Korijeni obuke prikrivenih, elitnih strijelaca u OSRH sežu još u 1994. godinu i Obučno središte u Šepurinama. S vremenom se obuka sustavno nadograđivala i niti jedna nije ista. I ove je godine Zapovjedništvo specijalnih snaga uvelo novine u organizaciji i provedbi

Za dobrog snajperista nije najbitnija prirodna hladnokrvnost, nego osposobljenost i uvježbanost, kategoričan je instruktor dok razgovaramo o jednoj od najatraktivnijih tema iz područja vojnih doktrina, povijesti i tehnologije. S kolegama iz instruktorskog tima Zapovjedništva specijalnih snaga provodi još jednu obuku snajperista za potrebe OSRH. Tijekom selekcije ostali su samo oni najbolji polaznici koji su prošli sve ”zamke“ rigorozne selekcije, testiranja i obuke. Ozračje na obuci vrlo je smireno jer instruktori i polaznici iz HKoV-a te pristožernih postrojbi OSRH sad se već itekako dobro međusobno poznaju. Za ono završno ”brušenje“ snajperskih vještina treba im tek malo komunikacije, ali i jako puno streljiva. Svatko je već ispucao stotine i stotine metaka iz različitih oružja različitih kalibara, od 7,62 preko 12,7 pa sve do 20 milimetara. Uvijek je moguće uključiti i druga oružja koja su u operativnoj uporabi u ZSS-u i OSRH, opremljena različitim optoelektroničkim uređajima. Naši sugovornici na obučnoj lokaciji rado ističu snajpersku tradiciju Hrvatske vojske koju itekako učinkovito održavaju. Obuka se provodi u redovitim ciklusima, a zanimljivo je da su joj korijeni još u 1994. godini i Obučnom središtu SGSOD-a ”Damir Tomljanović Gavran“ u Šepurinama. Naravno, godinama se sustavno nadograđivala i ”niti jedna nije ista“, primjenjuju se naučene lekcije i informacije iz međunarodnih misija i operacija, različitih vježbovno-obučnih događaja, pa i od kolega iz savezničkih vojski. Pažljivo se prate i otvoreni izvori koji govore o snajperima u aktualnim ratovima.

Suradnja sa Središtem za borbenu obuku

Upravo u ovogodišnjoj ZSS-ovoj obuci uvedena je jedna značajna novina: zahvaljujući suradnji sa Središtem za borbenu obuku ZOD-a HKoV-a, snajperistima su na raspolaganju elementi simulacijskog sustava MILES IWS. Baziran na laserima i instaliran na snajperskim puškama, najkorisniji je kad se snajperski binomi tijekom obuke suprotstavljaju jedni drugima u ”malim bitkama“. MILES bilježi ”pogotke“ i tako se jasno vidi tko je pobijedio u nadmetanju polaznika. No, precizni pogodci samo su dio obuke. Holivudski filmovi ili književni bestseleri koji su velikim dijelom proslavili snajperiste teško mogu pokazati koliki je značaj kvalitetno obučenih dalekometnih strijelaca. ”Daleko od toga da im je uloga samo pucanje i ubijanje, oni u biti donose veliku taktičku prednost. Protivnika mogu odgurati, poremetiti, ustrašiti…,” nabraja instruktor, i sam iznimno iskusan snajperist. Ali polaznici se trebaju truditi i u svemu ostalom, a u to se ubraja i suradnja s binomom, a čine ga snajperist i promatrač koji se ”rotiraju“ u tim ulogama, sva moguća znanja o oružju, taktici i balistici, meteouvjetima, računanju različitih parametara gađanja, motrenju, kretanju, prikrivanju… Upravo potonje još jednom nas je fasciniralo na obuci. Naime, ako se samo kratko odvojite od polaznika i date im priliku da se zamaskiraju, teško da ćete ih uspjeti naći i vidjeti. Međutim, čak i kad mi ne vidimo ništa, iskusni instruktori gotovo uvijek imaju neku primjedbu.

Nemjerljiv napredak

Snajperska taktika nešto je drukčija od izvidničke. Prema riječima jednog polaznika ”obuka je korisna u svim segmentima, mislim da mi je pružila napredak i u znanju i u vještinama. Dodatna prednost jest što surađujemo na istim zadaćama makar smo pripadnici različitih postrojbi, stoga možemo i izmjenjivati iskustva. Jako je zanimljiv i izazovan bio rad s MILES-om, svakako realniji nego kad radimo na suho ili s manevarskim streljivom. Pomoću njega mogli smo vidjeti koliko možemo biti ranjivi pri kretanju ili skrivanju.”

Polaznici su heterogena skupina, ima tu i vojnika i dočasnika i časnika. Uz samu obučenost za snajperista, postaju svjesni i spomenutih taktičkih prednosti koje donose kvalitetni snajperisti. Kako su tijekom našeg posjeta svi bili zamaskirani i bez ikakvih oznaka čina ili postrojbe, nismo mogli otkriti niti vidjeti tko su i otkud dolaze. Svi su visokomotivirani što se vidi iz činjenice da je prijava na obuku –  dragovoljna. I nije im bilo lako, mnogi su ispali već pri selekciji koja je nametnula vrlo visoke (i logične) psihofizičke kriterije i sve postavljene im norme. Poslije su krenuli s prvim bojnim gađanjima i vježbama prikrivanja, zatim ocjenjivanje preciznosti. Po riječima jednog polaznika, koji spominje prve dane obuke, svi su napredovali nemjerljivo i u gađanju, u maskiranju i u taktikama. ”Moram priznati, precizan pogodak draži mi je od prikrivanja, on je uvijek ključna stvar. Vjerujem da ću sad općenito biti bolji strijelac, jer sve što smo naučili vrijedi i s drugim puškama. Mislim da nam svima u obučnoj skupini ide dobro: slušamo instruktore, vrijedni smo i radimo sve kako treba,” zaključuje pripadnik OSRH.

Riječi su suvišne

Da su na obuci zaista ostali oni najbolji, uvjerili smo se promatrajući jedno bojno gađanje. Mete su se nalazile na udaljenosti do više stotina metara, a iz ”temeljne puške“ gađalo je nekoliko binoma. Naravno, pogodci se izdaleka ne mogu vidjeti golim okom, ali kako mete čine metalni gongovi, možete ih ”čuti“. Kako je riječ o velikim udaljenostima, promatrač prije vidi i kaže ”pogodak!“ nego što vi čujete lagani, daleki ”gonnnnng!“ A riječ ”pogodak!“ slušali smo stalno. Naime, vrijeme je bilo idealno za snajperiste, kristalno vedro, uz tek poneki lagani povjetarac. No, ključno je bilo što su polaznici u tom trenutku već bili na iznimno visokoj razini uvježbanosti, brzi i precizni. U slučaju rijetkih promašaja, vrlo su brzo korigirali parametre gađanja i vrlo brzo bismo čuli ”pogodak!“ i ”gonnnng!“ Jedan polaznik poslije će nam reći da sa svojim binomom tijekom obavljanja zadaće gotovo da više ne mora niti razgovarati, svatko točno zna svoj posao i na terenu komuniciraju neverbalno.

Instruktori su s nama pratili gađanje. U jednom trenutku zapuhao je nešto jači vjetar i prišapnuo nam je da bi binom koji se spremao za hitac sada mogao promašiti. Nije bio u pravu, začuo se savršen pogodak, a on nije mogao sakriti osmijeh. ”Svaki njihov pogodak, svaka dobro izvedena zadaća za nas je zadovoljstvo,“ kaže nam, i dodaje: ”Znate što je još bolje? Kad učenik nadmaši učitelja!“ Od dana našeg posjeta ostalo je još nekoliko dana obuke. No, već tad smo bili svjesni da OSRH opet dobiva skupinu kvalitetno osposobljenih snajperista. Strijelaca koji pogodcima unutar kutne minute zadovoljavaju snajperske norme preciznosti. Vojnika koji će na odori ponosno nositi oznaku završene snajperske obuke.  

TEKST: Domagoj Vlahović/FOTO: Tomislav Brandt