RAZGOVOR: desetnik Hrvoje MUTNJAKOVIĆ pobjednik natjecanja za najspremnijeg pripadnika OSRH

Hrvoje Mutnjaković (34) rođen je u Novoj Gradiški. U Hrvatskoj je vojsci od 2013. godine, prvo je bio pripadnik Inženjerijske bojne GOMBR-a, gotovo devet godina. Odnedavno je pripadnik 1. oklopno-mehanizirane bojne Sokolovi. I s tom oznakom osvojio je možda i najprestižnije pojedinačno postignuće u OSRH, preuzevši pehar najboljeg u apsolutnoj kategoriji od još jednog Sokola, prošlogodišnjeg pobjednika satnika Ivana Gerenčira. Tradicionalni razgovor Hrvatskog vojnika s pobjednikom natjecanja “Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku 2022”  odradili smo baš vojnički – većinom s kratkim, jasnim te izravnim pitanjima i odgovorima.

Kako ste se odlučili za vojni poziv?

Vojska je došla slučajno, kao osiguranje egzistencije, ali s vremenom sam zavolio posao i shvatio da je to ono što želim raditi.

Jesu li vam se dojmovi nakon pobjede slegli?

Polako postajem svjestan pobjede i sretan sam što mi se dugogodišnji trud isplatio.

Kako ste se pripremali, kakva je atmosfera vladala na pripremama?

Zadnjih godina imamo potporu zapovjednika brigade koji nam je omogućio pripreme po tri-četiri mjeseca.  Satnik Gerenčir sastavio nam je okvirni plan priprema koji se pokazao uspješnim, tako da su pripreme prošle super, a ekipa je uvijek presudna jer je sve lakše raditi uz dobar tim. Atmosfera je bila odlična i sretan sam što sam bio dio te ekipe.

Satnik Gerenčir istaknuo vas je još nakon prošlogodišnje pobjede, što vama mlađima znači imati takvog časnika u postrojbi?

 Zadovoljstvo mi je što sam upoznao satnika Gerenčira i što sam imao priliku raditi s njim. On je veliki uzor svima i kao vojnik i kao čovjek.

Jeste li se smatrali favoritom?

Vjerovao sam u dobru poziciju, nadao se postolju, a o prvom sam mjestu sanjao, ali nisam se nadao, ono je došlo kao šlag na tortu.

Što kažete na novi sustav kvalifikacija sa situacijskim gađanjem? Kako ste prošli na njima?

Da, ove su godine kvalifikacije nešto drugačije, u svakom slučaju bile su zanimljive. Nakon njih čak i nisam bio zadovoljan jer inače gađam bolje i nadao sam se boljem startnom broju, ali eto…bolje je kiksati na kvalifikacijama nego na samoj utrci (smijeh).

Je li orijentacija opet bila odlučujuća?

Da, ona je uvijek nekako presudna, daljnje je natjecanje lakše ako odradite dobro orijentaciju, daje jako dobru prednost u nastavku natjecanja…

Kako je tekla sama utrka? Uglavnom ste bili u ”binomu“ s još jednim pripadnikom GOMBR-a skupnikom Filipom Ličaninom, on je na kraju stigao drugi…

Drago mi je što sam dobro odradio orijentaciju kao i moj prijatelj Filip, pa smo mogli zajedno preći dobar dio natjecanja. To je psihički olakšalo put i druge radne točke i sve je išlo bez nekih većih poteškoća… I da sam izgubio bitku za prvu  poziciju bilo bi mi drago zbog njega, kao što je i njemu drago zbog mene.

Kad ste postali svjesni da ćete pobijediti?

Nije bilo jednostavno, natjecanje je teško i nisam se htio prerano radovati, ali svladale su me emocije kad sam vidio da je pobjeda blizu i da sam stvorio lijepu prednost nad kolegama. Osjećao sam se jako dobro i znao sam da još mogu ”potegnuti“, pa je zadnji dio natjecanja prošao u mislima kako je postolje jako, jako blizu. Dobra motivacija za kraj…

Možete li usporediti vaše pobjedničko natjecanje s prethodna četiri na kojima ste sudjelovali?

Natjecanje je uvijek teško i naporno, potrebno je imati i malo sportske sreće kako biste došli do postolja. Ove sam se godine osjećao spremnijim nego ikad i eto, dugogodišnji se rad isplatio..

Hoćete li sudjelovati i iduće godine?

Božja volja!

Što na pobjedu kaže obitelj, a što kolege iz postrojbe?

Obitelj je jako ponosna, posebno djeca – ipak im je tata donio pehar kući. Lijepo je vidjeti koliko ljudi dijeli sreću s tobom, što moja bivša postrojba, što nova.

Bavite se trčanjem i izvan vojske? Koliko je na Prvom za Hrvatsku važna snaga i kondicija, a koliko vojničke vještine?

Igram nogomet i treniram dosta i izvan natjecanja, naravno da su važni i snaga i kondicija kako bismo mogli izdržati napore koje nose pripreme i samo natjecanje. Ništa manje nisu bitne ni vojne vještine kao i psihička snaga.

U GOMBR bi trebalo stići borbeno oklopno vozilo Bradley, povezujete li daljnje ambicije s njim? Koliki su izazov za vojnika novi sustavi?

Uvijek je izazov učiti nove stvari i usavršavati se, tako da postoji mogućnost da se uskoro bavim i vozilom Bradley, sve ovisi o tome koje me obveze čekaju kao pripadnika 1. OMB-a Sokolovi.

Razgovarao: Domagoj Vlahović

Foto: Medijski tim OSRH, Filip Klen