I nakon 30 godina američke oružane snage ne pomišljaju pokrenuti program zamjene za svoje Black Hawkove i Seahawkove, što samo potvrđuje da je Sikorsky napravio izvrstan transportni helikopter koji će još dugo ostati u operativnoj uporabi

U prvom smo tekstu obradili nastanak helikoptera UH-60 Black Hawk i njegovog mornaričkog “brata” SH-60B Seahawka. I dok je za američku kopnenu vojsku Black Hawk bio transportni helikopter koji se mogao prilagoditi širokom spektru zadaća, ratna mornarica je u Seahawku od početka vidjela višenamjenski borbeni helikopter. Potkraj sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je napravljen Laight Airborne Multi-Purpose System Mk III (LAMPS III) program, ratna mornarica je očekivala da će njime otkloniti sve slabosti svojih ratnih brodova, kao što je mali radarski horizont zbog nemogućnosti postavljanja radarskih antena na više jarbole, ograničenja aktivnih i pasivnih sonara, ali i ograničene brzine brodova koji nisu mogli dostizati tadašnje podmornice na nuklearni pogon. Seahawk je uz to donio ne samo mogućnost otkrivanja i praćenja nuklearnih podmornica već ih je mogao i samostalno napadati lakim samonavođenim torpedima, ali i otkrivati ciljeva koji lete neposredno iznad površine mora. Uz to Seahawk je zahvaljujući radaru i datalinku trebao poslužiti i kao izbačena postaja za navođenje protubrodskih vođenih projektila velikog dometa lansiranih s matičnog ili nekog drugog američkog ratnog broda.

Prvi let
Prvi serijski SH-60B prvi je put poleti 11. veljače 1983., a već potkraj istoga mjeseca bio je predan američkoj ratnoj mornarici, dva mjeseca prije roka. Nakon kratkog testiranja prebačen je u IBM-ov pogon u Oregonu kako bi se obavila instalacija MEP sustava. Već u listopadu iste godine helikopter je predan postrojbi za obuku HSL-41 u San Diegu (California).

Uvođenje u operativnu uporabu počelo je tijekom 1984., a sredinom 1988. američka mornarica je imala čak osam operativnih eskadrila opremljenih Seahawkovima, po četiri na Atlantiku i Tihom oceanu. Ne brojeći prototipove, proizvedeno je 181 SH-60B Seahawk.

Već 1982. mornarica je odlučila na osnovi SH-60B razviti helikopter specijaliziran za protupodmorničku borbu na srednjim udaljenostima koji bi zamijenio ostarjele SH-3H Sea Kingove na nosačima zrakoplova. Tako je nastala inačica SH-60F, poznata i kao CV-Helo. Prvo je jedan YSH-60B prototip konventiran u SH-60F inačicu. Taj je helikopter prvi let obavio 19. ožujka 1987., ali je ugovor za velikoserijsku proizvodnju te inačice, vrijedan 50,9 milijuna američkih dolara, potpisan je u ožujku 1985., što samo pokazuje koliko je američka ratna mornarica trebala SH-60F. Izvana gledajući SH-60F je bio gotovo identičan SH-60B, ali je zato opremom temeljno različit. Uklonjena je gotovo cjelokupna oprema LAMPS III programa, a umjesto nje je postavljen borbeni sustav (mision equipment package – MEP) za protupodmorničku borbu. Tako je ugrađen novi MIL-STD-1553 databus koji je omogućio prijenos podataka pilotima i dvojici operatera na senzorima. Za precizniju navigaciju SH-60F je dobio Teledyneov (danas Northrop Grumman) AN/ASN-150 taktičko navigacijsko računalo, poboljšan je sustav za automatsku kontrolu leta, ugrađeni su novi multifunkcionalni displeji. Najvažniji sustav bio je uranjajući sonar AN/ASQ-13F tvrtke Allied Signal Bendix (sada Honeywell). Na desnoj strani trupa dodan je još jedan nosač oružja.

Ostavljena je i mogućnost za naknadnu ugradnju bacača sonarnih plutača, bacača mamaca, GPS navigacijskog sustava i sustava za automatsko održavanje visine leta/lebdenja. Kasnije modernizacije donijele su kokpit prilagođen uporabi sustava za noćno gledanje, naprijed usmjeren infracrveni elektrooptički motrilački sustav (FLIR – forward-looking infrared), MAD sustav, pasivne sustave za elektroničko djelovanje. Povećana je i maskimalna masa pri polijetanju na 9000 kilograma.

Prvo postrojba opremljena SH-60F (eskadrila HS-2) ukrcala se na nosač Nimitz 1991. godine. Međutim, promjene planova opremanja američke mornarice početkom devedesetih godina dovele su do prijevremenog prekida proizvodnje SH-60F u prosincu 1994., nakon što je isporučen 82. primjerak.

Za potrebe američke mornarice razvijen je i helikopter HH-60 koji se proizvodio u dvije inačice: HH-60H namijenjen borbenom traganju i spašavanju (C-SAR – combat searc-and-rescue) i za izvođenje specijalnih operacija, i HH-60J Jayhawk za američku obalnu stražu. Osnovna namjena Jayhawka je traganje i spašavanje. Prvi HH-60H prvi je put poletio u kolovozu 1988., dok je prvi Jayhawk poletio točno godinu dana kasnije. Naručena su 42 helikoptera svake inačice, a posljednji je isporučen 1996.

Kraj hladnoga rata i promjena geopolitičkih odnosa značila je da će svi SH-60/HH-60 američke ratne mornarice ubuduće sve manje djelovati na otvorenim prostranstvima oceana, a sve više u opasnim priobalnim vodama. Naglo povećanje zadaća (kao što su borba protiv krijumčara droge, oružja i ljudi, operacije uspostave i/ili održavanja mira) koje bitno odudaraju od prvobitne namjene tih helikoptera dovelo je do potrebe da se stvore nove mogućnosti djelovanja ugradnjom novih sustava.

Tako je 1993. tvrtka Lockheed Martin dobila ugovor za LAMPS Block II program modernizacije koji je kombinirao odlike SH-60B s uranjajućim sonarom sa SH-60F kako bi se dobio novi helikopter SH-60R povećanih mogućnosti djelovanja. Prvobitno su planirali i modernizaciju HH-60H, ali je taj plan naknadno odbačen. SH-60R je trebao dobiti novi višenamjenski radar, aktivni uranjajući sonar, sposobnije sustave za elektroničko djelovanje, FLIR u nosu, integrirane sustave za samoobranu i novi “glass cockpit”. Sikorsky je predložio i modifikacije trupa kako bi se radni vijek produžio na 10 000 sati leta.

Iako se novac za prve dvije konverzije trebao osigurati unutar proračunske godine 1998. (FY98) zabrinutost oko konstantnog porasta troškova razvoja dovela je do jednogodišnje odgode. Tako su tek u FY00 odobrena sredstva za konverziju sedam helikoptera namijenjenih testiranju (naručeni su 25. travnja 2000.).

Radi smanjenja troškova donesen je Helicopter Master Plan s jedinim ciljem da se bitno smanje troškovi uporabe helikoptera reduciranjem sa sedam različitih tipova na samo dva. Glavni dio plana bio je modernizacija svih operativnih SH-60B/F inačica na standard SH-60R. Isto tako svi operativni H-1 Hueyi, H-3 Sea Kingi i H-46 Sea Knighti trebali su se zamijeniti helikopterima CH-60S. Tijekom 2001. svi su SH-60R označeni kao MH-60R, a svi CH-60S postali su MH-60S Knighthawk. Pri tome su MH-60R namijenili za taktični transport ljudstva i robe u zadaćama opskrbe brodova i postrojbi na kopnu, a MH-60S za zadaće protuminskog djelovanja, borbeno traganje i spašavanje, izvođenje specijalnih zadaća i logističku potporu.

Evolucija Sierra
Od ove dvije inačice razvoj MH-60S nešto je brže napredovao, pa je prije uveden u operativnu uporabu. Sierra, kako je popularno nazvan, svojevrsna je mješavina rješenja primijenjenih na svim H-60 mornarice i kopnene vojske. Od Seahawka je naslijedio, među ostalim, pogonski sustav, sustav rotora s automatskim sklapanjem lopatica, kočnicu rotora itd. Od Black Hawka je dobio veću kabinu, velika klizna vrata kabine na oba boka i sustav za podvješeno prevoženje tereta. MH-60S i MH-60R dobili su Common Cockpit Configuration koja bitno pojednostavnjuje prelazak pilota s jedne inačice na drugu. Veća novost bila je i mogućnost da se oprema potrebna za protuminsko djelovanje, borbeno traganje i spašavanje, te izvođenje specijalnih zadaća postavlja na helikopter po potrebi.
Tvrtka Sikorsky napravila je prvi prototip YCH-60S kao kombinaciju UH-60L i SH-60F. Prvi je put poletio 6. listopada 1997. Narudžbu za pet predserijskih CH-60S, vrijednu 67,4 milijuna američkih dolara, dobio je u rujnu 1999., a još je jedan naručen u studenome iste godine. Prvi serijski MH-60S prvi je put poletio 27. siječnja 2000. Dopuštenje za pokretanje serijske proizvodnje 82 helikoptera dobiveno je u rujnu 2002., a američka ratna mornarica objavila je da namjerava kupiti 267 MH-60S. U operativnu je uporabu uveden 2001. U veljači 2007. 77 Sierra isporučeno je u devet eskadrila mornaričkog zrakoplovstva. Do 30. travnja ove godine Sikorsky je isporučio dodatnih 26 helikoptera koji čekaju na raspoređivanje. Do danas svi su helikopteri inačice MH-60S nakupili više od 162 000 sati naleta, a djelovali su diljem svijeta, od vrućih iračkih pustinja i afganistanskih planina do hladnih područja Aljaske.

… opremljen protuminskim sustavom AN/AQS-20
U međuvremenu je, kao dio proširenja mogućnosti borbenog djelovanja, pokrenut razvoj MH-60S Armed Helicopter Weapons Systema (AHWS, ili poznatiji kao Armed Helo) čiji je razvoj uspješno okončan 30. siječnja ove godine. Armed Helo omogućuje lansiranje protuoklopnih laserski vođenih projektila AGM-114 Hellfire s lansera postavljenih na bokove svih inačica SH-60 i HH-60, ali i uporabu teških strojnica GAU-21 (M3M) kalibra 12,7 mm i strojnica M240 kalibra 7,62 mm. Uz to, sastavni dio sustava su i podsustavi za samoobranu helikoptera AN/APR-39A(V)2 namijenjeni otkrivanju radarskog zračenja, AN/AAR-47(V)2 namijenjeni otkrivanju PZO projektila, AN/ALQ-144(V)6 sustav za ometanje infracrvenih sustava za samonavođenje na PZO projektilima i NA/ALE-47 lanser infracrvenih i radarskih mamaca (proizvod tvrtke BAE Systems).
Testiranja uporabljivosti Armed Helo sustava započela su u ožujku 2006. i trajala su nekih 260 sati leta. Unutar tih testiranja izvedeno je šest uspješnih lansiranja Hellfirea. Ugotovo bi trebala započeti i završna testiranja prije davanja dozvole za proizvodnju i uvođenja u operativnu uporabu.

“Organske” sposobnosti
Američka ratna mornarica intenzivno traži nove mogućnosti borbe protiv mina kako bi se povećala sigurnost djelovanja njezinih nosača zrakoplova i ekspedicijskih udarnih snaga. Dva od pet sustava za borbu protiv morskih mina trenutačno su na testiranju i evaluaciji mogućnosti. Cijeli sustav za protuminsko djelovanje sastojat će se od sustava za otkrivanje, dva za neutralizaciju i jedan za uklanjanje. Njihovo će se upravljanje obavljati preko Lockheed Martinove AMCM Common Console integrirane sa sustavima u kokpitu MH-60S. Na žalost nosivost helikoptera omogućava uporabu samo jednog sustava po helikopteru.

Jedan od dva sustava za otkrivanje mina je Raytheonov AN/AQS-20A sonar koji helikopter vuče kroz vodu kako bi otkrio objekte nalik minama. Taj je sonar u završnoj fazi razvoja. Kroz početnu fazu testiranja na kopnu prošli su i laserski sustavi AN/AES-1 Airborne Laser Mine Detection System (ALMDS) tvrtke Northrop Grumman. ALMDS rabi laser kako bi iz zraka otkrio, lokalizirao i klasificirao objekt koji nalikuje na mini. Početak testiranja u letu planiran je za ovaj mjesec.

Jedan od dva sustava za neutralizaciju mina je Raytheonov AN/ASQ-235 Airborne Mine Neutralization System (AMNS) koji se sastoji od BAE Systems Archerfish streljivo i Northrop Grumman Rapic Ariborne Mine Clearance System (RAMICS). Archerfish je žično vođen projektil namijenjen uništenju mina. Sustav RAMICS sastoji se od topa Mk 44 kalibra 30 mm čija se paljba navodi pomoću LIDAR (laser detection and ranging) sustava. Za top je razvijeno i posebno superkavitacijsko streljivo Mk 258 Mod 1 za uništavanje mina na površini mora ili neposredno ispod nje.

Drugi sustav za neutralizaciju mina je AN/ALQ-220 Organic Airborne and Surface Influence Sweep (OASIS) sustav tvrtke EDO. Za razliku od AMNS-a helikopter OASIS vuče po površini mora pri čemu sustav oponaša magnetski potpis broda i detonira mine. Za vučenje OASIS-a potrebna je velika snaga, pa ga ne može rabiti relativno mali HH-60S već znatno veći MH-53E. Kako bi se tim sustavima uspješno upravljalo razvijena je AMCM Common Console, mase 90 kilograma smještena u putničku kabinu.

Prvi su planovi predviđali konverziju svih SH-60B/F u standard inačice MH-60R Romeo. Međutim nakon što su na taj način napravljeni prototipovi i jedan predserijski primjerak utvrđeno je kako je stanje trupa svih helikoptera toliko loše da bi cijena njihove reparacije bila veća nego napraviti novi. Zbog toga je odlučeno da će svi MH-60R biti novonapravljeni helikopteri, što je dovelo do produženja rokova njihovog uvođenja u operativnu uporabu. Odgađanje je značilo potrebu za dužom uporabom helikoptera H-60B/F/H koji su se ozbiljno približili limitu od 10 000 sati leta. Zbog toga je US Naval Air Systems Command (NAVAIR) razvila Advanced Service Life Extension (ASLE) namijenjen helikopterima H-60 sa između 9500 i 10 000 sati leta. Nakon inspekcije 12 helikoptera NAVAIR je u travnju 2003. odobrila da se po ASLE programu odobri povećanje limita na 12 000 sati leta.

S druge strane, odgađanje uvođenja MH-60R u operativnu uporabu dalo je dodatno vrijeme za testiranje i ugradnju novih sustava koji su povećali mogućnosti djelovanja. To se posebno odnosilo nad sustave koji će Romeou omogućiti sigurnije djelovanje u priobalnim područjima i iznad kopna. Letenje u toj okolini bitno je drukčije od letenja na oceanskim prostranstvima. Ako se, recimo, djeluje u mirovnoj operaciji na nebu se mogu naći različite letjelice, od komercijalnih putničkih aviona, preko savezničkih letjelica (avioni, helikopteri i bespilotne letjelice) pa sve do neprijateljskih. Tu su i prijetnje koje dolaze sa zemlje u obliku lakih PZO raketnih sustava. Uz to, djelovanje u mirovnim operacijama znači ograničenu i selektivnu uporabu sile, što u praksi znači da će helikopteri često morati djelovati bez uobičajene potpore aviona i jurišnih helikoptera. Sve to znatno otežava posao posadi i zahtijeva ugradnju novih sustava. U mirovnim i humanitarnim operacijama helikopteri često moraju djelovati daleko od svojih matičnih brodova, bez uobičajene logističke potpore, što stvara dodatni problem.

Oslanjajući se na iskustva stečena na ranijim inačicama H-60 za kopnenu vojsku i ratnu mornaricu tvrtka Sikorsky je u MH-60R inkorporirala velik broj modifikacija kako bi ga što bolje prilagodila što širem spektru zadaća. One uključuju četvrti hidraulički sustav (kako bi se omogućila ugradnja uranjajučeg aktivnog sonara), sustav za sprečavanje usisa nečistoće u motore, osvjetljenje pilotske kabine i instrumenata prilagođeno uporabi naočala za noćno gledanje, jače generatore struje, produženi vertikalni repni dio preuzet s SH-60F, četiri nosača oružja, odstranjiv bacač sonarnih plutača (kako bi se dobilo više prostora u kabini i smanjila masa), te nove bacače infracrvenih mamaca i radarskih ometaća (kasnije su postali sastavni dio sustava za samoobranu).

Tvrtka LMSI-Owegon predložila je Romeov MEP sustav sastavljen od:
– Višenamjenskog radara Telephonics AN/APS-147 koji omogućuje izvrsno praćenje ciljeva na površini mora i onih koji lete neposredno iznad nje na velikim i malim udaljenostima. Uz to radar je sposoban za samostalnu detekciju i klasifikaciju ciljeva, uključujući i vrlo male objekte kao što su periskopi podmornica. Uz to pruža i ISAR (inverse synthetic aperture radar) sliku. AN/APS-147 rabi najsuvremeniju tehnologiju obrade elektromagnetnskih valova koja mu omogućuje da uspješno otkriva ciljeve sa znatno manjim intezitetom zračenja u odnosu na dosadašnje radare iste namjene, što neprijateljiu znatno otežava njegovo otkrivanje i klasifikaciju.

– Raytheonovog AN/AQS-22 Airborne Low Frequency Sonara (ALFS) koji, bar po tvrdnjama proizvođača, pruža znatno bolju učinkovitost otkrivanja zaronjenih podmornica u dubokim i plitkim vodama. U sadašnjoj konfiguraciji ALFS rabi sustav za spuštanje i podizanje sonara s Thales Undervater Systemsovog FLASH (Folding Lightweight Acoustic System for Helikcopters) sustava. Važniji dio je AN/UYS akustični procesor koji se rabi i za obradu podataka skupljenih sa sonarnih plutača. Testiranje ALFS sustava na jednom od prototipova MH-60R helikoptera završeno je još početkom 2000.

– LMS-iov AN/ALQ-210 sustav za elektroničko djelovanje osigurava znatno bolje sposobnosti pasivnog otkrivanja, detekcije i lociranja položaja u odnosu na letjelicu radarskih i sličnih sustava u odnosu na AN/ALQ-142 koji se rabi na helikopterima SH-60B. Poboljšanja uključuju bolju selekciju i obradu elektromagnetskog zračenja, mogućnost kontrole šireg spektra frekvencija i samim time bolju mogućnost klasifikacija izvora zračenja. Zanimljivo je da AN/ALQ-142 dijeli istu arhitekturu sustava sa sustavom AN/ALQ-217 koji se rabi na letećim radarima E-2C Hawkeye, s kojim dijeli i mogućnosti nadogradnje kao što je SEI (specific emitter identification) sposobnost.

– Važan sustav za djelovanje u priobalnom području i iznad kopna je i Raytheonov elektromotrilački sustav AN/AAS-44(V). On je kombinacija FLIR-a i laserskog daljinomjera/označivača ciljeva, a poznat je i pod nazivom Multispectral Targeting System. Opremljen je termovizijom, infracrvenom i TV kamerom u boji i laserskim daljinomjerom koji istodobno služi i kao označivač ciljeva. Svi su ti sustavi smješteni u kupoli koja se nalazi na posebnom nosaču ispred pilotske kabine, a pruža izvrsnu mogućnost motrenja u smjeru leta i bočno. Taj se sustav rabi i za navođenje projektila AGM-114 Hellfire.

Integracija oružnih sustava
Gotovo sve oružje koje je rabio SH-60B prenijeto je i na MH-60R, što znači da i Romeo ima sjajne mogućnosti protupodmorničke borbe, te znatne mogućnosti u protubrodskoj borbi i pružanju potpore snagama na kopnu. Za protupodmorničku borbu može rabiti laka vođena torpeda Mk 46, Mk 50 i Mk 54. Za protubrodsku borbu i pružanje potpore snagama na kopnu rabi laserski vođene projektile AGM-114 Hellfire, ali više ne može lansirati protubrodske vođene projektile AGM-119B Penguin.
Posada uz to može rabiti i široki izbor strojnica kao što su teške strojnice GAU-16 i GAU-21 (kalibra 12,7 mm) te GAU-17, M60 i M240 (kalibra 7,62 mm). Tri nosača oružja ugrađuju se kao standard, iako se može po potrebi ugraditi i četvrti.

Zaključak
Od 1978. tvrtka Sikorsky je isporučila više od 2800 helikoptera S-70/H-60, koji su do danas nakupili više od osam milijuna sati naleta. Više od 2000 UH-60 (S-70A), SH-60(S-70B) i drugi H-60 varijanti trenutačno leti u sastavu američkih oružanih snaga. Više od 500 varijanti S-70, uključujući i mornaričkih S-70B Seahawk, isporučeno je stranim kupcima, kojih trenutno ima više od 25, uz velike mogućnosti da će se taj broj dodatno povećati.

I nakon 30 godina američke oružane snage ne pomišljaju da pokrenu program zamjene za svoje Black Hawkove i Seahawkove, što samo potvrđuje da je Sikorsky napravi izvrstan transportni helikopter koji će još dugo ostati u operativnoj uporabi.

Dražen MILIĆ