Pirotehničari – posao za odabrane

Broj 644, Reportaža
26.11.2021

Kako bismo bolje upoznali i predstavili posao pirotehničara tehničke službe, ekipa Hrvatskog vojnika uputila se u vojno-skladišni kompleks “Nadnarednik Vladimir Vincelj” na vojnom poligonu u Slunju, gdje se provode uništavanja otpisanog UbS-a kontroliranom detonacijom u fugasi

Pirotehničari tehničke službe organizirani su unutar Hrvatske vojske kao dio Bojne za opskrbu (BzO) Zapovjedništva za potporu (ZzP) i raspoređeni su na više lokacija. Rade puno, svaki njihov dan je izazov, samozatajno obavljaju složene zadaće, a to što se o njima ne govori često ili ne zna previše pokazatelj je njihove stručnosti i dobro obavljanog posla.

Kako bismo ih bolje upoznali i predstavili, ekipa Hrvatskog vojnika uputila se u vojno-skladišni kompleks “Nadnarednik Vladimir Vincelj”, koji se nalazi unutar vojnog poligona “Eugen Kvaternik” Slunj. Ondje se na stalnom mjestu za uništavanje (SMU) “Drenovica” provode najopasnije zadaće za koje su zaduženi pirotehničari tehničke službe – uništavanje otpisanog UbS-a kontroliranom detonacijom u fugasi.

Dočekuje nas satnik Mario Rahan, zapovjednik vojno-skladišnog kompleksa “Nadnarednik Vladimir Vincelj” na Slunju i zapovjednik uništavanja UbS-a na stalnom mjestu za uništavanje “Drenovica”. Upoznaje nas sa strogim mjerama zaštite i odvodi do skupine pirotehničara koji već pripremaju otpisani UbS za kontroliranu detonaciju u fugasi te usput objašnjava: “Prilikom provođenja opasnih radnji, prije svega zadaća uništavanja otpisanog UbS-a, delaboracije UbS-a, spaljivanja pješačkog streljiva u kotlovima i uništavanja neeksplodiranog UbS-a pirotehničari koriste zaštitne prsluke, kacige sa zaštitnim vizirima, antistatične rukavice te svu ostalu potrebnu opremu. Nema iznimki kad su u pitanju mjere zaštite.” Proces je to koji se odvija polako, pirotehničari su fokusirani i pažljivi, nema improvizacija, a svaki je korak u procesu isplaniran, propisan, kontroliran i važan.

Kompatibilni s NATO-ovim standardima

Među aktivnim pirotehničarima tehničke službe ima vrlo mladih ljudi, ali i onih koji su bili sudionici Domovinskog rata i koji su, radeći svoj pirotehnički posao, aktivni u prenošenju znanja na mlade naraštaje. “Smjena i pomlađivanje generacija provodi se planski, u skladu s planom i programom školovanja i zanavljanja deficitarnih kadrova unutar OSRH te potrebom popunjavanja ustrojbenih mjesta. Iskustvo starijih kolega, sudionika Domovinskog rata, od velike je važnosti za razvoj mladih pirotehničara,” ističe satnik Rahan. Napominje kako su Domovinski rat te iskustvo ljudi koji su kroz njega prošli sasvim sigurno pridonijeli i činjenici da su hrvatski pirotehničari tehničke službe u većini potpuno kompatibilni sa standardima NATO-a i sposobnostima pirotehničara iz drugih članica Saveza, dok su u pojedinim segmentima i iznad njih. Iskustva se stječu, a znanja proširuju i u brojnim misijama izvan Republike Hrvatske u kojima pirotehničari tehničke službe sudjeluju pa se nakon toga implementiraju u svakodnevni rad.

Nakon što su pripremne radnje na terenu, uz fugase završene, a svi su ljudi sklonjeni izvan dometa planiranih eksplozija, povlačimo se u posebno građenu, zaštićenu betonsku prostoriju odakle će, pod višestrukim mjerama opreza i osiguranja, biti proveden niz kontroliranih detonacija.

Prije izdavanja zapovijedi o opaljenju, satnik Rahan putem videonadzora obavlja zadnji pregled terena nakon čega silina niza detonacija potresa tlo pod nogama, a dim koji se nadvio nad fugasama polako se razilazi. Nakon završne provjere sve je provedeno po planu i u savršenom redu. Još jedan radni dan pirotehničara tehničke službe bliži se kraju. Ispraćaju nas riječima: “Posao pirotehničara ili voliš ili ne voliš. A mi ga volimo.”

Satnik Mario Rahan, zapovjednik vojno-skladišnog kompleksa “Nadnarednik Vladimir Vincelj” Slunj

Osnovni je kriterij u odabiru kandidata za polaznike škole za pirotehničare tehničke službe savršeno psihofizičko stanje. Kandidat treba imati završenu srednju školu, no najvažnije je da ga posao pirotehničara privlači i da ga voli.

Pirotehničari tehničke službe u Bojni za opskrbu Zapovjedništva za potporu raspoređeni su u tri desetine za održavanje klasičnih ubojnih sredstava (UbS) i jednu desetinu za zbrinjavanje neeksplodiranog UbS-a.

Pirotehničari Bojne za opskrbu stalno su raspoređeni u podsredištima za skladištenje MI-ja u Slunju (VSK “Nadnarednik Vladimir Vincelj”), Trbounju (VSK “Skupnik Marko Odžak”) i Doljanima (VSK “Hrvatski ždral”). Na uređenim radilištima unutar tih lokacija pirotehničari tehničke službe redovito provode preventivne vizualne preglede, specijalističke nadzorno-tehničke preglede te čuvanje i održavanje MI sredstva klase V.

Na lokaciji VSK “Nadnarednik Vladimir Vincelj”, na stalnom mjestu za uništavanje “Drenovica”, koje se nalazi unutar vojnog poligona “Eugen Kvaternik” Slunj, provodi se i najopasnija zadaća pirotehničara tehničke službe – uništavanje otpisanog UbS-a kontroliranom detonacijom u fugasi, kao i zadaća spaljivanja malodimnih baruta dobivenih prilikom delaboracije UbS-a.

Na lokacijama VSK “Golubić”, Golubić, i VSK “Hrvatski ždral” provodi se laboracija i delaboracija UbS-a u objektima posebne namjene za provođenje takvih radnji – objekti delaboračnice. Na lokaciji VSK “Hrvatski ždral” provodi se i spaljivanje pješačkog streljiva u kotlovima.

Stožerni narednik Dario Juričić, vojno-skladišni kompleks “Nadnarednik Vladimir Vincelj” Slunj, zapovjednik Desetine za održavanje klasičnog UbS-a, Bojna za opskrbu, ZzP

U Hrvatskoj vojsci sam od 1997. , a kao pirotehničar radim od 2003. godine. Prije toga radio sam u postrojbi kao rukovatelj ubojnih sredstava klase V i javila se potreba za pirotehničarima tehničke službe. Objavljen je natječaj, prijavio sam se, prošao liječnički pregled, završio šestomjesečnu školu na Hrvatskom vojnom učilištu, stažirao dvije godine i nakon toga položio stručni ispit. Biti pirotehničar… to ili volite ili ne volite. To nije posao za svakoga. Fizički nije naporno, ali psihički djeluje na čovjeka. Posao pirotehničara podrazumijeva ne samo rad u vojarni nego i terenske zadaće.

Nadnarednik Tomislav Krizmanić, vojno-skladišni kompleks “Nadnarednik Vladimir Vincelj” Slunj, pirotehničar tehničke službe, Bojna za opskrbu, ZzP

Od 1993. sam u Hrvatskoj vojsci. Počeo sam kao ročni vojnik, do 2008. bio sam u gardijskim brigadama i nakon toga postajem pirotehničar. U ovom je poslu najvažnije biti pribran i paziti na pravila struke. Međusobno smo jako povezani, kao braća smo, pazimo jedan na drugog. To je jako važan element, uz poznavanje same struke možda i najvažniji.

U redovitom smo procesu prenošenja znanja sa starijih na mlađe. Mi ćemo otići, njima taj posao ostaje da ga rade i dalje, a znanje koje im prenosimo koristi tome da budu što bolji i da netko od njih ne strada.

Desetnik Ivica Budić, vojno-skladišni kompleks “Nadnarednik Vladimir Vincelj” Slunj, Bojna za opskrbu, ZzP

U vojnom sam sustavu od 2009., a pirotehničar od 2011. godine. Tijekom šestomjesečnog školovanja upoznavali smo se s različitim sredstvima, učili kako treba reagirati u različitim situacijama. Nakon toga smo sa starijim, iskusnim pirotehničarima-mentorima stažirali kako bismo skupili potreban fond sati uništavanja eksplozivnih sredstava, delaboracije i sl. Tek tad trebalo je položiti stručni ispit i dobiti certifikat za samostalnog pirotehničara.

Biti pirotehničar znači baviti se specifičnim zanimanjem koje ljudi ili vole ili ne vole. Ja ga volim i zato sam tu. Posao pirotehničara psihofizički je težak. Rizici postoje, ali najviše ovisi o tome koliko je čovjek koji ga radi odgovoran, koliko je koncentriran. Za pirotehničare kažu da mogu samo jednom pogriješiti. Zbog toga smo mi pirotehničari međusobno jako povezani, kolegijalni, brinemo se jedni za druge. To je ljudski, ali to je potrebno i zbog obavljanja posla. Rijetko kad netko radi sam, radimo zajedno i ako jedan pogriješi to može ugroziti više ljudi. U ovom poslu čovjek svaki dan uči i pozivam mlade ljude da dođu, da postanu pirotehničari.

Obuka za pirotehničare tehničke službe počinje školskim, teorijskim dijelom, nakon čega slijedi praktični – stažiranje upućivanjem u postrojbe BzO-a u kojima se provode zadaće čiji su glavni nositelji upravo pirotehničari tehničke službe. Osnovna je razlika između pirotehničara i pirotehničara tehničke službe u tome što pirotehničar inženjerac ima primarnu zadaću razminiranja vojnih objekata i prostora unutar vojnih objekata, rušenja i zaprečivanja. Budući pirotehničar tehničke službe u postrojbi će stažirati minimalno dvije godine tijekom kojih treba skupiti 2000 sati stažiranja. Tijekom stažiranja i obavljanja svih opasnih radnji uz pirotehničara-kandidata obvezno se nalaze pirotehničari tehničke službe s višegodišnjim radnim iskustvom i postavljenjem u BzO, koji su im ujedno i mentori. Nakon uspješnog stažiranja pristupa se pismenoj i usmenoj provjeri znanja pred stručnim povjerenstvom. Tijekom stažiranja budući pirotehničar tehničke službe upoznaje se s preventivnim vizualnim pregledom UbS-a (PVP), specijalističkim nadzorno-tehničkim pregledom (SNTP), prijmom i izdavanjem UbS-a u skladišne objekte, održavanjem UbS-a, skladištenjem, delaboracijom UbS-a, uništavanjem otpisanog UbS-a kontroliranom detonacijom u fugasi, spaljivanjem pješačkog streljiva u kotlovima, sigurnim i kontroliranim uništavanjem pronađenog i neeksplodiranog UbS-a, potporom bojnim gađanjima, sanacijom terena i sl.