Nadovezujući se na vojno-redarstvenu akciju Maslenica, operacija Peruća pokrenuta je 28. siječnja 1993. kao reakcija na eskalaciju događaja oko brane Peruća i opasnost koja je zaprijetila okolnom području

Brana Peruća nasuta je brana na rijeci Cetini duljine 467 metara, visine 67 metara te akumulacije duge 15 kilometara i zapremnine veće od 560 milijuna kubnih metara. Kao strateški značajnu poziciju u ostvarenju ideje granica velike Srbije, srpske su je snage od rujna 1991. kontrolirale neprestano prijeteći njezinim miniranjem i izazivanjem vodene lavine koja bi, da je do nje došlo, mogla potopiti područje u nizvodnom toku Cetine od Sinja, Trilja do Omiša, na kojem je živjelo oko 50 000 stanovnika.

Suočene s gubicima koje su imale u akciji Maslenica, srpske paravojne snage upale su 27. siječnja 1993. na prostor Peruće. Bila je to, prema prethodno uspostavljenom sporazumu tzv. ružičasta zona koju je nadzirao UNPROFOR, a sukobljene strane trebale su se povući deset kilometara od crte razdvajanja. Srpske snage protjerale su kenijske snage iz sastava UNPROFOR-a, srušile most koji je bio sastavni dio sustava brane te tijekom noći postavljale eksploziv na nadzornu galeriju brane Peruća. Sljedećeg dana oko deset ujutro odjeknula je snažna detonacija.

Premda teško oštećena eksplozijom, brana ipak nije popustila. Manje snage Hrvatske vojske, jer većina snaga bila je vezana za Maslenicu, ranije su uočile grupiranje i aktivnosti neprijatelja u području brane. Pripadnici 16. domobranske pukovnije, interventna skupina iz 126. brigade, protuoklopna grupa 141. brigade, pripadnici SOOV-a Sinj i Vojne policije koji su se nalazili na tom području nakon eksplozije kreću u napad. U kratkom vremenu zauzimaju prostor oko brane Peruća te izbijaju na crtu Umac – Gornji Kunci – Babića brig, oslobađajući tako površinu veću od 140 četvornih kilometara. Uslijedilo je utvrđivanje i sanacija oštećenja na brani, čime je spriječeno daljnje urušavanje i katastrofa do koje bi zbog toga došlo.

Kraljevski marinac oslobodio mehanizam

Uz srčanost i predanost pripadnika Hrvatske vojske, od kojih je jedan tijekom operacije poginuo, a trojica su ranjena, velik doprinos izbjegavanju moguće katastrofe dao je i pripadnik britanskih snaga UNPROFOR-a, tad dvadesetšestogodišnji kraljevski marinac Mark Nicholas Gray. On je, shvaćajući o kakvoj je opasnosti i potencijalno kobnom scenariju riječ, još u ljeto 1992. oslobodio mehanizam koji je regulirao preljevnu ustavu brane i time osigurao trajno otjecanje vode iz akumulacije. Zahvaljujući tomu, vodostaj jezera u trenutku detoniranja brane Peruća bio je pet metara niži od najvišeg, a samim tim je i pritisak na oštećenu branu bio manji te je izbjegnuto njezino erozivno samouništavanje.    

Lada Puljizević