U nedavno objavljenom sažetku SIPRI-jeva godišnjaka (SIPRI Yearbook 2019), navedeno je kako unatoč ukupnom smanjenju broja nuklearnih bojnih glava 2018. godine, sve zemlje koje posjeduju nuklearno oružje nastavljaju ga razvijati

O nuklearnoj energiji zadnjih se mjeseci, ponajviše zahvaljujući prikazivanju HBO-ove igrane serije Černobil, a zatim i nedavnoj havariji ruske nuklearne podmornice, raspravljalo u javnoj i privatnoj sferi. Bila je to prilika da se mnogi prisjete gdje su bili ili kako su doživjeli nesreću u sovjetskoj nuklearki, ali i prilika da se prisjetimo crvenog gumba i utrke u naoružanju koju je donio hladni rat. Međutim, unatoč njegovu završetku, vojni sustavi koji uključuju nuklearnu energiju ostali su važan faktor međunarodnih odnosa.

Kao što su u travnju 1986. u švedskoj nuklearnoj elektrani očitanjem radijacije otkrili da je nešto pošlo po zlu 1100 kilometara dalje, tako i proteklih desetljeća stručnjaci uspješno detektiraju nuklearne testove koje Pjongjang uporno pokušava skriti od očiju javnosti. Sjeverna Koreja, prema podacima kojima raspolaže SIPRI, ima između 20 i 30 nuklearnih bojnih glava. Nasuprot tomu, SAD i Rusija zajedno imaju više od 12 tisuća nuklearnih bojnih glava, što čini 90 posto ukupnog svjetskog nuklearnog oružja.

Gotovo 15 000 nuklearnih glava

Na početku 2019. devet zemalja imalo je 13 865 nuklearnih bojnih glava, a to su redom Rusija, SAD, Francuska, Velika Britanija, Kina, Pakistan, Indija, Izrael i Sjeverna Koreja. Riječ je o smanjenju prošlogodišnjeg broja od 14 465 bojnih glava. Od ukupnog broja, 3750 raspoređeno je uz operativne snage, od čega je gotovo 2000 u stanju visoke operativne pripravnosti. Od 6185 nuklearnih bojnih glava koliko imaju Sjedinjene Države, 1750 je raspoređenih. Rusija ima nešto manje raspoređenih – 1600, ali ukupno raspolaže s više bojnih glava nego SAD, točnije s njih 6500.

Navedeni se podaci mogu pronaći u ovogodišnjem, 50. izdanju SIPRI-jeva godišnjaka. Riječ je o publikaciji koja je tijekom godina donosila godišnje analize promjena u svjetskoj politici i vojnoj tehnologiji, uz podatke o naoružanju, razoružanju te međunarodnoj sigurnosti. Prema toj analizi, iako u 2018. postoje neki pozitivni pomaci, trendovi su zadnjih godina uglavnom u većoj mjeri ipak negativni, tj. sigurno ne pridonose globalnom osjećaju sigurnosti. Tu se može ubrojiti povlačenje SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Iranom, kao i iz Sporazuma o eliminaciji nuklearnih raketa kratkog i srednjeg dometa (INF), te postojanje tenzija i kriznih žarišta širom svijeta. Općenito govoreći, obrambena potrošnja, transfer oružja i učestalost oružanih sukoba širom svijeta i dalje ostaju na visokoj razini.

Strateška obnova

SIPRI u sažetku godišnjaka navodi kako unatoč ukupnom smanjenju broja nuklearnih bojnih glava 2018. godine, sve zemlje koje posjeduju nuklearno oružje nastavljaju modernizirati i razvijati svoje arsenale. Primjerice, Rusija i SAD na putu su strateške nuklearne obnove. Za Sjedinjene Države to znači poboljšanje i modernizaciju nuklearnog oružja, prošireni program sustava balističke raketne obrane te predloženi novi program Space Force, dok je u Rusiji taj uzlet ipak nešto manji.

Kad je u pitanju smanjenje ukupnog broja nuklearnog oružja u svijetu, najveću ulogu imaju Rusija i SAD, koji i dalje rade na smanjenju strateških nuklearnih snaga u skladu s provedbom njihova Sporazuma o smanjenju strateškog nuklearnog oružja, poznatog kao Novi START iz 2010. godine. Unatoč tomu, tempo smanjenja usporen je u odnosu na desetljeće prije. Novi START prestaje važiti 2021., a trenutačno nema nikakvih rasprava ili pregovora o njegovu produljenju ili o nekom novom sporazumu.

Nuklearni arsenali drugih zemalja znatno su manji, ali i one su na putu razvoja i uvođenja novih sustava naoružanja ili su pak najavile namjeru da to učine. Kina postupno povećava svoj nuklearni arsenal, a Indija i Pakistan povećavaju proizvodnju fisijskog materijala u vojne svrhe, i to u mjeri u kojoj bi u idućem desetljeću, kako navodi SIPRI, moglo doći do znatnog povećanja veličine njihova nuklearnog arsenala. Sjeverna Koreja i dalje u središte svoje strategije nacionalne sigurnosti stavlja nuklearni program iako je prošle godine objavila moratorij na testiranje nuklearnog oružja te raketnih sustava srednjeg i dugog dometa.

(Ne)dostupnost informacija

Nedostatak transparentnosti odnosno količina pouzdanih informacija o statusu nuklearnih arsenala varira od zemlje do zemlje. SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo otkrili su znatnu količinu informacija o svojim nuklearnim zalihama i sposobnostima, a Francuska nešto manje. Rusija dijeli podatke s SAD-om, ali podatke o smanjenju naoružanja prema Novom START-u ne objavljuje javno. Vlade Indije i Pakistana objavljuju podatke o testiranjima raketa, ali i dalje nema puno informacija o statusu i veličini njihovih nuklearnih arsenala. Sjeverna Koreja priznaje da vrši testiranja nuklearnog oružja, ali ne daje informacije o postignutim sposobnostima, dok se Izrael drži politike nekomentiranja svojih nuklearnih sposobnosti.

 

---

Svjetske zalihe fisijskih materijala

Sirovina za nuklearno oružje jest fisijski materijal, visokoobogaćeni uranij ili izdvojeni plutonij. Kina, Francuska, Rusija, Velika Britanija i SAD proizvode i jedno i drugo za svoje potrebe, Pakistan proizvodi obogaćeni uranij i širi svoje mogućnosti na proizvodnju izdvojenog plutonija. Sjeverna Koreja proizvodi plutonij za svoje nuklearno oružje, ali ima i mogućnost proizvodnje uranija. Inače, sve zemlje koje koriste nuklearnu energiju u civilne svrhe mogu proizvesti fisijske materijale. Svjetske zalihe visokoobogaćenog uranija iznose 1340 tona, a izdvojenog plutonija 520 tona – od toga civilne zalihe 300 tona, a vojne 220 tona.

 

---

SIPRI-jevi godišnjaci dostupni za preuzimanje

SIPRI je prošle godine za besplatno preuzimanje stavio na raspolaganje izdanja svojih godišnjaka od 2001. do 2016., a sljedećih nekoliko mjeseci planira i preostalo 31 izdanje do 2001. godine učiniti dostupnim na internetu.

Petra KOSTANJŠAK