Suvremene ratne mornarice u bliskoj budućnosti moraju dobiti još fleksibilnije brodove koji će se moći iskoristiti u širokom dijapazonu različitih operacija

Nekoliko zanimljivih novosti iz nedavne prošlosti pokazuju bitne promjene kod klasičnih desantnih brodova (ili možda bolje rečeno njihovom odlasku) i izvođenju mornaričkih strateških transportnih operacija. Jedna od prvih novosti je 210 milijuna eura vrijedna narudžba portugalskog ministarstva obrane njemačkom brodogradilištu Howaldtswerke-Deutsche Werft (HDW) koja se temelji na zahtjevu za novi polivalentni logistički brod (Navio Polivalente Logistico – NPL). Novost su i zahtjevi američke ratne mornarice za novim logističkim brodovima koji će osiguravati logističku potporu za sve veći broj američkih pomorskih i kopnenih operacija diljem svijeta. Ti će zahtjevi znatjno utjecati kako na dugoročno planiranje američkog ministarstva obrane nabavke novih transportnih brodova, tako i na planiranje srednjoročnog i dugoročnog razvoja mnogih američkih brodogradilišta i prateće industrije.
Navio Polivalente Logistico u sebi sjedinjuje višenamjenski logistički brod koji je sposoban za izvođenje zadaća strateškog transporta ljudi i materijala. Donedavno se vjerovalo da se HDW-ova ponuda portugalskom ministarstvu obrane temeljila na projektu Royal Schelde Enforcer. No, nakon propasti zajedničkog njemačko-nizozemskog projekta HDW je Portugalu ponudio svoj vlastiti projekt nazvan Multi-Role Dock.

I na osnovu projekta Navio Polivalente Logistico može se zaključiti da je velikim pomorsko-desantnim operacijama na dobro branjene obale (kao što su bile one tijekom II. svjetskog rata i kao što je bila desantna operacija kod Inchona 1950. tijekom Korejskog rata) došao kraj. To ne znači da obalna obrana više ne postoji. Zapravo je potpuno suprotno stanje. Obalna je obrana ojačana najsuvremenijim protubrodskim vođenim projektilima koji se mogu lansirati s praktički svake pozicije s obale jer se najčešće nalaze na visokopokretnim terenskim kamionima. A upravo ti projektili zahtijevaju da se desantni brodovi drže podalje od obale i izvan njihovog dometa.
Kombinacija najsuvremenijih radarskih i elektrooptičkih sustava motrenja s jedne strane, i najsuvremenijih protubrodskih vođenih projektila uvjetovala je da se veliki desantni brodovi više ne rabe u izravnim zadaćama iskrcavanja snaga na obalu, barem ne u prvom valu napada, jer bi to za njih u takvim uvjetima bila preopasna zadaća. Ta se zadaća sada prepušta znatno bržim i pokretljivijim transportnim helikopterima (uz podršku borbenih aviona i helikoptera) i vrlo brzim lebdjelicama (Lnading Craft Air Cushion – LCAC). Kombinirani udari borbenih zrakoplova i iskrcanih snaga mogu uništiti ili barem oslabiti obalnu obranu te omogućiti iskrcavanje teško naoružanih snaga, pričuve i logistike na zauzete plaže. Kao posljedica nove taktike uporabe desantnih snaga sve manji broj ratnih mornarica zahtijeva nabavku desantnih tenkonosaca (Landing Ship Tank – LST) koji omogućavaju sada već klasično iskrcavanje teške opreme na obalu preko pramčane rampe.

Umjesto toga novi transportni brodovi trebaju imati što više prostora kako bi mogli nositi što više ljudi i materijala, te rampe koje omogućavaju brzu raspodjelu vozila i materijala po palubama i njihovo prekrcavanje na druga plovila. Poželjno je brodove opremiti i velikim bočnim rampama za brzi ukrcaj i iskrcaj ljudi i vozila. Svaki brod mora imati mogućnost prihvata i nošenja transportnih helikoptera. Optimalnom se smatra mogućnost nošenja ili barem prihvata transportnih helikoptera mase devet ili više tona. Tako u zadaćama desantiranja snaga brodovi tipa Landing Platform Dock – LPD rabe veliku ravnu letnu palubu koja pruža između četiri i devet sletnih pozicija za helikoptere. Obvezna je i primjena “mokre palube” na krmi koja olakšava ulazak i izlazak lebdjelicama i drugim desantnim brodovima. Uporabom “mokre palube” znatno se olakšavaju i ubrzavaju zadaće ukrcavanja snaga s matičnog broda na manje desantne brodove. Mnogi od tih brodova izvana sliče nosačima zrakoplova uključujući američke brodove Wasp (LHD 1) i Tarawa (LHA 1) klase, britansku Albion klasu, talijansku San Giorgio klasu i japansku klasu Oosumis. Slične brodove grade i druge europske ratne mornarice, uključujući francuski Batiment de Projection et de Commandement (BPC) i španjolski Buque de Proyeccion Estrategica (BPE).

Francuska klasa Mistral
Prvi od dva broda iz klase Mistral (istisnine 21 500 tona) izgrađeni su u brodogradilištu DCN Brest. Oni će zamijeniti dva konvecionalna desantna broda tipa Landing Ships Dock (LSD). U skladu s novim zahtjevima imaju letnu palubu na koju istodobno može sletjeti šest helikoptera mase 16 tona. Brodovi klase Mistral mogu ponijeti 450 vojnika, 60 borbenih vozila ili 230 kamiona u hangaru veličine 1800 m2 koji je namijenjen za smještaj vozila i/ili helikoptera. U drugom hangaru veličine 1000 m2 mogu smjestiti teret mase do 1000 tona (namijenjen je smještaju teških borbenih vozila). Njihova “mokra paluba” može primiti do četiri desantna čamca ili dva LCAC-a.
Prvi čelik za 27 082 “teške” BPE-e izrezan je u lipnju 2004. u brodogradilištu Navantia’s Ferrol-Fene. Nosit će šest srednjih transportnih helikoptera (devet ili deset tona) te će na svoju letnu palubu moći primiti borbene avione s kratkom stazom polijetanja i okomitim slijetanjem (Short Take-Off and Vertical Landing – STOVL). Za njih je osigurana “ski-jump” rampa na pramcu. BPE će moći ukupno ponijeti čak 22 zrakoplova. Ispod zrakoplovnog hangara nalazit će se još jedan hangar površine 2000 m2 namijenjen smještaju vozila i opreme. Ta će im kombinacija pružiti veliku fleksibilnost djelovanja. U desantnim zadaćama BPE će nositi 19 tenkova, 88 vozila i 990 vojnika. Dio vojnika morat će boraviti u zrakoplovnom hangaru, u koji se po potrebi može smjestiti i borbena skupina od 46 tenkova, 10 srednjih transportnih helikoptera i oko 80 vozila.

I BPC i BPE imaju dizelsko-električni pogon te su prilagođeni i zadaćama pomaganja u teškim prirodnim nesrećama. Obje su klase projektirane tako da mogu poslužiti i kao zapovjedni centri združenih snaga jer je osiguran prostor za smještaj zapovjednog osoblja i potrebne opreme. Uz to na brodovima je osiguran prostor za smještaj potpuno opremljenih bolnica, što ih čini idealnim za zadaće spašavanja i pomoći pri teškim prirodnim katastrofama. Mogućnost djelovanja sličnog broda u takvim uvjetima dokazana je nedavno kad je u operacijama spašavanja unesrećenih u plimnom valu uzrokovanim potresom sudjelovao i tajlandski nosač zrakoplova HTMS Chakri Naruebet.
Zadaće spašavanja pri velikim prirodnim nesrećama mogle bi pomoći da se osiguraju sredstva za plan talijanske ratne mornarice o gradnji broda koji bi bio iste veličine kao i francuski BPC ali bi imao samo četiri sletne točke za transportne helikoptere srednje veličine. Sredstva za taj program nisu osigurana u proračunu a nije donesena ni početna politička odluka o potrebi za takvim brodom. Jedna opcija predviđa brod s dvije letne palube, po jedna ispred i iza brodskog nadgrađa, a druga gradnja broda s nadgrađem pomaknutim skroz naprijed, kao na nekom LSD-u, s letnom palubom na središnjem i krmenom dijelu broda. U razmatranju su i razne opcije pogona. Zna se jedino da bi brod morao imati mogućnosti prevoženja 750 vojnika, te prijam vozila na dvije palube/hangara. Ukrcaj bi se obavljao preko jedne bočne i dvije rampe na krmi. Idejni projekt broda trebao je biti gotov do srpnja 2005. ali je u međuvremenu prioritet dan gradnji Conte de Cavoura (istisnine 26 660 tona) koji će u operativnu uporabu ući 2007. godine. Iako je riječ o nosaču zrakoplova taj brod ima i neke odlike LPD-a, uključujući “mokru palubu”. Moći će prevesti do 450 vojnika i do 24 tenka na posebnoj palubi za vozila. Zbog toga ne bi bilo čudno da novi brod, označen kao LHD, bude projektom bliže Conte de Cavouru nego San Giorgiaosu.

I DCN (preko tvrtke Armaris) i Navantia počeli su nuditi na tržištu svoje vlastite projekte preko Pacific Rima. Trenutačno su uključeni u natječaj australske ratne mornarice “Joint Project 2048” kojim se traži zamjena za tri LST broda. Novi bi brod morao imati mogućnost prijevoza do 900 vojnika. Australsko ministarstvo obrane traži brod istisnine između 25 i 27 tisuća tona. U skladu s time Armaris nudi inačicu Mistrala dužine 213 metara. Novi bi brod australske ratne mornarice trebao ući u operativnu službu tijekom 2010. godine.

Južnokorejski LPX
Južna Koreja gradi svoj vlastiti LPD projekt – LPX. Brod se gradi u brodogradilištu Hanjin Heavy Industries. Imat će istisninu od 19 000 tona i moći će prevesti do 700 vojnika, deset tenkova i dva LCAC-a. LPX bi trebao ući u sastav južnokorejske ratne mornarice u lipnju 2007., dok će se istodobno graditi drugi brod iste klase.
Tom se trendu pridružila i američka ratna mornarica sa svojim brodom USS Makin Island (LHD 8), zadnji brod klase Wasp, čija je gradnja počela u veljači 2004. Makin Island je dobio novi pogonski sustav s dvije General Electric LM 2500 plinske turbine. Odstranjena je “mokra paluba” i umjesto toga je veći naglasak na podršci zračne komponente.
Konvencionalniji LPD projekt američke ratne mornarice je USS San Antonio (LPD 17) koji je tek prvi u vjerojatno brojnoj klasi. San Antonio ima istisninu od 23 000 tona i dizelski pogon. Projektiran je za prijevoz 700 vojnika i ima palubni prostor za prijevoz vozila i tereta površine 2300 m2. Njegova letna paluba omogućava istodobno djelovanje četiri helikoptera srednje veličine ili dva velika transportna helikoptera. Paluba je prilagođena i za prihvat Ospreya. Iz “mokre palube” mogu djelovati dva LCAC-a.
Istodobno s nabavkom novih brodova američka mornarica modernizira i flotu od 72 LCAC-a. Ugrađuje se novi pogon (plinske turbine GE TF40B) i nova elektronička oprema. Razmatra se i mogućnost kupnje novih LCAC-a nosivosti 120 tona, ali konačna odluka još uvijek nije donesena.

Klasa Rotterdam i Galicia
Tvrtka Royal Schelde na tržištu nudi svoj LPD klase Rotterdam, koji je projektiran u suradnji s brodogradilištem Bazan (sada Navantia). Navantia je na osnovi tog projekta španjolskoj ratnoj mornarici ponudila LPD-e klase Galicia. HrMS Rotterdam ima dizelsko-električni pogon i istisninu od 12 750 tona. Može prevesti oko 600 vojnika i 170 oklopnih vozila. Ima relativno malu letnu palubu sa samo dvije sletne pozicije za helikoptere srednje veličine, ali i “mokru palubu” u koju se može smjestiti čak četiri LCU-a. Galicia ima klasični dizelski pogon i istisninu od 13 815 tona. Može prevoziti između 400 i 500 vojnika i do 130 oklopnih vozila.
Na osnovama klase Rotterdam tvrtka Royal Schelde razvila je projekt Enforcer. Prvi brod izgrađen po ovom projektu HrMS Johan de Witt porinut je početkom 2005. Ugrađen mu je napredniji pogonski sustav i imat će istisninu od 16 680 tona. Njegova prednost je da se može rabiti i kao brod za podršku desantnim snagama i kao “ro-ro” brod.
Klasa Rotterdam poslužila je i kao osnova za Bay klasu britanske ratne mornarice. Ovi će brodovi zamijeniti LST-e klase Sir Bevidere (istisnine 5674 tone). Sva četiri broda Bay klase već su porinuta. Imaju istisninu od 16 160 tona i projektirani su za prevoženje 360 vojnika i 36 tenkova. Osnovna im je namjena prijevoz ljudstva i tehnike uz mogućnost nošenja helikoptera srednje veličine i manjih desantnih čamaca.
Još nekoliko ratnih mornarica traži odgovarajuće projekte višenamjenskih transportnih brodova slične projektu Enforcer. Tako Kanada ima potrebu za tri Joint Support Ships (JSS) istisnine oko 28 000 tona koji bi trebali ući u operativnu uporabu od 2011. godine. JSS brodovi moći će se rabiti kao brodovi za logističku podršku ali i kao brodovi za podršku desantnim snagama. Dobit će prilagodljiv sustav manipuliranja teretom koji je baziran na komercijalnom sustavu manipuliranja kontejnerima pomoću rampi i dizalica. Iako neće imati “mokru palubu” pomoću ugrađenih dizalica moći će krcati terete do mase 30 tona na desantne čamce. Zahtjeve za sličnim tipom broda iskazale su Norveška i Nizozemska. Te države trenutačno razmatraju mogućnost pokretanja zajedničkog projekta.

Iz tog je kruga izašao Portugal koji je odlučio pokrenuti vlastiti program nabavke NPL broda. Svoju je ponudu dao HDW. On Portugalu nudi svoj projekt Multi-Role Dock istisnine 10 000 tona. Riječ je od 153,5 metara dugom brodu koji može primiti jedno LCAC plovilo. Brod može prevesti i 450 vojnika. Ukrcajni prostor za vozila dugačak je 300 metara, a na brodu se nalazi i paluba površine 700 m2 namijenjena prevoženju tereta. Brod ima i mogućnost opskrbe drugih brodova na moru, kako za tekućine tako i za kruti teret. Ista tvrtka na tržištu nudi još manji Multi-Role Vessel istisnine 7500 tona.
Nešto drukčiji pristup nudi danska klasa Aabsalon ? Flexible Support Ship (FSS). Ti brodovi istisnine 6300 tona imaju dizelski pogon. Projektirani su kako bi u sebi ujedinili mogućnosti ratnog broda, zapovjednog centra i broda za podršku desantnim snagama. Dobro su naoružani topovima srednjeg kalibra, vođenim projektilima brod-brod i brod-zrak. Uz to imaju i višenamjensku palubu površine 900 m2. Ovi brodovi mogu primiti 200 vojnika sa cjelokupnom opremom. Na brodovima klase Aabsalon osiguran je i prostor za smještaj zapovjednog središta. Ostavljen je i prostor za naknadno postavljanje kompletne bolnice smještene u kontejnerima. Brodovi su opremljeni i različitim dizalicama koje bitno olakšavaju ukrcaj i iskrcaj tereta. Letna paluba dovoljno je velika da na nju istodobno slete dva transportna helikoptera srednje veličine. Sve to od brodova klase Aabsalon čini višenamjenske ratne brodove široke uporabljivosti. Još jedna država koja je prihvatila sličan koncept je Novi Zeland. Tamošnja je ratna mornarica prihvatila koncept višenamjenskog broda (Multi-Role Vessel ? MRV). Brod će imati istisninu od “samo” 8870 tona te će moći obavljati široki spektar zadaća. Te će zadaće uključivati i prevoženje do 150 vojnika sa cjelokupnom opremom te laka borbena vozila. Brodovi će se temeljiti na komercijalnom “ro-ro” projektu a gradit će ih Dutch yard. Cijeli posao vodi tvrtka Tenix Defence. Novozelandska je ratna mornarica razmatrala i mogućnost kupnje FSS/MVR brodova ali je status tog programa trenutačno nepoznat.

Neke su pak druge ratne mornarice krenule nešto drukčijim smjerom tražeći skromniji pristup rješavanja problema prijevoza trupa i materijala morima. Tako poljska ratna mornarica razmatra mogućnost nabavke broda istisnine 9100 tona označen kao UTL. Brod bi trebao moći ponijeti oko 3100 tona tereta na udaljenost od 10 000 nautičkih milja (18 500 kilometara). Projektiranje i gradnju brodova sličnih mogućnosti namijenjenih strateškom prijevozu tereta također razmatra i američka ratna mornarica kako bi zadovoljila svoj zahtjev Maritime Pre-positioning Force – MPF. Potreba za MPF brodovima postala je očita nakon američkih invazija na Afganistan i Irak kad je u kratkom vremenu trebalo prevesti veliku količinu borbenih i drugih vozila iz Sjedinjenih Država u područje Perzijskog zaljeva. Tada se američka ratna mornarica uvelike oslonila na civilne trgovačke brodove.

Američki projekti
Zbog toga je američka ratna mornarica (preciznije tamošnje snage za strateški pomorski transport – Strategic Sealift Force) tijekom 2005. godine pokrenula program zamjene LMSR (Large, Medium-Speed, Ro-ro) brodova klasa Bob Hope, Shugart i Gordon i brzih transportnih brodova klase Alogol (T-AKR 287). Zahtjevi za ponudu poslani su odvojeno u tvrtke General Dynamics i Northrop Grumman Ship Systems.
Tvrtka General Dynamics brodove klase Algol namjerava zamijeniti brodovima iz Joint Strike Ship (JSS) projekta koji omogućavaju brzi prijevoz ljudstva (vojnika s pripadajućim osobnim naoružanjem i opremom) te dio njihovih vozila. JSS brodovi trebali bi biti trimarani i imati istisninu od 34 000 tona. Po sadašnjem prijedlogu mogli bi prevoziti čak 2500 vojnika i čak jedanaest teških helikoptera. S takvom konfiguracijom JSS brodovi bili bi idealni za izvođenje brzih napadnih operacija ali i za izvođenje operacija spašavanja i pomoći pri velikim prirodnim katastrofama.
Njihova neposredna podrška na moru trebali bi biti brodovi iz programa Joint Positioning Ship (zamjena za ostarjele LMSR brodove). Glavna odlika brodova Joint Positioning Ship bila bi mogućnost brzog prijevoza 200 kontejnera. Uz to bi dobili i letnu palubu s mogućnošću istodobnog prihvata četiri teška transportna helikoptera čija bi zadaća bila prevoženje kontejnera s različitim materijalom na druge brodove. General Dynamics ističe i moguću “vezu” s Littoral Combat Ship (LCS) brodovima koje je projektirala i gradila ista kompanija. Svaki LCS ima mogućnost prevoženja vojnika do jačine jedne satnije.

Tvrtka Northrop Grumman je predložila koncept temeljen na već postojećim projektima s naglaskom na smanjenju troškova projektiranja i gradnje. Unatoč tome tvrtka ističe da će njihovi prijedlozi u sebi sadržavati najnovije tehnologije uključujući električni pogonski sustav temeljen na onome razvijenom za najnovije američke DD(X) razarače. LHA projekt bazirao bi se na Wasp klasi. Tvrtka ističe da bi se na istoj osnovi mogli napraviti brodovi uglavnom namijenjeni uporabi zračne komponente ili namijenjeni prijevozu materijala. Kao potporu tom svom razmišljanju navode činjenicu da bi brodovi klase San Antonio mogli osigurati logističku, medicinsku i zapovjednu potporu, dok bi brodovi klase Bob Hope mogli dobiti još veću nosivost za prijevoz veće količine materijala. Postoji i opcija da im se postavi letna paluba i hangar u koji bi se moglo smjestiti veći broj letjelica.

Zaključak
U modernim, asimetričnim uvjetima ratovanja oružane su snage pod velikim pritiskom da se prilagode novim okolnostima. Jasno je da suvremene ratne mornarice u bliskoj budućnosti moraju dobiti još fleksibilnije brodove koji će se, ni uz kakve ili minimalne izmjene, moći iskoristiti u širokom dijapazonu različitih operacija – od klasičnih vojnih operacija, preko različitih mirovnih pa sve do potpuno civilnih operacija pomoći unesrećenim. Vrijeme klasičnih desantnih brodova očito je nepovratno iza nas.

Pripremio Tomislav JANJIĆ