Osjećaj dobrog dana, iz sjećanja ratnog pilota

Među brojnim datumima vezanim uz Domovinski rat, 19. veljače 2022. prisjećamo se 30. godišnjice prvog borbeno-demonstracijskog leta aviona MiG-21bis u Domovinskom ratu i pilota koji ga je izveo – Darka Cigrovskog

Početkom 1992. Hrvatska se grčevito branila od agresije koja je nadirala sa svih strana, gorjela je zemlja, ginuli su branitelji i civili od Dubrovnika do Vukovara; bez opreme, naoružanja i većinom tek na brzinu priučeni borbama, branitelji su činili čuda. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo više je bilo ideja i htijenje nego stvarna borbena mogućnost. Na isteku ratne 1991. godine, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana imalo je 36 zrakoplova – uglavnom poljoprivrednih i sportskih, jedan helikopter, šest radara, 180 pilota, 700 pripadnika ZMIN-a i zrakoplovno-tehničke službe, tri zrakoplovne baze i Zrakoplovno-tehnički zavod Velika Gorica. Rudolf Perešin je 25. listopada 1991. bio prvi pilot koji je MiG-om pobjegao iz JNA i njegova tad izgovorena, čuvena rečenica: “Ja sam Hrvat. Ne mogu i neću pucati na Hrvate,” odjeknula je u svjetskim medijima, no njegov je avion ostao prizemljen na aerodromu u Klagenfurtu, kamo je bio prisiljen sletjeti. Prvi pilot koji je uspješno pobjegao iz JNA i spustio MiG-21bis na hrvatsko tlo, na pistu u Puli, bio je Danijel Borović, koji je uz brojne poteškoće, rizik i veliku hrabrost to učinio 4. veljače 1992. Upravo je u taj avion u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso 19. veljače 1992. sjeo tad 33-godišnji vojni pilot Darko Cigrovski, preuzevši provedbu dodijeljene mu zadaće: borbeno-demonstracijski let na ruti Pleso – Karlovac – Pleso.

Cigrovski je i sam do sredine 1991. kao vrstan, iznimno obučen vojni pilot službovao u JNA, na vojnom aerodromu u Batajnici u blizini Beograda. Nakon što je u travnju 1991. preselio suprugu i djecu iz Beograda u rodnu Pregradu, u kolovozu te godine, nakon zahtjeva za raskid vojne službe, postaje prvi Hrvat koji je napustio Batajnicu i ubrzo zatim priključuje se Hrvatskoj vojsci i obrani Hrvatske.

Na naslovnici “Večernjeg lista” od 20. veljače 1992. objavljena je vijest o letu Darka Cigrovskog

Tri desetljeća kasnije, dok razgovaramo o prvom hrvatskom avionu MiG-21 i njegovu prvom borbenom letu, Darko Cigrovski – prvi hrvatski pilot koji ga je izveo – prisjeća se: “Dobio sam zadaću i ništa više. Nije bilo detalja. Nisam mogao znati gdje su točno naši, a gdje neprijateljski položaji. Znao sam da su neprijateljski na istočnom rubu Karlovca, da neprijateljski radar na Plješivici motri i da je na nedalekom bihaćkom aerodromu dežurni par MIG-ova 21 koji su u stalnom dežurstvu i u svakom trenutku mogu poletjeti štiteći zračni prostor iznad Hrvatske. Nisam imao pilotsku jaknu, posudio sam je od kolege. Nisam imao ni pilotske hlače i čizme nego obične, vojničke. Nisam imao zemljovide. Snašli smo se s nekakvim pilotskim rukavicama i kacigom. Nisam imao ni naoružanja – zapravo, imao sam top sa 30 granata za samoobranu, što je preračunato značilo da nemam dovoljno za rafal od jedne sekunde,” nabraja Cigrovski.

Uz sve ono što nije imao, sliku treba upotpuniti onim što je Cigrovski tad imao. Imao je devetomjesečni prekid u trenažnim letovima na MiG-u, imao je tijekom obavljanja zadaće šansu susresti se s neprijateljskim avionima koji su bili opremljeni topom sa 250 granata i četiri rakete, ili radarski i IC vođenim raketama dometa 15 kilometara. Isto tako, imao je šansu i naletjeti na hrvatsku protuzračnu obranu jer, naravno, Hrvatska vojska tad nije imala MiG-ove, sve što je letjelo bilo je neprijateljsko i prijeteće, a braniteljskim postrojbama na ruti do Karlovca ovaj let nije bio najavljen. Uz osmijeh, Cigrovski danas kaže: “Nisam stigao razmišljati o svemu tome jer… avion je već letio,” ali sjeća se, kaže, da je tog jutra imao osjećaj dobrog dana: “Bilo je vedro, bilo je nešto malo cirusa i u visini trag mlaznog aviona koji je blijedio u smjeru Slovenije. Nadao sam se samo da to nije avion koji je već poletio s bihaćkog aerodroma.” A pred novinarskim čeprkajućim zapitkivanjem kratko zastaje pa polako izgovara: “Ovo je moja zemlja, borio sam se za nju. I kad sam riskirao – nije to bilo ni manje, ni više od svih onih ljudi koji su bili u rovovima.”

Piloti 1. eskadrile lovačkih aviona 1993. godine. Darko Cigovski je peti slijeva, a četvrti je Rudolf Perešin

Let je trajao kratko, manje od deset minuta. U kabini je bila tišina – radioveze ni kontrole letenja nema. Prelijećući prve crte u prvom borbenom letu MiG se kreće iznimno nisko i za takvu letjelicu sporo, brzinom od oko 950 kilometara na sat. Je li netko putem na njega zapucao iz pješačkog naoružanja, Darko Cigrovski ne zna. Jedino što mu je bilo važno i što je htio bilo je da svojim letom braniteljima poruči – izdržite, ne dajte se, evo imamo i avion, pobijedit ćemo. Pravocrtno, nisko od Plesa do istočnog ruba Karlovca, pa onda oštri okret desno oko Karlovca i iz smjera Sesvetskog Kraljevca povratak na Pleso – i Darko Cigrovski je, uspjevši u onome što mu je bilo važno, s ponosom mogao zakoračiti na tlo.

No tad, nakon slijetanja i brzog smještanja aviona u fortifikacijski zaklon, prisjeća se, mašući rukama i trkom mu prilazi jedan od pripadnika protuzračne obrane na Plesu pa kaže: “Zamalo sam zapucao po vama, gotovo sam vas skinuo, mislio sam da ste JNA-ovski MiG.”

A zašto?

On rukom pokazuje prema avionu, Cigrovski se okreće… i trideset godina kasnije, završavajući svoju priču, smijući se kaže: “Nije prije leta bilo vremena pa je na rep aviona bila samo zalijepljena oznaka, hrvatska zastava. Dok sam letio folija se odlijepila i otpala pa je na repu zinula velika crvena petokraka. I tako, s njom sam sletio na Pleso a da nisam ni znao. Sreća pa je pripadnik PZO-a, Zagorac iz Ivanca, bio dobro školovan i iskusan pa je znao da MiG sa spuštenim kotačima ne može pucati. To me spasilo.”


Darko Cigrovski

Pilot Darko Cigrovski rođen je 1959., a umirovljen je kao brigadir HV-a, na osobni zahtjev, 2007. godine. Tad je bio zapovjednik Zrakoplovne baze Pleso. Tijekom karijere u Hrvatskoj vojsci predano je sudjelovao u stvaranju i obrani Republike Hrvatske radeći kao pilot i kao visokoodgovorna osoba u operativnim poslovima.

Darko Cigrovski sudjelovao je kao pilot u svim vojno-redarstvenim operacijama Hrvatske vojske, bio je načelnik Odjela operativnog planiranja, pomoćnik zapovjednika eskadrile, zapovjednik zb Pleso, načelnik Stožera HRZ-a i PZO-a, a za svoj je rad mnogo puta pohvaljen. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata, medalja “Ljeto ’95” i “Bljesak”, Medalje za iznimne pothvate te Reda hrvatskog trolista. Cigrovski i danas, sa sjajem u očima, ističe ono što je njemu najvažnije: sve su zadaće u čijem je planiranju sudjelovao ili ih je pratio u Operativnom timu za vođenje operacija HRZ-a i PZO-a provedene besprijekorno i bez ijedne ljudske žrtve.


Avion kojim je Darko Cigrovski izveo prvi borbeno-demonstracijski let Hrvatskog ratnog zrakoplovstva bio je MiG-21bis kojim je nekoliko tjedana ranije, 4. veljače 1992., pilot Danijel Borović izveo poznati prelet iz Željave, tadašnje JNA-ovske zrakoplovne utvrde kod Bihaća, u Pulu. Dobivši registracijsku oznaku 101 postaje prvi borbeni avion MiG-21 kojim je tijekom Domovinskog rata raspolagala Hrvatska.

Taj je avion, pogođen raketnim sustavom Strela, 24. lipnja 1992. srušen u borbenoj akciji Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kad pogiba njegov pilot pukovnik Ante Radoš. Bio je to prvi u ratnim sukobima oboren hrvatski MiG-21.

Tekst: Lada Puljizević

Foto: Lada Puljizević, osobna arhiva Darka Cigrovskog