Povratak staroj slavi

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva objavila je u rujnu 2017. s jednogodišnjim zakašnjenjem dokument koji bi trebao pridonijeti jačanju flote kraljevske mornarice, ali i revitalizaciji nekad najuglednije vojne brodogradnje na svijetu. U dva dijela donosimo pregled najvažnijih stavki britanskog plana, kao i podataka te zaključaka navedenih u javno objavljenim službenim analizama

Porinuće jednog od razarača Type 45, zasad najmodernije klase ratnih brodova u floti britanske mornarice (Foto: UK Ministry of Defence)

U britanskom Strateškom pregledu obrane i sigurnosti za 2015. (Strategic Defence and Security Review 2015 – SDSR 2015), zasad najnovijem dokumentu te vrste, naveden je niz ključnih odluka i zadaća koje britanska mornarica treba izvršiti u budućnosti. Među ostalim, dokumentom je bilo potvrđeno da će Vlada nabaviti za ratnu mornaricu osam novih fregata Type 26 (Global Combat Ship), dodatna dva odobalna ophodna broda klase River te klasu lakih fregata opće namjene danas nazvanu Type 31e. No, iza tih nabava stoji i britanska potreba za revitalizacijom vlastite brodogradnje i pomorske industrije. Vlada je tako u ožujku 2016. angažirala Sir Johna Parkera, industrijalca i stručnjaka za poslovanje velikih tvrtki. Od njega je tražila da neovisno, na čelu vlastitog tima, vodi pripremu za izradu Nacionalne brodograđevne strategije. Vlada je zaključke iz Parkerova izvještaja objavila u studenom 2016. i isključivo su njegovo djelo. Strategija je donesena u rujnu 2017., a u okviru nje prihvaćeni su svi Parkerovi zaključci.
Svrha Strategije je temeljita procjena te preispitivanje načina poslovanja brodograđevnih tvrtki u Velikoj Britaniji, s ciljem da vojna brodogradnja postigne dugoročnu održivost. Dio fokusa stavljen je na analizu specifičnih rokova i troškova isporuke novih ratnih plovila, utvrđivanju stanja i zdravlja brodogradilišta i opskrbnog lanca, kao i otkrivanju svih ometajućih čimbenika u stvaranju učinkovitijeg brodograđevnog procesa, od osmišljavanja koncepta novog broda do njegove isporuke. Brodograđevna strategija oslanja se na industrijsku strategiju Vlade i ističe želju za transformacijom sustava nabave vojnih brodova, povećanjem konkurentnosti vojnomornaričke industrije, povećanjem broja plovila te dizajniranjem britanskog ratnog broda s jasnom izvoznom ambicijom. Provedba Strategije treba potaknuti inovacije, vještine te povećati broj radnih mjesta i produktivnost u industriji. Britanci ističu i težnju gradnji vojnih plovila na domaćim navozima zbog nacionalne sigurnosti.

Agresivan terminski plan
Vlada je istaknula predanost izgradnji ratnih brodova za svoju mornaricu u Velikoj Britaniji, ali dizajn i gradnja bit će otvoreni za konkurentni natječaj. Britanskom ponosu sigurno nije godila nabava novih tankera klase Tide u Južnoj Koreji, s obzirom na to da se na natječaj nije javila niti jedna domaća tvrtka. Želi se potaknuti modernizaciju brodogradilišta širom Velike Britanije njihovim uključivanjem u sve procese. Dosadašnja praksa praktički je nekonkurentna jer je BAE Systems imao monopolističke ugovore s Vladom. Želja za izvozom vidljiva je već u nazivu planirane klase lakih fregata Type 31e (više o klasi u tekstu Type 31 – fregate opće namjene, HV 515). Slovo “e” označuje export, odnosno izvoz, i pokazuje smjer na koji je ukazao i Parker, dakle okončanje loših izvoznih rezultata. Činjenica je da Velika Britanija od 1970-ih nije izvezla novo ratno plovilo. Strategija je također donijela tridesetogodišnji Master plan nabave vojnih plovila, koji definira kad se trebaju donijeti odluke o nabavi. Jedna od najvažnijih stvari u Strategiji jest uspostava potpuno nove strukture upravljanja i rukovođenja sektorom vojne brodogradnje.

Prekoračenje rokova i troškova

Fotografija snimljena u veljači 2018. s mosta flotnog tankera HMaS “Tidespring” tijekom nevremena blizu Plymoutha. Za gradnju klase Tide nije se prijavila niti jedna britanska tvrtka ili konzorcij pa je posao povjeren južnokorejskoj tvrtki (Foto: UK Ministry of Defence)

Nakon Parkerove analize svih dostupnih podataka, primarno terminskih okvira, zaključeno je da u odnosu na druge kompleksne industrije nabava vojnih plovila, od razvoja koncepta do dostave broda, traje predugo. Na nabavu također utječu nedostatak kontinuiteta i tempa u rokovima gradnje i neosiguran kapitalni proračun za troškove gradnje (podložan je godišnjim promjenama). Problem je bio i nedostatak sustava upravljanja koji obuhvaća dizajn i proračunske specifikacije te vrijeme potrebno za ugovaranje, kao i nejasna ili neusklađena odgovornost te vlasništvo nad projektom između dionika cjelokupnog procesa gradnje plovila.
Navedeni problemi dovode do znatnog rasta broja specifikacija, veličine, kao i krajnjeg troška brodova, a pojavljuje se i rizik od tehničke zastarjelosti opreme i sustava prije završetka ugovora. Studija Ministarstva obrane procijenila je da kašnjenje od 1 % u vremenu projekta može rezultirati povećanjem ukupnog troška programa od 0,38 %, što se u konačnici odražava i na nabavu opreme te projekte u potpori.
Parker je rekao da sve to dovodi do začaranog kruga plovila, kojih ima manje nego što je predviđeno, skuplja su, narudžba novih vremenski kasni i ulaze u operativnu uporabu nekoliko godina nakon što je planirano. To znači da stariji brodovi ostaju u uporabi dulje od planiranog vijeka, rastu im troškovi popravaka, preinaka i održavanja, a smanjuju se i mogućnosti njihove prodaje inozemnim mornaricama. Takvoj je situaciji pridonio velik broj dionika, navodi stručnjak, ali na koncu će svi imati ulogu u njezinu rješavanju.

Povezujuća skupina
Novu britansku strukturu upravljanja sektorom vojne brodogradnje vodit će skupina koja će povezivati sve uključene sektore Vlade UK (Cross Government Sponsor Group – CGSP), a kojom predsjeda zamjenik načelnika GS-a oružanih snaga. Skupina je nositelj Nacionalne brodograđevne strategije koju po potrebi osvježava. Usto, odobrava Master plan nabave plovila koji će se ažurirati sa svakim strateškim pregledom obrane. CGSP-u će biti podređen Odbor korisnika (Client Board), kojim predsjeda zapovjednik ratne mornarice (First Sea Lord). Odbor će u procesu nabave brodova nadzirati rad projektnih timova i osiguravati da cijena konačne dostave plovila bude usklađena sa zadanim proračunom. Projektni timovi uključivat će stručnjake iz područja civilne, komercijalne brodogradnje, tzv. prijatelje korisnika (Client Friend), koji će izravno izvještavati Odbor korisnika o napretku projekta.
Odbor korisnika imat će i potporu Tima za programsku strategiju (Programme Strategy Team), koji će djelovati kao upravitelj portfelja, imajući pritom cjelovit uvid u stanje brodograđevne industrije (industrijske kapacitete, brodogradilišta i opskrbni lanac). Strategijom se nastoji izbjeći ponavljanje pogrešaka iz prošlosti, tražit će se zamrzavanje taktičko-tehničkih zahtjeva u pravom terminskom okviru kako bi se izbjegle skupe modifikacije, dodaci i druge promjene koje su nekad de facto dovodile do sakaćenja velikih projekata. Preporuka je da svi uključeni u projekt djeluju kompromisno, npr., da se gdje je god moguće primjenjuju komercijalni brodograđevni standardi, a vojni samo kad je nužno.

Financiranje, ugovaranje, gradnja

Transport jednog od blokova od kojih je konstruiran nosač zrakoplova HMS “Queen Elizabeth”. Takav način brodogradnje namjerava se primijeniti i na fregatama Type 31e (Foto: Aircraft Carrier Alliance)

Strategija navodi da Ministarstvo obrane namjerava, vezano uz financiranje, utvrditi programski proračun po donošenju glavne odluke o investiciji (Main Investment Decision). No, utvrđivanju će prethoditi stroga kontrola svih potrebnih aspekata kako bi se čvrsto postavili projektni zahtjevi i smanjili troškovi, nakon čega bi se uspostavili snažni financijski procesi te procesi upravljanja zahtjevima. Financiranje će se pratiti kroz proces vrednovanja u okviru portfelja velikih projekata Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, kao i Strateškim pregledom obrane koji se izdaje svakih pet godina.
Buduće fregate Type 26 ugovorene su izravnom pogodbom s BAE Systemsom. Strategija zahtijeva da se takva praksa kod pravih ratnih brodova (razarači, fregate, nosači…) promijeni u korist javnih natječaja, koji se raspisuju isključivo za tvrtke na području Ujedinjenog Kraljevstva. Suradnja s inozemnim brodogradilištima i stručnjacima nije isključena, ali jedino plod kapom britanskih tvrtki. Vojna plovila druge vrste (npr. brodovi za potporu, za protuminska djelovanja), bit će podložna otvorenom natječaju, a inzistirat će se na integraciji sigurnosno osjetljive, specifično britanske opreme i sustava na lokacijama u Ujedinjenom Kraljevstvu. Natječajima mogu pristupiti pojedinačna brodogradilišta ili zajednica ponuditelja, pa i u suradnji s inozemnim brodogradilištem. Bez obzira na spominjanje inozemnih suradnika, jasno je da je primarni cilj Strategije gradnja ratnih brodova u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Virtualni model
John Parker preporučio je, a Vlada u Strategiji prihvatila prijedlog uspostave tzv. virtualnog modela brodogradnje. Najkraće rečeno, riječ je o konceptu koji predviđa raspodjelu gradnje jednog broda u više brodogradilišta, ali onih koja su troškovno konkurentna i sposobna izgraditi potpuno opremljene blokove odnosno module. Klasa brodova mogla bi se tako izgraditi praktički paralelno, dobilo bi se na brzini same gradnje, ali pitanje je bi li rezultiralo većim troškovima. Nabava Type 31e bit će svojevrstan pokusni kunić za virtualni model, ali njezin uspjeh neće isključiti klasični model gradnje u jednom brodogradilištu. Virtualni model može se provesti u inačici s jednim vodećim / ugovornim brodogradilištem ili sa zajednicom ponuditelja. Ugovori bi trebali biti fiksni, eliminirati mogućnost rasta troškova i poticati točne isporuke, omogućujući pritom tvrtkama razumnu dobit. U Strategiji je naglašeno i da bi se britanska brodograđevna industrija, primjenjujući virtualni pristup, trebala ravnopravno natjecati s međunarodnim konkurentima za dostavu novih brodova Kraljevskoj pomoćnoj floti (Royal Fleet Auxiliary – RFA), počevši od programa Fleet Solid Support, kojim joj Vlada želi osigurati brodove za prijevoz čvrstih tereta.

Sveobuhvatan dokument

Gradnja fregate Type 23. Prva je ušla u operativnu uporabu 1990., a zadnja 2002. godine. Tri su prodane Čileu, ali kao rabljeni brodovi (Foto: UK Ministry of Defence)

Zanimljiva je preporuka o zajedničkom ulaganju industrije i Vlade u specijalizirano virtualno Središte za inovacije u kojem bi dionici razmatrali postojeće vojnobrodograđevne standarde i uveli nove. Zajedno bi tražili načine postizanja veće produktivnosti i smanjenja troškova gradnje poboljšanjem oblikovnih rješenja i dizajna plovila, primjenom novih materijala (uključujući kompozite) te novih brodograđevnih metoda i procesa sklapanja blokova i modula. Vlada će podržavati brodogradilišta i u izradi planova postizanja globalne konkurentnosti, koji bi trebali implementirati sve navedene novosti i poboljšanja u svrhu boljeg pozicioniranja na svjetskom tržištu. Preporučuje se što veća usklađenost i povezanost dizajniranja vojnih brodova sa sektorom koji razvija borbene i druge brodske sustave s ciljem bolje ukupne tržišne prepoznatljivosti, dakle, za nuđenje kompletnog paketa broda i sustava. Za razliku od brodova, izvozni rezultati britanskih brodskih oružnih, senzorskih i drugih sustava vrlo su dobri.
Strategija je sveobuhvatan dokument koji osim segmenata obrane i brodogradnje razmatra opću društveno-ekonomsku korist. Vlada želi trajan angažman s industrijom i suradnju sa sindikatima, stvaranje i održavanje visokokvalificiranih radnih mjesta, moderne metode i procese školovanja, izobrazbe i obuke te širenje općeg tehničkog i poslijediplomskog osposobljavanja. Misli se i na pomlađivanje relativno starije radne snage u britanskim brodogradilištima. Ministarstvo obrane trebalo bi u zahtjevima za mornaricu prepoznati društveno-ekonomsku korist od dodjele posla domaćim brodogradilištima ili dobavljačima premda to ne znači kupujmo britansko pod svaku cijenu. Porezni obveznik treba dobiti najbolji omjer cijene i kvalitete.

Izvoz i zaokret
Izvozni problemi britanske vojnobrodograđevne industrije među ostalim su i posljedica nedostatnih napora i koordinacije na nacionalnoj razini: traži se veća povezanost Vlade i industrije. Uočeno je kako dizajn aktualnih britanskih plovila nije niti dovoljno ispitan kao potencijalni izvozni proizvod. Strategija kaže da je potreban zaokret, odnosno promjena u smjeru razvoja i projektiranja brodova kako bi bili fleksibilni, a time i privlačni različitim zahtjevima stranih ratnih mornarica. To bi trebala biti trajna filozofija dizajna u svim budućim serijama brodova koji će se razvijati i graditi za potrebe mornarice.
Vladina potpora britanskoj obrambenoj industriji, s ciljem povećanja mogućnosti izvoza, trajna je zadaća koja će imati neposredne i dugoročne implikacije na razvoj i sigurnost Velike Britanije. Izvoz će također osigurati suradnju s ključnim saveznicima i budućim potencijalnim partnerima. Uspjeh izvoznih kampanja ocjenjivat će Ministarstvo međunarodne trgovine, koje će ih i nadzirati putem ministarske radne skupine za praćenje izvoza obrambene industrije. Međutim, novi pristup ne umanjuje dužnost industrije da vlastitim sredstvima investira u svoje sposobnosti i komercijalno održiva rješenja.

Master plan – rast flote

Zavarivač u jednom od britanskih brodogradilišta. Strategija bi trebala pozitivno utjecati i na zaposlenike u brodograđevnoj industriji (Foto: UK Ministry of Defence)

Revizija sustava nabave vojnih plovila i nova struktura upravljanja cjelokupnim procesom bit će obuhvaćene tridesetogodišnjim Master planom, koji će određivati vremenske okvire u kojima se moraju donositi ključne odluke vezane uz nabavu budućih plovila. Osim toga, pokušat će se staviti točku na praksu provedbe skupih programa produljenja operativnog vijeka određene klase. Za svaki pojedini brod bit će određen optimalan ekonomski radni vijek.
Što se tiče konkretnih brojeva za ratnu mornaricu, Strategija na određeni način savjetuje Vladi povećanje flote plovila. Ipak, ta je preporuka dugoročna, proteže se do 2030-ih godina, dakle ne traži promptnu promjenu aktualnih planova o potrebi za flotom od ukupno 19 razarača / fregata, koja je definirana strateškim pregledima obrane iz 2010. i 2015. godine. Na budućim je vladama odluka hoće li poslušati tu preporuku, ali u jednom od brifinga za Parlament podsjeća se da je broj fregata smanjen s 50 plovila iz 1980. na današnjih 13 (Type 23, tj. klasa Duke). Jednaku su sudbinu doživjeli danas jedini britanski razarači Type 45: izvorno je bilo planirano 12 plovila, a ima ih šest.
(nastavit će se)

Pripremila Maja PTIĆ GRŽELJ