U Udbini je 9. i 10. svibnja održano osmo izdanje natjecanja za najspremnijeg pripadnika OSRH: Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku 2019

Ime ovogodišnjeg pobjednika natjecanja za najspremnijeg pripadnika Oružanih snaga RH u kategoriji natjecatelja iz Hrvatske vojske i MUP-a u MORH-ovim se glasilima 10. svibnja pojavilo drugi put u mjesec dana. Puno je tiše odjeknula prva vijest, od 5. travnja: skupnik Nikola Knežević (24) iz Zapovjedništva specijalnih snaga proglašen je najboljim polaznikom 14. naraštaja Izobrazbe za razvoj vođa među 89 polaznika. Očito je obuka kojom je zaslužio dočasnički čin bila i izvrsna priprema za vjerojatno najzahtjevnije vojničko natjecanje u našem dijelu Europe. Stigavši prvi na cilj ispred crkve hrvatskih mučenika u Udbini, izgledao je umorno, ali ne i iscrpljeno, premda je u nešto više od pet sati prešao oko 40 kilometara uz naoružanje i vojničku opremu teške najmanje 17 kilograma.

 “Ovo mi je najveći uspjeh u karijeri. Pripremali smo se u postrojbi koja je imala veliku ulogu u pobjedi. Na kraju, svi smo bili jednaki. Netko je na utrci imao više sreće, netko manje, da bih ja ipak stigao prvi,” skromne su riječi koje je Knežević izgovorio nakon što mu je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević uručio pobjednički pehar.

Ipak, svesti Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku 2019 samo na Kneževićevo ime bilo bi pogrešno, makar je na cilj stigao kao prvi od 146 natjecateljica i natjecatelja. Čestitke i priznanje zaslužuju svi koji su svladali stazu postavljenu na području vojarne “Josip Jović”, u Udbini i okolnim mjestima te na Krbavskom polju. Kako, recimo, ne spomenuti najbolje u ženskoj konkurenciji, natjecateljice koje su prešle stazu u jednakim uvjetima kao muški kolege? Prva je bila vojnikinja Mara Pejić iz Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Druga od ukupno deset natjecateljica (sedam OSRH, jedna MUP, dvije pripadnice stranih oružanih snaga), bila je pozornica Gorana Aleksić Janković (OS BiH), a treća skupnica Sandra Andrašek (HV – GOMBR). Uz Pejić i Andrašek, treći najbolji rezultat među natjecateljicama iz OSRH i MUP-a ostvarila je skupnica Željka Saratlija iz Pukovnije Vojne policije.

“I prošle godine bila sam na natjecanju te osvojila drugo mjesto, dakle, ove godine ostvarila sam još veći uspjeh i zbog toga sam iznimno sretna. Što se tiče uvjeta na stazi, bilo je dosta vruće, čak bi mi više odgovaralo da je kišilo. Najteži dijelovi bili su dok smo čekali dolazak na red na radnim točkama – tad smo se hladili. Ponosna sam što sam kao pripadnica Hrvatske vojske osvojila prvo mjesto na ovom zahtjevnom natjecanju,” rekla je na cilju vojnikinja Mara Pejić.

U kategoriji stranih natjecatelja prvo mjesto osvojio je narednik Silviu-Dorel Mera iz Rumunjske, drugo je pripalo skupniku Loridonu Selimiju iz Republike Kosova, a treće bojniku Williamu Hennessyju, pripadnik KoV-a SAD-a, koji je predstavljao Savezničko zapovjedništvo za transformacije (NATO ACT).

Samo natjecanje, koje je organiziralo Zapovjedništvo za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan” Hrvatske kopnene vojske, počelo je 9. svibnja kvalifikacijskim gađanjima iz pištolja HS i puške VHS. Uobičajeno, rezultati su krojili raspored sutrašnjeg starta, a najprecizniji su kretali prvi. Start je bio postavljen na zrakoplovnoj pisti vojarne “Josip Jović”, u originalnoj formi između dvaju vozila M-ATV (MRAP). Međutim, vremenski razmaci između polazaka nisu bili veliki, a konfiguracija terena u početku nije bila prezahtjevna, tako da su se na prvoj radnoj točki (navigacija) natjecatelji još kretali u velikim skupinama. I inače, staza na Udbini bila je za novinarsko-snimateljsku ekipu Hrvatskog vojnika zahvalna za praćenje, što zbog prostranosti i preglednosti Krbavskog polja, što zbog organizatora koji nam je omogućio da vidimo njezine otvorene, ali i skrivene dijelove.

Nekoliko je zadnjih izdanja Prvog za Hrvatsku teklo po sličnom scenariju: jedan natjecatelj rano bi preuzeo vodstvo i veliku prednost koju nije ispuštao do kraja. Ove godine bilo je drukčije, izdvojiti se uspjelo nekoliko natjecatelja koje je razdvajalo po nekoliko minuta. Dugo, dugo vodio je natporučnik Ivan Gerenčir iz GOMBR-a, a u stopu ga je pratio skupnik Marino Protrka iz ZSS-a. U blizini su, praktički u istom vremenu, bili i Nikola Knežević te nadnarednik Dražen Henc iz Središnjice za upravljanje osobljem. Nakon navigacije, slijedilo je bacanje ručne bombe, a zatim pješačke zapreke koje su se ove godine činile duljim no što je uobičajeno, a time i zahtjevnijim. Gađanje iz puške i pištolja bilo je dodatno otežano jer su te dvije radne točke (četvrta, odnosno peta) bile postavljene na brdovitom terenu. Ipak, svi vodeći uglavnom su uspješno izvršavali zadaće i održavali tempo pa se poredak nije mijenjao ni kroz točke 6, 7 i 8 (određivanje stojne točke, identifikacija i pretraga osobe, izvlačenje ranjenika pod paljbom). Rasplet se počeo nazirati na devetoj točki, gađanju iz protuoklopnog sustava AT-4 sa simulacijskim sustavom MILES. Gerenčir je pogodio, no Protrka, koji ga je dotad već bio dostigao promašuje i dobiva pet kaznenih minuta. Knežević je na točku došao samo četiri minute poslije, pogodio i krenuo. “Uhvati ga,” doviknuo mu je kolega iz postrojbe Protrka, a vidljivo svjež Knežević samo je uzdignuo palac i potrčao. Nije se predavao ni iskusni Henc, i on je pogodio otprve. Unatoč pritisku mlađeg specijalca, Gerenčir nije želio odustati od pobjede. Časnik Sokolova, koji je prešao četrdesetu, nije ispustio vodstvo ni na radnoj točki prolazak kontaminiranog zemljišta, no na prijelaz vodene zapreke (11. točka) Knežević je došao prvi. I dalje je bilo neizvjesno: vodeći dvojac imao je gotovo jednako vrijeme, a Protrka je bio u zaostatku tek pet minuta. Kažemo “tek” jer s vremenom snage je sve manje, sve više moguć postaje nagli “otkaz” ili pogreška u orijentaciji i na radnoj točki. Već je postajalo i vruće iako su vremenski uvjeti tijekom utrke zapravo bili dobri (vedro i temperatura oko 15 Celzijevih stupnjeva), osim za one koji se čvrsto drže vojničke krilatice nevrijeme je naše vrijeme. Između 11. i 12. točke (poziv za vatru) vozilom prolazimo kraj vodećih. Knežević je i dalje izgledao samopouzdano, odmorno i grabio naprijed, ali Gerenčir ga nije ispuštao iz vida, bio je samo dvjestotinjak metara iza njega. 

Ni nakon svladane dvanaeste točke (poziv za vatru), Knežević se nije mogao veseliti jer ga je do cilja čekao uspon. “Najteži je bio završni put, odnosno križni put ispod crkve,” reći će poslije. Ni taj napor nije mu bio prevelik, a nije ga ni spriječio da nakon dugog puta (točno vrijeme pet sati i trinaest minuta) prvi zazvoni i pozdravi zastavu praćen pljeskom stanovnika Udbine i susjednih mjesta, predstavnika postrojbi Hrvatske vojske, Ministarstva unutarnjih poslova RH, Ministarstva obrane, vojski stranih zemalja, lokalne samouprave te udruga proizišlih iz Domovinskog rata. Četvorka koju smo pratili većinu utrke zadržala je vrh: Gerenčir je završio drugi s četiri i pol minute zaostatka, Marino Protrka treći, a Henc četvrti. Njegov rezultat izvanredan je pokazatelj kako hrvatski vojnik može raditi na svojoj spremnosti i ako nije pripadnik operativne postrojbe, a on spremnost održava već godinama jer je 2013. na istom natjecanju bio treći.

“Nikola, uručujem ti ovaj pehar kao najspremnijem pripadniku Hrvatske vojske,” poručio je ministar Krstičević čestitajući skupniku Kneževiću te dodao: “Pokazao si vrhunsku spremnost, sposobnost, snagu, požrtvovnost i odlučnost hrvatskog vojnika.”

Izaslanik predsjednice RH i vrhovne zapovjednice OSRH Kolinde Grabar-Kitarović načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Mirko Šundov istaknuo je zadovoljstvo dosad najvećim brojem sudionika na natjecanju, ponajviše onih iz savezničkih i partnerskih zemalja. “Ponosan sam na sve pripadnike Hrvatske vojske koji sudjeluju na natjecanju. Hrvatski vojnici i vojnikinje pokazuju od čega su sazdani i koliko su sposobni,” rekao je.

Da, Hrvatska vojska zaista je mogla biti ponosna na sve što je pokazala u Udbini i na Krbavskom polju. Iako su na natjecanju postojale tri kategorije, vrlo je zanimljivo pogledati kumulativni poredak. A on govori da su među prvih trinaest bila dvanaestorica hrvatskih vojnika i jedan hrvatski policajac (Luka Špehar, na sedmom mjestu). Najzadovoljniji mogu biti u Zapovjedništvu specijalnih snaga, koji su među tih 13 imali šestoricu. Najbolji strani natjecatelj Silviu-Dorel Mera bio je ukupno 14., a vojnikinja Mara Pejić 64. od 120 sudionika koji su završili utrku. Znakovit je bio komentar američkog bojnika Williama Hennessyja, koji je osvojio broncu u kategoriji stranih natjecatelja. “Pripadnici Hrvatske vojske dominirali su cijelim događajem. Iznimno su natjecateljski raspoloženi, a trudili su se i preko svojih granica kako bi postigli što bolji rezultat,” rekao je predstavnik ACT-a.

---

Radne točke

1. Navigacija
2. Bacanje ručne bombe
3. Prolazak staze s pješačkim zaprekama
4. Precizno gađanje iz VHS-D2
5. Precizno gađanje iz HS 9
6. Određivanje stojne točke
7. Identifikacija i pretraga osobe
8. Izvlačenje ranjenika pod paljbom
9. Gađanje iz protuoklopnog oružja AT-4 MILES
10. Prolazak kontaminiranog zemljišta
11. Prijelaz vodene zapreke
12. Poziv za vatru

 + osam kontrolnih točaka

---

Natjecanje u brojevima

146 natjecatelja i natjecateljica

75 pripadnika i sedam pripadnica postrojbi Hrvatske vojske

19 pripadnika i jedna pripadnica Ministarstva unutarnjih poslova RH

42 pripadnika i 2 pripadnice oružanih snaga savezničkih i partnerskih zemalja (Albanija, Bosna i Hercegovina, Češka, Francuska, Italija, Kosovo, Litva, Mađarska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Sjedinjene Američke Države (Zapovjedništvo američkih snaga za Europu – USEUCOM), NATO-ova strateška zapovjedništva ACO (Allied Command Operations) i ACT (Allied Command Transformation).

Domagoj VLAHOVIĆ

Foto: Tomislav BRANDT