Izraelska intervencija u južnom Libanonu 2006. i (relativno) veliki gubici oklopnih vozila ponovno su usmjerili pozornost stručne javnosti na ruska protuoklopna oružja

Iako nema potpunih analiza izraelskih pogrešaka napravljenih u južnom Libanonu 2006., vojni se analitičari slažu u jednoj tvrdnji – suvremeni protuoklopni sustavi u rukama dobro izvježbanih i motiviranih boraca i dalje su velika opasnost za sva oklopna vozila, pa i za najsuvremenije tenkove. Unatoč izraelskoj premoći u zraku i na moru, te najsuvremenijim oklopnim, topničkim i C3I sustavima, borci Hezbolaha uspjeli su uništiti tucet borbenih oklopnih vozila, među njima i tenkove Merkava.

Naravno, dio Hezbolahovih uspjeha mora se pripisati odličnom poznavanju terena, prilagodljivoj taktici, agresivnom nastupu i odlično pripremljenim položajima, koji su mogli dugo odolijevati napadima. Jug Libanona 2006. mjesto je gdje su po drugi put u povijesti izraelske vojske (Israel Defense Forces – IDF) protuoklopni vođeni projektili nanijeli toj vojsci teške gubitke. U listopadu 1973. kombinacija jednostavnog protuoklopnog vođenog sustava Maljutka (NATO oznake Sagger) i lakog protuoklopnog bacača RPG-7 bila je smrtonosna za posade stotine izraelskih tenkova M60 i Centuriona, koji su jurišali bez potpore pješaštva i topništva.

Zahvaljujući iranskoj tehničkoj pomoći, Hezbolah je u svom arsenalu imao moderno oružje ruskog podrijetla, ponajviše protuoklopne vođene projektile i lake protuoklopne bacače. Rabeći sve mogućnosti terena i unaprijed pripremljene položaje, pripadnici Hezbolaha su čekali da im se izraelski tenkovi približe na minimalne domete oružja. Odlično izvježbani od iranskih i sirijskih instruktora, s tih su udaljenosti mogli ne samo pogađati tenkove nego i birati njihove najslabije točke. Pritom su izbjegavali napadati s čela. U pravilu su gađali njihove bokove ili, ako je ikako bilo moguće, stražnji kraj. Televizijske snimke gorućih i potpuno uništenih Merkava obišle su svijet ponovno skrećući pozornost stručnjaka, ali i šire javnosti, na kvalitetu novih protuoklopnih sustava s istoka.

Zapravo, gubici i nisu bili toliki koliki je bio psihološki učinak. Po službenim podacima izraelske vojske, 50 Merkava je pogođeno vođenim projektilima ili iz ručnih bacača. Od toga je u 22 slučaja došlo do probijanja oklopa kumulativnim mlazom. No, od tih 22 samo su tri uništena. Sveukupno je poginulo 18 članova posade, što je vrlo malo ako se zna da Merkave imaju četveročlanu posadu. To dokazuje da je velika većina Merkava uspješno odoljela napadima i sačuvala svoje posade. Iako je kumulativni mlaz probio oklop u većini slučajeva, njegova je energija apsorbirana najrazličitijim sustavima i projektantskim rješenjima. U najvećem broju sustava, energiju kumulativnog mlaza neutralizirao je sustav za brzo gašenje plamena. Ponekad bi se mlaz raspršio u vanjskim i unutarnjim spremnicima, ili bi ga zaustavili spremnici za gorivo, motor s mjenjačem (kod Merkava smješteni u prednji dio vozila). Zanimljivo je da stručni izvori navode kako su nekoliko kumulativnih mlazova zaustavili odjeljci za streljivo iako kod drugih tenkova upravo pogoci u njih znače i uništenje cijelog tenka. Povećanoj otpornosti Merkava 3 i Merkava 4 pridonijela je i uporaba isključivo “suhog” (bez ulja) električnog sustava za pokretanje kupole (umjesto klasičnog elektrohidrauličkog). Spomenimo da su još dvije Merkave uništene kad su naišle na vrlo velike mine ukopane u cestu. Pritom je poginulo pet članova posade.

Jedno od oružja kojima su Hezbolahovi borci uspješno djelovali protiv izraelskih oklopnih vozila je ruski RPG-29 Vampir. Ovaj laki protuoklopni bacač razvijen u nekoliko inačica. Općenito uzevši Vampir je sličan francuskom Lrac 89 i izraelskom IMI B-300 raketnom bacaču. Lansirna cijev je podijeljena u dva dijela. Prednji dio može se rabiti za oko 300 lansiranja i na njemu se nalazi rukohvat s okidačem, te optički ciljnik. Na stražnji se dio postavlja kontejner s nevođenim protuoklopnim projektilom PG-29V. Kontejner je za jednokratnu uporabu. Spreman za uporabu RPG-29 dugačak je 1,85 metara (prednji dio je dugačak točno jedan metar) i težak 11,5 kilograma. U usporedbi s prijašnjim generacijama ruskih lakih protuoklopnih sustava nevođeni projektil PG-29V ima dramatično poboljšanu probojnost ne samo homogenih čeličnih oklopa. Poboljšanje je postignuto uporabom tandem kumulativne bojne glave. Manja bojna glava ima promjer 65 mm, a namijenjena je uništenju eksplozivnih reaktivnih oklopa. Za probijanje čeličnog oklopa namijenjena je kumulativna bojna glava promjera 105 mm. Proizvođač navodi da PG29-V može probiti homogeni čelični oklop debljine 750 mm zaštićen eksplozivnim reaktivnim oklopom (pod uvjetom da projektil pogodi tenk pod oštrim kutom). Padanjem oštrine kuta (odmak od 90 stupnjeva) smanjuje se i probojnost. U svakom slučaju PG-29V ima dvostruko veću probojnost od standardnog nevođenog projektila za ručni raketni bacač RPG-7. U praksi to znači da je RPG-29  Vampir opasan za sve najsuvremenije tenkove ako ih napadne s boka i sa stražnje strane. Osim toga Vampir je učinkovit protiv bunkera i utvrđenih zgrada jer može probiti čak 1500 mm armiranog betona, te 3700 mm zemljanog nasipa.

S klasičnim optičkim ciljnikom 1P38 (X 2,7) i pri uporabi s ramena normalni domet je do 400 metara. Kako sam projektil ima veći domet razvijeno je postolje na koje se može postaviti sustav za usmjeravanje paljbe opremljen laserskim daljinomjerom. Masa cijelog sustava je tri kilograma, te omogućava povećanje dometa na čak 600 metara. Cijeli sustav postaje posebno “opasan” kad se na njega postavi noćni ciljnik 1PN51-2. RPG-29 Vampir projektirao je KBP, a proizvodi ga tvrtka Bazalt. Kako bi se mogao rabiti i u protupješačkim djelovanjima razvijena je termobarička bojna glava TBG-29V. Zbog svoje jednostavnosti RPG-29 je i jeftino oružje. Po nekim izvorima cijena lansera s ciljnikom je oko 500 američkih dolara, a za svaki projektil mora se platiti još 300 dolara.

“Na krilima” uspjeha njihovih oružja u južnom Libanonu 2006., tvrtka Bazalt je na izložbi Idex 2007 (održana u veljači te godine u Abu Dabiju) prikazao novi protuoklopni ručni bacač označen kao RPG-28. Za razliku od RPG-29, RPG-28 ulazi u skupinu teleskopskih (prije uporabe potrebno je razvući oružje) protuoklopnih ručnih bacača za jednokratnu uporabu. Opremljen je tandem kumulativnom bojnom glavom promjera 125 mm. Proizvođač navodi da je glava dovoljno jaka da probije više od 1000 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom. Masa RPG-28 je 13 kilograma, a učinkovit domet mu je oko 300 metara. Zapadni vojni analitičari procjenjuju da je RPG-28 nastao kao povećani RPG-27 koji ima tandem kumulativnu bojnu glavu promjera 105 mm i probojnosti 750 mm zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom. Kako bi se povećala preciznost RPG-28 razvijen je optički ciljnik PGO povećanja 3×12.

Još zanimljiviji je višenamjenski ručni bacač RMG za jednokratnu uporabu, također proizvod tvrtke Bazalt. U osnovi RMG je jako sličan američkom M74. RMG je namjenski projektiran kako bi vojniku osigurao uništavanje najrazličitijih ciljeva u uvjetima gradske borbe. Zanimljiva je kombinacija tandem bojne glave. Manja (prva) bojna glava je kumulativna dok je veća termobarička. Međutim, kako bi se oružje prilagodilo uništavanju najrazličitijih ciljeva projektanti su termobaričku bojnu glavu opremili inertnim upaljačem koji se u trenutku udara u cilj sam namješta na različita vremena odgode aktiviranja bojne glave. U praksi to znači da ako se gađa lako oklopno vozilo kumulativna bojna glava će se aktivirati u trenutku udara u oklop i probiti ga. U slučaju da upaljač “zaključi” da se radi o “mekanom” cilju projektil će se svojom kinetičkom snagom probiti u unutrašnjost vozila, tek nakon čega će se aktivirati termobarička bojna glava. Zahvaljujući svojim jedinstvenim odlikama RMG može uništavati širok spektar ciljeva, počevši od lakih oklopnih vozila, bunkera i utvrđenih zgrada, pa do položaja zaštićenih vrećama pijeska. Zbog svoje višenamjenske namjene RMG ima i neke nedostatke. Tako mu je probojnost homogenog čeličnog oklopa skromnih 100 mm, što je dovoljno za uništavanje tek lakih oklopnih vozila. Oni hrabriji mogli bi pokušati s RMG-om uništiti i pogonski (stražnji) dio suvremenih tenkova te ih na taj način onesposobiti, ali ne i uništiti. Probojnost armiranog betona i zidova od cigle je između 300 i 500 mm, ovisno o kvaliteti gradnje. Termobarička bojna glava razvijena je na osnovi Bazaltove RShG-1 raketnog lansera i ima razarajući učinak na pješaštvo u zaklonu i zatvorenim prostorijama.

Zanimljivo je da tvrtka Bazalt ne izvozi samo gotove proizvode već i tehnologije potrebne za njihovu proizvodnju. Tako je s jordanskom vladom sklopljen ugovor o kooperaciji na razvoju i proizvodnji novog protuoklopnog raketnog sustava RPG-32 Hashim. Sam je sustav sličan RPG-u 29 i sastoji se od lansirne cijevi na kojoj se nalazi optički ciljnik na čiji se kraj pričvršćuje kontejner za jednokratnu uporabu. Ukupna dužina lansera s projektilom u kontejneru je 1200, a bez njega samo 900 milimetara. Ukupna masa lansera s granatom je 10 kilograma. Za RPG-32 razvijen je projektil s tandem bojnom glavom mase četiri kilograma. Prva bojna glava ima promjer 75 a druga 105 mm, što će biti dovoljno za probijanje više od 650 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom. Proizvođač će biti Jordan Russian Electronics Systems (Jresco), a serijska proizvodnja bi trebala krenuti ove godine. Zanimljivo je da će jedan dio komponenti dolaziti iz Brazila.

Vječni RPG-7
Nije moguće pisati o istočnim protuoklopnim oružjima a ne spomenuti najpoznatije od svih – ručni bacač RPG-7. Iako je u operativnoj uporabi od 1961.j još uvijek je u operativnoj uporabi širom svijeta. Jednako kao i automatska puška AK74 Kalašnjikov, i RPG-7 je postao poznat kao vrlo jeftino oružje visoke pouzdanosti, koje gotovo da ne traži nikakvo održavanje. Uz to obuka vojnika za njegovu uporabu doslovno se može obaviti u desetak minuta. Sam je lanser dugačak 950 mm i mase samo sedam kilograma. Postoje i modeli namijenjeni padobrancima koji se mogu rasklopiti na dva dijela, a koji su zbog toga podjednako omiljeni kod pobunjenika i terorista.

Naravno da nakon 47 godina uporabe niti jedno oružje, pa tako ni RPG-7 ne može biti moderno. Najveće su mu nedostaci što se ne može sigurno rabiti iz zatvorenih prostorija zbog velikog plamena koji tijekom opaljenja izlaza kroz stražnji dio lansera. Drugi, još veći nedostatak je da ne postoji projektil namijenjen RPG-7 koji može probiti čeoni oklop najsuvremenijih tenkova. S druge strane veliki broj korisnika se baš previše ne obazire na ove nedostatke te ih uspješno otklanjaju odgovarajućim taktikama uporabe. Tako za ciljeve odabiru neoklopljena ili lako oklopljena vozila kao što su kamioni, terenska vozila, oklopni transporteri te utvrđeni položaji. Ako se RPG-7 pametno uporabi njime se može onesposobiti i najsuvremeniji tenk. Za to ga je potrebno pogoditi ili u podvozje (npr. gusjenicu) ili u stražnji dio gdje je smješten motor. Iako oklopna zaštita tenkova kao što su američki Abrams i njemački Leopard 2 štite posadu od djelovanja RPG-a 7, američka iskustva iz Iraka su pokazala da su irački pobunjenici pronašli način kako da unište nekoliko Abramsa. Pošto bi ga onesposobili gađali bi stražnji dio kupole u kojem se nalaze granate za top od 120 mm čija bi nekontrolirana detonacija uništila unutrašnjost kupole, a potom i cijeli tenk.

Zbog jednostavnosti za uporabu i proizvodnju RPG-7 se proizvodio (po licenciji ili kao više-manje vjerna kopija) u više država: Kin, Poljskoj, Bugarskoj, Čehoslovačkoj, Rumunjskoj itd. Kako je i danas na desetke tisuća RPG-a 7 i dalje u operativnoj uporabi (mnogi se upotrebljavaju u ratu u Iraku i Afganistanu) u međuvremenu su razvijene novi projektili znatno veće učinkovitosti od originalnog PG-7V. Slovačka tvrtka Konstrukta Defence razvila je projektil PG-7M110 koji ima kumulativnu bojnu glavu promjera 110 mm (mase 3,15 kg) i mogućnost probijanja homogenog čeličnog oklopa debljine 700 mm. Za usporedbu promjer PG-7V je 85 mm i probojnost samo 330 mm. Kako uporaba nove bojne glave ne bi zahtijevala izmjene na samom lanseru nova je bojna glava spojena s originalnim raketnim motorom. Zanimljivo je, da usprkos povećanju širine i mase bojne glave, proizvođač tvrdi da se i dalje može rabiti originalni ciljnik. S početnom brzinom od 180 m/s PG-7M110 ima učinkovit domet od 250 metara.

Još bolju učinkovitost, ili bolje rečeno probojnost, imaju projektili s tandem kumulativnom bojnom glavom koji su razvijeni i za RPG-7. Tako je PG-7VR projektiran da standardnom RPG-u 7 omogući uništavanje oklopnih vozila zaštićenih eksplozivnim reaktivnim oklopom. Naravno, ne radi se o tenkovima kao što su Abrams ili Leopard 2, koji uostalom i ne rabe eksplozivne reaktivne oklope. PG-7VR je učinkovit protiv tenkova (zaštićenih eksplozivnim reaktivnim oklopima) čiji homogeni čelični oklop nije deblji od 500 mm (neki izvori navode probojnost od čak 700 mm homogenog čeličnog oklopa). Tako u tu skupinu ulaze svi tenkovi razvijeni u bivšem Sovjetskom Savezu čiji bočni oklopi kupola nisu toliko debeli. Osim toga PG-7VR je učinkovit i protiv zapadnih tenkova kao što su M60A3, Chieftain Mk5, AMX-30 B2, te vjerojatno i Leopard 1 A5. Da je teorija jedno a praksa drugo pokazala su (neugodna) iskustva izraelske vojske iz južnog Libanona 2006. godine, kad su oružja slične probojne moći uspijevala uništavati i tenkove Merkava 3, koji su barem na papiru na njih bili potpuno otporni.

Osim RG-7VR korisnici RPG-7 mogu rabiti i granatu s termobaričkom bojnom glavom TBG-7V, zahvaljujući kojoj ovaj laki protuoklopni bacač postaje opasno oružje u gradskim borbama.

Ostatak ponude
Jedna od ostavština Sovjetskog Saveza koja je ostala ruskim tvrtkama je i potpuna ponuda protuoklopnih bacača za jednokratnu uporabu. Zapadni analitičari vole navoditi tvrdnju da su svi oni razvijeni na osnovi američkog lansera M74 Law. U rasponu kalibara od 64, 72,5 i 105 mm RPG-18 Muha, RPG-22/26 Neto/Aglen i RPG-27 Tavolga pokrivaju široki raspon mogućih uporaba, od uništavanja bunkera do protuoklopne borbe. Zbog jednostavnosti proizvodnje (masovna uporaba plastike) ova su oružja jeftina te su prikladna za masovnu uporabu u pješačkim postrojbama. Ciljnici su jednostavni, zapravo rudimentarni. Iako ne pružaju veliku preciznost paljbe jednostavni su za uporabu te ne zahtijevaju dugotrajnu obuku vojnika.
Laki protuoklopni lanseri RPG-18/22/26 male su mase što ih čini lakima za uporabu. Tako je masa RPG-a 18 samo 2,6 kilograma. Bojna glava promjera 64 mm može probiti 375 mm homogenog čeličnog oklopa. Masa RPG-a 22 je 2,8 kilograma, a bojna glava promjera 72,5 mm probija 400 mm oklopa. I masa RPG-a 26 zadržana je ispod tri kilograma (2,9 kg) a bojna glava promjera 72,5 mm probija 440 mm čeličnog oklopa.

Masa RPG-27 bitno je veća – osam kilograma, ali zato ima tandem bojnu glavu promjera 105 mm. Zahvaljujući njoj može probiti 750 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom. RPG-27 nema teleskopski lanser, a dužina oružja je 1155 mm. Cijena mu je tek nešto veća od 500 američkih dolara.

Protuoklopni vođeni sustavi
Jedno od najneugodnijih iznenađenja koje su izraelske snage imale tijekom Operation Change of Direction u ljeto 2006. bilo je stručna uporaba suvremenih protuoklopnih vođenih sustava od boraca Hezbollaha. I dok je masovna uporaba najrazličitijih RPG-a (ponajviše RPG-7) bila očekivana izraelski vojnici nisu vjerovali da protivnička snaga može učinkovito rabiti suvremenije protuoklopne sustave. Po izvještajima izraelske vojske i stranih promatrača Hezbollahovi su borci najviše rabili dva ruska sustava – KBP Metis M1 i Kornet E. U oba slučaja riječ je o vrlo modernim i učinkovitim protuoklopnim vođenim sustavima, a činjenica da ih je Hezbollah uspio nabaviti zabrinula je zapadne analitičare, a vojne zapovjednike upozorila na mogućnost da se susretnu s njima u bitkama asimetričnog rata protiv terorizma. Ako ih je Hezbollah uspio nabaviti znači da do njih mogu doći i pobunjenici u Iraku i Afganistanu, ali i razne terorističke skupine.

Protuoklopni vođeni sustav Metis M1 ruski je ekvivalent europskom sustavu Milan. Ima Saclos (Semi-Automatic Command to Line-of Sight) poluautomatski sustav navođenja koji od operatera traži da ciljnikom prati cilj dok elektronika automatski navodi projektil na njega. Metis nije novi sustav. Prvi Metis pojavio se u operativnoj uporabi još 1978. te je dobio NATO oznaku AT-7 Saxhorn. Rabio je projektil mase (zajedno s lanserom) 6,3 kilograma i imao probojnost od skromnih 460 mm. Maksimalni domet bio mu je samo 1000 metara. Masa lansera 9P151 bez projektila bila je 10,2 kg. Kako krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća projektil s tako malom probojnosti više nije bio učinkovit protiv novih NATO tenkova 1992. godine u operativnu je uporabu ušao 9?115-2 Metis

M (AT-13 Saxhorn) kao laki protuoklopni sustav sposoban uništavati i najnovije NATO-ve tenkove. Kako je riječ o relativno laganom sustavu (lanser i projektil zajedno teže 29,8 kg) maksimalni mu je domet tek 1500 metara. Lanser je opremljen i termalnim ciljnikom 1PBN86-VI koji omogućava djelovanje noću i po lošoj vidljivosti. Probojnost projektila 9M131 sustava Metis M je 800 (neki izvori navode 850) milimetara homogenog čeličnog oklopa. Masa samog projektila je 10,5 kilograma. Metis M prodan je između ostalih, Siriji, Iranu i Kini.
Tvrtka KBP je na osnovi Metisa M razvila napredniji Metis M1 povećane učinkovitosti. Tako je probojnost povećana na 950 mm oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom, a povećan je i domet na 2000 metara (minimalni domet je samo 80 m). Zanimljivo je da zapadni izvori navode kako je, usprkos povećanju dometa i probojnosti masa projektila 9M131M smanjena na 9,5 kilograma. Međutim, na originalnim internetskim stranicama proizvođača stoji podatak da je masa projektila zajedno s kontejnerom 13,8 kilograma. Po istim podacima masa lansera 9P151M je 9,5, a termalnog ciljnika 6,5 kilograma. Kumulativna tandem bojna glava promjera 130 mm ima masu 4,6 kilograma. U usporedbi s prvim projektilom koji je letio 180 m/s, brzina projektila 9M131M povećana je na 280 m/s, što posadama tenkova, s obzirom na mali domet, dodatno smanjuje mogućnost reakcije.

Srećko RADOVIĆ