Američka vojska stavlja pred natjecatelje u programu NGSW zahtjeve koji se čine ekstremni. Jedan sustav trebao bi iznjedriti pušku i puškostrojnicu novog kalibra, futurističke tehnologije i izvanrednih performansi. U konkurenciji su ostala tri kandidata…

 

Američka kopnena vojska objavila je 29. kolovoza da su u zadnji krug odabira njezine buduće standardne puške i lake strojnice / puškostrojnice prošle tri tvrtke: Sig Sauer, General Dynamics-OTS i AAI Corporation Textron Systems. Iz daljnjeg kruga ispala je FN America i PCP Tactical. Svi natjecatelji imaju sjedište u SAD-u premda je Sig Sauer poznatiji po švicarskim, a FN po belgijskim korijenima. Vijest je značajna sama po sebi jer riječ je o SAD-u. No, posebna je po tome što se, netipično, istodobno odabiru puška i laka strojnica / puškostrojnica. Program je poznat kao sljedeća generacija desetinskih oružja (Next Generation Squad Weapons – NGSW). Nastao je spajanjem dvaju natječaja koji su počeli davno prije i nisu utjecali jedan na drugi, a vezani su uz zamjenu desetinskog automatskog oružja M249 (Squad Automatic Weapon – SAW), odnosno karabina M4A1. Ti su programi u različitim oblicima već nekoliko puta počinjali i otkazivani, što nije ništa novo kad je riječ o američkoj vojsci. Njezini su standardi zahtjevni pa tvrtkama treba vremena da im, čak i kad dobiju natječaj, proizvod od prototipa dođe do serijske proizvodnje. Ipak, dug put uglavnom se isplati jer vojska ulaže znatna financijska sredstva i ekspertizu u istraživanje i razvoj novog naoružanja, a gotov proizvod često dolazi u arsenale velikog broja američkih saveznika i partnera. Jasno zacrtan smjer jest da američki vojnici zaslužuju najbolju pušku. Dakle, ne samo dobru nego najbolju! Pojednostavnjeno: puška treba činiti tri stvari: opaliti svaki put kad se pritisne okidač, pogoditi tamo gdje ciljate, a metak treba imati dovoljnu zaustavnu moć. Naoružavanje američke vojske, koja zajedno s Nacionalnom gardom i pričuvom broji više od milijun pripadnika, znači prodaju nekoliko stotina tisuća pušaka i lakih strojnica samo za njihove potrebe. Na koncu, tvrtkama je već sam ulazak u završni krug dobra reklama i donosi financijsku korist u budućnosti.

 

Stoljetna rasprava

Rezultat cijelog procesa bit će dva osnovna oružja: puška NGSW-R (Next Generation Squad Weapons – Rifle), koja će zamijeniti M4 / M4A1, te puškostrojnica / laka strojnica NGSW-AR (Next Generation Squad Weapons – Automatic Rifle), koja će zamijeniti M249 SAW. Najveća je novost kod obaju oružja kalibar 6,8 mm, nekakva sredina između standardnih NATO-ovih 5,56 x 45 mm i 7,62 x 51 mm, koji su u uporabi nekoliko desetljeća. Već se javljaju primjedbe da bi masovna uporaba novog kalibra u američkoj vojsci mogla otežati interoperabilnost s kolegama iz članica NATO-a. Naziv metka je XM1186, a ima tradicionalnu konfiguraciju. U proračunu američke vojske za fiskalnu 2020. navodi se razvoj još jednog metka XM1184 posebne namjene, ali nema objašnjenja u čemu se streljiva razlikuju. Inače, o odabiru kalibra u američkoj vojsci raspravlja se već dulje od stoljeća, odnosno od završetka Prvog svjetskoga rata. Dvadesetih je godina John Garand (1888. – 1974.), razvio pušku M1 u kalibru .30 i .276. Višak streljiva kalibra .30 iz Prvog svjetskog rata, zajedno s financijskim ograničenjima zbog velike gospodarske krize, doveo je do njegova odabira. Dizajn M1 na kraju je evoluirao u M14 u kalibru 7,62 x 51 mm, u uporabi od 1959. do 1964. godine. Slijedila je M16, prva jurišna malokalibarska puška u svijetu u kalibru 5,56 x 45 mm, koji je 1963. postao standard NATO-a. U Vijetnamskom ratu postrojbe su učestalo prijavljivale zastoje i neispravnosti M16. Bila je izrađena od plastičnih komponenti, koje su joj uvelike smanjile masu. Osim što je iznimno lagana i praktična, ima vrlo veliku brzinu gađanja od 700 do 950 metaka u minuti, s početnom brzinom na ustima cijevi od 950 m/s. Devedesetih je godina M16 zamijenjen puškom M4, uz 80 posto jednakih dijelova.

Nedostatak dometa i ubojitosti

Nova konfiguracija karabina M4 iznimno je pogodna za borbu na maloj udaljenosti i u urbanoj sredini, a i za potrebe zračno-desantnih i specijalnih postrojbi. Osnovni model karabina ima pojedinačni i rafalni izbornik paljbe (tri metka). Model M4A1 ima i mogućnost automatske paljbe, tj. dugih rafala. Na M4 moguće je montirati podcijevni bacač granata M203 (koji ima nešto kraću cijev nego onaj za M16), zatim prigušivač KAS, lasersko-infracrveni obilježivač AN/PEQ-2A, optički ciljnik ACOG, noćni ciljnik i prednji okomiti rukohvat.

U borbama protiv globalnog terorizma te operacijama u Afganistanu i Iraku, zemljama u kojima su konfiguracije terena među najzahtjevnijim na svijetu, puška M4 nije se pokazala najboljom. S terena su počele dolaziti kritike: sklonost pregrijavanju, glasniji pucanj zbog skraćene cijevi i dodatno opterećenje dijelova oružja zbog smanjene duljine plinskog sustava. Nakon više od 40 godina korištenja praktički jednakog sustava M16/M4, pokrenuto je više razvojnih projekata za novu, savršeniju (najbolju) standardnu vojničku pušku američke vojske. Nakon tako duge uporabe temelj se više ne može tražiti u sustavu AR15/16 iz kojeg je M16/M4 potekla, nego u potpuno novoj platformi. Ključni je argument da metku 5,56 mm nedostaje domet i ubojitost potrebna u modernim borbenim okružjima.

 

Od jednog – tri programa

Tražena svestranost, odnosno “više oružja u jednom pakiranju”, prvi je put došla do izražaja u sklopu programa Kopneni ratnik (Land Warrior). Amerikanci su sredinom devedesetih počeli razvoj ciljnog pojedinačnog borbenog oružja OICW (Objective Individual Combat Weapon). Označen i kao XM29, trebao je revolucionirati blisku borbu i znatno poboljšati učinkovitost pješaštva. Razvila ga je američka tvrtka Alliant Techsystems (od 2015. Orbital ATK, a od 2018. Northrop Grumman Innovation Systems), a proizvela njemačka tvrtka Heckler & Koch. Zapravo je riječ o nizu prototipova u jednom oružju: poluautomatskom bacaču “pametnih” granata u kalibru 20 x 28 mm, podvjesnom jurišnom karabinu (u kasnijem stupnju razvoja izvedenom iz jurišne puške HKG36), u standardnom NATO-ovu kalibru 5,56 x 45 mm te vrhunskom sustavu za upravljanje paljbom (Target Acquisition/Fire Control System), u koji je integriran laserski daljinomjer, termalni i teleskopski ciljnik.

Projekt XM29 otkazan je 2004. i podijeljen na tri povezana programa. Prvi je predviđao razvoj nove jurišne puške, drugi bacača granata kao samostalnog oružja, a treći je ponovno uključivao integriranje dviju komponenti u jednu. Za prvi program kandidat je bila jurišna puška XM8, no otkazan je 2005. i počeo je novi za laku pušku (Lightweight Small Arms Technologies Rifle), koja je trebala biti manje mase od drugih, koristiti lakše streljivo (polimernu čahuru ili streljivo bez čahure), imati poboljšanu pouzdanost i biti jednostavnija za održavanje. Istodobno je za drugi program počeo razvoj poluautomatskog bacača granata XM25 u kalibru 25 x 40 mm, no i on je otkazan 2017. jer Orbital ATK nije isporučio oružje kako je bilo određeno uvjetima ugovora.

Heckler & Koch predstavio je 2005. godine pušku HK416. S inačicom HK416A5 natjecao se za karabin (Individual Carbine), koji je trebao zamijeniti M4, ali natječaj je otkazan prije nego što je odabrano pobjedničko oružje. Možda je jedan od razloga bio u tome što su od 2009. oružane snage SAD-a vlasnik prava na pušku M4 i tako zarađuju novac prodajom dopusnice za licencijsku proizvodnju.

 

Problemi za 5,56

Što se tiče lake strojnice / puškostrojnice, američka vojska uvela je M249 u naoružanje svojih postrojbi još 1982. godine. U odnosu na original, poznatu Minimi, konstrukcija M249 u nekim se detaljima razlikuje. Drukčiji je oblik kundaka i prednje obloge cijevi, a stražnji ciljnik izveden je kao kod automatske puške M16 s podjelama od 300 do 1000 metara. Modificirana je i kutija za streljivo. Metalni kundak zamijenjen je plastičnim, izmijenjena je konstrukcija nožica, a ugrađen je i hidropneumatski amortizer. Rezultati ispitivanja potvrdili su da je ugradnjom amortizera bitno povećana mogućnost pogađanja ciljeva na velikim udaljenostima. Jača povratna opruga omogućuje brzinu gađanja od 750 metaka u minuti. Iznad prednjeg rukohvata ugrađen je toplinski štitnik, koji služi za zaštitu ruku strijelca prilikom zamjene zagrijane cijevi. Masa M249 iznosi 7,4 kg, odnosno 10,5 kg kad se na pušku montira spremnik s 200 metaka. Nedostatak M249 je, uvjetno rečeno, “slab kalibar”, što donekle nadoknađuje brzinom paljbe i preciznošću.

Novi problem za 5,56 nazire se kad se analizira današnja individualna zaštitna oprema vojnika. Zaštitni prsluci sve su kvalitetniji i lako dostupni za relativno malu cijenu. Metak 5,56 mm nema dovoljno energije da ih probije, a na većim udaljenostima treba i nekoliko metaka kako bi se protivnik izbacio iz borbe, pogotovo ako je riječ o prslucima razine IV, koji su gotovo ekvivalentni oklopu. Problem je i u tome što pobunjeničke snage često koriste oružja većeg kalibra i na većoj udaljenosti te tako stječu nadmoć.

Samo za borbene postrojbe

U početku se činilo da će 5,56 mm biti zamijenjen kalibrom .264 (6,5 mm), u kojem je sve više pušaka poznatih proizvođača. No, prema procjenama američkih vojnih dužnosnika, metak 6,8 mm (.277) ima precizniji domet na puno većoj udaljenosti nego bilo koja druga danas poznata vojna puška. Novi bi metak, kad je riječ o usporedbi s aktualnim 5,56 mm M855A1, trebao pogađati ciljeve na udaljenosti puno većoj od 300 metara, što je najveći domet za M4 / M4A1 / M249 SAW. Prema neslužbenim informacijama, nova oružja moraju biti sposobna djelovati na ciljeve do 600 metara.

Zajednički metak odabran je kako bi inženjeri koji razvijaju NGSW mogli istodobno optimizirati oba oružja. Ako se prvo odabere metak za laku strojnicu, tad će optimizirati metak za nju, a ako se prvo odabere puška, onda će biti optimiziran samo za pušku. Metak je možda pretežak i prevelik za pušku, a moglo bi se dobiti i metak koji nije dovoljan za strojnicu. Fokus je na energiji i dometu, što su kritični čimbenici za oružje sljedeće generacije.

Vojni će dužnosnici dvama NGSW-ovim oružjima opskrbiti samo vojnike u pješačkim i drugim postrojbama koje sudjeluju u neposrednoj borbi. Primarni su ciljevi za puškostrojnicu NGSW-AR paljbena snaga i domet strojnice te preciznost i ergonomija puške. Bit će riječ o iznimno sofisticiranom i sposobnom oružju s integriranim ciljničkim sustavom, a uklapat će se u vojničku opremu. Vjerojatno će biti prilično skupo, što je jedan od razloga zbog kojih novim oružjima neće biti opremljena cjelokupna vojska. Postrojbe u potpori te posade vozila i dalje će koristiti karabin M4 na neodređeno vrijeme.

 

Detalji za izbor

Oba će modela, puška i puškostrojnica NGSW, imati sustav za upravljanje paljbom dizajniran za automatsko prilagođavanje uvjetima okoliša, kao i integriranje laserskog daljinomjera, termalnog i infracrvenog ciljnika i ostalog pribora za oružje u jedan sustav. Oružje nove generacije treba biti samo jedna od komponenata velikog i visokotehnološkog sustava. Može se usporediti s raketama Hellfire na helikopteru Apache ili topom 120 mm na tenku M1, osim što se nova oružna platforma “kreće pješice”.

Zahtjev je da oružje mora prihvatiti prigušivač, nešto što je obično povezano sa snagama za specijalne operacije, a sad treba postati standardni dio opreme za redovite borbene postrojbe. “Kalibar 6,8 mm veći je i glasniji, tako da će prigušivač operativno pomagati,” rekao je u veljači 2019. voditelj programskog tima NGSW-a Arthur Fiorellini.

Vojska želi da prototip puškostrojnice – uključujući remen, nožice i prigušivač – ne prelazi masu od 5,4 kg niti da bude dulji od 890 mm. Oružje mora imati stalnu brzinu paljbe od 60 metaka u minuti tijekom 15 minuta, bez potrebe za izmjenom cijevi. Zahtjev je i da streljivo ima masu 20 posto manju od aktualnog mesinganog streljiva. Prigušivač mora smanjiti 80 posto bljeska u odnosu na M249 i buka mora biti ispod 140 decibela.

Dužnosnici koji sudjeluju u projektu priopćili su da bi konačan dizajn obaju oružja od jedne tvrtke trebao biti odabran u prvom tromjesečju 2022., a zamjena karabina M4A1 i desetinskog automatskog oružja M249 za borbeni tim pješačke brigade počinje u prvoj četvrtini 2023. godine. Ugovori zahtijevaju od svakog od triju odabranih dobavljača isporuku 43 prototipa NGSW-AR i 53 prototipa NGSW-R, kao i 845 000 metaka u kalibru 6,8 mm u roku od 27 mjeseci. Nakon što se odabere samo jedan dobavljač, naknadni ugovor za proizvodnju može uključivati narudžbu od 250 000 oružnih sustava i 150 milijuna metaka. Procjenjuje se da je vrijednost posla od deset milijuna dolara u prvoj godini do 150 milijuna dolara godišnje tijekom viših stupnjeva proizvodnje.

Umjetna inteligencija

Općenito gledajući, glavni su ciljevi inženjera NGSW-a povećanje učinkovitosti dometa, uvođenje sustava za upravljanje paljbom (Squad Fire Control – SFC), i poboljšanje ergonomije oružja. Zanimljivo je što će se dio tih ciljeva postići primjenom umjetne inteligencije i elektroničkim uređajima montiranim na samom oružju. Za poboljšanje upravljanja paljbom sustav će uzeti u obzir što više podataka povezanih s točnošću gađanja. Na primjer, za izračun balističke točke ciljanja razmotrit će se cilj i analizirati udaljenosti, atmosferski uvjeti, kao i streljivo koje se koristi, sve na temelju bežičnog komunikacijskog sustava. Kabelski će se putem priključka ažurirati softver i prijenos podataka. Integriranje elektroničkih sustava na oružje neće utjecati na njegovu uporabu zato što njihov rad neće trajati dulje od sekunde, a pokretat će ih baterije.

Napredne taktičko-tehničke značajke mogu uključivati i nadogradnje u vidu sposobnosti temeljenih na kameri, kao što je automatsko prepoznavanje cilja, praćenje cilja i prepoznavanje lica. Oružje može također dobivati lokalne podatke o vjetru kako bi stvorilo izravnu kompenzaciju za strijelca. Kako bi oružje ostalo funkcionalno na različitim bojnim poljima, leće moraju biti prilagodljive promjenjivim uvjetima. To znači visoku otpornost na ogrebotine, vodu, prašinu, hladnoću…, kao i lako održavanje.

Iskustvo marinaca

Ideja o korištenju jednog oružja za različite funkcije djeluje savršeno, barem teoretski. Ako vojnici koriste jednako oružje i streljivo, smanjuju se zahtjevi za održavanje, logistiku i obuku. Obitelj karabina, automatskih pušaka i strojnica sa znatnim brojem zajedničkih dijelova imala bi velike prednosti.

Nešto slično već je napravio Marinski korpus SAD-a (US Marine Corps – USMC). Naime, kroz program pješačke automatske puške IAR (Infantry Automatic Rifle), pušku M249 zamijenila je M27, inačica Heckler & Kochove puške HK416 u kalibru 5,56 x 45 mm. S vremenom su počeli razmatrati širenje uloge M27 na standardnu pješačku pušku. Prije odluke, na M27 testirani su kutijasti spremnici s 40 metaka i bubnjevi sa 60 metaka kako bi puška imala veću paljbenu moć nego što je slučaj sa standardnim spremnikom od 30 metaka kod M4. U usporedbi s M249 SAW (10,5 kg), puška M27 (4,4 kg), gotovo je dva i pol puta lakša i stavlja naglasak na preciznost i domet u odnosu na “sirovu” količinu paljbe.

Puška M27 opremljena je optičkim ciljnikom Trijicon ACOG koji ima uvećanje od 3,5 puta, kao i nožicama, zahvaljujući čemu može precizno djelovati na udaljenostima do 600 metara, a područna / zadržavajuća paljba moguća je do 800 metara. Umjesto nošenja streljiva u kutiji od 200 metaka ili u redenicima, za pušku M27 strijelac nosi 20 PMAG spremnika kapaciteta 30 metaka koji se mogu koristiti i u puškama M16 i M4. Ideja je da se streljivo može lakše dijeliti unutar paljbenog tima. Inačica M27 s teškom cijevi od 16,5 inča (418 mm) i zatvaračem može podnijeti dugotrajnu kontinuiranu paljbu, ali također je iznimno precizna, uz veću manevarsku sposobnost i opću fleksibilnost. Za svoje je potrebe USMC već nabavio 18 000 pušaka M27, a namjerava još više od 50 000, kako bi svakog strijelca njom i naoružao, što potvrđuje da marinci žele zamijeniti svoje jurišne puške M16/M4 inačicom HK416.

Malo podataka

Najveći interes stručnjaka i drugih koje zanima streljačko naoružanje pobuđuju (još uvijek nepotpuni, barem javno), prijedlozi finalista natječaja. Sig Sauer nudi cjelokupan paket, koji se sastoji od puške i lake strojnice s prigušivačima te hibridnog streljiva u kalibru 6,8 mm, dizajniranog za pojačan proboj zaštitnih prsluka na većim udaljenostima. Za metak je izrađena potpuno nova čahura koja ga čini kompaktnijim, daje povećanu brzinu i preciznost, a istodobno manju masu. Sig Sauer zauzeo je vezano uz konstrukciju metka najkonzervativniji pristup: hibridni metalni metak poput tradicionalnih mesinganih čahura, ali znatno lakši.

Sig Sauer NGSW-AR “ultralaka” je strojnica s ergonomijom jurišne puške. Značajke uključuju kutiju/spremnik za brzo odvajanje, bočni otvor za uvođenje metaka, povećanu Picantinny šinu za optički ciljnik i noćni uređaj, sklopive nožice i prigušivač. Puška NGSW-R lagana je i sadrži slobodno plutajući ojačani M-LOK prednji rukohvat, ručicu za bočno punjenje, potpuno dvostrane kontrole, sklopivi kundak i prigušivač. Sig Sauer prvi je ponudio pogled na svoje prototipove, na temelju čega se može zaključiti da NGSW-R ima puno “zreliji” dizajn u odnosu na starije MCX karabine koje već koriste oružane i policijske snage širom svijeta.

Sig Sauer već je prokušan partner američke vojske. Proizvođač je njezina službenog novog modularnog pištolja (Modular Handgun System – MHS), koji je od 2017. u operativnoj uporabi pod nazivom M17/18 (P320).

 

Čarobni gumb

Textron Systems manje je detaljan. Predvodit će tim koji uključuje Heckler & Koch, zadužen za dizajn, istraživanje i razvoj te proizvodnju oružja. Pridružena je i tvrtka Olin Winchester zbog sposobnosti proizvodnje streljiva malog kalibra. Prototipovi puške i lake strojnice / puškostrojnice sadržavat će vlastitu tehnologiju kutijasto-teleskopskog streljiva CT (Case-Telescoped), razvijenu tijekom zadnjeg desetljeća u okviru programa Lightweight Small Arms Technologies (LSAT). Poput streljiva za sačmaricu, teleskopsko streljivo ima zrno u potpunosti zatvoreno u polimerno kućište (čahuru), s barutom koji ga u potpunosti okružuje. Prema nedavnom priopćenju Textrona, dizajn podrazumijeva poboljšanu preciznost i veću brzinu zrna, kao i uštedu na masi oružja i streljiva u odnosu na aktualne sustave američke vojske. Uključuje i naprednu tehnologiju prigušivanja koja smanjuje odraz i poboljšava kontrolu oružja.

Textronova glasnogovornica Betania Magalhaes najavila je za Military.com da tvrtka zasad ne objavljuje slike svojih prototipova, ali planira ih predstaviti vrlo brzo, sredinom listopada.

Vezano uz osnovne informacije o Textronovu prijedlogu, valja istaknuti da “futuristički” metak s plastičnom čahurom omogućuje znatno smanjenje mase u odnosu na uobičajeno streljivo. Duljina metka smanjena je, što smanjuje i fizički prostor potreban za njegovo pohranjivanje u spremnicima ili drugdje, smanjujući opterećenje trupa i logističkih lanaca. Omogućuje također i kompaktnu duljinu cjelokupnog oružja. “Neće biti lako isporučiti ono što vojska želi. Ima neke prilično ‘agresivne’ ciljeve u pogledu ubojitosti, mase, veličine i nekih drugih značajki. Sve su te stvari pojedinačno možda relativno jednostavne, ali kad ih počnete slagati zajedno, sve postaje kompleksno i potreban vam je novi dizajn. Ovdje nema čarobnog gumba. Svakako mislimo da je naše rješenje kutijasto-teleskopskog streljiva idealno za ispunjavanje tih zahtjeva, ali postoji potreba za razinom razvoja koja je iznad onoga što smo dosad učinili,” rekao je Textronov predstavnik Wayne Prender.

 

Natjecanje s prslucima

General Dynamics-OTS kombinira inovacije i tehnologije streljiva tvrtke True Velocity u kalibru 6,8 mm s Berettinim rješenjem oružja. No, zasad niti tu nema puno poznatih podataka. U priopćenju True Velocityja navodi se da streljivo ima čahuru od kompozitnih materijala, znatno povećan učinkoviti domet i energiju napuštanja cijevi, drastično smanjenje mase metka (30 posto u odnosu na mesinganu čahuru) i povećanu preciznost.

Može se zaključiti: glavna su značajka programa NGSW zahtijevane performanse (koje se zasad čine ekstremne), a vođene su namjerom probijanja zaštitnog prsluka na velikoj udaljenosti. Međutim, ta vizija mogla bi se pokazati nedostižnom. Povijest je puna natjecanja između oružja i oklopa, a oklop se nije prestao razvijati. Ne bi bilo iznenađujuće da vojska usvoji pušku NGSW pa potom za nekoliko godina otkrije uvođenje sustava individualne oklopne zaštite koji bi mogao biti barem djelomice otporan na djelovanje takve puške. Materijali za zaštitne prsluke vrlo se brzo razvijaju, kako bi bili što lakši i štitili puno veću površinu tijela. U svakom slučaju, s obzirom na važnost programa NGSW, ne samo za SAD nego potencijalno i za ostatak NATO-a, važno je da korisnici tijekom duljeg razdoblja temeljito ispitaju svaki potencijalni sustav. Prije donošenja konačne odluke preporučuje se istodobna procjena NGSW sustava i konvencionalne alternative.

Ivan GALOVIĆ