompozitnih rotora, lagane elektronike i malih, ali učinkovitih oružja, danas je nezamislivo da ijedna ratna mornarica koja se želi smatrati modernom u operativnoj uporabi nema mornaričkih helikoptera. Iako je njihova osnovna zadaća protupodmornička i/ili protubrodska borba, suvremeni mornarički helikopteri mogu obavljati širok spektar zadaća, uključujući traganje i spašavanje. Odavno je poznato da su mornarički helikopteri (odnedavno i tiltrotori) zasebna cjelina, koja se od “obične braće” razlikuje po drukčijoj konstrukciji i prilagođenim motorima, koji su dodatno zaštićeni od korozije uzrokovane slanom vodom. Specifično okruženje djelovanja i posebne zadaće uvjetuju i ugradnju posebne avionike i naoružanja. Kako je danas nezamislivo da brodovi veličine fregate i veći, a i sve više korveta, djeluju bez barem jednog helikoptera, tržište mornaričkih helikoptera je stabilno i u blagom povećanju. Zbog toga ne začuđuje i sve veća ponuda.

Zapadna Europa
Na početku ponude europskih mornaričkih helikoptera nalazi se 2,6 tona težak Eurocopter AS 555 Fennec, pokretan s dva Turbomeca Arrius 1A motora pojedinačne snage 388 kW. Mornarička inačica AS 555SN može se opremiti motrilačkim radarom Telephonics RDR-1400R i naoružati vođenim torpedom Eurotorp A244/S mase 244 kg.

Nešto veći i potentniji je Eurocopter AS 565 Panther mase 4,3 tone. Pokreću ga dva motora Turbomeca Arriel 2C pojedinačne snage 729 kW. Mornarička inačica AS 565MB ima sklopivi rotor, antikorozivnu zaštitu trupa i motora, zaštitu od zalijevanja motora vodom, sustav za slijetanje na palubu i poseban sustav za prisilno slijetanje na vodu koji održava helikopter na površini. Panther može nositi četiri protubrodska vođena projektila MBDA AS15TT ili dva laka torpeda. Standardni mornarički radar je Thales Agrion 15, a helikopter se može opremiti uranjajućim sonarom i detektorom magnetskih anomalija (MAD). Zadnji kupac je bugarska ratna mornarica, koja je naručila šest AS 565MB s rokom isporuke u 2010. i 2011. godini. Francuska ratna mornarica operativno rabi 16 AS 565, koji su u međuvremenu modernizirani zbog kašnjenja u isporuci helikoptera NH90.

Od ukupno više od 500 proizvedenih AgustaWestland Lynxova, više od 200 ih je isporučeno kao mornarički helikopteri. Lynx se može rabiti s brodova veličine korvete, pri visokom stanju mora, danju i noću. Mornarička inačica lako je prepoznatljiva po stajnom trapu s četiri kotača, koji znatno olakšava manipulaciju helikoptera na brodu. Britanski mornarički Lynx HMA8 ima Selex Sensors i Ariborne Systems Seaspray radar i Titan termoviziju. Velika nosivost omogućila je da se opremi i aktivnim uronjivim sonarom L-3 Communications ASQ-18. Može se naoružati s dva protubrodska vođena projektila MBDA Sea Skua (145 kg) ili lakim torpedima.

Zadnja izvozna inačica je Super Lynx 300 mase 5,33 tone. Opremljena je najmodernijim “glass” kokpitom, koji smanjuje opterećenost pilota. Za pogon su zadužena dva motora LHTEC CTS800-4N pojedinačne snage 1000 kW. Noviji kupci su Malezija, Južna Afrika i Tajland.

Na osnovi Super Lynxa 300, za britansku ratnu mornaricu i kopnenu vojsku razvijen je Future Lynx. Future Lynx je razvijen po zahtjevima Future Rotorcraft Capability natječaju britanske mornarice i kopnene vojske. Zbog smanjenja radarskog odraza, Future Lynx će imati plosnati nos i repnu gredu. Mornarička inačica Future Lynxa razvijana je po Surface Combatant Maritime Rotorcraft zahtjevu. Prvi prototip trebao bi poletjeti 2010. godine, a u operativnu uporabu trebao bi ući najkasnije 2015. godine. Sredinom 2006. britansko ministarstvo obrane odobrilo je novac za proizvodnju 30 RN-a, uz opciju za dodatnih pet. Međutim, britanska ratna mornarica zahtijeva kupnju najmanje 37, iako bi najradije kupila 55 helikoptera.
Početna masa mornaričkog Future Lynx trebala bi biti 5,79 tone, iako će narasti na 6,25 tona kad se ugrade pojačani motori CTS800-4N ili inačica razvijena na njegovoj osnovi. U nosu će imati motrilačku turetu s L-3 Wescam elektrooptičkim/ciljničkim sustavom. Ispod nje će se nalaziti radom s aktivnom faznom antenom radar Selex Seaspray 7000E. Ostala oprema uključivat će Thalesovu avioniku, General Electric višenamjenske prikaznike, General Dynamics taktički procesor i Selex sustav za samoobranu. Future Lynx će moći nositi BAE Systems Stingray torpedo mase 267 kg, ili do osam Future Anti-Surface Guided Weapon (FASGW) vođena projektila. Osnovna namjena FASGW-a je uništavanje ili barem onesposobljavanje plovila veličine korvete i malih brzih plovila u uvjetima djelovanja velikog broja neprijateljskih plovila. Sekundarna namjena je uništavanje nepokretnih mekanih ciljeva na kopnu. Vjerojatne zamjene za protubrodski vođeni projektil MBDA Sea Skua jesu Lockheed Martin Hellfire (mase 45 kg) i Sea Skua 2, koja bi dobila aktivni radar za samonavođenje, vjerojatno s projektila Brimstone. Novi će projektil biti dopuna FASGW-Light projektilu, koji će vjerojatno rabiti lasersko vođenje.

Britanska ratna mornarica u Iraku i Afganistanu rabi velike Westlandove helikoptere Sea King HC4+, HAS6(CR) i ASaC7 mase oko 9,7 tona. HC4+ je amfibijski transportni helikopter, koji je dobiven tako da su na HC4 postavljeni Carsonov kompozitni noseći rotor, AgustaWestlandov kompozitni repni rotor s pet krakova i Elbit Sistemsov D-NVG sustav za noćno motrenje. Očekuje se da će u operativnoj uporabi ostati do 2017. godine. Višenamjenski helikopter HAS6(CR) nastao je na osnovi HAS6 protupodmorničkog helikoptera, kako bi mu se omogućilo djelovanje iznad kopna.

Od ove trojke najzanimljiviji je Sea King ASaC7 leteći radar (nastao modernizacijom AEW2A), koji također djeluje iznad Afganistana i Iraka. Njegov Thales Searchwater 2000 radar (koji istodobno može pratiti do 400 ciljeva u zraku) ima puls-Doplerov mod rada, koji omogućava otkrivanje i praćenje pokretnih ciljeva na kopnu. Ostala oprema uključuje Thales Cerberus sustav nadzora i datalink Link 16. Kombinacija Cerberusa i Searchwatera 2000 nudi se i za ugradnju na druge radare, uključujući NH90. Britanska ratna mornarica je zainteresirana da ovu kombinaciju iskoristi za razvoj Maritime Airborne Surveillance and Control (Masc) zrakoplova, koji bi rabila sa svojih novih CVF nosača zrakoplova. Zbog toga pregovara s američkom ratnom mornaricom o zajedničkim testiranjima Cerberusa i Searchwatera 2000 na njihovim tilrotorima Bell Boeing V-22.

Iako na prvi pogled ne tako velik, NH90 teži čak 10,6 tona. Proizvodi ga NHIndustries, zajednička tvrtka u vlasništvu Eurocoptera (62,5 %), AgustaWestlanda (32 %) i Stork Fokkera (5,5 %). NHIndustries trenutačno ima narudžbe iz 14 država za 495 NH90, uz opciju za dodatnih 60. NH90 pokreću dva motora Rolls-Royce Turbomeca RTM332-01/9 (2158 kW) ili dva T700-T6E1, koji su zajednički razvile tvrtke General Electric, FiatAvio i Alfa Romeo Avio. Mornarička inačica NFH razvijena je za djelovanje s NATO fregata u uvjetima stanja mora 5. U protupodmorničkim zadaćama može nositi dva ATK Mk46 vođena torpeda mase 235 kg, dva Eurotorp MU90 (304 kg) ili dva BAE Systems

Stingray (267 kg). Za protubrodsku borbu rabi dva protubrodska vođena projektila MBDA Marte Mk2/S mase 324 kg. Trenutne narudžbe za NH90 uključuju 27 helikoptera za Francusku, 46 za Italiju, 20 za Nizozemsku, osam za Norvešku, pet za Švedsku i četiri za Belgiju. Australska vojska kupila je 46 MRH90, koji su razvijeni na osnovi inačice TTH. Šest MRH90 rabit će australska ratna mornarica kao zamjenu za Sea Kingove. Prvi mornarički RAN90 trebao bi ući u operativnu uporabu 2010. godine.

Najveći zapadnoeuropski helikopter jest AgustaWestladn AW101, poznatiji pod starim nazivom EH101. Ovaj helikopter mase 15,6 tone pokreću čak tri motora Rolls-Royce Turbomeca RTM322-02/8 pojedinačne snage 1688 kW. Ovisno o željama kupca mogu se ugraditi i američki motori General Electric CT7-6A snage 1490 kW. U knjizi narudžbi trenutačno je 158 helikoptera, od čega je 44 za britansku ratnu mornaricu i 20 za talijansku ratnu mornaricu. One ih rabe za protupodmorničku i protubrodsku borbu, elektroničko djelovanje i potporu snagama na kopnu. U brojku od 158 naručenih helikoptera nisu uračunati Lockheed Martinovi US101/VH71A, koji će se rabiti isključivo za prijevoz američkog predsjednika. Svi britanski Merlini opremaju se novim krakovima nosećeg rotora Berp-IV, koje proizvodi AgustaWestland. Zbog bolje iskoristivosti i manje mase novi krakovi omogućavaju povećanje poletne mase za 600 kg.

Američka korporacija Lockheed Martin nositelj je posla proizvodnje inačice Merlin HM1. Britanska ratna mornarica svoje Merline HM1 intenzivno rabi u Perzijskom zaljevu. Opremljeni su elektrooptičkom turetom s dnevnom i infracrvenom kamerom L-3 Wescam MX-15. Zbog toga se rabe u zadaćama nadzora i traganja, pa tako i za otkrivanje i praćenje iranskih podmornica. Trideset HM1 (uz opciju još šest) Lockheed Martin će modernizirati na standard HM2. Modernizacija će se obaviti unutar Merlin Capability Sustainment Programme, a prvi HM2 trebao bi ući u operativnu uporabu početkom 2013. godine.

Za japansku ratnu mornaricu, Kawasaki će, po licenciji, proizvesti 14 AW101, tri CH-101 i 11 MC-101, kao zamjenu za S-61 i MH-53E. Dio japanskih Merlina dobit će EDO ALQ-22 Oasis (Organic Ariborne and Surface Influence Sweep) tegljeni sustav za otkrivanje akustičnog i magnetnog potpisa podmornica.

Ruska ponuda
Iako su još prije nepuna dva desetljeća ruske tvrtke proizvodile najviše helikoptera na svijetu, raspad Sovjetskog Saveza ozbiljno je ugrozio ne samo njihov primat već i opstojnost. Najveći je ruski proizvođač mornaričkih helikoptera Kamov, koji od raspada Sovjetskog Saveza nije napravio nijedan novi mornarički helikopter. Umjesto toga tržištu nudi tri inačice osnovnog Ka-27 ASW/Sar helikoptera. Sve inačice pokreću motori Klimov TV3-117VMar snage 1640 kW. Dvanaest tona težak Ka-28 razlikuje se od Ka-27 najviše po povećanim unutrašnjim spremnicima za gorivo. Indijska ratna mornarica kupila je 15 Ka-28, za koje je naknadno kupila protubrodski vođeni projektil Vympel Kh-25 (AS-20) Harpoonski.

Ka-29, mase 11,5 tona, Kamov opisuje kao transportno-borbeni helikopter koji se može naoružati širokim rasponom automatskog streljačkog i topničkog oružja, te raketama i vođenim projektilima. U operativnu je uporabu ušao 1987., a do sada je proizvedeno 59 primjeraka za rusku i ukrajinsku ratnu mornaricu.

Za kontrolu zračnog prostora oko nosača zrakoplova i flotnih sastava, Kamov je razvio Ka-31 mase 12,2 tone. Helikopter Ka-31 projektiran je s namjerom da osigura djelotvoran nadzor zračnog prostora oko nosača zrakoplova i brodova iz pratnje. Zbog toga je na helikopter Ka-29 ugrađen radar E-801 M Oko. Antena radara smještena je s donje strane helikoptera tako da može nesmetano motriti svih 360 stupnjeva. Radar Oko ima mogućnost otkrivanja borbenih aviona veličine lovca na udaljenosti od 115 km i većih ratnih brodova na udaljenosti od 200 km. Postoji i napredna inačica radara, koja lovačke avione otkriva na udaljenosti od 150 km i veće ratne brodove na udaljenosti od 250 km. Najveći nedostatak Ka-31 je kratko vrijeme ophodnje, koja teoretski može trajati 2,5 sati, ali u praksi rijetko prelazi 2 sata.

Američka ponuda
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, tržištem mornaričkih helikoptera zagospodarile su američke tvrtke, čiji se primat, iako u manjoj mjeri, zadržao do danas. Osim što vladaju tržištem helikoptera, američke su tvrtke uključene i u razvoj bespilotnih mornaričkih letjelica. Uostalom prvu bespilotnu borbenu mornaričku letjelicu napravili su Amerikanci još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Gyrodyne QH-50, mase 1155 kg, razvijena je kao protupodmorničko oružje te je nosila dva laka vođena torpeda Mk 44. Iako je napravljeno više od 750 QH-50, zbog učestalih nesreća i razvoja pouzdanijeg protupodmorničkog oružja, Gyrodyne je povučena iz operativne uporabe već 1969. godine. Više o toj prvoj bespilotnoj borbenoj letjelici možete pročitati u Hrvatskom vojniku broj 82.

U međuvremenu su bespilotne letjelice postale znatno pouzdanije i jednostavnije za uporabu, što ih je ponovno učinilo zanimljivim i za ratne mornarice. Još 2003. američka obalna straža je odabrala bespilotnu tiltrotor letjelicu Bell Eagel Eye (mase 1000 kg) za opremanje svojih kutera unutar programa Deepwater. Prvobitni su planovi predviđali da se svaki brod opremi sa četiri letjelice, ili sveukupno 69. Poslije je ta brojka smanjena na 45 letjelica, koje će biti kupljene do 2020. godine. Američka obalna straža namjerava bespilotnim letjelicama s okomitim polijetanjem i slijetanjem opremiti svoje National Security Cuttere (dužine 128 m i istisnine 3900 tona) i Offshore Patrol Cuttere (dužine 110 m i istisnine 3380 tona).

Za američku obalnu stražu razvijena je inačica Eagle Eye, pokretana s dva turboelisna motora Pratt & Whitney Canada PW200/55 pojedinačne snage 478 kW. Za kontrolu morske površine opremljena je radarom Telephonics RDR-1700 i termovizijom Flir Systems Safire III. Međutim, prvi se demonstrator tehnologije TR 918 srušio 2006., i od tada je razvoj Eagle Eyea zaustavljen radi ponovne evaluacije cijelog programa. U međuvremenu je američka obalna straža započela studiju uporabljivosti i drugih bespilotnih izvidničkih letjelica s mogućnošću okomitog polijetanja i slijetanja.

Jedna od njih je helikopterska MQ-8B Fire Scout. Taj proizvod korporacije Northrop Grumman težak je 1430 kg, a baziran je na klasičnom helikopteru Sikorsky/Schweizer 333. Fire Scout odabrala je američka ratna mornarica za svoje najmodernije Littoral Combat Ship borbene brodove. MQ-8B pokreće jedan Rolls-Royce Model 250 motor snage 313 kW. Inačica američke ratne mornarice imat će termovizijski motrilački sustav Flir Systems FriteStar II. Tvrtka Sierra Nevada osigurat će za MQ-8B Unmanned Common Automatic Recovey (Ucar-V2) sustav, koji je razvijen na njihovom UPN-51(V) sustavu, kojim se američki marinci koriste za svoje bespilotne izvidničke letjelice Pioneer. Osnovni je dio Ucar-V2 sustava milimetarski radar, smješten na brodu, koji kontrolira let Fire Scouta i istodobno ga navodi prema letnoj palubi. Ucar-V2 omogućava uporabu MQ-8B pri svim vremenskim uvjetima, danju i noću.

Prvi prototip MQ-8B prvi je put poletio u prosincu 2006., a maloserijska proizvodnja prvih devet za američku ratnu mornaricu odobrena je u svibnju 2007. Ograničena operativnost planirana je za ovu godinu, kad se očekuje i završetak isporuke svih devet letjelica.

Ali, vratimo se mi klasičnim helikopterima koje voze piloti. Na početku ljestvice je Kamanov SH-2G mase 6,44 tone. Pokreću ga dva motora General Electric T700-GE-401 pojedinačne snage 1285 kW. SH-2G došao je na loš glas nakon ozbiljnih tehničkih problema koji su se javili s australskom inačicom SH-2G(A), zbog čega je njegov ulazak u operativnu uporabu odgođen za 2010. ili čak 2011. godinu.

Američki marinski korpus trenutačno provodi H-1 Upgrade Program kupnje 100 novih Bell UH-1Y Venom i 180 AH-1Z Viper helikoptera do 2014. godine. Oba helikoptera, usprkos različitoj namjeni, rabe isti motor General Electric T700-GE-401 snage 1285 kW. Po dva motora pokreću ista četverokraka kompozitna rotora, koji omogućavaju najveću poletnu masu od 8,4 tone. U skladu sa snažnijim motorima i povećanom masom, ojačani su transmisija i stajni trap. Do sada je proizvedeno više od 15 000 helikoptera iz obitelji UH-1 (uključujući Model 212 i 412) i 2500 AH-1. Po trenutnim planovima, svi AH-1Z dobit će se konverzijom postojećih AH-1W, dok će se samo prvih deset UH-1Y dobiti konverzijom UH-1N. Ostali će biti novosagrađeni. Proizvodnja će rasti sa sedam (svi UH-1Y) u 2008. na čak 25 (16 UH-1Y i devet AH-1Z) u 2011. godini.

“Radni konj” američke ratne mornarice jesu helikopteri MH-60. Zadnje inačice su MH-60R Strikehawk i MH-60S Knighthawk. Oba pokreću po dva motora General Electric T700-GE-401 snage 1400 kW. Korporacija Lockheed Martin nositelj je ugovora za integraciju sustava na MH-60R, te isporučuje digitalni Common Cockpit avioniku za obje inačice. Osnovna zadaća MH-60R je protupodmornička i protubrodska borba, te će zamijeniti SH-60B/F. Isporuka  zadnjeg od 254 planiranih MH-60R planirana je za 2015. godinu. Nakon nekoliko moderniziranih SH-60B, prvi pravi serijski MH-60R isporučen je u ožujku 2006.

Iako mu je osnovna namjena protupodmornička i protubrodska borba, MH-60R može nositi široku paletu oružja. Za protupodmorničku borbu rabi laka torpeda Mk46/50/54. Za protubrodsku nosi do osam vođenih projektila AGM-114 Hellfire, koji se mogu rabiti i za uništavanje ciljeva na kopnu. Zanimljivo je i da se može naoružati širokom paletom streljačkog oružja, počevši od teških strojnica GAU-16A (M2 Browing) i GAU-21/A (FN Herstal M3M) kalibra 12,7 mm, te M60/240 i/ili GAU-17/A (GD Minigun) kalibra 7,62 mm. Maksimalna poletna mu je masa 10,66 tone.

Američka ratna mornarica planira do 2015. godine nabaviti 267 MH-60S. Prvobitno je određeno da će se taj helikopter rabiti za zadaće transporta, opskrbe, te borbenog traganja i spašavanja. Zbog toga je trebao zamijeniti helikoptere HH-1N, UH-3H, CH-46D i HH-60H. Međutim, već je Block Two dobio mogućnost protuminske borbe, dok će Block Three dobiti mogućnost nošenja naoružanja. MH-60S u operativnu je uporabu ušao još 2001. godine te se intenzivno rabi u Iraku. Ima iste mogućnosti nošenja vođenih projektila Hellfire i strojnica kao i UH-60L Black Hawk, te nešto veću kabinu.

Najnoviji i najmoderniji američki zrakoplov s mogućnošću okomitog polijetanja i slijetanja jest tilrotor Bell Boeing V-22 Osprey. Ovaj zrakoplov mase 21,5 tone pokreću dva turboelisna motora Rolls-Royce T406-AD-400 snage 4586 kW. Pentagon planira kupiti 458 V-22, od čega će 360 MV-22B otići marinskom korpusu, a samo 48 ratnoj mornarici. Marinski korpus već ima prvu operativnu postrojbu (VMM-263), koja odnedavno djeluje u Iraku iz zrakoplovne baze Al Asad, zapadno od Bagdada.

Usprkos veličini i masi, Osprey nije najteži američki zrakoplov s okomitim polijetanjem i slijetanjem. Taj primat i dalje drži transportni helikopter Sikorsky CH-53. Najnovija inačica, koja je još u razvoju, jest CH-53K mase 38 420 kg. Pokreću ga tri motora General Electric GE38-1B pojedinačne snage 5600 kW. Oko 155 CH-53K zamijenit će marinske CH-53E. Ograničena operativnost planirana je za 2015. godinu.

Siniša RADAKOVIĆ