Orlovi se vraćaju

Pentagon je u zahtjevima za fiskalnu 2020. izrazio namjeru kupnje osam aviona F-15EX, modernizirane inačice Eaglea, a u idućem razdoblju želi ukupno 144 aviona koji bi zamijenili aktualne F-15C/D i F-15E. Najzanimljivije je da bi ta nabava trebala biti realizirana na štetu F-35A Lightninga II…

Boeingova ilustracija modernog “orla”, koji tvrtka zove jednostavno Advanced Eagle. F-15 još uvijek ima niz prednosti u odnosu na avione pete generacije (Ilustracija: Boeing)

 

Avion F-15, ušavši u operativnu uporabu američkog zrakoplovstva sredinom sedamdesetih, u početku je doživio oštre kritike. Dolazile su iz krugova koji su smatrali da je budućnost zrakoplovstva u brojnijim, ali manjim i jednostavnijim borbenim zrakoplovima. Kritike aviona poput F-15 i F-111 uglavnom su se odnosile na veličinu, visoku cijenu, kompleksnost dizajna i zahtjevno održavanje. Takve će kritike s vremenom, kroz operativnu uporabu zrakoplova, biti jedna po jedna opovrgnute. Prve su ih “ušutkale” vojne vježbe eskadrila F-15 koje su djelovale iz baza u Europi, gdje su održavale veliku operativnu raspoloživost. Avion se potom dokazao i u stvarnim ratnim operacijama. U izraelskom zrakoplovstvu briljirao je u zadaći za koju je i dizajniran, a to je prevlast u zraku. Između 1979. i 1985. izraelske “petnaestice” oborile su više od 50 zrakoplova u sukobima sa susjedima, a većina obaranja dogodila se 1982. tijekom rata u Libanonu. Nekoliko godina poslije, 1991., lovačke inačice F-15 iskazat će se u sastavu američkog zrakoplovstva. Tijekom Zaljevskog rata lovci F-15 ostvarili su tridesetak zračnih pobjeda i to ponovno bez vlastitih gubitaka. U tom se ratu iskazala i jurišna “E” dvosjedna inačica Strike Eagle, koja je u operativnu uporabu ušla samo koju godinu prije.

Kraj proizvodnje?

Nakon takvih uspjeha nije trebalo dugo čekati na prve izvozne poslove Strike Eaglea. Prvo je 1992. stigla te je odobrena narudžba Saudijske Arabije, koja je spriječila zaustavljanje proizvodne linije. Avioni su dobili oznaku F-15S, a isporučena su 72 između 1995. i 2000. godine. Sposobnosti F-15S bile su manje u odnosu na originalne američke inačice zato što su uklonjeni neki elektronički obrambeni sustavi te smanjena sposobnost radara APG-70S. Osim toga, uz zrakoplov su isporučeni i manje sposobni setovi ciljničkih i navigacijskih podvjesnika Sharpshooter i Pathfinder umjesto standardnih podvjesnika tipa LANTIRN (Low Altitude Navigation and Targeting Infrared for Night). Izrael je izabrao jednak tip aviona, koji je dobio oznaku F-15I. Godine 1993. naručio je 21 avion, 1995. još četiri, a do kraja 1999. svi su isporučeni. Iako sposobniji od saudijskog, ni F-15I nije bio na razini američkih aviona (npr. radar APG-70I i izvozna navigacijsko-ciljnička inačica sustava LANTIRN). S druge strane, zrakoplov je dobio i neke nove domaće sustave i sposobnosti, poput Elbitova sustava za elektroničko ratovanje te prikaznika i ciljnika na kacigi (Display and Sight Helmet – DASH). Pilotska kabina primjerena je za uporabu naočala za noćno gledanje. Pogonska skupina obiju “bliskoistočnih” inačica bila je na razini novijih “petnaestica” američkog zrakoplovstva, a činila su je dva Pratt & Whitneyjeva motora F100-PW-229. Izrael i Saudijska Arabija i danas provode brojne modernizacije kako bi tad nabavljene “petnaestice” zadržale vrhunske sposobnosti. No, nakon njihovih narudžbi činilo se da je proizvodnja “orlova” u St. Louisu došla do kraja jer su postojale samo još narudžbe za zadnje dodatne avione namijenjene američkom zrakoplovstvu. Naprotiv, novo tisućljeće donijelo je “renesansu” F-15, koji će biti tehnološki iznimno poboljšan. Nove letjelice, koje će biti razvijene za dvije nove zemlje korisnice u Aziji, bit će ne samo na razini nego i napredniji od američkih inačica, a neki će sustavi, oprema i naoružanje postati okosnica i današnjih “naprednih petnaestica”.

Narudžbe s istoka

Zrakoplovi F-15SG singapurskog zrakoplovstva bili su prvi kod kojih je primijenjen sustav za upozoravanje na dolazeće rakete. Dva od spomenutih senzora smještena su u izbočine na objema stranama aviona i niže od kabine (Foto: USAF)

Južna Koreja donijela je u travnju 2002. odluku o novom borbenom avionu koji bi zamijenio stare F-4 Phantome, a izbor je pao na F-15K. “Orao” je pobijedio tri konkurenta: Eurofighterov Typhoon, Dassaultov Rafale i Suhojev Su-35. Po mnogočemu je novi F-15K bio sličan američkoj “E” inačici, ali bilo je i dosta poboljšanja. Među njima su bili i novi motori drugog proizvođača: General Electricovi F-110-GE-129 sa sličnim potiskom. Dakle, korejska “petnaestica” postala je prva s GE-ovim motorima koji će se koristiti i u budućim inačicama F-15 za druge zemlje korisnice. Zanimljivo je da se južnokorejsko zrakoplovstvo naposljetku odlučilo za “orlove” s motorima obaju proizvođača. Nakon prvih 40 aviona F-15K, slijedila je serija od 21 s motorima F-100-PW-229, koje ima i domaća flota aviona KF-16. Jedna je od prednosti takve prakse to što u slučaju problema s nekim od tipova motora nije nužno prizemljiti cijelu flotu F-15K, a oba se motora ionako proizvode prema licenciji u tvrtki Hanwha Techwin (prije Samsung Techwin). U zrakoplov je ugrađen i sustav za elektroničko ratovanje TEWS (Tactical Electronic Warfare Suite), s novom inačicom sustava za elektroničko ometanje ALQ-135M. Zrakoplov je osposobljen i za nošenje novih oružja za djelovanje s udaljenosti, prije svega protubrodske rakete AGM-84D Harpoon, krstareće rakete KEPD-350 dometa 500 kilometara i krstareće rakete AGM-84H SLAM-ER. Singapur je odabrao F-15 kao novi borbeni zrakoplov još 2005., a konkurencija je bila kao u Južnoj Koreji, ojačana s F/A-18. Singapurska inačica “petnaestice” pod oznakom F-15SG tad je bila vjerojatno najbolja na svijetu, a isporuka je tekla od 2009. do 2012. godine. Najznačajnija promjena bila je ugradnja novog modernog Raytheonova višenamjenskog AESA (Active Electronically Scanned Array) radara APG-63(v)3. Kod F-15SG prvi se put pojavljuje BAE Systemsov novi proturaketni sustav za upozoravanje CMWS (Common Missile Warning System). Senzori sustava nalaze se na donjoj i gornjoj strani zrakoplova, iza zračne kočnice, te na stražnjim rubovima vertikalnih stabilizatora. Usto, na objema je stranama zrakoplova po jedan senzor, malo niže od stražnje kabine u kojoj sjedi operater za upravljanje oružnim sustavima. Sustav pasivno detektira ispuh dolazećih raketa ispaljenih na zrakoplov. Taj izvana lako vidljiv sustav postat će dio standardne opreme i budućih naprednih inačica F-15. Još jedna mogućnost, koja je bila novost kod inačica F-15K i F-15SG, jesu novi višenamjenski optički senzori. U prvom redu to je ciljnički podvjesnik Sniper XR koji se montira na lijevi podtrupni nosač, a u sklopu njega može biti ugrađen i novi Lockheed Martinov IRST sustav za pretraživanje i praćenje AN/AAS-42 Tiger Eyes (tigrove oči).

Neuspjeh u Južnoj Koreji

Vlada Južne Koreje pokrenula je 2012. i treću fazu projekta nabave aviona koji bi zamijenio Phantome i Tigere. Boeing je na natječaju konkurirao s konceptom “petnaestice” nazvanim Silent Eagle (tihi orao), koji je predstavio još 2009. godine. Avion je bio 85 posto identičan inačici “K”, ali s brojnim sustavima i modifikacijama koji će se poslije primijeniti na novim saudijskim i katarskim inačicama. Najznačajnije je bilo što se išlo u smjeru stealth tehnologije, tj. smanjenja radarskog odraza letjelice, pogotovo iz prednje polusfere, što je najkorisnije u misijama zrak-zrak. S tom su svrhom umjesto standardnih spremnika goriva uvedeni novi spremnici u koje je smješteno oružje. S pomoću njih je Silent Eagle mogao bez vanjskih podvjesnika ponijeti kombinacije oružja poput: dvaju AMRAAM-a i dvaju Sidewindera, četiriju AMRAAM-a, dvaju AMRAAM-a i dviju JDAM bombi od 1000 funti ili najviše osam bombi SDB (Small Diameter Bomb). Zbog oružja smanjena je količina goriva, koje je smješteno samo u stražnjoj trećini konformalnih spremnika. To je smanjilo polumjer djelovanja Silent Eaglea za oko 200 nautičkih milja, i to na 720 nautičkih milja u misijama zrak-zrak i 800 nautičkih milja u misijama protiv površinskih ciljeva. Isticalo se da se takvi konformalni spremnici mogu zamijeniti standardnim spremnicima unutar tri sata u skladu s potrebama misije. Jedna je od vidljivih razlika aviona Silent Eagle u odnosu na sve inačice “petnaestica”, uključujući i lovačke, bila u tome da su vertikalni stabilizatori zakošeni 15 stupnjeva prema van. Tvrdilo se da to pomaže smanjivanju radarskog odraza, manjem otporu zraka i većoj ekonomičnosti leta. Na kraju Silent Eagle nije uspio, a Južna Koreja je u ožujku 2014. službeno izabrala F-35 Lightning II kao novi avion koji ispunjava zahtjeve natječaja.

Let nad Zaljevom

Saudijska Arabija izabrala je u ožujku 2012. godine Eagle kao borbeni zrakoplov koji će uz Eurofighterov Typhoon u budućnosti biti okosnica njezina zrakoplovstva. Ukupno su naručena 84 nova aviona F-15SA, a do danas ih je više od pola isporučeno. Također je odlučeno da će se 68 saudijskih F-15S modernizirati na novi standard. Kod nove saudijske “petnaestice” zastupljeno je više sustava kao i na singapurskim F-15SG, primjerice Tiger Eyes, radar AN/APG-63(v)3 i sustav za upozoravanje CMWS. Promjene je doživjela i kabina, koja je poboljšana, ali zadržan je klasični raspored s trima višenamjenskim prikaznicima za pilota i četirima za operatera oružnih sustava. Logično je da, iako su već bili razvijeni, u avion nisu ugrađeni Elbitovi (dakle, izraelski) prikaznici velike površine. Pilotske kabine podržavaju uporabu JHMCS (Joint Helmet Mounted Cueing System) ciljničkog sustava na kacigi. Budući da su sustavi neovisni, svaki od članova posade može ih pojedinačno koristiti. Pilotska kabina također je kompatibilna s uporabom naočala za noćno gledanje (tip AN/AVS-9). Novost kod F-15SA jest to da je riječ o prvoj inačici F-15 kod koje je sustav kontrola zrakoplova potpuno redizajniran. Primijenjen je “potpuni” FBW (“fly-by-wire”), a u slučaju da je pilot dezorijentiran tu je i Boeingov sustav za ponovno uspostavljanje kontroliranog leta. Novi digitalni sustav upravljanja omogućio je i aktiviranje novih potkrilnih podvjesnih točaka 1 i 9, koje se nalaze na vanjskoj strani svakog krila. Iako one nisu novost jer su bile predviđene i kod prvih “orlova” još tijekom 70-ih, tad se pokazalo da prilično ometaju letne sposobnosti zrakoplova te da su nepraktične i nepotrebne zbog ionako velikog i dovoljnog broja podvjesnih točaka. Na spomenutim podvjesnim točkama omogućeno je i nošenje proturadarskih raketa AGM-88 HARM ili dodatnih raketa zrak-zrak AIM-120C i AIM-9X. Od ostalih oružja, uz standardne bombe zrak-zemlja JDAM s GPS vođenjem, laserski vođene bombe i bombe s dvostrukim navođenjem (laser i GPS), omogućena je i uporaba protubrodskih raketa AGM-84 Harpoon.

Kabina pete generacije

Javno predstavljanje demonstratora kabine s prikaznicima velike površine za buduće zrakoplove Eagle tijekom aeromitinga u Dubaiju 2013. godine. Katarski F-15QA prvi su na kojima će biti korišteni (Foto: Tomislav MESARIĆ)

Novost je i BAE Systemsov sustav za elektroničko ratovanje ALQ-239 ili DEWS (Digital Electronic Warfare System). Za razliku od prijašnjeg analognog sustava TEWS (Tactical Electronic Warfare System), DEWS ima puno bolje performanse i pouzdanost. Novi digitalni prijamnici sustava sposobni su neprestano “osluškivati” šire frekvencijske pojaseve i pritom davati puno precizniji azimut emitirajućih platformi. Ti se podaci mogu povezati s kontaktima koje zrakoplov dobiva i od drugih senzora, poput radara i IC optičkog senzora, ili od drugih platformi. Na taj način posada na svojim prikaznicima dobiva uvid u kompletnu situaciju na bojištu. Sustav za elektroničko ratovanje povezan je i s izbacivačem IC i radarskih “mamaca”, čiji je broj ugradnjom dodatnih lansera u stražnjem dijelu zrakoplova povećan za 50 posto u odnosu na američke “E” inačice orla.

Krajem 2017. objavljeno je da je Katar potpisao ugovor o kupnji 36 novih zrakoplova pod oznakom F-15QA, uz mogućnost nabave još 36 dodatnih. Za razliku od saudijskog, kod novog katarskog F-15 ugrađen je AN/APG-82(v)1, a nos zrakoplova redizajniran je zbog više prostora i mogućnosti ugradnje drugih senzora. Redizajnirana je i strukturno ojačana unutrašnjost krila, a istodobno nije promijenjena njegova aerodinamičnost. U odnosu na F-15SA, poboljšana je kabina. Umjesto više manjih višenamjenskih prikaznika, F-15QA prvi je Eagle koji će biti opremljen Elbit Systemsovim višenamjenskim prikaznicima “na dodir”, velike površine i jednakim za oba člana posade, sličnim kao i kod aviona pete generacije F-35. Kod obiju je “petnaestica” s Arapskog poluotoka (SA i QA) dodana mogućnost nošenja novih Boeingovih nosača AMBER (Advanced Missile and Bomb Ejection Rack), koji omogućuju nošenje veće količine i više tipova naoružanja, ali ponajprije raketa zrak-zrak, i to teoretski najviše 22. Uz korištenje samo novih nosača 1 i 9, broj raketa zrak-zrak povećan je za 50 posto, i to sa zadržavanjem nošenja dodatnih spremnika na potkrilnim stupnim nosačima.

Domaće slijedi izvozno

U sastavu američkog zrakoplovstva trenutačno je oko 400 zrakoplova Eagle, i to gotovo jednak broj novijih jurišnih inačica “E” i starijih isključivo lovačkih “C” i “D”. S novim su stoljećem izvozni “orlovi” postali napredniji od onih koji su ostali u Americi. Kako bi se poboljšale njihove mogućnosti, u zadnjih je deset godina pokrenuto više programa modernizacije. Jedan je od njih RMP (Radar Modernization Program), koji je obuhvatio sve inačice zrakoplova. Stariji radari APG-63 kod aviona F-15C/D zamjenjuju se novim AESA radarom APG-63(v)3, dok se radari APG-70 kod aviona F-15E zamjenjuju još jednim AESA radarom APG-82(v)1. Raytheon je do kraja 2018. isporučio više od 230 novih radara, a do 2023. njima bi trebala biti opremljena cijela flota američkih “orlova”. Strike Eagle trebao bi dobiti i novi sustav za elektroničko ratovanje koji bi zamijenio stari TEWS u kojem se nalazi i tridesetak godina star sustav za ometanje ALQ-135. Novi BAE Systemsov sustav EPAWSS (Eagle Passive Active Warning Survivability System), nadovezuje se na DEWS (Digital Electronic Warfare System) te tvrtke i pruža puno veće mogućnosti djelovanja i obrane u uvjetima gdje postoje moderni integrirani protuzračni sustavi. Kod sustava je također za 50 posto povećan kapacitet nošenih radarskih i IC mamaca, kao i kod većine ostalih inozemnih dvosjednih “orlova”. Sustav EPAWSS trebao bi biti ugrađen u sve zrakoplove tipa F-15E, a odustalo se od ugradnje u “C” i “D”. Jedno od poboljšanja koje bi trebali dobiti svi zrakoplovi Eagle novo je misijsko računalo ADCP II (Advanced Display Core Processor II). Jedno je od najjačih dosad ugrađenih u neki borbeni zrakoplov, 50 puta brže od računala koje zamjenjuje. Omogućava puno bolje iskorištavanje novih radara i sustava za elektroničko ratovanje te će olakšati usvajanje budućih modernizacija.

Informacijsko čvorište

Zadnjih su godina neke postrojbe koje imaju F-15C počele testirati dva nova podvjesnika koja bi dodatno mogla proširiti mogućnosti djelovanja tih aviona. Manji od dvaju senzora je podvjesnik AN/ASG-34 Legion mase 250 kilograma, u kojem se nalazi pasivni IRST senzor i koji omogućuje otkrivanje i praćenje ciljeva s velike udaljenosti u misijama i situacijama kad je poželjnije nekorištenje radara. Dosta je veći i teži podvjesnik, koji se montira na središnju podvjesnu točku, Talon HATE. On također ima IRST senzor, ali i kompleksni sustav koji povezuje informacije iz različitih izvora. Zrakoplov F-15 djeluje stoga kao informacijsko čvorište umreženo s više ostalih platformi (zrakoplova, brodova itd.). Jedna je od najznačajnijih mogućnosti sustava dvosmjerna komunikacija s lovcem F-22 i prijenos informacija koje Raptor prikuplja preko svojih moćnih senzora, prije svega AESA radara APG-77 i sustava za elektroničku potporu ALR-94. Na taj su način mogući scenariji u kojima bi F-22 na prvim crtama ostali neprimijećeni koristeći samo pasivne senzore i radarsku sliku od “petnaestica”, ili bi mogli s prve crte usmjeravati “petnaestice” opremljene brojnim raketama.

 

Novi Eagle s potpunim FBW sustavom upravljanja i aktiviranim vanjskim nosačima s proturadarskim raketama HARM. Među oružjem su GPS vođene bombe GBU-38, bombe manjeg promjera SDB, krstareće rakete SLAM, rakete zrak-zrak AMRAAM i Sidewinder (Foto: Boeing)

 

Više eskadrila i aviona

Još 2015. pojavili su se nagovještaji da Zapovjedništvo za zračno ratovanje (Air Combat Command – ACC) američkog zrakoplovstva umjesto opsežnih modernizacija postojećih zrakoplova razmatra učinkovitiju opciju nabave flote potpuno novih zrakoplova četvrte generacije, kao što su F-15, F-16 ili čak Super Hornet. Potrebu nabave i povećanja broja zrakoplova naglasila je u rujnu prošle godine državna tajnica ratnog zrakoplovstva Heather Wilson, predstavivši potrebe i ambiciju rasta USAF-a s 312 na 386 eskadrila do 2030. godine. Broj lovačkih eskadrila skočio bi s 55 na 62. Nedavno je i zapovjednik ACC-a general zbora James M. “Mike” Holmes istaknuo optimalnu potrebu nabave najmanje 72 nova borbena zrakoplova godišnje. Dodao je da bi neki od njih mogli biti i novi zrakoplovi četvrte generacije jer se nabavom samo aviona F-35 ne bi mogao dostići željeni broj. Tijekom ljeta prošle godine proširila se vijest da Boeing nudi zrakoplovstvu novu inačicu “orla” pod nazivom F-15X. Koliko je tad bilo poznato, zrakoplov se bazirao na nekoliko godina starom konceptu modernizacije “petnaestica” Eagle 2040C i najnovijih modela za izvoz i nije imao neke od stealth značajki koje postoje kod koncepta aviona Silent Eagle. Osim što bi se takvom nabavom zadovoljile potrebe za novim zrakoplovima koji imaju sposobnosti F-15, odustalo bi se od preopsežnih modernizacija sadašnje flote lovačkih “petnaestica”, a time i koncepta Eagle 2040C i to bi se pokazalo isplativijim. Uštedjelo bi se i na održavanju jer je operativni trošak po satu leta novog F-15X procijenjen na oko 27 000 dolara, dok je trošak po satu leta kod sadašnjih starijih “lovačkih” (F-15C/D) “petnaestica” 50 posto veći. Novi zrakoplov lako bi se uklopio u infrastrukturu koja opslužuje sadašnje “orlove”, a pilotima ne bi trebalo puno vremena za prilagodbu na novi avion. Isprva se govorilo da takva inicijativa ne dolazi iz zrakoplovstva, nego iz samog Pentagona. Suzdržanost USAF-a mogla se objasniti usredotočenošću na prioritetni program nabave F-35A, te da ta grana ne želi da se stekne dojam da je novi F-15X nekakva konkurencija Lightningu nego avion koji mu je komplementaran.

Više od milijarde za osam aviona

Američko zrakoplovstvo danas raspolaže s više od 400 zrakoplova F-15 u većem broju inačica. U zadnjih nekoliko godina pokrenuto je više programa modernizacije (Foto: USAF)

Isprva se pretpostavljalo da će “X” inačica biti jednosjed, sve dok se nedavno nisu počele spominjati dvije inačice, koje bi imale oznaku F-15CX za jednosjed i F-15EX za dvosjed. Zrakoplov će najvjerojatnije imati brojne značajke naprednih inačica izrađenih za inozemne korisnike i sustave kojima se već moderniziraju sadašnji zrakoplovi F-15 u sastavu USAF-a. To uključuje mogućnosti koje su prvi put primijenjene kod saudijske inačice, ”potpun” FBW sustav upravljanja, nove potkrilne nosače 1 i 9 i nove AMBER-e. Od tehnologija s katarskog F-15 bit će primijenjeno sljedeće: višenamjenski prikaznici velike površine i novi gornji prikaznik niskog profila koji je dvostruko lakši od prethodnog i zauzima dva puta manje prostora. Kao i kod moderniziranih F-15E, bio bi ugrađen radar APG-82(v)1, sustav za elektroničko ratovanje EPAWSS i novo računalo ADCP II. Također, kao i F-15C, zrakoplov bi trebao biti korisnik i novog IRST podvjesnika Legion. Jedna su od zanimljivijih nepoznanica motori koji će činiti pogonsku skupinu. Naime, svi dosadašnji USAF-ovi F-15 imaju motore tvrtke Pratt & Whitney. Krajem 2018. objavljeno je da bi za prvih 12 aviona bilo odvojeno 1,2 milijarde dolara u sljedećem proračunu za 2020. godinu. Konačna potvrda stigla je prije nekoliko dana, 12. ožujka: Pentagon je u zahtjevima za raspodjelu proračunskih sredstava u fiskalnoj 2020. izrazio želju za 1,1 milijardom dolara za kupnju osam aviona F-15EX, a u idućem, zasad još nedefiniranom razdoblju, želi ukupno 144 aviona koji bi zamjenjivali aktualne F-15C/D i F-15E. Pentagon tijekom 2020. želi i 949 milijuna dolara za modernizaciju sadašnjih F-15, tj. njihovih radarskih sustava. Najzanimljivije je da bi ta želja mogla biti realizirana na štetu F-35A jer USAF ih u fiskalnoj 2020. želi točno osam manje nego u prijašnjim projekcijama (48, a ne 56).

Nema brige…

Eagle je tijekom 40 godina prošao dug put: od isključivog lovca i aviona za zračnu prevlast u skladu s maksimom “niti kilogram za zrak-zemlja”, aviona za udare u dubokoj pozadini i aviona za blisku potporu, sve do današnjih novih uloga za koje će možda biti prilagođen. Može biti zapovjedno-nadzorna umrežena platforma koja prima i šalje informacije različitim korisnicima i upravlja brojnim besposadnim letjelicama. Može se prilagoditi i za obrambenu protuzračnu platformu nakrcanu raketama koja presreće salve protivničkih oružja lansiranih s udaljenosti. Eagle ne samo da je ostao relevantan na modernom bojištu nego brojne zadaće može izvršiti bolje od aviona pete generacije. To mu omogućuju njegove glavne prednosti: dolet, nosivost, velik raspon nošenih oružja, a i drugi član posade. Na primjer, među zadaćama koje su “petnaestice” uspješno izvršavale bila su i presretanja iznad Aljaske i Aleuta, koja danas vrše Raptori F-22 bazirani u zb “Elmendorf/Richards”. Iako ta presretanja ruskih zrakoplova nisu česta, ipak su opterećenje za napredni lovac pete generacije, posebno zbog malog broja proizvedenih Raptora koji su raspoređeni u samo šest operativnih eskadrila. Takve duge misije, uz velike troškove održavanja, često se obavljaju s dodatnim spremnicima goriva, čime se otklanjaju stealth značajke F-22, jedna od njegovih najvećih kvalitativnih prednosti. Odobrenje prodaje najmodernijih inačica Eaglea nakon 2000. godine na više se načina isplatilo američkoj strani. Zadržan je Boeingov status drugog najvećeg proizvođača lovaca i borbenih zrakoplova te održavanje njihove proizvodne linije u St. Louisu. Budući da je riječ o dokazanom dizajnu, nabava novih “petnaestica” danas se obavlja bez velikih troškova koji se obično povezuju s razvojem modernih borbenih zrakoplova. To vrijedi i za nove sustave i modernizacije koji su, zahvaljujući više od pet milijardi dolara koje su zadnjih dvadesetak godina uložili inozemni partneri i korisnici, danas na raspolaganju na najnovijim proizvedenim inačicama. Proizvodna linija više je puta bila na rubu zatvaranja, ali u povoljnom bi trenutku stigla neka nova narudžba. Popunjenost proizvodne linije osigurana je do 2022., kad će s nje sići zadnji avioni F-15QA za Katar. Nedavni Pentagonov proračunski zahtjev, koji tek treba biti odobren, najavljuje veliko intenziviranje proizvodnje. Nove bi narudžbe mogle stići iz Katara za dodatnih 36 aviona F-15QA, a možda čak i iz Izraela za novi napredni izraelski F-15 pod oznakom F-15IA.

Marin MARUŠIĆ