Offset se u Rumunjskoj pri javnim nabavama počeo spominjati potkraj devedesetih, te je kao jedna od mogućnosti za očuvanje obrambene industrije predstavljen vladi. Kada je Rumunjska i službeno pozvana da pristupi u NATO 2002. godine vlada je donijela Specijalnu uredbu za offsete koja je regulirala osnovne kriterije primjene offseta. Kasnije je uredba upućena na parlamentarnu raspravu te je na temelju te uredbe 2003. godine usvojen Zakon o offsetu

U dosadašnjim člancima o industrijskoj participaciji opisana je offset regulativa zemalja novih članica NATO-a. Među njima se posebno izdvajaju Češka, Mađarska i Poljska koje su punopravne članice NATO-a od 1999. godine i slijede određene trendove primjene offseta. Opisom offseta u Bugarskoj otvorili smo novu stranicu zemalja koje su ušle u NATO pet godina kasnije, tj. 2004. godine. Osim Bugarske i Rumunjske istodobno su primljene i Estonija, Latvija, Litva, Slovačka te susjedna nam Slovenija. Bit će zanimljivo pratiti razvoj industrijske participacije u području obrambene industrije pojedinih zemalja s obzirom na njihov regionalni položaj, gospodarski razvoj, stanje obrambene industrije, kao i brzinu usklađivanja potpune interoperabilnosti s normama NATO. Izbor za predstavljanje Rumunjske nakon Bugarske ima određenih razloga, a najvažniji od njih je bliskost tih zemalja budući da dijele istu granicu i prolaze kroz tranzicijsko razdoblje nakon raspada Varšavskog ugovora. Za razliku od Bugarske, Rumunjska je još prije ulaska u NATO savez imala dobro razvijenu kooperaciju na međunarodnoj razini s tvrtkama kao što su Oerlikon Contraves, Krauss Maffei Wegmann, Elbit Systems, Rafael, Caterpillar, Lockheed Martin, Thales CSF, Sagem, Racal, BAE Systems, Harris, Marconi Mobile i dr. Moramo imati na umu da je Rumunjska još 1974. godine ugovorila licencijsku proizvodnju helikoptera SA 330L Puma. Bugarska je svoju offset regulativu počela razvijati tek ulaskom u NATO, a gospodarska suradnja s inozemnim partnerima ni danas nije dosegla potrebnu razinu. Suradnja rumunjskih tvrtki s međunarodnim tvrtkama razvijala se od ranih devedesetih dok još nije postojala odgovarajuća offset regulativa. Mnogi poslovi su se ipak razvijali putem offset programa koji su se implementirali preko nacionalne tvrtke Romtehnica čije poslovanje je pod nadzorom ministarstva obrane. Naime Romtehnica je bila jedini uvoznik za potrebe ministarstva obrane te je bila autorizirana za uspostavu kooperacije i realizacije offseta ugovorima o uvozu.

Rumunjska je nabavom dvije rabljene fregate Type 22 od Velike Britanije (London i Conventry) uspostavila mogućnost zajedničkog djelovanja sa savezničkim snagama. BAE Systems će realizirati nabavu i modernizaciju offset sporazumom u vrijednosti oko 200 milijuna USD
Od 1993. Romtehnica je uspostavila offset obveze s više od 15 velikih svjetski poznatih dobavljača vojne opreme. Offset se u Rumunjskoj pri javnim nabavama počeo spominjati krajem devedesetih, te je kao jedna od mogućnosti za očuvanje obrambene industrije predstavljen vladi. Tijekom 2001. i početkom 2002. godine nekoliko je nacrta offset regulative dostavljeno vladi na usvajanje ali nije dočekalo konačnu odluku. No kada je Rumunjska i službeno pozvana da pristupi u NATO 2002. godine, (summit u Pragu) vlada je donijela Specijalnu uredbu za offsete koja je regulirala osnovne kriterije primjene offseta. Kasnije je uredba upućena na parlamentarnu raspravu te je na temelju te uredbe 2003. godine usvojen Zakon o offsetu.

Stanje obrambene proizvodnje u Rumunjskoj
Još od 1990. godine Rumunjska radi na planu smanjenja i modernizacije svojih oružanih snaga i obrambene industrije. U tom razdoblju obrambena industrija je iz ministarstva obrane prenesena u ovlast ministarstva industrije i trgovine. Trenutačno egzistira oko 35 tvrtki većinom u državnom vlasništvu koje rade za potrebe obrane a djeluju kao poslovno udruženje uglavnom preko dvije tvrtke, ROMARM i Romtehnica. Prije 1990. godine Rumunjska je slijedila načelo da njihova industrija udovolji ukupnim potrebama vojske te su razvijeni veliki industrijski potencijali diljem zemlje. Takva je industrija zadovoljavala oko 70 % vlastitih potreba, a veliki dio proizvoda je bio namijenjen izvozu. Moramo istaknuti da je nekako u to vrijeme Rumunjska bila peta zemlja po izvozu vojne opreme i naoružanja, a podatak iz 1989. godine govori o 120 000 zaposlenih. Budući da proces privatizacije sporo teče, a industrijski kapaciteti su preglomazni za rumunjsko gospodarstvo oni se moraju prilagoditi slobodnom tržištu. U tom cilju je, prema rumunjskim izvorima, država godišnje u industriju ulagala oko 65 milijuna USD koji su usmjereni u restrukturiranje procesa privatizacije (62 %), otpremnine višku zaposlenih (15 %) i modernizaciju i uvođenje novih tehnologija (23 %). Na taj način se želi ubrzati privatizaciju i osposobiti stabilnije tvrtke za međunarodnu kooperaciju u domeni obrambene industrije. U tim procesima smanjio se i broj zaposlenih na 30 000 koliko ih je zabilježeno 2003. godine.

Rumunjska je uspostavila dobru industrijsku suradnju s francuskim, njemačkim i talijanskim tvrtkama, a u posljednje vrijeme sve više i s izraelskim tvrtkama. Unatoč snažnoj konkurenciji spomenutih zemalja sve više se osjeća prodor američkih tvrtki, kako njihovih velikih imena, tako i tvrtki u kojima “odlučuje” američki kapital. Poglavito je snažna američka dominacija u području komunikacijske opreme i softvera, te radarske i zrakoplovne tehnike. Dodatna otežavajuća okolnost izvozu rumunjskih proizvoda je pooštrena kontrola izvoza koja je u ovlasti nacionalne agencije za kontrolu izvoza (ANCEX). Tako je 1989. godine zabilježen izvoz u vrijednosti jedne milijarde USD, da bi 2002. godine bio drastično smanjen na svega 42 milijuna USD. Dodatni čimbenik smanjenju izvoza je i poštivanje europskog kodeksa o ponašanju pri izvozu naoružanja na kojem se Rumunjska morala dokazivati u procesu prijama u NATO.
Rumunjska je kao i druge zemlje definirala glavne modernizacijske programe svojih oružanih snaga u čijoj bi realizaciji u najvećoj mogućoj mjeri sudjelovala domaća industrija. Tako je određeno 18 prioritetnih programa od kojih je njih 8 u ratnom zrakoplovstvu, 6 u kopnenoj vojsci, dva u mornarici i dva u komunikacijskoj opremi. Za svaki od programa modernizacije nominirane su domaće tvrtke, te strateški partneri iz inozemstva koji će ulaziti u poslove opremanja složenom opremom odgovarajućim offset sporazumima. Najvažniji programi u zrakoplovstvu su modernizacija i modifikacija aviona MiG-21 Lancer, te modifikacija helikoptera IAR-330 sa sustavom nadzora bojišnice SOCAT. Osim toga tu je još opremanje radarskim sustavom FPS-117, te modernizacija navigacijske opreme zračnih luka u svrhu NATO-interoperabilnosti. Strani partneri u tom području su izraelski Elbit Systems i Rafael, američki Lockheed Martin, Honeywell i dr., francuski GIAT Industries, Thales CSF, te kanadski Intelcan Technosystems. Od šest programa u kopnenoj vojsci najvažniji je modernizacija tenka TR-85M1, te modernizacija oklopnog borbenog vozila MLI-84M. Moramo spomenuti i modernizaciju protuavionskih sustava 35 mm Gepard, višecijevnih raketnih sustava, te bespilotnih letjelica Shadow-600. U tom području je veća dominacija europskih tvrtki kao što su EADS Systems&Defence electronics, Sagem, Racal, Oerlikon Contraves, Krauss Maffei Wegmann i dr. Iz područja mornarice dva su programa i to modernizacija fregate Marasesti s odgovarajućom komunikacijskom opremom, te nabava rabljenih fregata Type 22 iz Velike Britanije koje je potrebno modernizirati. U prvom programu strateški partner je njemačka tvrtka Aeromaritime Systembau, a u drugom britanski BAE Systems. U projektima komunikacijske opreme su programi RTP/STAR u svrhu komunikacijske kompatibilnosti s NATO zahtjevima na strateškoj razini, te program taktičke kompatibilnosti STAR-RADIO. Tu su interes za kooperaciju našle tvrtke Marconi Mobile iz Italije, Thales Defence iz V. Britanije, te američki HARRIS Corporation.

Rumunjska offset regulativa
Zakon o offsetu – 354 od 10. srpnja 2003. godine zapravo potvrđuje ranije spomenutu vladinu specijalnu uredbu za offset postupke pri nabavi vojne opreme i opreme za nacionalnu sigurnost pod oznakom – 189/2002. Zakonom su kroz sedam poglavlja s 54 članka uređene procedure i postupci za uspostavu offseta u međunarodnim natječajima za proizvode i usluge namijenjene obrani i nacionalnoj sigurnosti. Prvo poglavlje obrađuje ciljeve, načela i svrhu primjene offseta, da bi u članku 3. bile precizno definirane mjere za poboljšanje trgovinskog balansa zemlje, a one su:
• Cjeloviti ili djelomični povrat financijskih sredstva uloženih u nabavu vojne opreme iz inozemstva
• Potpora rumunjskoj industriji uopće, a posebno obrambenoj industriji
• Povećanje stabilnosti industrije kroz izvoz vojnih i civilnih proizvoda i usluga, te kroz strana kapitalna ulaganja
• Transferi i ojačavanje modernim tehnologijama
• Stvaranje novih poslovnih mogućnosti i promicanje ulaganja i kooperacije u znanstveno istraživačkim aktivnostima
• Povećanje kvalitete u industriji
• Povećanje rumunjskog gospodarstva i postizanje međunarodne konkurentnosti.

Članak četvrti definira osnovne pojmove kao što su oblici offseta, offset agencija, offset koeficijenti, offset komisija i drugo. Člankom 5. 6. i 7. dani su zapravo osnovni parametri primjene offseta. Tako je određeno da će se offset aktivirati kada su vrijednosti nabave veće od 5 milijuna eura. Vrijednost offseta mora biti najmanje 80 % vrijednosti ugovora za nabavu. Offset obveze mogu se ispunjavati u razdoblju od 10 godina, ali najviše 2 godine duže od trajanja osnovnog ugovora za nabavu roba ili usluga.
U drugom poglavlju je definirano konstituiranje agencije i njezine zadaće (članak 8.) i zadaće vladine komisije za praćenje provedbe offseta i njezini okviri ovlasti (članak 9.). Agencija ima široki spektar ovlasti i obveza od ostvarivanja kontakta sa stranim dobavljačima, preko suradnje s domaćim tvrtkama uključenim u offset do izvješćivanja o realizaciji offset obveza. Agencija se osniva odlukom vlade, a prvu godinu poslovanja financira se iz državnog proračuna. Vladina komisija za offset se sastoji od četiri ministra i to gospodarstva i trgovine, obrane, financija i vanjskih poslova. Glavne zadaće i ovlasti određene su zakonom. Treće i najopsežnije poglavlje sa svojih devetnaest članaka regulira procedure za ugovaranje, potpisivanje sporazuma, odobrenje poslovnog plana i ispunjenje offset obveza. Uvjeti za pojavljivanje na natječaj uređeni su zakonom, a ponuditelj osim svoje ponude mora dostaviti i slijedeće informacije:
• Podatke o iskustvu na provedenim offset programima
• Izjavu o prihvaćanju offset obveza i penala u slučaju neizvršenja obveza
• Tipove offseta koji mogu biti korišteni
• Ostale informacije od koristi ponuđaču, a u svezi s provedbom offseta.
Temeljni offset sporazum mora se sklopiti u roku od 60 dana od dana potpisa osnovnog ugovora za nabavu roba ili usluga. Temeljni offset sporazum odobrava komisija za offset i potpisuje ugovaratelj i agencija. Taj sporazum sadrži obvezujuće klauzule kao što su vrijednost offset obveza, vrijeme ispunjenja offset obveza po godinama realizacije, tipovi offset obveza (direktni/indirektni), bankovna jamstva, te druge obvezujuće klauzule. Nakon potpisa temeljnog offset sporazuma ugovaratelj donosi poslovni plan temeljen na offset sporazumu koji mora odobriti agencija.

Četvrto poglavlje u pet članaka regulira provedbu i izvješćivanje o provedbi offset obveza a provodi se kvartalno i godišnje. Taksativno su nabrojana sva pitanja po kojima je dužnost ugovaratelja izvješćivati agenciju.
Poglavlje peto u svojih deset članaka jednoznačno određuje odgovornost ugovaratelja po svim segmentima provedbe offset obveza. Tako je člankom 34. regulirano da će ugovaratelj rumunjskoj strani platiti penale od 0,01 % za svaki dan zakašnjenja u ispunjenju offset obveza.
Poglavlje šesto regulira kaznene odredbe i sankcije, a sedmo i posljednje poglavlje uređuje završne i prijelazne odredbe pri čemu je člankom 50. regulirano da svi troškovi provedbe offset obveza padaju na teret stranog ugovaratelja. Člankom 53. je regulirano da će vlada na prijedlog ministra gospodarstva i ministra financija u roku od 30 dana stupanja zakona na snagu donijeti metodološke norme za primjenu. Vlada je svojom odlukom 87 od 29. siječnja 2004. ispunila svoju obvezu, a metodološke norme su na snazi od 10. veljače 2004.
Zakon o offsetu je stupio na snagu u drugoj polovici 2003. godine, da bi početkom 2004. već došlo do njegovih izmjena. Najvažnija izmjena je nastupila u članku 5. koji regulira vrijednost nabave za primjenu offseta, te je ta vrijednost smanjena na 3 milijuna eura. Ostale izmjene su vezane za definiranje statusa financiranja agencije, te proširenje komisije za offset s novim članovima među kojima su ministar unutarnjih poslova, direktori sigurnosnih agencija, te direktor agencije za telekomunikacije.

Zaključak

Rumunjska je jedna od rijetkih zemalja koja je provodila industrijsku participaciju ili offset, a da nije imala odgovarajuću zakonsku i podzakonsku regulativu. Drži se da je tome pridonijela rano uspostavljena suradnja s velikim svjetskim tvrtkama koje imaju vrlo razvijenu vojnu industriju, te je industrijska participacija proizišla iz same kooperacije. S druge strane tome je pogodovao nedostatak financijskih sredstava za modernizaciju oružanih snaga izravno iz proračuna, te su velike tvrtke da bi došle do poslova, na neki način same “ponudile” provedbu offseta. Vidljivo je da je rumunjska offset regulativa već nakon šest mjeseci primjene pretrpjela određene izmjene koje se prije svega odnose na upravljanje agencijom i proširenje komisije za offset, te izmjenu limita za primjenu offseta pri nabavi vojne opreme. Rumunjska regulativa je specifična i po tome što nema definirane offset koeficijente za određivanje offset obveza nego se oni određuju od slučaja do slučaja “odlukom vlade”, a na prijedlog agencije. Zahvaljujući već postignutim rezultatima o pitanju uspostave offseta od tvrtke Romtehnica, vladina agencija počinje svoj rad s dobrih pozicija što zapravo jamči njezino uspješno poslovanje.

Josip MARTINČEVIĆ MIKIĆ