Patrolni čamci i brodovi

Iako je potražnja za patrolnim plovilima velika, sve veća ponuda čini ovo tržište sve dinamičnijim. Ovdje su spomenuti samo neki od patrolnih plovila namijenjenih uporabi na morskim prostranstvima

Rafaelov topnički sustav Typhoon

Najčešće rabljene riječi u pomorskim operacijama u posljednjih nekoliko godina su “priobalno ratovanje” i “asimetrične prijetnje”. Iako velike mornarice ove riječi vežu uz velike borbene brodove sve se češće uz priobalno ratovanje i borbu protiv terorizma veže posebna vrsta brodova ? patrolni čamci i brodovi. Zadaća patrolnih plovila je zaštita nacionalnih voda, ne samo u blizini obale već i zaštićenih gospodarskih područja. Tako široki spektar zadaća uvjetuje i raspon istisnina od 3000 (za velike oceanske patrolne brodove) do samo 30 tona za male prioblane čamce. Zajedničko im je da su projektirani kako bi onemogućili ilegalni ulazak u štićeno područje i djelovanje unutar njih, bez obzira na to radi li se o krijumčarenju, piratstvu ili ribolovu. Dok je borba protiv ilegalnog ribolova uglavnom slična policijskim dužnostima borba protiv krijumčara i pirata često više nalikuje borbenom djelovanju.

U rasponu brodova i čamaca koji se nude na tržištu trenutačno je najveća potražnja za srednje velikim patrolnim brodovima (oko 50 metara dužine i oko 370 tona istisnine) i za obalnim patrolnim čamcima (oko 25 metara dužine i 50 ili manje tona istisnine). Strukturalno ta se plovila grade s dubokim V-profilom trupa, te od čelika ili aluminija. Gotovo u svim slučajevima pogon osiguravaju dizelski motori koji pokreću jedan ili najviše dva brodska vijka. Popularnost dizelskih motora proizlazi iz njihove ekonomičnosti pri malim brzinama ali i dovoljno snage da osiguraju visoke vršne brzine za tako mala plovila. Visoka vrška brzina potrebna je kako bi se patrolna plovila uspješno suprotstavila krijumčarima koji u pravilu rabe vrlo brze glisere, koji često mogu postići brzine više od 50 čvorova. Tako brze brodove puno je lakše presretati helikopterima, a visoke vršne brzine patrolnih plovila potrebne su da bi se krijumčarska plovila uopće mogla pratiti. Sve češća uporaba helikoptera (a u najnovije vrijeme i bespilotnih letjelica) navele su neke ratne mornarice da odustanu od zahtjeva za visokim vršnim brzinama te se okrenu plovilima izbalansiranih mogućnosti (mogućnost djelovanja po teškom moru ili u vrlo plitkim vodama). Zbog toga su sve češće i kombinacije dizelskih motora i vodomlaznih propulzora (waterjetova) ili Articulating Surface Drives (ASD).

Senzori se najčešće sastoje od navigacijski/motrilačkih radara koji rade u I frekventnom rasponu (od osam do deset GHz). Često se ugrađuju komercijalni radari proizvođača Furuno, Kelvin Hughes, Northrop Grumman Sperry ili Raytheon. Oni najveći ponekad imaju i radare koji rade u E/F frekventnom rasponu (tri do četiri GHz) namijenjeni motrenju morske površine. Ti radari pružaju određene mogućnosti borbe protiv elektroničkog ometanja te pružaju ograničene podatke potrebne za borbeno djelovanje. U posljednjih dvadesetak godina sastavni dio gotovo svih patrolnih plovila su i elektrooptički sustavi motrenja. Oni se ne rabe samo za pasivno motrenje i/ili identifikaciju plovila već (iz odgovarajuću opremu) i za snimanje dokaznog materijala koji se može rabiti tijekom sudskih procesa. Izraelska tvrtka Rafael i talijanska Selex učvrstile su se na tržištu kao najuspješniji isporučitelji takvih sustava namijenjenih patrolnim plovilima iako su sučeljeni sa sve žešćom konkurencijom. Tako je meksička ratna mornarica odlučila na sva svoja patrolna plovila ugraditi domaći elektrooptički sustav Garfio. Znatno su veće razlike u naoružanju patrolnih plovila koje seže od ručno pokretanih teških strojnica i malokalibarskih topova pa sve do najsuvremenijeg brodskog topništva malog i srednjeg kalibra. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća dio brodova je označavan kao brzi jurišni brodovi iako su ih njihovi proizvođači, kao recimo Friedrich Lürssen Werft, označavali kao brzi patrolni brodovi. Time su ih htjeli odvojiti od pravih jurišnih brodova (raketnih čamaca i topovnjača) koji su imali sofisticiraniju radarsku opremu, radare za kontrolu paljbe, zapovjedno-borbeni sustav i naoružanje koje se sastojalo od vođenih projektila brod-brod i topova srednjeg kalibra (57 ili 76 mm). Zanimljivo je da je veliki broj brzih jurišnih brodova naknadno prodan (bez raketnog naoružanja) drugim mornaricama kako bi služili kao patroni brodovi. Izrael je ponudio svoje Sa?ar brodove Grčkoj i Meksiku, dok je Njemačka uspjela Tunisu prodati velik dio svojih raketnih čamaca klase Albatros (S 143B).

Međutim, od patrolnih se plovila očekuje da će, u najgorem slučaju, morati djelovati u operacijama niskog intenziteta te da im je stoga dovoljno samo topničko naoružanje koje je dovoljno da se prekršitelje zakona natjera na zaustavljanje plovila kako bi se mogao obaviti pretres i uhićenja. Top bi trebao biti adekvatnog kalibra (vatrene moći) da zaštiti samo plovilo ali i da samo po sebi bude dovoljno vidljiva prijetnja drugim plovilima. U krajnjem slučaju njegova razorna moć ne smije biti tolika da dovede do potapanja napadnutog plovila i pogibije posade. Zbog toga je tradicionalno oružje (koje ponajviše ovisi o veličini patrolnog plovila) ručno upravljivi topovi tvrtki Boforsov (40 mm), Oerlikono (20 mm) ili teške strojnice kalibra 12,7 mm. Tome se mogu pridodati i ručno upravljive strojnice manjeg kalibra (9 i/ili 7,65 mm). Loša strana tih topova je njihova nepreciznost koja najviše ovisi o stabilnosti broda i izvježbanosti ciljatelja. Već pri malo većim valovima njihova je stabilnost toliko slaba da najčešće ne mogu pogoditi cilj ni s relativno male udaljenosti. Uz to ručno upravljivo oružje zahtijeva izlaganje posade teškim vremenskim uvjetima i to baš u trenucima kad im je djelotvornost znatno smanjena.

Zbog toga se u novije vrijeme sve više rabe daljinski upravljivi topovi (ili teške strojnice) koji imaju sustave za stabilizaciju koja znatno povećava preciznost po svim vremenskim uvjetima i valovitom moru. Danas se na tržištu nudi široki spektar daljinski upravljivih topničkih sustava koji mogu djelovati s velikim brojem topničkih sustava mnogih proizvođača. Takvi sustavi opremljeni topovima kalibra od 20 do 30 mm pogodni su za ugradnju na patrolne brodove srednje veličine. Takve sustave nude tvrtke Oto Melara (25 i 30 mm), Rafael (sustav Typhoon), Giat (Narwhal) i Rheinmetall (Marine Leicht-Geshütz ? MLG). Jasno je da gotovo svi ovi proizvođači nude i daljinski upravljive sustave prilagođene uporabi teških strojnica za male patrolne čamce.

Tržištem patrolnih brodova srednje veličine dominiraju već etablirane tvrtke Almaz, Austal, Damen Group, Intermarine, Israel Aircraft Industries-Ramta, Friedrich Lürssen Werft i VT Halmatic. Almaz nudi raspon brodova od 28-metarskog Sobola (Projekt 12200) istisnine 57 tona kojeg rabi ruska granična policija, pa sve do Svetljaka (Projekt 10412) istisnine 375 tona i dužine 49,5 metara. Svetljak je naoružan višecijevnim topom AK 630 kalibra 30 mm. Za svoje Svetjakse ruska je ratna mornarica i obalna straža odabrala topove kalibra 76 mm. Isto je naoružanje odabrala i vijetnamska ratna mornarica. Znatno manji Sobol može se naoružati teškom strojnicom kalibra 12,7 mm ili topom AK 630 kalibra 30 mm. Zanimljivo je da se uz Sobola nudi i protuoklopni sustav Vikhr koji tom malom brodu pruža dodanu mogućnost djelovanja protiv površinskih ciljeva. Brodogradilište Vimpel trenutačno po Almazovim projektima gradi patrolne brodove Miraž (Projekt 14310) namijenjeni ruskoj pograničnoj policiji. Ovi 34 metra dugački brodovi istisnine 126 tona građeni su od slitine aluminija i magnezija te su naoružani topovima AK 630.

Za razliku od Almaza tvrtka Austal Ships tek je odnedavno na tržištu ali je već dobila mnoge poslove, između ostalog gradnju patrolnih brodova klase Armidale (istisnine 270 tona) za australsku ratnu mornaricu. Opremili su ih gumenjacima Rigid-Hull Inflatable Boats (Rhib) namijenjenim pregledima brodova. Zbog njih su na Amridale ugradili poseban kran koji omogućava brzo spuštanje i vađenje Rhiba iz mora. Naoružanje se sastoji od sustava Typhoon sparenim s elektrooptičkim motrilačko-ciljničkim sustavom Rafael C-Lite/Toplite. Austal također gradi 37,5 metara dugačke patrolne brodove za Jemen koje će naoružati s ruskim dvocijevnim topovima kalibra 25 mm. Nizozemska tvrtka Damen Group poznat je proizvođač patrolnih plovila, a potencijalnim kupcima trenutačno nudi brodove iz porodica Stan Patrol. Stan Patrol 2600 (dugačak 26,5 metara i istisnine 91 tonu) odabrala je honkonška policija koja ga je označila kao Damen Mk III. Daleko veći uspjeh bila je prodaja Stan Patrol 2600 američkoj obalnoj straži. Licencu je otkupila tvrtka Bollinger koja ga gradi pod kao klasu Marine Protector (WPB 87302). S dva brodska vijka uključuje i krmenu rampu za brzo spuštanje gumenjaka u more (Rib).

Još veći Stan Patrol 4100 (istisnine 140 tona) rabi obalna straža Nizozemskih Antila. Brod je opremljen zapovjednim sustavom Thales Nederland Sewaco te motrilačkim radarom niske vjerojatnosti otkrivanja Thales Scout. Stan Patrol 4207 dužine 42,8 metara rabi britanska carinska služba. Tri ista broda pod nazivom Inshore patrol vessels gradi po licenci Farocean Marine za potrebe južnoafričke carinske službe. Još jedan uspješan europski projektant patrolnih plovila je talijanski Intermarine čiji je uspjeh potaknut velikim narudžbama talijanske Servizio Navale Guardia di Finanza (pomorske financijske policije). Jedan od najuspješnijih projekata je MV115, 35,5 metara dugačak brod istisnine 135 tona koji je poznat i kao klasa Mazzei (nastao na osnovama klase Bigliani). Prvobitno projektiran kao školsko plovilo naknadno je opremljen motrilačkim radarom za površinu mora Gem 3072A, navigacijskim radarom Gem 1410, Selex Medusa elektrooptičkim motrilačkim sustavom te daljinski upravljiv topničkim sustavom Oto-Melara Mauser 30 mm. S druge strane ista tvrtka nudi V 5000 patrolni brod istisnine 27 tona vršne brzine više od 50 čvorova. Iako obično ima klasične fiksne brodske vijke postoji mogućnost ugradnje poluuronjivih brodskih vijaka (koji se rabe i na V 6000) ili vodomlaznih propulzora. CP25 istisnine 53 tone kupila je talijanska carina te su uz dva brodska vijka ugradili i vodomlazni propulzor. Vršna mu je brzina 34 čvora.

Potreba za učinkovitim nadzorom pomorske granice potaknula je i tvrtku Israel Aircraft Industries-Ramat na projektiranje različitih patrolnih brodova, a njihovo je uspješno korištenje u izraelskoj ratnoj mornarici dovelo i do znatnih izvoznih poslova. Sve je počelo s klasom Dabur koja je u operativnu uporabu ušla još 1973. Ti 19,8 metara dugački brodovi istisnine 39 tona mogu se po potrebi prevoziti i kamionima. Njihova je specifičnost ograničene mogućnosti protupodmorničke borbe koje obuhvaćaju visokofrekventni aktivni sonar i dvije torpedne cijevi za laka samonavodeća protupodmornička torpeda. Ostalo naoružanje sastoji se od topova Oerlikon 20 mm koji se navode pomoću elektrooptičkih motrilačkih sustava. Brodovi su opremljeni i protuoklopnim oružjem Carl Gustaf. Brodovi klase Dabur dosad su isporučeni u Argentinu, Čile, Fiji, Šri Lanku (jedan je potopljen početkom 2006.) i Nikaragvi. Iz klase Dubur razvijena je još poznatija klasa Super Dvora čiji je prvi brod dovršen 1988. Zadnja inačica je Super Dvora Mk III. Ovaj 27,4 metara dugačak brod istisnine 72 tone pokreću dva dizelska motora MTU 12V 4000 koji mu daju vršnu brzinu od 45 čvorova. Brod je opremljen navigacijskim radarom i elektrooptičkim motrilačkim sustavom. Iako je moguće naoružavanje sustavom Typhoon većina ih je naoružana ručno pokretanim topovima Oerilikom 20 mm i strojnicama. Rane inačice Super Dvore dobile su mogućnost uporabe protutenkovskih vođenih projektila Hellfire. Ti su brodovi ostvarili vrlo dobre izvozne učinke te su prodani u Eritreju, Indiju, Sloveniju i Šri Lanku gdje ih brodogradilište Goa Shipyard po licenci gradi inačicu Mk II.

Tvrtka Lürssen Werft poznatija je po gradnji brzih jurišnih brodova nego patrolnih iako je i s ovim drugim postigla znatne prodajne uspjehe. Sama tvrtka obje vrste brodova označava kao Fast Patrol Boats (FPB) što donekle otežava njihovo klasificiranje. Tako je FPB 28, 28 metara dugačak brod istisnine 68 tona. Prodan je Indoneziji gdje je označen kao PT Pal Surabaya. Indonezija trenutno po licenci gradi novi patrolni brod 2FPB 28 istisnine 85 tona i redizajniranim unutrašnjim razmještajem. FPB 38, koji je kupio Bahrain kao klasa Al Riffa, dugačak je 38,5 metara i istisnine 205 tona. To je zapravo već pravi borbeni brod opremljen Saabovim elektrooptičkim borbenim sustavom i motrilačkim radarom 9GR 600. Osnovno mu je naoružanje dva topa Oto Melara kalibra 40 mm a opremljen je i za polaganje mina.

Tvrtka VT Halmatic također je ostvarila izvozni uspjeh raznim projektima. M235 i M260 nude se u kombinaciji “Mother/Daughter” (majka/kćeri). Zajednička im je odlika gumenjaci smješteni na krmi. Dugački su 23,5 metara i sposobni postići brzine od 35 čvorova i više. Dosad je izgrađen samo M235 te se u na istočnoj britanskoj obali rabi kao brod za nadzor i zaštitu ribolova. Halmatic također nudi i manje Cougar patrolne čamce (od 10 do 13,9 metara dužine) sposobne razviti brzine do 60 čvorova. Cougar se dosta rabe širom svijeta, posebno u Perzijskom zaljevu i Karibima. Tvrtka nudi i čamce Enforcer 33 i 46 kao i Enforcer 40. U ponudi je i katamaran Cat 900 koji se može rabiti u više zadaća, između ostalog i za patroliranje u priobalnim vodama i plitkim ušćima rijeka (estuarijima).

Pridošlica na tržištu patrolnih brodova je turska tvrtka Yonca-Onuk koja je razvila Multi-Role Tactical Platform (MRTP) poznata i kao Kaan obitelj. Projektirana je kako bi zadovoljila širok raspon potreba koji obuhvaćaju visoke brzine i dobru pokretljivost. MRTP 29/Kaan 29 je projekt broda istisnine 90 tona i dužine 31,6 metara. Pokreću ga dizelski motori MTU 16V 400 snage 5,44 MW i vodomlazni propulzori MJP 753DD. Naoružan je nestabiliziranim topovima Oerlikom 20 mm. Kupila ga je turska obalna straža. Iako je Kaan 29 sposoban za postizanje brzine od 45 čvorova Yonca-Onuk tvrdi da projekt trupa omogućava i brzine od 55 čvorova. Na toj je osnovi razvijen MRTP/Kaan 33 koji su opremili s dva dizelska motora MTU 16V 2000 M90 (snage 5,44 MW) i plinskom turbinom Honeywell TF50 koji pokreću vodomlazni propulzori MJP 753DD. Jedan je brod kupila turska obalna straža, ali bez plinske turbine. Naoružali su ga jednim nestabiliziranim topom Bofors 40 mm i Oerlikon 20 mm, iako je moguća i ugradnja stabiliziranih topova. Yonca-Onuk također nudi i brze čamce Kaan 15 i 16 koje je kupio Pakistan.

Jedan od najzanimljivijih i najuspješnijih projekata patrolnog broda uopće nije projektiran s tom namjerom. Dockstavarvet Stridsb?t 90 (Combat Boat 90 ili CB 90) prvobitno je projektiran kao laki desantni brod namijenjen mornaričkom pješaštvu za prijevoz snaga (neku su opremili protutenkovskim projektilima) ili mina. Dockstavarvet i Swede Ship Marine ukupno su za švedske oružane snage izgradili 147 tih 15,9 metara dugačkih brodova istisnine 19 tona. Tako mala istisnina postignuta je uporabom aluminija. Pokretani su s dva Saab Scania DSI14 dizelska motora snage 935 kW koji pokreću dva vodomlazna propulzora Kamewa. Vršna brzina im je 50 čvorova. Dodanih 20 izgrađeni su za Norvešku CB 90N.

U međuvremenu je Dockstavarvet spoznao CB-ove mogućnosti kao patrolnog broda. Tako su Maleziji sporučili četiri CB 90H i još dvanaest modificiranih CB 90 Hex (neki izvori navode oznaku CB 90E). Brodove pokreću dizelski motori Cat 3406E (neki izvori navode Volvo Penta Tamd 163P snage 1,1 MW). Dockstavarvet i malezijski partner Dawn Enterprise razvili su i inačicu namijenjenu brzom presretanju brodova IC 16M koju su opremili s dva MAN D2842 LE 410 dizelskim motorima snage 1,6 MW. S tim motorima vršna je brzina porasla više od 50 čvorova. Tri broda inačice Hex, s oklopljenom kormilarnicom i bočnim stranama broda, isporučena su grčkoj obalnoj straži kako CB 90HCG opremljen motorima Volvo Penta i tri teške strojnice kalibra 12,7 mm. Najveća je narudžba stigla iz Meksika koji je naručio Hex inačicu kao CB 90HMN opremljenu dizelskim motorima Cat 3406E snage 1,18 MW. Naoružanje je daljinski upravljiva teška strojnica Oto Melara kalibra 12,7 mm. Unutar meksičke ratne mornarice dobili su oznaku klasa Polaris. Kupljena je i licenca za njihovu gradnju. Ti brodovi s nešto promijenjenim nadgrađem dobili su oznaku klasa Acuario. Tvrtka Dockstavarvet trenutačno na osnovi CB 90 razvija novi patrolni brod CB 2010. On će imati pojednostavljeni zapovjedni borbeni sustav tvrtke Saab i stabilizirano daljinski upravljano oružje. Specifičnost će biti uporaba stabilizirane kupole Amos naoružane s dva minobacača kalibra 120 mm.

Kako su patrolna plovila relativno jednostavna za projektiranje i gradnju te ne zahtijevaju skupu i kompliciranu opremu sve veći broj država, osobito onih koji imaju dugu obalu i veliku potrebu za tom vrstom plovila, počinje s njihovim samostalnim razvojem. Tako je tajlandska ratna mornarica samostalno izgradila tri patrolna broda opremljena elektrooptičkim motrilačkim sustavom Mirador tvrtke Thales Nederland.

Zaključak
Iako sve države koje imaju veće vodene površine preko kojih prelazi granica, bilo one morske, riječne ili jezerske, imaju potrebu za patrolnim plovilima, u ovom smo se tekstu dotaknuli samo dijela ponude namijenjene obavljanju zadaće patroliranja na moru. Uz već etablirane proizvođače ove vrste plovila na tržištu se svakim danom pojavljuju i novi tako da je izbor doslovno iz godine u godinu sve veći, a konkurencija žešća. Uz zapadnoeuropske i ruske na tom su tržištu snažno prisutne i američke tvrtke, čija ponuda ovaj put nije predstavljena, a koju, između ostalih, čine proizvodi tvrtki Brunswick Commercioal and Government Products, SeaArk Marine i Swiftships, United States Marine.
I sve veći broj “malih” država teži proizvodnji suvremenih patrolnih plovila. U taj se “klub” odnedavno uključila i hrvatska tvrtka Adria-Mar svojim patrolnim brodom PV 30 LS. Libijska je ratna mornarica naručila 16 brodova od čega su dva već isporučena.

Pripremio Tomislav JANJIĆ