Vukovarskim su ulicama i ovog 18. studenog u tihoj i dostojanstvenoj Koloni sjećanja prošle tisuće i tisuće ljudi pristiglih iz svih krajeva Hrvatske iskazujući svoje poštovanje ljudskoj hrabrosti, vjeri, moralu i odlučnosti utjelovljenoj u njegovim braniteljima, žrtvama i stradalnicima koji od obrane Grada nisu odustajali do posljednjeg dana…

Kolona sjećanja krenula je iz dvorišta nekadašnje Ratne bolnice Vukovar, koja je tijekom tromjesečne opsade bila srce obrane grada, utočište i posljednja nada te je postala jedan od najsnažnijih simbola ljudske patnje i ratnih užasa.

Kolonu su duž gotovo šest kilometara dugog Križnog puta predvodili hrvatski branitelji Vukovara zajedno s članovima obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih hrvatskih branitelja Vukovara te predstavnicima udruga proizišlih iz Domovinskog rata. Na svakom metru puta treperio je plamičak iz lampiona za duše naših poginulih, najmilijih, suboraca, za duše prerano prekinute mladosti i oduzete budućnosti.

 

Vječni spomen

Polažući ruže na grobove poginulih i ubijenih branitelja i civila na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru sudionici Kolone sjećanja odali su im počast i poštovanje. Na ovom se mjestu cijela Hrvatska klanjala vukovarskoj žrtvi jer upravo tu leže generacije vukovarske mladosti, na polju bijelih križeva od kojih je svaki svjedok jedne bolne i tužne priče, s crvenim ružama i hrvatskim zastavama što vijore u vječni im spomen.

 

Vukovar je simbol našeg stradanja, ali i naše slobode i zajedništva, Vukovar je simbol obrane, hrabrosti, snage hrvatskog naroda i hrvatskog jedinstva. Vukovar je dio našeg zajedničkog sjećanja koje ne smije nikad izblijediti. Vukovar je povijest bez koje ne možemo graditi svoju budućnost.

 

Stotine svjetlosti, stotine bijelih i crvenih lampiona pušteno je s obala Dunava u čast poginulih i nestalih vukovarskih branitelja i civila u Svjetlosnoj rijeci sjećanja. Zaplovilo je rijekom u noć 380 crvenih lampiona u spomen  na  nestale vukovarske branitelje i civile,  2717 bijelih za poginule branitelje i civile Vukovara….

---

…“ Iz majčinog krika sloboda se rađa

I uskoro bijela zaplovit će lađa

Do sunca

Iz krvi i bola niknut će cvijeće

I nikada narod zaboravit neće

Vukovar…“

---

 

Nepregledna ljudska rijeka

U koloni, u tišini, u mislima i sjećanjima, korak po korak prolazila je nepregledna ljudska rijeka pored vodotoranja, simbola vukovarskog stradanja, s kojeg se i danas, kao što se do posljednjeg dana obrane Grada, ponosno vijorila hrvatska zastava. Punih 87 dana toranj je svakodnevno granatiran, ali ostao je prkosno stajati poput vukovarskih branitelja.

 

Svim našim braniteljima koji darovaše svoje živote za nas i našu domovinu ovdje u Vukovaru, zahvalni smo danas za slobodu, za mir, za ljubav koja ih je nosila, za vjeru koju nisu gubili, za nadu koja ih nije napuštala, za hrabrost, za ljudskost, s kojom su časno otišli u vječnost.