Povratak lakog tenka

Američka kopnena vojska u potrazi je za oklopnim vozilom koje treba dati veću vatrenu moć lakim pješačkim snagama kad im se ne može osigurati potpora glavnih borbenih tenkova. Izbor će biti sveden na jednog od (zasad) tri potvrđena kandidata i teći će po ubrzanom postupku…

Laki tenkovi M551 Sheridan na vježbi u nacionalnom obučnom središtu američke vojske ”Fort Irwin“ 1986. godine. Nakon hladnog rata takva su vozila izgubila na značaju i povučena su iz uporabe 1996. (Foto: US Army)

Mobile Protected Firepower (MPF), u slobodnom prijevodu oklopno vozilo za vatrenu podršku, novo je borbeno vozilo koje treba bitno ojačati pješačke brigade američke kopnene vojske. Prema službenim objavama, to će vozilo biti sastavni dio strukture i sredstava pješačkih brigada (Infantry Brigade Combat Team – IBCT) kako bi se osigurala zaštićena, dugodometna, kibernetički otporna, precizna, izravna vatra kod operacija ranog/prisilnog raspoređivanja snaga na bojištu. Jednostavnije rečeno, vozilo treba dati veću vatrenu moć lakim pješačkim snagama u slučajevima kad zbog konfiguracije terena, udaljenosti od baze ili nemogućnosti transporta nije moguće pridodati im klasične oklopne snage. Dakle, vozilo treba biti pandan kotačnom Strykeru M1128 MBS (Mobile Gun System) naoružanom topom od 105 mm u Stryker brigadama (Stryker Brigade Combat Team – SBCT). MPF će djelovati unutar IBCT-a u suradnji s dvama vozilima koja će proizići iz još dva projekta koji su u realizaciji. Prvo je Ground Mobility Vehicle (GMV) za primarno zračno-desantno transportno vozilo pješaštva, a drugo izvidničko vozilo Light Reconnaissance Vehicle (LRV). Ukupno je planirano 504 MPF-a, kako bi popunili po jednu satniju s 14 MPF-a po brigadi.
Klasika u doktrinama
MPF se uvjetno može nazvati lakim tenkom te je svojevrsni slijednik M551 Sheridana koji su povučeni tijekom 1990-ih godina. Hladnoratovska uloga Sheridana bila je slična. Trebali su lakim snagama osiguravati, barem privremeno, sposobnost borbe s težim neprijateljskim snagama. No, to se nije odnosilo na protivnike s prve crte, nego na one koji su bili opremljeni npr. starijim generacijama oklopnih vozila kao što su T-55/62 ili BMP-1/2. Od Sheridana i njihovih korisnika tražilo se brzo rješavanje otpornih točaka neprijatelja, bunkera i drugih utvrđenih objekata, kako bi se osigurala sloboda manevriranja pješaštvu. Sheridan nije bio pretjerano popularan, primarno zbog neobičnog naoružanja u vidu niskotlačnog topa 152 mm. On je primarno ispaljivao vođene rakete MGM-51 Shillelagh koje se nisu pokazale previše pouzdanima i cijeli koncept raketnog topa proglašen je promašenim. Laki tenk M8, Sheridanov nasljednik, već je bio u razvoju i pred financiranjem kad je 1997. godine odlučeno otkazati ga zbog proračunskih ograničenja. Međutim, nova globalna sigurnosna situacija i doktrine koje je prate Amerikancima ponovno aktualiziraju mogućnost vođenja rata s protivnikom sličnih kapaciteta, tj. klasičnom vojskom. Stoga i laki tenk/oklopno vozilo za izravnu vatrenu potporu postaje ponovno zanimljiv jer više nije moguće računati na zračnu premoć pa onda i pouzdanu potporu iz zraka. Štoviše, MPF sada postaje prioritet američke vojske i počela je nabava takozvanog rješenja s police (off the shelf) kako bi se ubrzao postupak.
Ništa na polici
Što se tiče osnovnih zahtjeva koji se stavljaju pred MPF, prvi se odnose na zračni prijevoz. Trebaju se transportirati avionom C-17 Globemaster, a poželjno i manjim C-130 Hercules. Masa im je zato ograničena na najviše 32 tone, a iz C-17 trebat će se spremni za borbu izbacivati padobranima. Osnovno naoružanje podrazumijeva top 105 ili 120 mm učinkovit protiv oklopnih vozila. Top mora biti stabiliziran radi gađanja iz pokreta, a ciljnički sustav mora osigurati djelovanje u svim vremenskim uvjetima i noću. MPF mora imati i dobru mogućnost svladavanja težeg terena, prije svega ruševina, izgorjelih automobila i sličnih urbanih prepreka što znači da mora imati gusjenice. Nadalje, vozilo unutar IBCT-a mora moći djelovati 24 sata bez nadopune gorivom. Konačno, oklopna zaštita mora biti dostatna da štiti od vatre streljačkog naoružanja i krhotina granata. Traži se i mogućnost dodatnog oklopa uključujući i podtrupne ploče za zaštitu od mina i improviziranih naprava. Ipak, očigledno je da na tržištu ne postoje spremna, razvijena vozila koja bi zadovoljila sve te kriterije. Ipak je potrebno provesti razvoj platforme, ako ne već od nule, onda značajnu prilagodbu postojećih vozila koristeći modernu tehnologiju. Zato je projekt, nakon konzultacija s industrijskim subjektima, pretvoren u razvojni s ubrzanim postupkom uvođenja u uporabu.

BAE Systems je 2015. prvi put predstavio svoju ponudu prototipa Mobile Protected Firepower koji se bazira na vozilu M8 Buford Armored Gun System (na fotografiji), čiji je program otkazan 1997. (Foto: Wikimedia Commons)

Zrela rješenja
Zahtjev za ponude za MPF objavljen je u studenom 2017., a ožujak 2018. bio je rok za dostavu prijedloga. Krajnji rok za dostavu uzoraka vozila je travanj ove godine. KoV SAD-a na dostavljenim primjercima očekuje zrela tehnološka rješenja i u tome se očituje brzina cijelog postupka. Nakon testiranja prototipova, dva će natjecatelja ući u EMD (engl. Engineering and Manufacturing Development – inženjerski i proizvodni razvoj) fazu. Odluka o dvama kandidatima planirana je za prvi kvartal fiskalne 2019. godine. Svaki ugovaratelj potom mora isporučiti 12 pretproizvodnih vozila koja će se opet opsežno testirati, da bi napokon pala odluka o pobjedniku, potpisniku ugovora za proizvodnju koja treba početi 2022. godine. Plan je te godine proizvesti prvih 26, 2023. 28 vozila, a od 2024. do 2032. po 50 primjeraka godišnje. Prva postrojba trebala bi biti opremljena MPF-om u 2025. godini. Poseban kriterij kod dodjele ugovora bit će vezan za cijenu. Naime, ona neće smjeti biti veća od 6,4 milijuna dolara (u dolarima iz 2018.) po vozilu. Tu nisu uračunati eventualna dodatna oprema i dodatni oklop koji nije integralni dio vozila te streljivo. Prema podacima u zahtjevu za ponude, SAD namjerava na MPF projekt uložiti 176 milijuna dolara u fiskalnoj 2019. godini, 311 milijuna u 2020., 360 milijuna u 2021. i 376 milijuna dolara u fiskalnoj 2022. godini.
Tri ponude
Poznata su tri takmaca za MPF: BAE Systems, General Dynamics Land Systems (GDLS) i Science Applications International Corp. (SAIC). BAE Systems ide s moderniziranom inačicom već spomenutog lakog tenka M8 Buford Armored Gun System (AGS). Demonstrator je već prikazan 2015. i 2016. godine na sajmu AUSA. Glavni adut BAE-a, kako smatraju u tvrtki, jest to što je M8 upravo razvijen za traženu namjenu, tj. ne radi se o modifikaciji nekog borbenog vozila originalno druge namjene. M8 je masom unutar propisanog ograničenja, tri stanu u C-17 a, ako je potrebno i četvrti. Originalni M8 AGS bio je konstruiran sa stupnjevanom, modularnom oklopnom zaštitom. Tako je u osnovnoj razini bez dodatnog oklopa, oslanjajući se na svoju aluminijsku konstrukciju, zaštita bila dostatna za obranu od krhotina granata. Pri tome M8 je imao masu od 19,5 tona pri kojoj se mogao izbaciti padobranima iz zrakoplova. S razinom zaštite 2 od pancirnog streljačkog streljiva i streljiva lakih topova M8 je imao malo iznad 23 tone. Na kraju, s razinom 3 koja je štitila od streljiva topova kalibra do 30 mm masa je bila oko 25,5 tona. Dodatni oklop za razine zaštite 2 i 3 bio je izrađen od titanija kako bi se uštedilo na težini, međutim on dolazi s većom cijenom nego u slučajevima upotrebe tradicionalnijih materijala.

Laki tenk treba biti pandan kotačnom Strykeru M1128 MBS (Mobile Gun System) naoružanom topom od 105 mm (Foto: US Army)

Najveća nepoznanica
M8 AGS je klasične tenkovske konstrukcije s upravljačko-vozačkim dijelom naprijed, kupolom u sredini i pogonom u zadnjem dijelu vozila. Imao je tri člana posade, a taj je broj omogućavao automatski sustav punjenja topa. Osnovno je naoružanje bio top smanjenog trzaja kalibra 105 mm Rheinmetall XM35. Automatski punjač imao je pristup 21 granati dok je još devet pričuvnih granata bilo smješteno pokraj vozača. Sekundarno naoružanje bila je spregnuta strojnica od 7,62 mm te teška strojnica M2 od 12,7 mm na krovu kupole. Digitalni ciljnički sustav temeljio se na onom primijenjenom na tenku M1A2 Abrams. Pogon se sastojao od V6 dizelska motora Detroit Diesel 6V-921A od 550 KS i hidromehaničke transmisije General Electric HMPT-500-3EC. U odnosu na originalni M8 BAE, koliko se zna, planira uvesti novu infracrvenu optiku, novu elektroniku u kupoli te modernizirani pogon.
Najveća je nepoznanica dizajn koji će ponuditi General Dynamics. Pretpostavlja se da će sličiti borbenom vozilu-demonstratoru tehnologije Griffin predstavljenom na AUSA 2016. Ono je kombiniralo top kalibra 120 mm i podvozje iz ASCOD /Ajax borbenih vozila pješaštva. Kupola je svojevrsna inačica kupole tenka Abrams SEPV2 uključujući isti sustav upravljanja vatrom i ostalom elektronikom, ali s mnogo tanjim oklopom. Top ugrađen u Griffina svojedobno je razvijen za neostvareni projekt Future Combat System i upola je manje mase od standardnog 2-tonskog topa u Abramsu.
Belgijsko-singapurska kombinacija
Na kraju tu je i jedna, u osnovi, neamerička ponuda. Naime SAIC svoje viđenje MPF-a bazira na kombinaciji tijela iz Singapura, tj. iz tvrtke ST Kinetics i belgijske kupole tvrtke CMI Defence. Naravno, u slučaju odabira sve bi se proizvodilo u SAD-u. Podvozje zapravo dolazi iz novog singapurskog borbenog vozila pješaštva naziva Next Generation Armored Fighting Vehicle (NGAFV) koji je pred serijskom proizvodnjom. NGAFV u BVP izvedbi ima masu od 29 tona. Naoružan je daljinski upravljanom kupolom s topom Orbital ATK Mk44 Bushmaster kalibra 30 mm i spregnutom strojnicom 7,62 mm. Detalji oko elektronike i ciljničkih sustava nisu poznati, međutim izvjesno je da je u tom pogledu vozilo opremljeno po zadnjem standardu. Posadu čine tri stalna člana i osam vojnika iskrcajnog dijela. Dužina BVP-a je 6,9 m, širina 3,28 m i visina 3,2 m. Pogon čini motor MTU 8V 199 TE20 od 710 KS s Kinetics Drive Solution (KDS) HMX3000 transmisijom što daje odnos snaga – masa od 24.5 KS/t. Najveća brzina iznosi 70 km/h, a operativni domet 500 km. Prelazi okomite prepreke do visine 0,6 m, jarke širine do 2,1 m te svladava uspon do 60 %.
CMI Defence je renomirani proizvođač kupola borbenih vozila, a za MPF je odabrana kupola iz njihove nove serije modularnih rješenja Cockerill 3000, odnosno u ovom slučaju konkretno model Cockerill 3105 s topom kalibra 105 mm. Te kupole su modularne, otvorene arhitekture te se stoga na identičnoj zajedničkoj osnovi mogu konfigurirati za različita oruđa od 25 mm, 30 mm, 35/40 mm, 50 mm, 90 mm do 105 mm. Prema službenim materijalima, kupole te serije nude punu stabilizaciju oruđa, računalni sustav upravljanja vatrom te termalne i dnevne optičke ciljničke uređaje. Oklopna razina zaštite kupole može dosegnuti do STANAG razine 5, vjerojatno dodavanjem oklopnih ploča ili modula na osnovnu konstrukciju. U slučaju topa 105 mm, iz brošure je vidljivo da je predviđen automatski punjač te posada kupole od dvaju članova. Masa kombinacije NGAFV-a i kupole Cockerill iznosi 32,5 tone. Prema navodima iz SAIC-a prototip ovog vozila već je testiran u Nevadi.

Novo oklopno vozilo američke vojske morat će biti sposobno za prijevoz transportnim avionom C-17 Globemaster III, pa čak i C-130 Herculesom (Foto: USAF)

Čije su šanse najveće?
Za kraj možemo sumirati adute svake ponude. M8 je već jednom odabran za istu zadaću i vjerojatno je manje mase od konkurencije. SAIC također ima prilično spreman proizvod, iako je uvijek upitno kakvu će ulogu u odabiru imati njegovo neameričko podrijetlo. GDLS nudi, na prvi pogled, najmanje zreo proizvod. Prednost GDLS-ova Griffona u velikoj je kompatibilnosti sustava kupole s Abramsom te u najjačem naoružanju. Međutim, kako MPF nije namijenjen protutenkovskoj borbi, top od 120 mm može značiti veće konstrukcijske i operativne kompromise zbog veće mase i snage topa. Također, granate od 120 mm zauzimaju više prostora od onih 105 mm što može značiti i manju zalihu streljiva u vozilu, a to je vrlo bitan faktor kod desantnih, često logistički izoliranih postrojbi.

Vedran SLAVER