Ako koronakriza ne našteti poljskom obrambenom proračunu, više ambicioznih projekata opremanja i modernizacije te uključenost domaće industrije jamče da će protuoklopni sustavi postati jedan od glavnih aduta kopnene vojske

Poljska kopnena vojska jedna je od većih u NATO-u. Što se tiče manevarskih snaga, sastoji se od jedne oklopne i triju mehaniziranih divizija od kojih je jedna utemeljena 2018. godine i još je u procesu ustrojavanja. Svaka divizija ima po tri manevarske brigade. Uz divizije, tu je i zračno-desantna brigada, zračno-konjanička brigada koja u svojem sastavu ima i helikoptersku komponentu te izvidnička pukovnija. Usporedno s intenzivnijim razvojem kopnene vojske od 2016. pokrenuto je i ustrojavanje Snaga teritorijalne obrane kao posebne grane s ciljem da se do 2021. formira čak 17 brigada lakog pješaštva s oko 53 000 pričuvnika. S obzirom na to da Poljska kao glavnu prijetnju svojoj kopnenoj vojsci vidi tenkove i druga oklopna vozila, posebno mjesto u njoj ima protuoklopna komponenta. Važnost koju se pridaje protuoklopnoj borbi potvrđuje ustrojavanje 14. protuoklopne pukovnije 30. rujna 2019. u Suwałkiju, gradu od oko 70 000 stanovnika. Pogled na zemljopisnu kartu otkriva svu važnost tog dijela Poljske. Naime, Suwałki se nalazi na najkraćem putu između Bjelorusije i izdvojenog ruskog teritorija Kalinjingradske oblasti te je ujedno jedina kopnena veza baltičkih članica NATO-a s ostatkom Saveza. Iako se za protuoklopnu borbu može i mora koristiti niz sredstava počevši od mina, preko tenkova, topništva, pa sve do zrakoplova i drugih sustava, ovaj je tekst uglavnom koncentriran na prikaz stanja poljskih protuoklopnih sustava u užem smislu, dakle, “specijaliziranih”.

Licencijska proizvodnja

Velik se dio mehaniziranih snaga oslanja na borbeno oklopno vozilo BWP-1 (poljski licencijski proizvedeni BMP-1) naoružano protuoklopnim vođenim raketnim sustavom (POVRS) 9M14 Maljutka koji koriste i specijalizirana protuoklopna vozila BDRM-2 protuoklopne pukovnije. Stanje donekle popravlja moderni sustav Spike LR, no riječ je o samo 246 prijenosnih lansera sa 2675 raketa iz početne nabave iz 2003. plus još 1000 raketa naručenih 2015. godine. Njima su opremljene pretežno lake zračno pokretne snage te mehanizirane postrojbe s borbenim vozilima pješaštva KTO Rosomak (poljska inačica Patrije AMV 8×8). Potonje na razini bojne imaju transportne inačice Rosomaka oznake KTO Rosomak-S u kojima su po dva tima operatera sustava Spike-LR. Protuoklopna pukovnija također je dobila nešto tih sustava. Spike LR za poljsku vojsku sklapa i dijelom proizvodi domaća tvrtka MESKO. Konkretno, u tamošnjim halama izrađuje se tandem bojna glava, lansirni i pogonski motor, spremnici stlačenog plina argona, lansirni kontejneri, kao i pojedini dijelovi lansera i pojedini strukturni dijelovi raketa. S originalnim proizvođačem, izraelskim Rafaelom, postignut je i dogovor o proizvodnji nove inačice Spike LR2, koja ima povećan domet s otprilike četiri na pet i pol kilometara. Riječ je o sustavu sa slikovnim infracrvenim/CCD TV vođenjem, uz mogućnost operaterova “ručnog” upravljanja preko optičkog kabela, što znači da može djelovati u načinu “ispali i zaboravi”, ali i gađati ciljeve koji se ne vide izravno s lansirnog mjesta, tj. kad su iza zaklona ili neke druge zapreke. Potencijalno je u igri i proizvodnja drugih raketa iz serije Spike kao što su Spike ER2 i Spike NLOS. Na najnižoj razini, poljski vojnici za protuoklopnu borbu raspolažu samo bacačima granata RPG-7 ako se izuzmu male količine Carl Gustafa te sustava AT-4 i RPG-75 u operativnoj uporabi specijalnih snaga. Iz navedenog je jasno da sadašnje stanje kvalitete i kvantitete protuoklopnih sredstava ne zadovoljava pa je pokrenuto nekoliko projekata opremanja i modernizacije protuoklopnih sposobnosti.

Krajnja nužda

BVP Rosomak u poljsku je vojsku originalno stigao s OTO Melarinom (danas pod okriljem Leonarda) kupolom HitFist-30P koja nema integriran POVRS. Stoga je svojedobno bila pokrenuta naknadna integracija sustava Spike LR, no zbog nastalih tehničkih problema od toga se odustalo. Stanje će popraviti tek uvođenje novih serija Rosomaka koje će biti opremljene domaćom daljinski upravljanom kupolom ZSSW-30 s dvostrukim lanserom Spike LR. Paralelno bi, otprilike za godinu-dvije, trebala početi proizvodnja novog domaćeg BVP-a pod imenom Borsuk naoružanog tom kupolom. ZSSW-30 razvijaju tvrtke Huta Stalowa Wola (HSW) i WB Electronics, a kako ime kaže, glavno joj je oružje top kalibra 30 mm, točnije Bushmaster II Mk 44 / S. Ta je kupola u razvoju još od sredine 2013., a trenutačno se nalazi na samom kraju razvojnog procesa i prolazi završna testiranja. Kako planirana modernizacija sposobnosti mehaniziranog pješaštva obuhvaća stotine novoproizvedenih vozila i kupola, bit će potrebno puno vremena da se proizvedu i uvedu u naoružanje u dovoljnim količinama da popune postrojbe, odnosno zamijene vozila BWP-1. Procjena je da će proces potrajati barem do početka idućeg desetljeća. Stoga je u međuvremenu donesena odluka da se, kako bi se premostila “praznina”, provede modernizacija stanovitog broja vozila BWP-1. Međutim, ona je još u ranoj fazi: u tijeku je tehnički dijalog sa zainteresiranim tvrtkama o tome što je od zahvata na vozilu uopće moguće i svrhovito obaviti. Sadašnje naoružanje, koje čini jednostruki lanser za Maljutke i prilično neprecizan top od 73 mm s rudimentarnim ciljnikom, praktički je zastarjelo za moderno ratovanje pa možemo očekivati da fokus modernizacije bude na ugradnji nove kupole s modernim topom i raketama te sustavom za upravljanje paljbom. Za tehnički dijalog prijavilo se čak 12 tvrtki među kojima su i zvučna strana imena proizvođača kupola kao što su izraelski Rafael, belgijski John Cockerill Defense (donedavno pod imenom CMI), talijanski Leonardo te norveški Kongsberg. Vrlo dobre izglede ima i domaći HSW, koji je pokrenuo razvoj nove lake daljinski upravljane kupole na temelju znanja i komponenti sa ZSSW-30.

Moderni teritorijalci

Poljska je opremanju Snaga teritorijalne obrane pristupila netradicionalno: umjesto uobičajenog nasljeđivanja starije (ili zastarjele) opreme djelatnih postrojbi, teritorijalci dobivaju nove sustave. Primjerice, prvi su zadužili novu domaću jurišnu pušku Grot. Što se tiče protuoklopa, oprema ih modernim, ali skupim američkim POVRS-om Javelin. U travnju prošle godine objavljeno je da su s SAD-om uspješno završeni pregovori o nabavi 60 lansera sa 180 raketa putem programa FMS (Foreign Military Sales). Inače, prilikom procedure odobrenja američkog Kongresa za prodaju Javelina Poljskoj govorilo se o 79 lansera i 180 raketa te popratnoj opremi u vrijednosti od oko 100 milijuna dolara. Tom će se nabavom najvjerojatnije opremiti brigade smještene na istoku zemlje, a namjera je u budućnosti nabaviti i dodatne količine Javelina. Javelin je relativno lak prijenosni POVRS, jednostavne upotrebe na principu “ispali i zaboravi” sa samonavođenjem s pomoću termalne kamere i uz nužnost postojanja optičke crte ciljanja prilikom zahvata cilja. Domet same rakete iznosi oko četiri kilometra. No, ograničavajući je faktor, koji ga smanjuje na 2,5 km, u ciljničkoj napravi (termoviziji) u lansirnoj jedinici sustava koja ima slabije performanse zbog ograničenja mase i veličine nužnog da bi sustav mogao prenositi jedan vojnik. Uzimajući u obzir prevladavajući reljef, gustoću vegetacije, urbaniziranost te vremenske prilike u Poljskoj (pa i većem dijelu Europe), neprekinuta optička linija veća od ta 2,5 km ionako nije česta. Ono što opremu poljskih teritorijalaca čini posebno modernom je to što na raspolaganju imaju i tzv. lutajuće streljivo (loitering munition) i/ili samoubilačke dronove koji, kako se vidjelo na primjeru aktualnog sukoba na Kavkazu, mogu imati važnu protuoklopnu ulogu. Riječ je o domaćem sustavu Warmate tvrtke WB Electronics dometa deset kilometara, odnosno trajanja leta do 30 minuta. Prednji je kraj letjelice modularne izvedbe i može primiti teret, tj. bojnu glavu, do 1 kg. Ona može biti trenutno-rasprskavajuća ili kumulativna probojnosti oko 250 mm čelika, što je sasvim pristojno s obzirom na to da napada odozgo gdje je oklopna zaštita najtanja. Warmate je prilagođen korištenju u postrojbama lakog pješaštva jer jedan komplet sustava stane u dvije naprtnjače mase nekoliko kilograma. U jednoj su smještene dvije letjelice s tri bojne glave, a u drugoj pneumatski lansirni uređaj te upravljačka konzola.

Suradnja s Ukrajinom

Kako bi kompletno naoružavanje sustavima Spike i Javelin bio iznimno skup pothvat, Poljska se okrenula razvoju jeftinog i jednostavnog vođenog sustava koji se može masovno rasporediti u postrojbe. Projekt nosi naziv Pustelnik, a konkretno se odnosi na POVRS Pirat koji razvija MESKO na osnovi ukrajinskog projekta Korsar. Jednostavnost i niža cijena proizlaze iz odabranog sustava vođenja koji je poluaktivni laserski. Dakle, ciljač označava cilj laserom, a raketa se navodi prema odbljesku laserske zrake na cilju. Negativna strana takvog odabira jest što je laserski snop moguće detektirati i locirati i onda ometati dimom ili vatreno djelovati prema ciljaču. Osim toga, laserski snop osjetljiv je na loše vremenske prilike. Prednost je tog tipa vođenja što se cilj može označavati s mjesta izdvojenog od mjesta lansiranja rakete. Pirat ima najveći domet 2,5 km, a najmanji relativno velikih 200 m te se može odabrati izravni profil leta ili napad odozgo na “mekšu” stranu cilja. Raketa je kalibra 107 mm i mase 10,1 kg, od čega 2,5 kg otpada na bojnu glavu koja probija oko 550 mm homogenog valjanog čelika iza reaktivnog oklopa. Razvoj Pirata pri kraju je te se pokretanje proizvodnje očekuje ove godine. Trenutačno je jedino lako protuoklopno oruđe za blisku borbu kojim Poljska raspolaže RPG-7 razvijen još početkom šezdesetih godina. Vojska je stoga 2017. pokazala interes za nabavu nekog modernog ekvivalentnog višekratnog sustava, no ishod te inicijative nije poznat. Umjesto toga, 2020. godine službeno je pokrenut program nabave jednokratnog lansera granata/raketa. Poznato je da se javilo devet ponuđača među kojima su domaći Works 11 (RPG-75), njemački Dynamit Nobel Defence (RGW 90 koji je vjerojatno najbolji od ponuđenih, ali i najskuplji), norveško-finski Nammo (M72) te bugarski VMZ EAD s poboljšanom inačicom RPG-22 nazvanom Bullspike.

Lovac tenkova

Ottokar-Brzoza naziv je projekta nabave dalekometnog samohodnog POVRS-a, tj. lovca tenkova za spomenutu 14. protuoklopnu pukovniju. Nazvan je po poljskom generalu topništva Ottokaru Brzozi-Brzezini (1883. – 1968.), koji se borio u svim ratovima prve polovine XX. stoljeća u kojima je sudjelovala i Poljska. Tehnički dijalog s industrijskim subjektima pokrenut je početkom 2019., kad se tražio sustav na gusjeničnoj platformi, no u drugom krugu konzultacija dodana je i mogućnost rješenja na kotačima. Do kraja 2019. na inicijativu se javilo pet zainteresiranih tvrtki: Lockheed Martin (SAD), Rheinmetall (Njemačka), MBDA (Europa), poljski AMZ Kutno te konzorcij domaće vojne industrije Polska Grupa Zbrojeniowa (PGZ) koji okuplja tvrtke HSW, WZM, OBRUM, Rosomak S.A. i Jelcz. Potonji konzorcij nudi rješenja koja kombiniraju POVRS Spike ER2 dometa oko 10 km ili NLOS dometa većeg od 25 km (do 32 km u zadnjoj inačici) s praktički cijelom paletom domaćih podvozja. Tu su pregrađeni BWP-1, podvozje haubice Krab (zapravo podvozje južnokorejske haubice K9 koje Poljska proizvodi po licenciji) i Rosomak. Ponuda uključuje i druga podvozja, ali to su najozbiljnije opcije. Drugi domaći konkurent, AMZ, vjerojatno nudi kombinaciju Spikea i lakog oklopnog kotačnog vozila Bobr 3 ili Žubr koje se već nalazi u uporabi poljske vojske. Pretpostavlja se da njemački Rheinmetall također nudi Spike u kombinaciji sa svojim lakim oklopnim kotačnim vozilom AMPV (više u HV br. 486, članak Drugi ispitni rok). S druge strane spektra zainteresiranih ponuđača nalaze se “raketne” tvrtke MBDA i Lockheed Martin koje računaju na suradnju sa spomenutim domaćim proizvođačima podvozja, a nude svoje rakete Brimstone II i Hellfire (s poluaktivnim laserskim navođenjem ili milimetarskim radarskim navođenjem).

Hellfireov rođak

MBDA-in Brimstone zapravo je nastao iz projekta kojim je britansko Kraljevsko ratno zrakoplovstvo tražilo poboljšanu inačicu Hellfirea, tj. protuoklopnu raketu koja se može ispaljivati s brzih zrakoplova poput Tornada i Typhoona (Eurofighter). U zadnjoj inačici Brimstone II došlo se do univerzalnog vođenog sustava velikog dometa od čak nekih 40 km. Brimstone II ima “2 u 1” navođenje, tj. uključuje i poluaktivno lasersko i milimetarsko radarsko navođenje. Za izradu podvozja MBDA se povezala s PGZ-om i AMZ-om i na poljskom vojnom sajmu MSPO 2019. i 2020. prezentirala moguća rješenja. Dakle, integracija Brimstonea može rezultirati različitim konfiguracijama, od teškog lovca tenkova na podvozju Kraba, pregrađenog BWP-a 1 kao ekonomičnog rješenja, kotačnog Rosomaka 8×8 sve do najlakše inačice na vozilu Žubr-P pogona 4×4. Stanovita ekonomska prednost Brimstonea u odnosu na američkog rođaka Hellfire jest u tome što se pojedini dijelovi te rakete već proizvode u poljskoj tvrtki MESKO. Zanimljivo je i što MBDA ističe mogućnost uvezivanja lovca tenkova naoružanog Brimstoneom u domaći sustav upravljanja topničkom paljbom Topaz. To je za Poljsku iznimno privlačan podatak jer se kod POVRS sustava tako velikog dometa i posrednog gađanja djeluje slično kao kod topništva. Stoga će biti potrebno osigurati prednje motritelje, specijalizirane ili one “klasične” iz topništva, te se radi otkrivanja i označavanja ciljeva uvezati s drugim izvidničkim i obavještajnim sredstvima kao što su besposadne letjelice. Doduše, Spike NLOS što se toga tiče nešto je samostalniji jer zbog vođenja TV/IC kamerom operater sustava preko radioveze vidi isto što i raketa, međutim, opet je prethodno potrebno identificirati barem približnu lokaciju cilja. Jasno je da opremanje zadovoljavajućom količinom modernih protuoklopnih sredstava u kopnenoj vojsci koja ima 60 000 pripadnika nije ni jednostavan ni kratkotrajan izazov. On je još i veći s obzirom na to da je i krajem hladnog rata, kao dio Varšavskog pakta, poljska vojska zaostajala u kvaliteti protuoklopa. Za razliku od drugih članica, nije nabavila vođene raketne sustave druge generacije kao što su Metis, Fagot ili Konkurs, a u modernizaciju se nije ozbiljnije ulagalo ni nakon hladnog rata. Međutim, ako poljskom obrambenom proračunu koronakriza ne nanese preveliku štetu, više ambicioznih projekata opremanja i modernizacije te uključenost domaće industrije jamče da će protuoklop postati jedan od glavnih aduta kopnene vojske.  

Napad iz zraka

Iako zračna komponenta poljskog KoV-a ima 28 borbenih helikoptera Mi-24D i Mi-24W, oni su odavno izgubili mogućnost korištenja POVRS-a 9K114 Šturm zbog isteka resursa raketa. U postupku je odabir novog borbenog helikoptera pod programskim nazivom Kruk, ali on je još u ranoj fazi i s neizvjesnim rokom završetka. Stoga je, slično kao kod vozila BWP-1, odlučeno provesti ograničenu modernizaciju Mi-24 kako bi helikopteri dobili stanovitu uporabnu vrijednost dok ne dođu novi. I taj postupak pokrenut u siječnju 2019. još je u ranoj fazi. Koliko je poznato, izraelski Rafael već ima aranžmane s poljskom tvrtkom PCO S.A. vezano uz opremanje optičko-ciljničkim sustavima. To bi trebalo podrazumijevati opremanje raketama iz serije Spike, no ne treba isključiti ni druge opcije koje se nude u projektu Ottokar-Brzoza, tj. Brimstone i Hellfire.

Vedran Slaver