Inicijativa o nastanku Foruma o poslovanju i sigurnosti kreirana je u sklopu NATO-ovog Projekta o sigurnosti saveza, preko Znanstvenog programa, odnosno NATO-ovog Znansvenog komiteta.
Glavni cilj projekta “Business and Security” je stalno provođenje istraživanja trenutačnih prijetnji sigurnosti globalne ekonomije i civilne zajednice te NATO-ove uloge u planiranju zaštite i odgovora na te nove prijetnje. Projekt uključuje poslovne ljude, znanstvenike, obavještajne djelatnike i analitičare te političare koji trebaju zajedno promišljati novu sigurnost životnog okružja te potencijale za izgradnju novih sigurnosnih solucija.
Današnja međunarodna sigurnosna klima nije ni statična, a niti predvidljiva. Još nedavno se živjelo u svijetu dvaju oprečnih političkih blokova. Danas se živi u suočenju s novim prijetnjama, puno ozbiljnijima podmuklima i pritajenima kao što je terorizam. Terorizam je globalan i nediskriminirajući. On ima mogućnost uzrokovati ogromne ekonomske i psihološke štete te štete u životnom okružju, a ono što je najopasnije, njegov sve češći cilj je poslovanje.
Ako se želi terorizmu, kao i drugim novim – modernim oblicima ugroze poslovanja, suprotstaviti ozbiljno, mora se provesti revolucija u sigurnosti, a to znači da se treba udruživati i surađivati kao nikad prije, te uvažavati sve individualne inventivnosti i dosjetljivosti. NATO-ov Forum o poslovanju i sigurnosti (o sigurnosti poslovanja) je mjesto kamo države članice NATO-a i PfP-a adresiraju i gdje se uvažavaju te potrebe za promjenama. Prije više od deset godina desila se revolucija u sukobima što je poslovanje pridružilo vladinim institucijama na prvim crtama bojišnice. Činjenica je da poslovanje više ne može izbjeći crtu bojišnice, no isto tako je činjenica da privatno poslovanje i znanost imaju niz solucija i riješenja kojima mogu svijet učiniti sigurnijim. Upravo je to uloga i zadaća Foruma, približiti i udružiti privatni sektor i poslovanje vladinim sektorima sigurnosti i obrane.
Metoda rada Foruma je u vidu predavanja pozvanih predavača nakon kojih slijede pitanja i rasprave, a glavne su teme: Poslovanje na crti bojišnice; Prihvatljivost rizika poslovanja; Odgovori na prijetnje; Biometrija i sustavi detekcije; Putovanje i turizam; Financijska i ekonomska sigurnost; Sigurnost industrije i okoliša; Sigurnost globalne logistike; Sigurnost vode i hrane; Glavni događaji koji su utjecali na globalnu sigurnost; Informacija i komunikacije; Analiza potencijalnih konflikata između znanosti i slobode; Medicinske protumjere; Odgovor poslovanja, Kreacija nove suradnje, Znanje, informacija i obvještajni podaci, Transport i sigurnost granice, Informatička sigurnost, Upravljanje informacijama; Prvi odgovor, Priskrbljivanje u novim sigurnosnim uvjetima životnog okružja, Sigurnost energetskih izvora i energenata.

Priroda globalne sigurnosti se u protekloj dekadi promijenila dramatično u korist nesigurnosti, a što je izazvalo veliku zabrinutost nacionalnih država. Preko noći poslovanje se našlo, zajedno s vladama nacionalnih država u žarištu te nesigurnosti. S pravom se počinju postavljati pitanja što su i koje su to nove prijetnje i kako zaštiti poslovanje. Posljednjih nekoliko godina jasno je definiran djelokrug i podjela najvažnijih prijetnji, a to su terorizam, organizirani kriminal, korupcija, proizvodnja i prodaja narkotika i ulaganje u fundamentalizam, trgovina ljudima i prirodne katastrofe. Definiravši suvremene prijetnje poslovanju postalo je jasno da one ugrožavaju i samu srž međunarodne sigurnosti i životnog okružja, sam prosperitet pa i opstanak čovječanstva. U borbi protiv tih novih oblika prijetnji nisu dostatne policijske snage i obavještajno – sigurnosne agencije već se mora pronaći i mjesto i uloga vojnog saveza – NATO-a, privatnog sektora i svih ostalih subjekata svih oblika poslovanja.
Svi navedeni subjekti izgradnje nove sigurnosti moraju naći svoje mjesto i ulogu u odgovorima na prijetnje u novoj učinkovitoj sigurnosnoj strategiji s definiranim prioritetima kojih trenutačno nema. Težište nove sigurnosne strategije treba biti na izgradnji učinkovitijeg sustava planiranja i upravljanja kriznim situacijama, zaštiti kritičnih infrastruktura, učinkovitom upravljanju resursima, te na realnoj procjeni cijene zaštite.
Glavna pitanja na koja se očekuje odgovor od privatnog sektora su kako odmjeriti sigurnosne potrebe i razine sigurnosti u novom okolišu, koji su kriteriji i koje su razine sigurnosti potrebne, koja je uloga poslovanja u procjeni sigurnosti i kako poslovanje samo može procijeniti rizike te jesu li i kada rizici prihvatljivi za poslovanje. Pritom je istaknuta važnost i uloga znanosti u poboljšanju sadašnje razine sigurnosti kao i uloga komercijale u promicanju i širenju novih metoda i tehnologija u postizanju i održavanju sigurnosne razine.
Financijska i ekonomska sigurnost poslovanja, istaknuto je, u novom je okružju pod prijetnjom kao nikad do sada. Ekonomska je infrastruktura vrlo često meta terorizma, a samim time i poslovanje postaje dio crte bojišnice. Odgovore na pitanja kako na vrijeme prepoznati nove prijetnje i kako ih izolirati i smanjiti štete, odnosno kako učinkovito odgovoriti na prijetnju, potrebno je pronaći u analizi ranjivosti svjetske ekonomije na nove prijetnje, utjecaju globalizacije na rizik poslovanja, u analizi djelokruga i skali trenutačnih prijetnji financijama i ekonomiji, a posebno preko analize specijalnih prijetnji kao što su organizirani kriminal i terorizam, elektroničko bankovno poslovanje, transfer novca, krivotvorenje i prijevare. Odgovori na navedene oblike prijetnji moraju biti pretočeni u praktičnu i učinkovitu strategiju minimizacije ekonomskog i financijskog rizika i to nikako ne financijskog i ekonomskog sektora samog za sebe već se očekuje i zahtjeva da država izgradi učinkovit nacionalni sustav ekonomske sigurnosti.

Sigurnost životnog okružja, pod kojim se tijekom Foruma podrazumijevalo fizičko okružje, voda, energenti i njihova uporaba, kritične infrastrukture, transport i logistika, sigurnost zračnog i pomorskog sektora, kemijska, radiološka kontaminacija te eksplozivne materije, je nova meta i cilj suvremenih prijetnji. Više to nije gubitak teritorija, smjena kraljevskih obitelji ili pak osvajanje ili gubitak kolonija. Onaj koji kontrolira životno okružje je stvarni vladar svih oblika poslovanja, a time i prosperiteta svoje nacije, njezine demokracije, kulture i stila života. Zbog navedenog je posebna pozornost tijekom Foruma bila posvećena biometriji i sustavima detekcije (biološka detekcija patogenih mikroorganizama, detekcija kemijskih agensa i toksina, radiološka detekcija, detekcija eksploziva i droga te kontrola i detekcija sumnjivih osoba), problematici putovanja i turizma, zaštiti globalne logistike, zaštiti hrane i vode te zaštiti informacija, podataka i komunikacija.
Zaštita informacija, komunikacija i podataka je promatrana kao zaštita samog “srca” moderne globalne ekonomije jer poslovanje i društvena zajednica ovise o informacijskoj eri. U takvoj snažnoj ovisnosti razumljivo je da informacije, komunikacije i sami podaci postaju mete i ciljevi novih prijetnji. NATO zbog toga mora kontinuirano pratiti svoj središnji komunikacijski sustav, uključujući i cyber sigurnost, prosuđivati implikacije na komunikacijski i obavještajni sustav, a sve u cilju stvaranja novog komunikacijskog i obavještajnog sustava.
Zaključno, o svakoj je od tema oba Foruma moguća i potrebna posebna rasprava na znansveno-stručnoj razini između subjekata sigurnosti, privrednih subjekata, obrane, zaštite i spašavanja i drugih, no ono što je dostatno za ovu razinu i opseg ovog prikaza je sljedeći – skraćeni zaključak Foruma u Berlinu i Istanbulu:

Berlin
Poslovanje se, u svim svojim sastavnicama, osjeća ugroženo. Bjelodano je da se u novim oblicima i metodama ugroza poslovanje nalazi u samom vrhu ugroženosti. Dapače, gotovo da se više ni ne može govoriti o klasičnim, tradicionalnim prijetnjama u kojima je svrha i cilj teritorijalno osvajanje. Stručnjaci smatraju da ugroza poslovanja, njezinih ekonomskih i financijskih tokova, ugroza životnog okružja te ugroza informacijskih, informatičkih, komunikacijskih tokova ugrožava sam prosperitet i slobodu nacije i države, a u globalnom smislu i prosperitet, pa i opstanak cijelog čovječanstva. Zbog toga smatraju i inzistiraju da se vojske i sustavi nacionalnih sigurnosti moraju
preispitati, reorganizirati i pripremiti za obranu od navedenih novih prijetnji. U tom smislu i vojni savez NATO mora doživjeti promjene te, pored obrane od tradicionalnih prijetnji, preuzeti i dio svojih odgovornosti u obrani od novih prijetnji. Vrlo jasno je bilo istaknuto da se opravdano sumnja u sposobnosti i mogućnosti sadašnjih nacionalnih vojski u obrani od novih prijetnji bez civilnih struktura i privatnog i znanstvenog sektora.
U Hrvatskoj bi to konkretno moglo značiti uvezivanje svih ministarstava u jedinstvenu – državnu doktrinu ukupne sigurnosti, za početak preko Odbora Vlade ili Sabora RH za nacionalnu sigurnost koji bi za tu namjenu trebao biti dodatno informiran i educiran te proširen stručnjacima za sve pojedine oblasti novih ugroza.

Istanbul
Suvremeni oblici ugroza među kojima prednjači terorizam, vrlo su ozbiljna prijetnja i izravna ugroza poslovanju, a posebno se izdvaja ugroza informacija, informatike, industrije i energetskih izvora. Razmjena informacija i obavještajnog rada, procijenjeno je, od odlučujućeg je značenja za zaštitu poslovanja i životnog okružja.
Pri tome, istaknuto je, tradicionalni obrambeni programi ne mogu odgovoriti u potpunosti na nove ugroze i nužno ih je potrebno revolucionarno promijeniti u smislu povezivanja u jedinstveni nacionalni obrambeni program koji povezuje obavještajno – sigurnosni sustav, sustav unutarnje sigurnosti, sustav zaštite i spašavanja (vatrogasci, civilna zaštita) te sustav oružane obrane. Sustav unutarnje sigurnosti mora povezati sigurnosne sustave privatnog sektora (zaštitari, privatne zaštitarske tvrtke, privatne sigurnosne agencije tvrtki i osiguravajućih kompanija, sustav zaštite na radu i sl.) i policijski sustav.
Sve to ujedno znači i to da je ukidanje vojnog roka i civilno služenje vojnog roka u smislu kako se to danas radi, strategijska pogreška jer društvo, obitelj i pojedinac ostaje bez temeljnog znanja o zaštiti (svakolikoj) sebe, svoje obitelji i društvene zajednice. Preporuka bi bila da se pričuva za oružanu obranu novači od dragovoljaca i profesionalnih pripadnika OS, a da se civilno služenje vojnog roka pretvori u organiziranu obuku i služenje u sustavu zaštite i spašavanja što bi imalo višestruku korist za društvenu zajednicu od čega ističemo:
• znanje o zaštiti i spašavanju sebe, obitelji, a time i zajednice,
• posjedovanje gotovih snaga za zaštitu i spašavanje, pogotovo tijekom turističke sezone,
• stvaranje mlade i uvježbane pričuve sustavu zaštite i spašavanja.

Za takav oblik obuke i stvaranja pričuve Sustavu zaštite i spašavanja postoje i ljudski imaterijalni resursi, samo ih treba pažljivo ustrojiti te staviti u funkciju.
Današnja civilna zaštita više ne treba pripadnike koji su nesposobni za vojnu obavezu, već mlade, snažne, zdrave i, prije svega, obrazovane pripadnike i obveznike.
Jedinstvena je prilika da Hrvatska, kada je i tako u fazi transformacije i preustroja obrambenog sustava, uvaži ove nove i svježe preporuke znanstvenika, stručnjaka, obavještajnih analitičara i privatnog sektora.
Zanimljivo je napomenuti da je na Mapi političke i ekonomske sigurnosti agencije AON iz Velike Britanije, prikazane tijekom Foruma, Hrvatska svrstana u skupinu država srednje – niskog rizika, zajedno s Poljskom, Litvom i Latvijom, ispred BiH te Srbije i Rumunjske koje su svrstane u skupinu srednje – visokog rizika, a iza Slovenije, Mađarske, Slovačke i Češke koje spadaju, zajedno sa ostalim europskim državama, u države niskog rizika. Gradacija je: niski rizik, srednje – niski rizik, srednji rizik, srednje – visoki rizik, visoki rizik, bez ikakvih obaveza i jamstva.

Zvonko OREHOVEC