Zrínyi 2026 vrlo je ambiciozan program, a za europske pojmove njegova je provedba zasad nevjerojatno učinkovita i ide bez ikakvih vidljivih problema

Kao i većina članica NATO-a i Europske unije, Mađarska je u posthladnoratovskom razdoblju svoj obrambeni sustav prilagodila famoznoj “mirovnoj dividendi”. Taj izraz označava općeprihvaćeni trend brojčanog smanjivanja oružanih snaga te njihova prilagođavanja prije svega za udaljene sukobe niskog intenziteta, stabilizacijske te mirovne misije i slično. Ozbiljniji oružani sukob u Europi tad nije smatran mogućim, a bilo je i politički svrhovitije preusmjeriti državna financijska sredstva potrebna za obranu na popularnije investicije. “Romantičan” pogled na europsku sigurnost prekinut je 2014. godine ratom u Ukrajini. Uslijedila je američka inicijativa upućena europskim saveznicama da konkretnije pridonesu kolektivnoj obrani.

Mađarska je u tom kontekstu 2016. objavila desetogodišnji plan razvoja i modernizacije obrambenih snaga Zrínyi 2026. Projekt je nazvan po hrvatskom velikašu Nikoli Šubiću Zrinskom (1508. – 1566.), kojeg Mađari zovu Miklós Zrínyi. Puni službeni naziv glasi Razvojni program za obranu i oružane snage Zrinski 2026. (Zrínyi 2026 Honvédelmi és Haderőfejlesztési Programot), a trebao bi vratiti mnoge gotovo izgubljene “klasične” sposobnosti oružanih snaga i proširiti ih. Uključuje povećanje obrambenog proračuna do razine koju preporučuje NATO: dva posto bruto društvenog proizvoda. To bi se trebalo ostvariti do 2024. i predviđa ulaganje 3500 milijardi forinti, tj. više od 9,6 milijardi eura, i to uz redovite troškove.

Integrirani ustroj

Mađarske obrambene snage (Magyar Honvédség) nemaju posebna granska zapovjedništva. Sve su komponente integrirane pod jednim zapovjedništvom smještenim u Székesfehérváru kojim zapovijeda zapovjednik Mađarskih obrambenih snaga. Ta je dužnost uspostavljena preustrojem iz 2019., objedinjenjem uloga načelnika GS-a i zapovjednika združenih snaga. Trenutačni je zapovjednik general-pukovnik Romulusz Ruszin-Szendi.

Mađarske obrambene snage imale su 2020. godine oko 22 700 pripadnika djelatnog sastava, a cilj je taj broj do 2026. znatno povećati, na 37 650. Organizirana je i dragovoljna pričuva operativnih i teritorijalnih snaga, koja je 2018. dostigla broj od 8000, no cilj je i pričuvnu komponentu ozbiljno povećati na čak 20 tisuća pripadnika.

Brojčano je najveća kopnena komponenta, čiji se glavni operativni elementi sastoje od dvije pješačke brigade (5. i 25.), brigade specijalnih snaga, izvidničke pukovnije, inženjerijske pukovnije, PZO pukovnije te pukovnije veze i logističke pukovnije. Tu je još i niz postrojbi u potpori te postrojbi za obuku. S obzirom na planirano znatno povećanje djelatnog sastava, može se očekivati ustrojavanje novih postrojbi.

Glavnina opreme datira ili vuče podrijetlo iz vremena kad je Mađarska bila članica Varšavskog pakta. Primjerice, imaju tenkovsku bojnu opremljenu s tridesetak T-72, topničku bojnu s haubicama D-20 kalibra 152 mm, a pješaštvo je mehanizirano oklopnim borbenim vozilima na kotačima BTR-80 kojih je čak oko 550 nabavljeno 1990-ih. Od važnije suvremenije opreme nabavljene prije 2016. može se istaknuti sustav za blisku protuzračnu obranu Mistral paneuropske tvrtke MBDA te njemački kamioni MAN proizvedeni po licenciji u domaćoj tvrtki RÁBA.

Domaće puške

Uskoro će slika Mađarskih obrambenih snaga biti sasvim drugačija. Kroz Zrínyi je planirana, ugovorena, a dijelom i ostvarena zamjena praktički sve “istočne” opreme. Tako je 2018. ugovorena suradnja s tvrtkom iz savezničke zemlje Česká zbrojovka. Rezultat je novi proizvodni pogon streljačkog naoružanja u državnoj tvrtki HM Arzenál u gradu Kiskunfélegyházi. Radi se o jurišnim puškama Bren 2, lakim strojnicama Scorpion EVO 3 i pištoljima P-09. Umjesto sovjetskih protuoklopnih lansera RPG-7 nabavljene su bestrzajne puške, tj. prijenosni višenamjenski oružni sustavi Carl-Gustaf M4. Opskrbu minobacačima i pripadajućim streljivom Mađarska je riješila u listopadu 2019. kupnjom renomirane britansko-austrijske tvrtke Hirtenberger Defence Systems osnovane davne 1860. godine. Nadalje, bez obzira na licenciju za češke sustave, Mađarska želi osigurati potpunu samodostatnost u dizajnu i proizvodnji streljačkog oružja. Stoga je proteklog ljeta predstavljena serija prototipova domaće puške G224 koje je privatnim sredstvima razvila tvrtka Gestamen Kutatás Fejlesztés Zrt. Viđena je jurišna izvedenica G224AR, snajperska DMR, kao i laka puškostrojnica u dvije izvedbe: G224LMG V1 s redenikom te V2 s okvirom ili bubnjem. Prikazana je i nova domaća laka strojnica kalibra 9 x 19 mm G9SMG, ručni bacač granata 40 mm G40GL te pištolj G9HSP pa je spektar streljačkog naoružanja gotovo potpuno ispunjen.

Veliki posao za KMW

Kad su u pitanju oklopna vozila, Mađarska je dala povjerenje njemačkim tvrtkama. Niz ugovora pokrenut je u prosincu 2018., kad je s Krauss-Maffei Wegmannom (KMW) ugovorena nabava nova 44 tenka Leopard i to u najmodernijoj inačici 2A7+. Uključene su i 24 novoproizvedene samohodne haubice kalibra 155 mm PzH 2000, kakve već nekoliko godina koristi Hrvatska kopnena vojska. Nabava Leoparda uključuje i isporuku 12 rabljenih, ali remontiranih tenkova u inačici A4, koja je realizirana u srpnju 2020. Ti se sustavi koriste za pripremu i obuku dok 2023. ne dođu novi tenkovi. U paketu su i specijalistička vozila na bazi Leoparda 2, konkretno pet vozila za izvlačenje Wisent 2 i tri lansirna mosta Leguan te 13 teških kamiona labudica Rheinmetall HX i TGS. Nabave uključuju i logističku potporu, dijelove, obuku, simulatore i slično, a krajnji je rok realizacije 2025. godina. Vrijednost posla nije javno objavljena, no procjene se kreću između jedne do jedne i pol milijarde eura.

Ipak, najveći je posao u vezi s oklopnim vozilima tek uslijedio. Ministarstvo obrane Mađarske objavilo je u kolovozu 2020. da je za novo borbeno vozilo pješaštva odabralo Rheimetallov Lynx KF41 i time postalo njegov prvi potvrđeni korisnik. Ugovor je vrijedan više od dvije milijarde eura i uključuje 218 borbenih vozila pješaštva, devet vozila za izvlačenje Büffel na osnovi tenka Leopard 2 te pričuvne dijelove, simulatore i obuku. Za Mađarsku je jako bitno što ugovor podrazumijeva i domaću proizvodnju većine vozila. Naime, u prvoj fazi do 2023. godine Njemačka će isporučiti 46 vozila Lynx i sve Büffele, a u međuvremenu će biti pripremljena domaća proizvodnja preostala 172 BVP-a u pogonima u gradu Zalaegerszegu (hrv. Jegersek, u zapadnoj Mađarskoj), koji su u vlasništvu konzorcija Rheinmetall i mađarske države. Kamen temeljac za tvornicu položen je sredinom prosinca prošle godine. Mađarski Lynx KF41 naručen je u konfiguraciji s posadnom kupolom Lance 2.0 naoružanom topom kalibra 30 mm te dvostrukim lanserom POVRS-a Spike LR2. Potonji sustavi ugovoreni su ovog ljeta s izraelskim Rafaelom. Međutim, kako nisu javno objavljeni ni količina raketa ni vrijednost ugovora, teško je reći je li taj POVRS namijenjen i za opremanje drugih vozila, a u prijenosnoj inačici i za naoružanje pješaka.

Zaista najmodernija oprema

Najzanimljivija vijest vezana uz opremanje Lynxa ona je da će imati Rheinmetallov aktivni sustav obrane StrikeShield. Mađarska je također njegov prvi kupac. StrikeShield naknadno je ugovoren u svibnju 2021. u poslu vrijednom 140 milijuna eura i to u količini potrebnoj za opremanje 209 vozila. Za razliku od ostalih aktivnih obrambenih sustava, StrikeShield je distribuiran sustav. Sastoji se od niza oklopljenih panela koji uključuju senzore i kinetičko streljivo te se postavljaju na vozilo u stilu modularnog oklopa i ujedno pružaju i pasivnu zaštitu. Što se tiče mađarskih tenkova Leopard, zasad nije poznato hoće li i oni doći s aktivnim sustavom obrane. Međutim, bude li odgovor potvrdan, to će vjerojatno biti izraelski sustav Trophy, koji se upravo integrira na Leoparde 2A7 za njemački KoV.

U sklopu aranžmana s Rheinmetallom u Mađarskoj se pokreće i proizvodnja vozila MRAP (Mine-Resistant Ambush Protected) pogona 4×4 pod imenom Gidrán. Zapravo je riječ o vozilu Ejder Yalçın turskog podrijetla koje je dizajnirala tvrtka Nurol Makina. Izravno iz Turske kupljeno je prvih 50 vozila, a još oko 260 bit će proizvedeno u gradu Kaposváru u jugozapadnoj Mađarskoj. Bit će opremani naoružanjem i elektroničkom te komunikacijskom opremom iz Rheinmetalla i domaće tvrtke HT Division.

Brigada se popunjava

Prioritet u opremanju većinom navedenih sustava ima 25. pješačka brigada György Klapka u Tati, oko 70 km sjeverozapadno od Budimpešte, blizu granice sa Slovačkom. Ta postrojba zamišljena je kao glavna uzdanica za međunarodne angažmane mađarske vojske te će biti osnova za ostvarenje preuzetog Cilja sposobnosti za NATO-ove operativne teške (oklopne) brigade. Njezin sadašnji ustroj čini stožer sa stožernom satnijom, 1. i 2. pješačka bojna, 11. tenkovska, 101. topnička, 36. protuoklopna bojna, 57. bojna veze te logistička bojna. Tenkovska, protuoklopna i topnička bojna zasad se sastoje od samo po dvije satnije odnosno bitnice. One primarno služe obuci i zadržavanju sposobnosti do dolaska nove opreme u vidu tenkova Leopard 2A7 i haubica PzH 2000 kad će i narasti na puni sastav od po tri satnije odnosno bitnice. Nije poznato kako će biti opremljena protuoklopna bojna koja trenutačno ima 12 starih oklopnih vozila 9P148. To su zapravo sovjetska vozila na kotačima BRDM-2 (4×4) naoružana sovjetskim protuoklopnim vođenim raketnim sustavima 9M113 Konkurs.

Pješačke bojne imaju po tri manevarske satnije, zapovjednu i logističku satniju te minobacački vod i vod izravne vatrene potpore s protuoklopnim sredstvima i snajperskim puškama. Trenutačno su opremljene oklopnim vozilima na kotačima BTR-80 (8×8). No, kako će ona biti zamijenjena BVP-ima Lynx, dvije će bojne postati teško mehanizirano pješaštvo. Moguće je da će BTR-80 i kasnije još neko vrijeme ostati u uporabi, vjerojatno u specijalnim inačicama, npr. zapovjednoj, za vezu, minobacačkoj ili sanitetskoj. Naime, nije poznato namjerava li Mađarska za te zadaće u potpori nabaviti nova vozila ili će ih eventualno preuzeti MRAP-ovi Gidrán.

Budući da naručeni broj Lynxova i Gidrána znatno prelazi ustroj 25. brigade, može se očekivati da će i postrojbe 5. pješačke brigade barem dijelom biti opremljene tim vozilima, ali velika je vjerojatnost i ustrojavanja novih postrojbi. Na velikoj vojnoj vježbi Breakthrough 2021 provedenoj u rujnu glavninu snaga davale su specijalna brigada i 25. pješačka brigada. Tom prilikom testiran je novi ustroj bojni lakog pješaštva koji bi bio jedinstven za djelatne i pričuvne snage, što bi olakšalo integraciju i popunu. Prema tom konceptu, bojna lakog pješaštva sadrži tri pješačke satnije. Svaka satnija ima po četiri identična voda koji uključuju i elemente u potpori, točnije po dva laka minobacača 60 mm Expal M-08 Combi koji će vjerojatno u budućnosti biti dopunjeni “domaćim” Hirtenbergerima, dva protuoklopna Carl-Gustafa M4 te dva snajpera, vjerojatno domaća Szép M1 kalibra 7,62 mm.

Protuzračna obrana

Zračna domena Mađarskih obrambenih snaga također će biti jača zahvaljujući modernizaciji i nizu velikih ugovora. Za nadzor zračnog prostora odabrani su izraelski radari IAI ELTA ELM-2084. Jednake je sustave kupila i susjedna Slovačka, te Češka. Ti su moderni 3D radari s aktivnim elektroničkim skeniranjem (AESA) poznati kao dio izraelskih proturaketnih sustava Iron Dome i David’s Sling. Aranžman uključuje i neizbježni Rheinmetall, točnije njegovu podružnicu Rheinmetall Canada, koja u svojem portfelju ima te radare, a uključen je i transfer tehnologije Mađarskoj, konkretno proizvodnja radara u gradu Nyírteleku na sjeveroistoku zemlje. Detalji o cijeni i broju radara nisu javno objavljeni, a početak isporuke očekuje se iduće godine.

Kako bi zamijenila stare sovjetske sustave za protuzračnu obranu 2K12 KUB, Mađarska je pokrenula nabavu norveško-američkog sustava NASAMS (National/Norwegian Advanced Surface to Air Missile System). Ugovor u vrijednosti od 410 milijuna eura potpisan je u studenom 2020. s Kongsbergom i Raytheonom. Konfiguracija sustava koji se nabavlja nije poznata, tj. još se ne zna uključuje li uobičajeni radar AN/MPQ-64F1 Sentinel ili će biti uvezani spomenuti novi ELTA radari. Prije toga, u svibnju 2020., američki je State Department odobrio Mađarskoj prodaju raketa za NASAMS. Radi se o 60 raketa AIM-120 C-7/C-8 AMRAAM ­ER, dvjema pričuvnim sekcijama za vođenje te ostaloj pripadajućoj opremi. Procijenjeni je iznos isporuke 230 milijuna dolara. AMRAAM ­ER najnovija je PZO inačica projektila koji inače djeluje u prostoru zrak-zrak. Ima povećan domet po udaljenosti za 50 % i po visini za 70 %, tj. iznosi 40 – 50 km po udaljenosti i oko 35 km po visini. Treba napomenuti da NASAMS može koristiti i “klasične” inačice AMRAAM-a koje mađarsko zrakoplovstvo već ima na višenamjenskim borbenim avionima JAS 39 Gripen. Dio priče vjerojatno je i nabava 180 komada AIM-120 C-7 AMRAAM koja je odobrena 2019. i procijenjena na otprilike 500 milijuna dolara.

Vertikalni manevar

Helikopterske snage mađarskog zrakoplovstva bile su do pokretanja plana modernizacije razmjerno malobrojne, s nešto višenamjenskih/transportnih helikoptera Mi-8T i Mi-17 te borbenih Mi-24 kojima su istjecali resursi. Zadnji od četiri preostala Mi-8T povučen je iz operativne uporabe u ožujku ove godine, a pet Mi-17 remontirano je 2017. u Rusiji i služit će još do 2024./2025., kad će biti zamijenjeni. Jurišni helikopteri Mi-24 u inačicama V i P remontirani su u Rusiji 2018., nakon što su prije toga pet godina bili prizemljeni. Ugovor o remontu obuhvaćao je 12 letjelica, po šest u obje inačice ili prema nekim izvorima osam plus četiri. Međutim, proveden je na kraju na samo osam helikoptera – šest Mi-24P i dva Mi-24V. Njihovi će resursi ponovno isteći sredinom desetljeća, kao i kod Mi-17, ali nije poznato je li planirana nabava nekih novih jurišnih helikoptera. Ulogu zračne vatrene potpore dijelom preuzimaju višenamjenski laki helikopteri Airbus H145M, čija je kupnja ugovorena 2018. godine. Prvi od čak 20 naručenih paneuropska tvrtka Airbus predala je mađarskom zrakoplovstvu već u rujnu 2019. godine. Mađarski H145M imaju najvišu razinu borbenog paketa HForce, što uključuje ciljničke senzore, monokularni ciljnički sustav na kacigi te mogućnost nošenja različitog vođenog i nevođenog naoružanja. Osim zadaća borbene potpore, helikopteri se zahvaljujući modularnoj izvedbi kabine mogu koristiti i za prijevoz vojnika, potragu i spašavanje, medicinski prijevoz i slično. Novi srednji transportni helikopter koji dolazi umjesto Mi-8 i Mi-17 je Airbus H225M. Naručen je kad i H145M te će također imati borbene mogućnosti koje pruža sustav HForce. Radi se o 16 helikoptera od kojih će šest biti namijenjeno i opremljeno u skladu sa specijalnim operacijama. Isporuka prvih očekuje se 2025. godine.

Novosti s fiksnim krilima

Zrínyi 2026 ima i dio posvećen letjelicama s fiksnim krilima. Modernizacija VIP/transportne flote počela je s dva Airbusa A319 i dva Dassault Falcona 7X. U listopadu 2020., četiri mjeseca nakon povlačenja iz uporabe jedinih dvaju mađarskih “punokrvnih” vojnih transportera AN-26, objavljena je zanimljiva odluka o nabavi dvaju brazilskih Embraera KC-390. Postala je predmet mnogih analiza jer se radi o novom tipu transportnog aviona koji je dosad naručio samo Brazil i Portugal. KC-390 srednji je dvomotorni mlazni transportni avion nosivosti tereta do 26 tona ili do 80 vojnika i doleta gotovo 6000 km. Kako ih Mađarska namjerava koristiti za širok spektar zadaća, bit će opremljeni modulom za intenzivnu medicinsku skrb, a posebno je zanimljivo što imaju i opremu za dopunu goriva u zraku. Iako sama Mađarska nema velike i česte potrebe za takvim razmjerno velikim transportnim zrakoplovima, transportni, a pogotovo tankerski kapaciteti deficitarni su unutar NATO-a pa će te letjelice vjerojatno ipak biti dobro iskorištene. Isporuka slijedi 2023. i 2024. godine. Što se tiče potrebe za novim pilotima, Mađarska je rješava kroz temeljnu obuku kod kuće na dva aviona ZLIN 143 i šest ZLIN 242 L koji su prošle godine zamijenili stare avione Jak-52. Za obuku helikopterskih posada služe dvije letjelice Eurocopter AS350 Écureuil. Još od 2002. godine viša razina obuke provodi se slanjem pilota u Kanadu, tj. u središte NFTC (NATO Flying Training in Canada). Međutim, s obzirom na to da je, koliko je javno poznato, Mađarska pokazala interes za naprednije trenažere L-39NG i EMB314 Super Tucano, očito namjerava osigurati samodostatnost u obuci pilota. Slučajno ili ne, 2020. godine mađarski privatni kapital ušao je u suvlasništvo češke tvrtke AERO Vodochody AEROSPACE, proizvođača L39. Pojavljuju se i informacije vezane uz nadzvučnu borbenu komponentu. Važeći ugovor o leasingu za 14 aviona JAS 39C/D Gripen istječe 2026. te bi s obzirom na rokove uobičajene kod odabira, pregovora i isporuka novih zrakoplova u idućih godinu do dvije bilo optimalno donijeti odluku o njihovoj zamjeni ili produljenju ugovora. Donese li se odluka u prilog novom avionu, to će biti financijski najveći pojedinačni izdatak za obranu Mađarske u njezinoj novijoj povijesti. Druga stvar koja se još može očekivati nabava je besposadnih letjelica. Prema izjavi Gáspára Marótha, povjerenika vlade za razvoj obrane, tj. provedbu Zrínyija 2026, radi se u smjeru uspostave proizvodnje u Mađarskoj te da se s tim u vezi, među ostalim, razgovara s turskim tvrtkama čiji su se proizvodi pokazali učinkovitim u nedavnom sukobu u Nagorno-Karabahu.

Posebnost programa Zrínyi 2026 ogleda se u njegovu opsegu, ali i za europske pojmove nevjerojatno učinkovitoj provedbi koja, barem zasad, ide bez ikakvih vidljivih problema. Razlog vjerojatno leži u tome što je mađarsko političko vodstvo programu pridalo iznimnu važnost pa financiranje nije upitno čak ni u uvjetima svjetske zdravstveno-gospodarske krize. Poseban faktor koji pridonosi brzini procesa način je provedbe nabave. Naime, glavnina nove opreme nabavlja se kroz izravne pregovore s unaprijed odabranim proizvođačima, a investicije u obrambenu industriju su državne.

---

Stiže Nobel

U listopadu prošle godine najavljeno je i zajedničko ulaganje Mađarske te njemačke tvrtke Dynamit Nobel Defence u novi proizvodni pogon smješten u krugu tvrtke HM Arzenál u gradu Kiskunfélegyházi. Namjera je da se proizvodnja u novom pogonu u prvom koraku orijentira na eksplozivno-reaktivni oklop, a kasnije i na proizvodnju komponenti ručnih protuoklopnih bacača iz RGW serije. Konačni je cilj da se kroz pet godina potpuno usvoji njihova proizvodnja.

---

Tekst: Vedran SLAVER