Razvoju vojnih odora pridaje se sve veća pozornost. Ne tako davno to je tek bio komad odjeće često upitne funkcionalnosti. Danas se u izradi odore primjenjuju opsežna istraživanja kako bi ona bila što praktičnija i korisnija. Odore sutrašnjice će, pak, biti pravi rudnik naprednih tehnologija koje će korisniku olakšati i spašavati život

Na 24. vojnoj znanstvenoj konferenciji održanoj u prosincu prošle godine u SAD-u prikazani su primjerci odore budućnosti te tehnologija koje će tu odoru omogućiti.
Prikazan je model buduće odore, koncepcijska vizija kako bi odora trebala izgledati 2025. Na slici se može vidjeti kako je boja uglavnom crna, kaciga je integralna, a mnogi zaštitni elementi su u visokom stupnju inkorporirani u osnovni sloj odore.
Tkanina bi se radila uz primjenu nanotehnologije koja dopušta manipuliranje na atomskoj i molekularnoj razini kako bi se dobili rezultati koje klasične tehnologije izrade tkanina i ostalog materijala ne mogu postići ni u fantastičnim snovima. Za jasniju sliku spomenimo kako se nanotehnologija bavi dimenzijama koje su otprilike 50 000 puta manje od promjera ljudske vlasi.
Stvaranje složenih proizvoda tako malih dimenzija otvaraju brojne i uzbudljive mogućnosti u mnogim područjima ljudskog života, a izrada naprednih odora samo je jedan ali nipošto jedini rezultat nanothnologije.
Jedna od najzanimljivijih osobina nove odore trebala bi biti podržavanje naprednih aktivnih maskirnih tehnologija. Kod današnjih se odora učinak maskiranja postiže ponajprije pažljivim odabirom odgovarajućih maskirnih dezena (šara) i boja kako bi se odora što lakše utopila u okolinu. Problemi koji se javljaju u takvom pristupu su očiti, odora za šumu i kontinentalnu klimu ne odgovara za pustinju, a ni pustinjska ni šumska ne odgovaraju za polarne ili zimske uvjete. Zato se današnje odore obično rade u dva uzorka, šumskom i pustinjskom a zima se najčešće “pokriva” navlačenjem bijelih hlača i jakne na standardnu odoru. Naravno ni jedna odora ne pokriva djelovanje u urbanom okolišu pa je izbor odgovarajućeg maskirnog uzorka popriličan problem. Američka kopnena vojska to će pokušati riješiti uvođenjem nove odore Army Combat Uniform (ACU).
Osnovni cilj projekta uvođenja ACU-a je dobiti jedinstvenu odoru sa samo jednim maskirnim uzorkom koja bi se nosila u različitim dijelovima svijeta umjesto sadašnje situacije kad postoje šumska i pustinjska inačica. Digitalizirani maskirni uzorak je mješavina zelene, svijetlosmeđe i sive boje koje se stope u šumskom, pustinjskom i urbanom okolišu. Iz uzorka je uklonjena crna boja (nazočna u uzorku dosadašnje odore BDU) jer se u prirodi nalazi vrlo rijetko. Osim toga, istraživanja su pokazala kako upravo crnu boju oko vrlo brzo uočava.
No, kod odore temeljene na nanotehnologiji vojniku bi na rasoplaganju trebao biti aktivni maskirni sustav koji bi se prilagođavao trenutačnoj situaciji i mijenjao boju tako da se što lakše utopi u okoliš, ma kakav on bio. Kad znanstvenici opisuju taj koncept često ga opisuju kao kameleona, životinju poznatu po svojoj sposobnosti mimikrije i stapanja s okolišem.

Kaciga
Kaciga je integralna i u stvari je glavni dio odore gdje se izvodi većina najvažnijih aktivnosti. Na prednjem dijelu je mikrokamera koja omogućava dobar pogled na vanjski svijet jer vizir na integralnoj kacigi više skriva nego što otkriva. Serija senzora daje vojniku trodimenzionalni sluh i mogućnost pojačavanja potrebnih i stišavanja nepotrebnih zvukova. Osigurana je i mogućnost glasovnog komuniciranja s okolinom.
Sastavni dio kacige bit će i senzor za noćno gledanje. Znanstvenici predviđaju da će do 2025. biti dimenzija gumice za olovku. Unutar kacige je i zaslon koji prikazuje razne podatke potrebne za navigaciju, prikaz taktičke situacije i slično. Ugrađen osobni radiouređaj omogućit će stalnu vezu pojedinca s drugim vojnicima i zapovjednikom.
Aktiviranje sve opreme i funkcija bit će glasom, tako će se u potpunosti osloboditi ruke za borbeno djelovanje. Za bolje uočavanje i razumijevanje okoline razvit će se i nove tehnologije prikazivanja virtualne svarnosti kao, vjeruje se, dobrog načina za prezentaciju mnoštva podataka pojedincu.
Na odori će biti postavljeni termalni senzori kako bi se nadzirala temperatura i spriječilo pregrijavanje ili pothlađivajne vojnika. Predviđena je ugradnja i respiratora, bit će smješten na leđima koji će osiguravati svjež zrak te tako zaštitnu masku učiniti nepotrebnom. Ako vojnik iz nekog razloga otvori vizir na kacigi ili skine kacigu, a dođe u zagađeno područje senzori će to odmah detektirati i početi ubrizgavati protuotrov u tijelo iz kapsula za lijekove koje će biti inkorporirane u odoru.
Odora će od pojasa nadolje imati tzv. egzoskeleton, ustvari pomoćne mehaničke noge koje će preuzeti dio tereta koji bi vojnik inače nosio oslonjen samo na vlastitu snagu i izdržljivost. Egzoskeleton bi trebao omogućiti vojniku nošenje tereta dva do tri puta većeg od vlastite težine.

Tjelesni oklop
Zaštita vojnika postaje vrlo važna, moderno bojište je iznimno opasno pa vojnika treba što bolje zaštiti, omogućiti mu da preživi i obavi zadaću. Današnji zaštitni, neprobojni prsluci (odnosno tjelesni oklop) funkcioniraju po načelu, lakši prsluk-manja zaštita i obrnuto, veća zaštita-teži prsluk. Rezultat: današnji prsluci, ako nude pristojnu zaštitu (7,62×39 mm ili 5,56×45 mm) imaju masu od desetak kilograma, a to nije zanemariva stavka u opremanju vojnika.
Osim toga, oklop takvu razinu zaštite omogućava umetanjem dodatnih oklopnih ploča na prednji i stražnji dio tako da vojnik postaje oklopnik u pravom smislu riječi. Ploče se obično izrađuju od čelika ili keramike, teške su i nefleksibilne te sputavaju kretnje i smanjuju pokretljivost, a tijekom ljeta i u vrućem podneblju znaju biti neugodne za nošenje.
Jedno od rješenja koje su znanstvenici ponudili je razvoj posebnog gela nazvanog Shear Thickening Fluid (STF). STF, ili kako ga kolokvijalno zovu tekući tjelesni oklop, sastoji se od jednakih udjela polietilen glikola – inertna netoksična tvar – i nanočestica velike tvrdoće.
STF je prikazan u maloj staklenoj posudici, riječ je o svijetloplavičastoj gel tekućini koja se može miješati plastičnim štapićem. Sve dok su pokreti spori i jednolični gel tekućina je podatna i žitka, ali čim se štapić počne brzo i žestoko micati gel tekućina se trenutačno stvrdne onemogućavajući bilo kakav pokret štapića.
Istraživači taj efekt objašnjavaju vrlo jednostavno: dok su pokret spori tvrde nanočestice mogu protjecati jedna pokraj druge, ali kod naglog i snažnog kretanja nanočestice se međusobno sudaraju i sprečavaju bilo kakvo kretanje.
STF se postavlja na standardni kevlarski sloj. Izgled i tekstura materijala nisu se promijenili, izgleda potpuno isto kao i prije tretiranja STF-om.
Kad su istraživači obradili četiri sloja kevlara STF-om odlučili su usporediti sposobnost zaštite u odnosu na četiri sloja bez STF-a. Istraživač je bez problema šiljkom za led uspio probiti neobrađeni kevlar dok je kevlar obrađen STF-om uspio samo načeti, no ne i probiti.
Proći će još neko vrijeme potrebno za istraživanja, a ako rezultati budu dobri zaštitni prsluci temeljeni na STF tehnologiji mogli bi biti dostupni za dvije godine.
Prikazani su koncepti ili prototipovi i drugih zanimljivih tehnologija. Tako je prikazan i prototip sustava za hlađenje tijela, neka vrsta osobnog klimatskog uređaja. Namijenjen je djelovanju u toplim podnebljima, a sprečava pregrijavanje vojnika i omogućava mu ugodnu i optimalnu mikroklimu, koliko je to u npr. vrućim pustinjskim uvjetima moguće. Prikazani je koncept još uvijek prilično glomazan, i ne može se još reći koliko je ustvari učinkovit. No vjerojatno će daljnji razvoj riješiti problem prevelikih dimenzija i dovoljne razine učinkovitosti.

Drugi je koncept savitljivi zaslon, ideja koja živi već duže vrijeme na polju kućne, zabavne i profesionalne elektronike. Zasloni današnjih prijenosnih računala za vojne potrebe su redovito dio računala. A računala su više ili manje vojnoj uporabi prilagođena komercijalna ručna računala (PDA ili dlanovnik). Pojava fleksibilnog (složivog ili preklopnog) zaslona omogućava odvajanje zaslona od računala. Prikazani je koncept zamišljen kao fleksibilan zaslon koji se izvlači iz cilindričnog spremnika i nakon uporabe vraća natrag. Kad nije u uporabi zaslon zauzima malo mjesta i praktičan je za nošenje na terenu. Nije specificirano koja bi se tehnologija primijenila u izradi takvog zaslona.
Iako dio, ustvari većina od prikazanog, još nije ni u formi prototipa jasno je da će do serijske proizvodnje proteći još dosta vremena. Ali su jasan smjerokaz koji pokazuje na smjer razvoja vojne opreme u skoroj budućnosti.

Marijo PETROVIĆ