Puma u Fort Blissu

Broj 635, Razgovor
23.07.2021

Stožerni narednik Mario Sladoljev na dočasničkoj je akademiji Američke kopnene vojske u Teksasu, kao polaznik 71. naraštaja najviše razine izobrazbe Sergeants Major Course, ostvario izvanredan rezultat

Stožerni narednik Sladoljev u Pumama je cijelu karijeru, još od Domovinskog rata: nekad u brigadi, danas u bojni u sastavu GOMBR-a

Godine, pa i desetljeća prolaze i u Hrvatskoj vojsci sve je manje onih “klasičnih” dočasnika kakav je Mario Sladoljev. Rođeni Zagrepčanin iz Prečkog odslužio je vojni rok 1993. i odmah potom prijavio se u Gardu te postao pripadnik Puma. S njihovom oznakom na odori kao devetnaestogodišnjak sudjelovao je u akcijama u šibenskom i zadarskom zaleđu, operacijama Skok 1, Zima 94, Ljeto 95, Oluja, Maestral, Južni potez… Ipak, najponosniji trenutak bio mu je kad je kao pripadnik 1. satnije 1. bojne bio među onima koji su prvi ušli u Knin, svake ga godine s obitelji posjećuje i prisjeća se tih dana. I nakon što je sa suborcima oslobodio Hrvatsku, nastavio je vojnu karijeru i našao nove izazove u međunarodnim misijama i operacijama, 2008. bio je u prvom hrvatskom kontingentu u UNDOF-u na Golanskoj visoravni, a 2011. i 2018. te 2019. u ISAF-u odnosno Odlučnoj potpori u Afganistanu. No, stožerni narednik ne razmišlja o kraju karijere pa je u skladu s tim reagirao kad mu se preko MORH-a i OSRH pružila mogućnost prijaviti se za školovanje na dočasničkoj akademiji Američke kopnene vojske NCOLCoE (NCO Leadership Center of Excellence). Pripadnicima HV-a školovanje je omogućeno u sklopu hrvatsko-američke bilateralne vojne suradnje, konkretno programa IMET (International Military Education & Training). Sladoljev se prijavio i uspio postati polaznik 71. naraštaja tamošnje najviše razine dočasničke izobrazbe Sergeants Major Course (SMC).

“Prvo, to je stvar međunarodnog prestiža: ta škola po planu i programu, kurikulu i svemu ostalom ima velik ugled ne samo u SAD-u, nego i u NATO-u. Drugo, ona omogućava tzv. cjeloživotno učenje. Treće, za profesionalnog dočasnika ona je jedno veliko iskustvo više,” objašnjava nam Sladoljev u varaždinskoj vojarni “7. gardijske brigade Puma”. U Pumama je cijelu karijeru, nekad u brigadi, danas u bojni u sastavu GOMBR-a, prošao i selidbu iz Varaždina u Našice i natrag, a trenutačno obnaša dužnost prvog dočasnika Logističke satnije.

“Pume su dio Varaždina! Mi stariji dočasnici tu smo da čuvamo tradiciju ratne brigade, mlađi moraju znati tko im je omogućio da danas nose svoju beretku. Danas dočasnici moraju učiti na tri načina: prvi je formalno školovanje, drugi je vlastiti rad na sebi, a treći je najvažniji: stjecanje znanja i iskustva radom. Upravo ovo zadnje ono je što mi možemo i prenijeti mlađima,” s ponosom ističe gardist ozbiljne, stroge vanjštine dok hodamo besprijekorno urednom, nedavno obnovljenom vojarnom.

Bogata biografija

Naravno, kriteriji za upućivanje u američku školu i njezinu najvišu razinu izobrazbe vrlo su visoki. Traže se iskusni dočasnici s bogatom vojnom biografijom i znanjem engleskog pa se Sladoljev činio logičnim izborom i ozbiljno shvatio povjerenje koje su mu dali MORH i OSRH. Kako bi osvježio engleski, završio je napredni tečaj na HVU-ovoj Školi stranih jezika “Katarina Zrinska” koji ga je, kako kaže, izvrsno pripremio da izbjegne sve potencijalne jezične barijere u akademiji smještenoj u golemom vojnom postrojenju Fort Bliss u Teksasu. Ondje je stigao u srpnju prošle godine i odmah se uvjerio u poslovično izvrsne uvjete koje za školovanje, smještaj i sve druge popratne sadržaje imaju Amerikanci, a hvali i potporu koju je dobio od MORH-a. No, prvo što je u Teksasu prošao u pandemijskom vremenu bila je – dvotjedna karantena. COVID-19 je i inače otežao školovanje pa je većina nastave i testiranja provedena online, a polaznici su sami morali organizirati i neke druge podrazumijevajuće stvari poput tjelovježbe. Sladoljev nikako nije htio dopustiti da iziđe iz forme pa je održavao snagu i kondiciju stalnim vježbanjem i čestim hodnjama te planinarenjem. “U školi su nam dali popis vrhova koje trebamo ‘osvojiti’, i na taj smo način način bili motivirani održavati tjelesnu spremu,” prisjeća se.

Rigorozni “žrvanj” SMC-a za dvadesetak stranih polaznika (bilo ih je sa svih kontinenata) počeo je još tijekom karantene kad je testirano njihovo znanje engleskog. Kandidati su imali dosta problema, neki su morali i prekinuti školovanje, no to se nije odnosilo na hrvatskog stožernog narednika. U upečatljivom stilu nastavio je i idućih mjeseci, sve do 18. lipnja ove godine kad je primio diplomu.

“Nema popusta ni prema Amerikancima ni prema strancima. Postoje jasni standardi, traži se znanje, ali i vlastita mišljenja i pogledi,” kaže Sladoljev hvaleći predavanja instruktora. To su ljudi koji su odreda aktivni, bivši ili umirovljeni dočasnici s prosječnih dvadesetak godina radnog iskustva, a neki imaju i doktorate. “Instruktori vole reći da stalno treba raditi na sebi i od samog sebe tražiti promjene. Svijet vas neće čekati,” kaže Sladoljev, i dodaje da se rad instruktora prati jednako rigorozno kao i onaj polaznika, “tko ne zadovolji uvjete, brzo ide u mirovinu ili iz akademije.”

Završivši školovanje na SMC-u hrvatski dočasnik zaslužio je diplomu ostvarivši 96,8 posto mogućih bodova

Dočasnici kao zapovjednici akademije

Kurikul slijedi doktrinarne publikacije Američke kopnene vojske i ažurira se svake godine, a nastava je koncipirana tako da potiče diskusiju među polaznicima i razvija njihovo kritičko razmišljanje i dijeljenje iskustava. Vježbe su koncipirane tako da polaznici steknu opće znanje u planiranju vojnih operacija i kampanja na taktičkoj, operativnoj i strateškoj razini. “Ipak, najinteresantnije su praktične vježbe koje se baziraju na scenariju sa zamišljenim kriznim žarištem. Najteži mi je pak bio početak, prva tri tjedna kad mi nije funkcioniralo računalo koje vam je most do središnje baze podataka i preko kojeg organiziraš cijelo školovanje. S vremenom je sve došlo na svoje mjesto. Dan je prolazio brzo, znao sam čitati i učiti do iza ponoći, i onda opet ustati u pola šest ujutro i krenuti na nastavu,” ističe stožerni narednik, koji je naveo i neke druge zanimljivosti. Primjerice, škola sadašnji naziv NCO Leadership Center of Excellence nosi od 2018. godine, a on znači da se kurikul proširio i da se sada može odnositi i na druge grane i rodove. Nadalje, zapovjednici akademije odreda su dočasnici, što nije poznata praksa u svjetskim vojskama, no pokazuje koliko Amerikanci rade na afirmaciji uloge dočasnika u modernom vojnom sustavu. Jednako tako, ako ste tijekom izobrazbe u NCOLCoE-u polaznik određene civilne visoke škole, 70 % bodova skupljenih u vojnom sustavu priznaje vam se i u civilnom.

Unatoč pandemiji, tijekom svih napornih mjeseci bilo je vremena i prilike za druženja s kolegama – polaznicima, a kraće vrijeme Sladoljevu su se u Teksasu pridružile supruga i kći. No, koliko je opravdao povjerenje može se vrlo jasno izraziti u brojkama: završivši školovanje na SMC-u ostvario je 96,8 posto mogućih bodova i neformalnu ponudu da u budućnosti postane predavač na akademiji i to na odjelu za kopnene operacije! Za svoj uspjeh zahvaljuje i potpori koju je imao iz obitelji i MORH-a, no i od tzv. sponzora, tj. američkog polaznika stožernog narednika Johna Josepha Williamsa. Kolega mu je tijekom školovanja bio na raspolaganju kao savjetnik za prevladavanje kulturnih, jezičnih i školskih razlika. “Svaki stranac koji dolazi u NCOLCoE nije samo polaznik, nego svojim ponašanjem i uspjehom predstavlja svoju zemlju. S tom mišlju krenuo sam na akademiju i pokušao dati svoj maksimum, neka se vidi da Hrvati znaju! Slično je bilo s kolegama iz HV-a koji su išli prije mene, poput stožernog narednika Kristijana Danka koji mi je puno pomogao savjetima. Danas, kad je ovaj dio mojeg školovanja gotov, već sad nastojim primijeniti ono što sam naučio. Moj je cilj da kao dočasnik pomognem zapovjedniku razviti organizaciju koja ima zdravu atmosferu, podupire doživotno učenje i pruža šanse mladima da napreduju,” zaključuje stožerni narednik Mario Sladoljev.

Američka kopnena vojska – razine dočasničke izobrazbe