U XVII. i XVIII. stoljeću plemići podrijetlom iz Bosne proširit će svoje posjede po velikom dijelu Slavonije i postati važan čimbenik političkog, gospodarskog i kulturnog života tog dijela Hrvatske

Podrijetlo obitelji Adamović nije do kraja istraženo, ali većina povjesničara koji su se bavili njezinom poviješću slaže se da se na područje Varaždinske i Virovitičke županije doselila iz Bosne. Njezin prvi ozbiljniji spomen datira s početka XVIII. st., kad je habsburški car Karlo III. (1685. – 1740.) dodijelio hrvatsko-ugarsko plemstvo Pavlu Adamoviću, koji je u to vrijeme nosio titulu virovitičkog podžupana.

Jedan od najutjecajnijih potomaka obitelji Adamović kroz XVIII. st. bio je Pavlov unuk Ivan Kapistran I. (1726. – 1808.). Rođen je u Pečuhu, gdje je završio studij prava. Nakon toga seli u Virovitičku županiju gdje se od položaja velikog bilježnika probija na dužnost podžupana. Potonju je dužnost osam godina obnašao i njegov djed. U tom je razdoblju također sudjelovao u radu Ugarskog te Hrvatskog sabora, a 1762. spominje se kao jedan od savjetnika velike habsburške vladarice Marije Terezije (1717. – 1780.).

Gospodarski pravilnik

Zahvaljujući sustavnom uspinjanju na političkoj sceni Habsburške Monarhije, Ivan Kapistran I. dobio je 1765. od kraljice posjed Čepin, po kojem je obitelj nekoliko godina kasnije dobila pridjev Čepinski. Desetak godina potom kupio je, navodno za prilično velik iznos, erdutski veleposjed. U njegovu su sklopu sa slavonske strane bili posjedi Erdut, Aljmaš, Sarvaš i Tenja, a u bačkoj Sveti Lovro i Novo selo. U zakup je, osim toga, uzeo i valpovački posjed, od kojeg je imao znatne prihode. Kao istaknut gospodarstvenik zaslužan je za otvaranje prve užarije, prerađivačkog manufakturnog pogona za preradu konoplje. Zbog dobrih rezultata u organizaciji poljoprivredne proizvodnje, Ivan Kapistran I. napisao je nekoliko gospodarskih traktata te pravilnika o upravljanju dobrima. Najpoznatiji je onaj iz 1774. pod naslovom Gospodarski pravilnik, kasnije poznatiji kao Adamovićev.

Velike obiteljske posjede nakon njegove smrti naslijedili su sinovi Pavao (1760. –1809.), Antun (1762. – 1829.) i Rok Kornelije (1764. – 1809.). Čepinski posjed dobio je Pavao, Antun je naslijedio Erdut, Aljmaš i Tenju, dok je Roku Korneliju u ruke došao posjed Sveta Jelena. U čepinskom se dijelu loze kroz XIX. st. istaknuo Pavlov sin Ivan Kapistran II. (1802. – 1876.). Bio je poznat slavonski gospodarstvenik, koji se istaknuo utemeljenjem šećerane u Čepinu. Pogon je bio opremljen najmodernijim strojevima koji su se mogli naći na tržištu. Zaslužan je i za proces melioracije na slavonskom području: njim je neplodno tlo bilo osposobljeno za poljoprivrednu proizvodnju. Bio je i začetnik isušivanja močvare oko rijeke Vuke kako bi se tlo na tom području počelo koristiti u poljoprivredne svrhe.

Praizvedba u HNK

Za razliku od predaka, unuk Ivana Kapistrana II. krenuo je u umjetničke vode. Na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće Bela Adamović Čepinski (1856. – 1934.), bio je jedan od najplodnijih hrvatskih skladatelja. Obrazovao se najprije u Osijeku, zatim u Beču, prikupivši bogato iskustvo od najboljih glazbenih učitelja tog vremena. Premda je bio narodni zastupnik i izaslanik u Hrvatsko-ugarskom saboru, većinu života posvetio je glazbi. Kao skladatelj istaknuo se brojnim orkestralnim, glazbeno-scenskim i vokalno-instrumentalnim djelima. Najveće dostignuće bilo mu je skladanje prvog hrvatskog baleta, naslovljenog Jela, koji je praizveden 1898. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Što se tiče tenjskog ogranka obitelji, početkom XX. st. najviše je spominjan Ivan Adamović (1866. – 1929.). Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru i hrvatski delegat u Ugarskom saboru. Svoj društveni ugled potvrdio je 1913., kad mu je dodijeljena titula baruna.

S propašću monarhije počela je između dva svjetska rata propadati i moć obitelji Adamović. Kulminiralo je 1945., nakon Drugog svjetskog rata. Nova je komunistička vlast oduzela plemićima velik dio posjeda u Slavoniji. Znatan dio obitelji nakon toga emigrira prema Mađarskoj i Austriji, pa i dalekoj Kolumbiji. Usprkos tomu, potomaka i danas ima u Slavoniji. Znamenitosti poput, nažalost, neobnovljenog dvorca u Čepinu govore o povijesnoj važnosti te obitelji za slavonski kraj. Izdanak slavonske grane, Nikola (1936. − 2017.), bio je veleposlanik Malteškog reda u Republici Hrvatskoj. 

Tekst: Josip BULJAN

Foto: Antun PAVOŠEVIĆ