Oklopno vozilo K21 dizajnirano je prema posebnostima teritorija i doktrina azijske zemlje, no ipak je pozicioniralo Hanwhu u krug renomiranih svjetskih proizvođača i tvrtka s pravom očekuje izvozne poslove

 

Južnokorejska Agencija za obrambeni razvoj (engl. Agency for Defense Development) razvila je borbeno vozilo pješaštva K21 zajedno s tvrtkom Doosan DST (sad Hanwha Defense Systems). Tvrtki je povjerena i proizvodnja s ciljem djelomične zamjene oklopnih transportera K200 KIFV korejske kopnene vojske. K200 domaći je proizvod, no utemeljen na licenciji američkog M113, točnije njegova  poboljšanog dizajna poznatog kao AIFV. Kao svojevrsno mjerilo, a možda i inspiracija, Južnokorejcima je poslužio ruski BMP-3 nabavljenog prebijanjem duga koji je bivši SSSR imao prema Južnoj Koreji. Uz 33 BMP-a tad su nabavili isti broj tenkova T-80 te drugog naoružanja, a poslije je nabavljeno još 37 BMP-a i deset tenkova. K21 je zamišljen tako da osim vrlo dobre mobilnosti koja krasi BMP-3, osigura zaštitu od streljiva topa istih karakteristika kao kod BMP-ova 2A72 kalibra 30 x 165 mm, ali i vatrenu moć potrebnu za učinkovitu borbu protiv BMP-a 3.

Razvoj tad novog vozila pod projektnim nazivom K200 KNIFV (Korea Next Infantry Fighting Vehicle tj. korejski BVP sljedeće generacije) započeo je 1999., da bi serijska proizvodnja započela 2008. a isporuka vojsci godinu dana poslije. Dosad je na južnokorejske popise došlo oko 600 primjeraka K21, no iako proizvođač navodi da je K21 ”lakši 20 % i jeftiniji 50 % od konkurencije“ to nije rezultiralo konkretnim izvoznim poslovima.

Laka konstrukcija

Za razliku od ruskog BMP-a 3 korejski BVP ima klasičnu konfiguraciju s pogonskim dijelom na prednjoj strani vozila, borbenim dijelom (kupolom) u sredini te transportnim prostorom straga. Korejski poluotok prilično je brdovit s rijekama koje uglavnom teku okomito na glavne potencijalne pravce ratnih operacija na poluotoku, tj. na pravac sjever-jug. Ta geografska specifičnost uvjetovala je i dizajn K21 koji mora osigurati dobro svladavanje teškog terena te što je moguće lakše prelaženje rijeka. Preduvjet tome je relativno mala masa vozila pa su stoga konstruktori K21 posegnuli za  lakšim materijalima. Tijelo i oklop K21 načinjeni su od aluminija u kombinaciji s keramikom i staklo-plastikom te pružaju zaštitu s prednje strane od paljbe topa 30 x 165 mm. Bočne strane optimizirane su za obranu od streljiva teške strojnice kalibra 14,5 mm. Pretpostavlja se da je riječ o slojevitu oklopu s razmaknutim pločama slično kao i na BMP-u 3 kod kojeg primjerice veliku ulogu u shemi oklopa, na prvi pogled nelogično, ali uspješno, ima prednje postavljeni spremnik za gorivo. Kod K21 posadu pak osim oklopa sprijeda dodatno štiti transmisija i motor.

Posadu K21 čini uobičajenih tri člana: vozač je smješten naprijed lijevo u tijelu vozila, a u kupoli su ciljatelj na desnoj strani i zapovjednik na lijevoj. Iskrcajno pješaštvo, pak, čini čak devet vojnika. Moderni BVP-i ih u pravilu ne uspijevaju smjestiti više od šest ili sedam. Razlog tomu je što K21 za razliku od drugih modernih BVP-a nema pojedinačna protuminska sjedala koja zauzimaju dosta prostora već jednostavnu klupu sa svake bočne strane prostora za pješake. Razlog je vjerojatno u tome što je razvoj K21 počeo prije nego su iskustva asimetričnih ratova u Iraku i Afganistanu postavila standard ugradnje protuminskih sjedala. No, možda je još veći u tome što korejska vojska vjerojatno nije vidjela prijeku potrebu za zaštitom jer je doktrinarno orijentirana na klasični sukob.

Visoka taktička mobilnost

Pogon čini dizelski motor s turbopunjačem Doosan D2840LXE konfiguracije V10 i snage od 740 KS što BVP-u mase 27,5 tona daje odličan odnos mase i snage od oko 27 KS/t. Transmisija se uvozi iz pogona američke tvrtke L3 Technologies. Kao i moderni korejski tenkovi K2 Black Panther, K21 ima neovisni hidropneumatski ovjes ”u ramenu“ (engl. In-arm hydro-pneumatic Suspension Unit – ISU) što poboljšava prohodnost na brdskom terenu. Kod tenka K2 takav ovjes omogućuje naginjanje cijelog vozila, a isti se sustav rabi i za povećanje osnovnog elevacijskog raspona topa, omogućavajući gađanje ciljeva koji su ispod ili iznad nominalnih granica elevacije topa. Međutim, ta skupa opcija nije primijenjena kod K21.

Najveća je brzina vozila 70 km/h na cesti te do 40 km/h izvan nje. Doseg vozila iznosi 450 do 500 km. Vjerojatno najveća specifičnost K21 jest rješenje za svladavanje vodenih prepreka. Naime, K21 na stranicama trupa, ispod pomičnih bočnih oklopnih ploča u gotovo punoj dužini, ima gumene mjehove koji se napušu prije ulaska u vodu. Za kretanje u vodi brzinom od 6 km/h koriste se gusjenice. To je rješenje složenije i osjetljivije od uobičajenih, što su pokazali i problemi zbog kojih su potonula dva vozila nakon čega se počelo poboljšavati dizajn. S druge strane, K21 je vjerojatno jedini BVP u svojoj kategoriji mase (više od 25 tona) koji pliva bez posebne pripreme ne računajući specijalna desantna vozila.

 

Čak i protiv tenkova

Naoružanje K21 smješteno je u dvočlanoj kupoli i čini ga top K40 kalibra 40 mm domaće tvrtke S&T Dynamics. Naravno, radi se o inačici dobro poznata Boforsova topa L70. Brzina paljbe iznosi do 300 metaka u minuti, a streljivo je smješteno ispod kupole. Zaliha granata je oko 200 od kojih je 24 spremno za paljbu. Za razliku od švedskog CV 9040 koji ima sličan top, K21 ima automatski punjač pa posada nije opterećena punjenjem. Čahure se izbacuju prema gore i naprijed kroz krovni otvor s poklopcem na kupoli. Može koristiti potkalibarno protuoklopno APFSDS streljivo koje probija između 160 i 220 mm homogenog valjanog čeličnog oklopa. Dakle, nema problema s probijanjem oklopa velike većine oklopnih vozila, a čak je opasno i protiv tenkova starije generacije. Također, u arsenalu K21 i programirano je višenamjensko streljivo čiji se upaljač može podesiti da detonira s odgodom, pri dodiru, u blizini cilja ili u zraku nad ciljem. Programiranje upaljača obavlja sustav za upravljanje vatrom neposredno prije ispaljenja granate. Spregnuta s topom s desne je strane postavljena strojnica kalibra 7,62 mm. Moguće je postavljanje ručno upravljane strojnice istog kalibra i na krov kupole kraj otvora za zapovjednika vozila, no prema dostupnim fotografijama čini se da južnokorejska vojska to ne prakticira. Za obranu dimnom zavjesom K21 ima dva seta po pet bacača dimnih granata postavljenih na prednjim kosim pločama kupole.

Tajnovitost vojske

O sustavu za upravljanje vatrom ne zna se puno, no radi se o modernom stabiliziranom sustavu tvrtke Samsung Thales s automatiziranim praćenjem ciljeva. Tu je i podsustav za identifikaciju ciljeva svoj-tuđ (IFF) što je rijetkost kod kopnenih borbenih vozila. Ciljnička optika, također proizvod Samsung Thalesa, omogućuje otkrivanje ciljeva na oko 6000 metara te njihovu identifikaciju na upola manjoj udaljenosti. Zapovjednik BVP-a ima vlastiti neovisni ciljnički blok na krovu kupole koji se može zakretati kroz svih 360 stupnjeva po azimutu i sastoji se od identičnih senzora kao i ciljateljev blok. Sa sigurnošću se može reći da se ti blokovi sastoje najmanje od dnevne i termovizijske kamere te laserskog daljinomjera. Ciljatelj raspolaže i s pomoćnim ciljničkim uređajem, vjerojatno s izravnom optičkom linijom gledanja, smještenim s lijeve strane glavnog ciljničkog bloka.  Na kupoli su uočljiva dva u kutove kupole horizontalno postavljena četverokutna uređaja koji su najvjerojatnije detektori laserskog zračenja. Na stražnjoj strani nisu vidljivi slični uređaji što znači da je pokrivena samo prednja polusfera vozila. 

Ostala interna oprema obuhvaća moderne komunikacijske i zapovjedne sustave za upravljanje bojišnicom, NBK sustav te automatski sustav za gašenje požara no detalji nisu poznati javnosti. Prema objavi tvrtke Northrop Grumman iz 2009. o sklapanju ugovora s Doosanom, vidljivo je da dio navigacijske opreme čini njihov inercijski/GPS navigacijski sustav LLN-G1. Kako je Južna Koreja razmjerno tajnovita u pogledu svoje vojske, nije poznato je li u međuvremenu K21 opremljen ili se planira modernizacija novim ili dodatnim tehnologijama kao što je aktivni sustav obrane.

 

Ostale inačice

Dio flote vozila, koji vjerojatno pripada novijim proizvodnim serijama, naoružan je dvostrukim lanserima POVRS sustava. Prema službenim informacijama riječ je o protuoklopu treće generacije postavljenom s lijeve strane kupole. Najvjerojatnije se radi o sustavu LIG Nex1 Raybolt (korejski naziv je Hyungung), po performansama i konceptualno sličnom američkom Javelinu. Domet iznosi 2,5 do 3 km, ima slikovno termovizijsko vođenje po principu ”ispali i zaboravi“ te kumulativnu tandem bojnu glavu koja probija oko 900 mm čelika.

S ciljem izvoza, Korejci su u suradnji s belgijskom tvrtkom Cockerill razvili inačicu lakog tenka K21 – 105. Glavna odlika te inačice prilagođena je belgijska kupola CT-CV 105HP s topom kalibra 105 mm. Taj top može koristiti standardno NATO-ovo streljivo, ali i laserski vođene rakete Falarick ukrajinskog podrijetla. Razina oklopne zaštite ostala je ista, a kako je i masa vozila ostala približna BVP inačici zadržana je i sposobnost plivanja. K21-105 javno je predstavljen 2014. godine, no do sada nije bilo narudžbi. Hanwha je razvila još inačice za izvlačenje, zapovijedanje i za obuku vozača te se one nalaze u naoružanju južnokorejske vojske.

K21 također dobrim dijelom dijeli komponente podvozja s PZO samohodnim sustavima Biho i K-SAM, iako se kod njih radi o puno jednostavnijoj izvedbi tijela vozila i bez mogućnosti plivanja. Biho je topničko-raketni sustav PZO postrojbi naoružan s dvama topovima 30 mm i s četirima lanserima infracrveno vođenih raketa vrlo kratkog dometa Shingung. K-SAM je pak raketni sustav dometa oko 10 km, a zapravo se radi o korejskoj inačici francuskog sustava Crotale NG. Zanimljivo je spomenuti da je Biho krajem prošle godine odabrala Indijska vojska te je u planu velika nabava koja uključuje 104 Bihoa zajedno sa zapovjednim i logističkim vozilima i velikom količinom streljiva i raketa, sve u vrijednosti više od 2,6 milijardi dolara. Međutim, Rusi koji su se natjecali s Tunguskom i Pancirom izvršili su pritisak na indijsku stranu uloživši žalbu na odabir pa je taj posao još neizvjestan.

Za visoke Australce

Jedna od glavnih aktualnih priča u svijetu oklopnih vozila je australski natječaj za oko 450 BVP-a pod nazivom Land 400 phase 3 vrijedan između 10 i 15 milijardi australskih dolara. Hanwha je jedan od četiriju natjecatelja uz BAE s CV90, Rheinmetall s KF41 i GDLS s Ajaxom. Ljetos je Hanwha izišla u javnost s prvim podacima o razvojnom projektu koji je jednostavno nazvala Next Generation K21. Isprva namijenjen za domaće potrebe, danas je osnova njihove ponude Australiji. Inačica prilagođena australskim zahtjevima nazvana je AS21 Redback. Prema objavljenim informacijama i računalnim slikama modela radi se o vozilu koje je veće od K21, s povišenim krovom na stražnjoj strani. Krov je viši jer je prosječna visina muške populacije veća u Australiji nego u Južnoj Koreji, a i zbog veće oklopne zaštite. AS21 ima i veći klirens te bolju zaštitu od mina (zahtjev je zaštita na razini STANAG razina 4a/4b). Vizualno se ističu debele oklopne ploče na bokovima preko cijele dužine trupa. Nova kupola s dvama članovima posade naoružana je topom kalibra 30 mm, spregnutom strojnicom, daljinski upravljanom oružnom stanicom s teškom strojnicom od 12,7 mm te dvostrukim izvlačivim POVRS lanserom na zadnjem kraju kupole. Vidljivi su i senzori sustava za aktivnu obranu te sami lanseri sustava koji su nalik izraelskom Trophyju. Masa takvog vozila približava se 40 tona te je predviđena ugradnja jačeg MTU motora snage 1000 KS i Allisonove automatske transmisije. Ovjes je hidropneumatski i koristi po sedam potpornih kotača te gumene gusjenice. Naravno, s takvom masom AS21 nema mogućnost plivanja.

 

Ponavljanje uspjeha?

Međutim, približavanjem trenutku same prijave ponude na australski natječaj, Korejci su u ožujku ove godine predstavili ponešto redizajnirano vozilo te su otkrili i više detalja. Takav ”konačni“ AS21 Redback ima krov jednake visine po cijeloj dužini, vizualno skromniji bočni oklop te potpuno novu kupolu. Masa te inačice iznosi 42 tone, ima MTU osmocilindrični vodom hlađeni motor MT 881 Ka-500 od 100 KS uvezan s Allisonovom transmisijom kakva je i u australskim tenkovima Abrams M1A1. Najveća brzina vozila je 65 km/h a doseg oko 520 km.

Nova kupola pod imenom T2000 zajednički je pothvat izraelskog Elbita i australske tvrtke Electro Optic Systems (EOS). Kupola u ponudi AS21 je s posadom, ali postoji i daljinski upravljana inačica. Naoružana je topom 30 x 173 mm Mk44S Bushmaster II sa zalihom od 200 granata i elevacijom u rasponu od +60 do -10 stupnjeva. Tu je još s topom spregnuta strojnica te na krovu daljinski upravljana oružna stanica EOS R400S Mk2 HD i na desnoj strani kupole izvlačivi dvostruki lanser POVRS-a Spike LR. Za obranu vozila od protuoklopnih raketa kupola je opremljena Elbitovim aktivnim sustavom Iron Fist. Ponuda Korejaca uz BVP uključuje još osam inačica baznog AS21, među ostalim i minobacačku s finskim sustavom NEMO kalibra 120 mm.

Eventualna pobjeda na natječaju za korejske bi BVP-e sigurno otvorila i mnoga druga vrata te bi se mogli nadati ponavljanju uspjeha koji su postigli sa samohodnim haubicama K9 Thunder.

Vedran SLAVER