Iako tek pristiže u operativne postrojbe, NH-90 zbog svojih noviteta i iznimnih performansi postavlja nove standarde u uporabi helikoptera takve vrste ne samo u Europi već i u zrakoplovstvima diljem svijeta

Kako je u prvom dijelu teksta bilo navedeno, tvrtke koje su sudjelovale u izradi i razvoju ovog helikoptera, jednako su tako dobile zadaću i za izradu te ispitivanje pojedinih prototipova kojima su dodijeljene razne zadaće. Tako su opsežna ispitivanja razdijeljena na šest prototipova od kojih je pet služilo za letna ispitivanja dok je jedan prototip rabljen za ispitivanja na zemlji. Prvi izrađeni prototip rabljen je za zemaljska ispitivanja (GTV – ground test vehicle), a neslužbeno je dobio ime Iron Bird. Prva ispitivanja na tom prototipu obavljena su 28. rujna 1995., a rabljen je za preliminarna ispitivanja koja logičnim slijedom prethode ispitivanjima u zraku. Ukupno je provedeno 750 sati ispitivanja na tom prototipu.
Prvi letni prototip označen PT1 (registracije F-ZWTH i MMX-612) predstavljen je javnosti 29. rujna 1995., dok je svoj prvi povijesni let PT1 izveo 18. prosinca iste godine. Taj prototip više ne leti, a ukupno je obavio 365 sati letenja pri čemu je rabljen za ispitivanje vibracija, letnih karakteristika, ugradnje obiju inačica motora, reduktora, itd. Prvi let izveden je u mjestu Marignane u Francuskoj pri čemu su pogonsku skupinu činili motori RTM322. Pošto je Italija jedina izrazila želju za ugradnjom druge vrste motora, taj prototip uporabljen je i za ispitivanje motora GE-T700 kojima je prvi let izveden 13. ožujka 1998. u Italiji, pa od tuda potječe i ova druga registracija za isti helikopter.

Drugi prototip PT2 (registracije F-ZWTI) proizveden je također u Francuskoj, a poletio je u ožujku 1997. Rabljen je za ispitivanje električnih sustava, a poslužio je kao prikazni helikopter za inačicu helikoptera kakvu su zahtijevale nordijske zemlje koje su kasnije i naručile NH-90 u obje inačice. Ono što je najvažnije za taj prototip jes prvi let s Fly-By-Wire sustavom upravljanja koji je imao mehanički sekundarni sustav upravljanja kao rezervu.
Prototip PT3 (registracije F-ZWTJ) poletio je u listopadu 1998., a znakovito je da je taj prototip bio opremljen s gotovo cjelokupnom avionikom koja se nalazi i na serijskim inačicama. Prototip je izrađen u TTH inačici, a poslužio je za ispitivanje letnih karakteristika u uvjetima velike nadmorske visine ili visoke vanjske temperature a poletnom težinom do 10,6 tona.
Dvanaestog prosinca 2003. PT3 je dobio povijesnu ulogu prvog helikoptera s Fly-By-Wire sustavom upravljanja, ali ovaj put bez mehaničkog sustava upravljanja kao sekundarnog tj. rezervnog sustava. Taj je prototip rabljen i za predstavljanje ovog helikoptera francuskoj mornarici, što je učinjeno 23. listopada 2000. slijetanjem na nosač zrakoplova Charles de Gaulle. Slijedeće godine, podvrgnut ispitivanjima na ekstremno niske temperature, PT3 je dokazao kvalitetu sustava protiv zaleđivanja uklonivši led debljine 33 mm s kritičnih dijelova helikoptera.

Četvrti prototip PT4 (registracije 90 + 98) sklopljen je u Njemačkoj u TTH inačici, a svoj prvi let obavio je 31. svibnja 1999. nakon čega je na njemu obavljeno 150 sati ispitivanja u letu.
Posljednji prototip PT5 (registracije MMX-613) sklopljen je u Italiji i to u NFH inačici. Osnovna ispitivanja prototipa temeljila su se na ocjeni i prilagođavanju tog helikoptera za mornaričko djelovanje. Iako je poletio tek potkraj 1999. do svibnja 2001. završio je ispitivanje djelovanja s plovnih jedinica, pri čemu je uspješno izvedeno 77 slijetanja na različite vojne brodove.
Zanimljivo je da tijekom ispitivanja nije bilo nesreća kakve su pratile razvojni put helikoptera EH-101, iako su oba helikoptera razvijana po gotovo identičnim procedurama i sigurnosnim zahtjevima, što naravno ne govori u prilog tome da je EH-101 loše izrađen helikopter, već naprotiv. Tijekom ispitivanja, NH-90 se pokazao kao vrlo pouzdan helikopter, a visoka ulaganja u cijeli projekt opravdavala su se svakim letom prototipova.

Naravno, NHIndustries, svoju je uzdanicu predstavljao na zrakoplovnim izložbama koje su obećavale komercijalni uspjeh kako bi se privukli potencijalni kupci. Tako je prototip PT1 svoju javnu letnu prezentaciju održao već 1996. na izložbi ILA u Berlinu, a slijedeće je godine prototip PT2 to ponovio na Paris Airshow gdje je privukao veliki interes zainteresiranih strana. Kako takvi aeromitinzi nisu samo stvar zabave posjetitelja već i mjesto čestih ugovaranja poslova, tako je i izložba ILA-98 u Berlinu bila mjesto gdje su članice uključene u proizvodnju NH-90 prvi put javno podnijele zahtjeve za nabavu 642 primjerka tog helikoptera. Iste godine, dogovorena je strategija i način skore proizvodnje prvih 151 serijskih primjeraka NH-90, čime su dana sva jamstva da taj helikopter može napraviti korak dalje od faze ispitivanja. Možda najvažnija zrakoplovna izložba za taj helikopter bila je ILA-2000 gdje su državnici Italije, Francuske, Njemačke i Nizozemske potpisali ugovor o početnoj narudžbi 595 NH-90, čime je dano zeleno svjetlo za početak serijske proizvodnje TTH i NFH inačica. Porudžbina helikoptera navedenih zemalja podijeljena je u više faza, a prvi komplet narudžbe izgledao je ovako:
• Italija je naručila 116 primjeraka od čega 60 u TTH i 56 u NFH inačici, uz opcijsku nabavu još jednog primjerka TTH inačice
• Francuska je u početku naručila samo 27 NFH inačica
• Njemačka je kao prioritet imala zamjenu i nadopunu flote transportnih helikoptera pa je naručila 80 primjeraka TTH inačice, uz što je opcijsku navedena brojka od 54 TTH inačice za prvi paket narudžbe
• Nizozemska narudžba odnosila se samo na nabavu 20 mornaričkih inačica NFH.

Spomenuli smo da se od početka razvoja NH-90 planiralo s razvojem dviju osnovnih inačica, tako da su već i prototipovi bili prilagođeni pojedinoj inačici. Takav slučaj nije bio u većini dosadašnjih razvojnih puteva mnogih helikoptera jer su prvi prototipovi izrađivani u osnovnoj inačici, a tijekom radnog vijeka helikoptera su se na osnovi zahtjeva korisnika ili pak na osnovi iskustva razvijale njegove inačice. Iako TTH i NFH inačice imaju mnogo toga zajedničkog u konstrukciji, oni su od samog početka razvijani kao helikopteri za različite zadaće.

NH-90 NFH – Nato Frigate Helicopter
Osnovna namjena NFH inačice je potpuno autonomno protupodmorničko i protubrodsko djelovanje, ali i osim toga zahvaljujući svojim transportnim mogućnostima, pruža mogućnost traganja i spašavanja na moru. U zadaćama protupodmorničkog i protubrodskog djelovanja sposoban je samostalno obaviti pretraživanje morske površine radarom ili pak tražiti podmornice integriranim sonarskim sustavom. Po otkrivanju cilja, na osnovi bogate baze podataka ili pak direktnom vezom s ostalim zapovjednim postrojbama, sposobni su da pilotima klasificirati vrstu plovila kako bi optimizirali napad i izbjegli opasnosti koje cilj može prouzročiti. Nakon lansiranja torpeda ili navođenih projektila, može se isto tako neovisno voditi ispaljeno naoružanje do cilja uz istodobno sprječavanje neprijateljskog ometanja navođenja projektila ili torpeda.

Francuska vojska je toj inačici uz ulogu traganja i spašavanja namijenila i zadaće transporta specijalnih jedinica te polaganje mina, iako još nisu precizirane vrste mina i broj helikoptera koji bi bio namijenjen za tu zadaću. Vrijeme trajanja leta za zadaće bojnog djelovanja svedeno je u okvire od četiri sata, pri čemu je u slučaju standardnog scenarija potrebno 35 minuta za dolazak do mjesta djelovanja, 20 minuta za izbacivanje plutajućih sonara, čak dva sata preostaje za pretraživanje i nadzor područja, 30 minuta za bonvo djelovanje te 30 minuta za povratak na matični brod ili bazu, a osim toga uzeto je još 20 minuta rezervnog vremena. Takve mogućnosti trajanja leta s punim naoružanjem osigurava i više nego veliko područje koje pojedinačni helikopter može pretražiti ali i borbeno djelovati po cilju koji zahvaljujući opremi na NH-90 može biti uništen i izvan vizualnog dometa posade.

Pilotska kabina i avionika
Helikopter ima tročlanu posadu koja se sastoji od pilota, koordinatora za taktičko provođenje zadaće te operatera sustava senzora. Ovisno o vrsti i kompleksnosti zadaće, za upravljanje letjelicom dovoljan je jedan pilot (nema potrebe za klasičnom funkcijom kopilota), a preostala dva mjesta u kabini mogu zauzeti prethodno navedene osobe, iako se većina letova obavlja s kopilotom. Razlog zašto helikopter te kategorije može operativno djelovati samo s jednim pilotom, leži u visokom stupnju automatizacije sustava koji uvelike rasterećuju pilota potrebe za nadzorom mnogih parametara leta, a raznim sustavima upozoravanja pomažu pilotu da na vrijeme otkrije i eliminira problem. Proizvođač gotovo cjelokupne avionike je tvrtka Thales Avionics, koja povezuje sve senzore i pripadajuće prikaznike preko standardne digitalne sabirnice MIL-STD-1553B. Mnogima spominjanje te sabirnice ne znači puno, no ako usporedite avioniku većine novijih helikoptera diljem svijeta (čak i helikopteri Ruske proizvodnje), primijetit će te da gotovo svaki od njih rabi ovaj standard sabirnice. Razlog je jednostavan: kompatibilnost sa sustavima i proizvodima raznih svjetskih proizvođača zrakoplovne opreme, čime je na postojeći sustav u helikopteru moguće po želji naručitelja lako ugraditi opremu po njegovoj želji. Prikaz svih kako letnih tako i navigacijskih parametara zajedno s podacima dobivenim od senzora, ostvaren je na pet višenamjenskih prikaznika u boji koji dominiraju pilotskom kabinom. LCD prikaznici u boji su dimenzija 20,3×20,3 cm, pa svojim dimenzijama pružaju jasnu i lako čitljivu sliku iako se na istome nalazi puno detalja. Primjedbe pilota helikoptera na kojima su se nalazili prikaznici manjih dimenzija, odnosile su se vrlo često na lošu čitljivost ili uočljivost prikazanih podataka. Time rasterećenja pilota nije dolazilo do pune vrijednosti, budući da je posada ionako morala dulje zadržavati pogled na prikazniku kako bi očitala vrijednosti, ili pak još češće nije se istodobno mogao obaviti prikaz više podataka na istom prikazniku.

Pilotska kabina prilagođena je i za letenje s NVG opremom (Night Vision Goggles), a uz ostalu avioniku, NH-90 sposoban je obaviti zadaću kako danju tako i noću i u otežanim meteorološkim uvjetima. Osim NVG-a, za mogućnost letenja u tim uvjetima, NH-90 rabi i vremenski radar, FLIR (forward looking infra red) te bogatu standardnu radionavigacijsku opremu. Vremenski radar Honeywell Primus 701A može obavljati samostalan prikaz na jednom od prikaznika, ali najčešće se rabi spregnut s navigacijskim podacima na taktičkom radarskom prikazu, čime je znatno olakšano vođenje navigacije u složenim meteorološkim uvjetima. U ovom slučaju npr., pilot osim radarskog prikaza olujnog vremena, na istom prikazniku može dobiti iscrtanu optimalnu rutu za zaobilaženje olujnog oblaka s unaprijed izračunanim navigacijskim elementima leta. Senzori FLIR sustava smješteni su u nosu helikoptera, a usmjeravanje IR kamere sustava moguće je osim ručice upravljanja u pilotskoj kabini i pogledom pilota zahvaljujući Top Owl prikazniku na pilotskoj kacigi (HMS) tvrtke Thales. Na istom prikazniku dobivaju se pored FLIR prikaza i letni te navigacijski podaci, čime pilot nema potrebu za usmjeravanjem pogleda u pilotsku kabinu tijekom leta. HMS prikaznik ima kut gledanja od 40 stupnjeva, a da je riječ o najnovijem sustavu govori i podatak da se isti sustav ugrađuje u najnovije borbene helikoptere Tiger i Rooivalk. Završna ispitivanja NVG, FLIR i HMS sustava te njihov međusobni rad, završena su u rujnu 2005. a ispitivanja su obavljena na prototipu PT4 (TTH inačica) koji nosi njemačke oznake.

Komunikacijski sustav na NH-90 u potpunosti je integriran u sustav avionike, koji ima vrlo kvalitetnu kriptozaštitu i visoki stupanj otpornosti na vanjska ometanja. Prijenos podataka između helikoptera i drugih letjelica ili zapovjednih zemaljskih postaja obavlja se preko najnovijeg sigurnosnog sustava prijenosa Link 11 koji je kompatibilan sa svim letjelicama koje zadovoljavaju tu razinu NATO standarda.

Nadzorni senzori i sustav samnozaštite
Kako je NFH inačica prilagođen za pomorska djelovanja, tako je i paket opreme za obavljanje zadaća te vrste najveća razlika u odnosu na TTH inačicu. Osnovni sustavi ovog helikoptera za protupodmorničko i protubrodsko djelovanje su sonari i radarski sustavi koji se ovisno o zahtjevu zemalja naručtelja nude u različitim inačicama. Tako Francuski NH-90 NFH ima Flash Sonic sonarski sustav tvrtke Thales Underwater Systems, koji ujedinjuje uranjajući Flash sonar s TMS 2000 plutačom za obradu i prijenos podataka. Norveška i švedska mornarica (o uključenju tih zemalja u ovaj program kasnije u tekstu) također će rabiti Flash-S ali prilagođen za djelovanje u uvjetima Baltičkog mora (jer kao najznačajnije, temperatura i salinitet mora utječu na rad sonarnih sustava), dok će se nizozemski, njemački i talijanski helikopteri opremati s uranjajućim HELRAS sustavom (helicopter long range active sonar) koji proizvodi njemačka tvrtka ELAC Nautik iz Kiela. Većina NFH helikoptera bit će opremljena s Thales Ocean Master radarom s mogućnošću motrenja u krugu od 360 stupnjeva, što je i uvjetovalo njegov smještaj ispod trupa helikoptera. Švedski helikopteri opremat će se radarom AN/APS-143B(V)3 Ocean Eye, koji je proizvod američke tvrtke Telephonics.

I u pogledu opreme za samozaštitu, dolazi do raznolikosti opreme, pa su tako Francuska, Italija, Njemačka, Portugal i Finska odlučile opremiti svoje helikoptere sustavom samozaštite koji proizvodi tvrtka EADS Defence Electronics, a koji se nalazi i na borbenom helikopteru Tiger. Ovdje se radi o sustavu koji sadrži EADS AN/AAR-60 MILDS sustav upozorenja o približavanju rakete, Thales TWE sustav za signalizaciju zahvata od strane radara ili laserskog zahvata, te MBDA Saphir-M sustav za izbacivanje toplinskih i radarskih mamaca. Norveški će NH-90 biti opremljeni s ITT AN/ALQ-211 integriranim sustavom za ometanje radiofrekvencija. Slično norveškim, švedski će helikopteri dobiti opremu za protuelektroničko djelovanje koja je proizvod tvrtke SAAB Avionics i tvrtke Avitronics iz Južne Afrike (ne treba čuditi sudjelovanje tvrtke Avitronics jer je SAAB suvlasnik te tvrtke).

Naoružanje
Naoružanje na NFH inačici pričvršćuje se na tako reći neupadljivim nosačima koji se nalaze na prednjoj polovici trupa, smješteni na donjem boku trupa između kliznih vratiju teretnog prostora i pilotske kabine. Na njih je planiran smještaj ne samo naoružanja već i dopunskih spremnika zbog povećanja doleta helikoptera. Na nosačima je moguć smještaj tereta do ukupne vrijednosti od 700kg, a u standardno naoružanje ulaze:
• navođeno torpedo MU-90
• navođena protubrodska raketa AM-39 Exocet (raketa provjerene kvalitete koja je u mnogo slučajeva i borbeno primijenjena)
• iako još nije sasvim potvrđeno, NH-90 zbog mogućnosti samozaštite, dobiti će i rakete zrak-zrak
Budući da Francuska mornarica namjerava rabiti ovaj helikopter za prijevoz specijalnih postrojbi, vrlo je vjerojatno da će na NFH biti ugrađeno i lako obrambeno naoružanje u obliku strojnica na kliznim vratima kako bi se prilikom iskrcavanja pružila zaštita kako helikopteru tako i postrojbama koje napuštaju helikopter. Dosad su uspješno privedena kraju ispitivanja uporabe torpeda i projektila Exocet na tom helikopteru, pri čemu nije došlo do narušavanja rada motora helikoptera i elektroničkih sustava kao ni narušavanja letnih performansi helikoptera.

Prilagodbe za mornaričko djelovanje
Iako je teško uočiti razlike između TTH i NFH inačice, uloženo je puno truda da se svaka od njih prilagodi zadaći kojoj je namijenjena uz istodobnu mogućnost brze prilagodbe ovog helikoptera i za zadaće koje nisu njegova primarna funkcija. Tako je NFH zbog prilagodbe za djelovanje s brodova, dobila dodatnu antikorozivnu zaštitu metalnih dijelova helikoptera koji bi mogli biti izloženi agresivnom djelovanju morske vode, a radi potrebe smještaja na ograničen brodski prostor, NFH inačica ima mogućnost automatskog sklapanja lopatica nosećeg i repnog rotora te preklapanje repne kupe.
Kao i svi helikopteri namijenjeni za djelovanje iznad morskih površina, tako i NFH ima četiri samonapuhavajuća podtrupna balona za prinudno slijetanje na vodu, smješteni su u gondoli glavnog stajnog trapa, te u prostoru ispod pilotskih nogu. Kada je već riječ o otežanim uvjetima slijetanja, valja spomenuti da je NFH inačica opremljena i sustavom Harpoon, koji služi za slijetanje na brod u slučaju olujnog nevremena, pri čemu se helikopter “privlači” sajlom na palubu broda.
Budući da je NFH inačica već opterećena sustavima radara i sonara, logično je da se i težina korisnog tereta u skladu s time smanjuje. Potpuno naoružan i s maksimalnom količinom goriva, NFH osim dva pilota može prevoziti još dva operatera sustava.

NH-90 TTH (Tactical Transoprt Helicopter)
TTH inačica namijenjena je za potrebe kopnene vojske i zrakoplovstva, pri čemu joj je od samog početka namijenjena široka lepeza zadaća bez potrebe za velikim modifikacijama helikoptera. Iz same skraćenice, vidljivo je da će TTH inačica služiti kao taktički transportni helikopter sa zadaćom transporta ljudi i materijala (unutar transportnog prostora i u obliku podvjesnog tereta), za traganje i spašavanje (kako SAR tako i za CSAR ; combat search and rescue), medicinsko prevoženje, transport specijalnih jedinica, elektroničko ratovanje, kao zapovjedno mjesto (C2), prijevoz padobranaca, obuku pilota i na kraju VIP transport.
Kako smo već naveli, obje inačice razvijane su u modularnom tipu, tj. nastojalo se rabiti što je moguće više zajedničkih dijelova u izradi obje inačice kako bi se smanjila ne samo cijena razvojnog procesa, već i olakšalo održavanje letjelica, ali i pojednostavila eventualna konverzija jedne inačice da odradi dio zadaće druge inačice. Zbog toga mnogi neće pogriješiti kada na prvi pogled zamijene ova dva helikoptera. Opremu i sustave TTH inačice koji se nalaze i na NFH inačici nećemo ponovo navoditi, već ćemo navesti samo bitne razlike.

Konstrukcijski gledano, TTH se od NFH inačice razlikuje po nepostojanju konstrukcijskih rješenja koje smo prethodno naveli u opisu NFH inačice, a neke manje razlike postoje i u opremi helikoptera. Prva razlika uočljiva je u pilotskoj kabini gdje je standardna ugradnja četiriju višenamjenskih prikaznika, iako je na volju naručitelja ostavljena mogućnost ugradnje i petog prikaznika. Ostala avionika osim sustava sonara i radara kakav se nalazi na NFH helikopteru, gotovo je ista na obje inačice, s time da je navigacijska oprema na TTH prilagođena i za letenje na ekstremno malim visinama pri čemu helikopter automatski može pratiti konfiguraciju terena. Kako je ova inačica prilagođena za djelovanje iznad tla, tako je i zbog osebujnosti navigacije u odnosu na mornaričkog rođaka, TTH opremljen generirajućom digitalnom mapom, čije podatke mogu obnavljati direktnim linkom drugi helikopteri ili zapovjedna mjesta. Zbog nepostojanja radara i sustava sonara, TTH inačica je lakša u odnosu na NFH za gotovo 1030 kg, pa je osim boljih letnih performansi i veća krstareća brzina leta za oko 15 km/h.
Transportne mogućnosti za helikopter takvih dimenzija i takve težine su na zavidnoj razini. NH-90 TTH ima mogućnost prijevoza 20 vojnika s punom borbenom opremom ili pak 12 nosila, a maksimalna količina korisnog tereta iznosi nešto više od 2500 kg.

Narudžbe stalno rastu
Iako su već narudžbe zemalja koje su i pokrenule razvoj ovog helikoptera bile dovoljne za osiguranje njegove budućnosti, s vremenom su im se počele pridruživati zemlje zainteresirane za udio u tom projektu. Prva država koja se priključila početnoj četvorci bio je Portugal u lipnju 2001. uz istodobno potpisivanje ugovora o nabavi 10 primjeraka NH-90. Iste godine dogodio se zanimljiv obrat u odluci nordijskih zemalja za uključenjem u taj program, iako većina njih nije imala prvobitne namjere za nabavom ovog helikoptera. Finska, Norveška, i Švedska okupile su se oko programa NSHP (Nordic Standard Helicopter Project) kojim su zajednički željele odabrati helikopter koji će zadovoljiti prohtjeve svih triju zemalja. Naravno, odlučili su se za NH-90, tako da su se do kraja godine jedna za drugom počele izjašnjavati sa svojim narudžbama. Prvi zahtjev podnjeli su Šveđani s potrebama za 25 primjeraka u prvoj opciji s opcionalnim povećanjem za 7 NH-90. Finci su naručili 20 primjeraka (a 2003. postali su i četvrta europska zemlja u kojoj se počeo sastavljati NH-90), a slijedilo ih je norveško kraljevsko zrakoplovstvo s još 24 NH-90. Tijekom 2003. dva prototipa poslana su u Australiju s ciljem osvajanja tamošnjeg natječaja za srednji transportni helikopter. Ono što je te iste godine zasigurno izmamilo osmjeh predstavnicima NHIndustries bila je narudžba 34 helikoptera TTH inačice (s još 14 u opciji) grčkog zrakoplovstva. Ni slijedeća godina nije zatvorila knjigu narudžbi, jer osim što je 4. svibnja poletio prvi serijski primjerak NH-90, zrakoplovstvo Omana odlučilo je da će taj helikopter idealno ispuniti njihove zahtjeve višenamjenskog helikoptera, te su odlučili proširiti narudžbu na 20 helikoptera NH-90 TTH, a predstavljanje helikoptera u Australiji donijela je isto tako poslovni uspjeh narudžbom 12 NH-90 koje je australska vojska preimenovalo u MRH-90 (MRH – multi role helicopter ). I u 2005. nastavilo se s nizom narudžbi a pridružili su joj se Novi Zeland zamjenjujući stare helikoptere Sioux, a kao najnoviji naručitelj Belgija je u prosincu 2005. objavila namjeru nabave 10 primjeraka NH-90. Tako za sada brojka sigurnih narudžbi stoji na 367 helikoptera, dok je još 86 NH-90 TTH u mogućoj opciji nabave što ne treba smatrati kao mogućnost koja neće biti ostvarena. Iako je NH-90 počeo ulaziti u operativnu uporabu, trebat će proći ipak još neko vrijeme da se i u službi dokaže kao kvalitetan helikopter koji zahvaljujući visokoj pouzdanosti, izvanrednim letnim i operativnim mogućnostima te visokosofisticiranim sustavima jamči da će zapovjednik eskadrile poslati ovaj helikopter na zadaću bez sumnje u njezin ishod.

Zoran KESER