Odlično smo se uklopili u sastav Borbene grupe u sklopu aktivnosti ojačane prednje prisutnosti. Vrlo brzo dostigli smo inicijalnu spremnost, sudjelovali na nekoliko zajedničkih obuka sa saveznicima, uspostavili odličnu suradnju s nacijama unutar Borbene grupe i s domaćinima, a nedavnom provedbom prvog raketnog gađanja potvrdili smo i svoju operativnu spremnost. Vjerujem da ćemo u jednakom ritmu nastaviti i dalje i svakim danom još više oplemenjivati svoj boravak ovdje…

U listopadu je na sjeveroistok Poljske na vojni poligon “Bemowo Piskie” razmješten 3. hrvatski kontingent, preuzevši zadaće svojih prethodnika. Zadaće su to koje se odnose u prvom redu na zajedničko uvježbavanje i obučavanje vojnika u međunarodnom okruženju Borbene grupe – Poljska s ciljem povećanja interoperabilnosti među saveznicima. To je jedna od četiriju borbenih grupa koje predstavljaju konkretnu implementaciju koncepta ojačane prednje prisutnosti (enhanced Forward Presence – eFP) NATO saveza, a razmještene su na njegovim istočnim granicama – u Litvi, Latviji, Estoniji i Poljskoj. Sjedinjene Američke Države vodeća su nacija Borbene grupe u Poljskoj. Uz hrvatske vojnike, tu su i pripadnici oružanih snaga Rumunjske i Velike Britanije.

Borbena grupa pridodana je sastavu poljske Giżycke 15. mehanizirane brigade. Zajedno čine jedinstvenu multinacionalnu koaliciju s jasnom zadaćom – podizanje sigurnosti građana Saveza na njegovim istočnim granicama.

U sastavu 3. HRVCON-a eFPBG-USA trenutačno je 80 pripadnika, među kojima su i četiri žene. Okosnicu kontingenta čine pripadnici Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske s bitnicom SVLR Vulkan, sa zadaćom pružanja vatrene potpore manevarskim postrojbama Borbene grupe tijekom zajedničkih uvježbavanja. Pripadnici bitnice kao i stožerno osoblje koje radi u sastavu Zapovjedništva BGP-a nalaze se u NATO-ovu sustavu zapovijedanja (C2). U nacionalnom sustavu zapovijedanja nalazi se tim Vojne policije koji provodi svakodnevne vojnopolicijske zadaće kao što je održavanje reda, nametanje poštivanja pravila na prometnicama, izviđanje i nadzor prometa te ruta kretanja; kao i Nacionalni element potpore (NEP) sa zadaćama logističkog podupiranja provedbe svih aktivnosti kontingenta, koordiniranja zdravstvene potpore, osiguranja komunikacijsko-informacijske te dušobrižničke potpore.

Kao stožernom časniku na dužnosti časnika za odnose s javnošću i informiranje 3. HRVCON-a, jedna je od mojih glavnih zadaća prezentiranje rada hrvatskih vojnika u međunarodnom okruženju u Borbenoj grupi. Nakon nešto više od mjesec dana boravka na području aktivnosti u Poljskoj, slegli su se prvi dojmovi o životu, radu i suradnji sa saveznicima. Na vojnom poligonu udaljenom gotovo 1300 kilometara od domovine postala sam svjesna kompleksnosti i važnosti naše zajedničke zadaće. Upravo zato, sa željom da domaćoj javnosti približimo aktivnosti naših vojnika izvan granica Hrvatske, razgovarali smo sa zapovjednikom 3. HRVCON-a eFPBG-USA satnikom Željkom Trčekom.

Kao zapovjedniku hrvatskog kontingenta, koje su vaše zadaće u Poljskoj?

Moja glavna zadaća ovdje podrazumijeva planiranje djelovanja sukladno konceptu zadaća i zamisli nadređenog zapovjednika. Također, uključuje planiranje, pripreme, nadzor i zapovijedanje tijekom provedbe zadaća, koordinaciju djelovanja kontingenta s ostalim postrojbama te usklađivanje cjelokupnog djelovanja kontingenta u sastavu Borbene grupe − Poljska. Osim tradicionalnih vojnih zadaća, zastupam i nacionalne interese te predstavljam Oružane snage RH prema međunarodnim i drugim tijelima.

Uz poštivanje NATO-ove C2 strukture zapovijedanja i nadzora, imam i obvezu izvještavati i nadređene u RH na razini nacionalnog C2 sustava zapovijedanja i nadzora. S njima svakodnevno komuniciram te koordiniram aktivnosti vezane uz život i rad naših pripadnika u Poljskoj. Osim toga, redovito komuniciram i s vojnim izaslanikom RH u Poljskoj, s kojim dogovaram protokolarne i druge pojedinosti prilikom dolaska izaslanstava, kao i civilno-vojnu suradnju s lokalnom zajednicom koja se odnosi prije svega na prezentaciju hrvatskih kulturnih i povijesnih vrednota.

Kako izgleda vaš radni dan?

Za sve hrvatske vojnike, pa tako i za mene, radni dan počinje u šest sati ujutro i završava u pet sati poslijepodne. Ustajanje, osobna higijena, doručak, obuka, ručak, tjelovježba, večera. Osim toga, gotovo svakodnevno održavamo sastanke na razini Borbene grupe i Zapovjedništva poligona, te koordinacije uoči dolazaka stranih nadređenih zapovjednika naših saveznika. Unatoč zgusnutom svakodnevnom rasporedu, nastojim što češće obilaziti naše vojnike na terenu i uvjeriti se u tijek obuke i uvježbavanja. Na kraju svakog radnog dana održim dnevnu koordinaciju svih sastavnica našeg kontingenta. To u praksi ponekad znači da radni dan završava i u 22 sata.

Je li Poljska, nakon gotovo dva mjeseca boravka, ispunila vaša očekivanja?

Već prilikom zapovjednog izviđanja tijekom rujna osjetio sam da boravak ovdje neće i ne može donijeti ništa drugo osim zadovoljstva dobro obavljenim poslom. U to sam uvjeren i nakon gotovo dva mjeseca boravka u Poljskoj. Smatram da smo se odlično uklopili u sastav Borbene grupe u sklopu aktivnosti ojačane prednje prisutnosti. Vrlo brzo dostigli smo inicijalnu spremnost, sudjelovali na nekoliko zajedničkih obuka sa saveznicima, uspostavili odličnu suradnju i s nacijama unutar Borbene grupe i s domaćinima, a nedavnom provedbom prvog raketnog gađanja potvrdili smo i svoju operativnu spremnost. Vjerujem da ćemo u jednakom ritmu nastaviti i dalje i svakim danom još više oplemenjivati svoj boravak ovdje.

Kako ocjenjujete praktičnu suradnju s drugim sastavnicama Borbene grupe?

Praktična suradnja dobra je i od našeg dolaska u područje aktivnosti u stalnom porastu. Svakodnevno aktivno surađujemo sa svim nacijama. Hrvatski vojnici sudjelovali su na gađanju iz pješačkog naoružanja u organizaciji OS-a Rumunjske. Za mlađe pripadnike kontingenta bila je to prilika za prvi susret s automatskom puškom AK-47 i pištoljem Beretta, kao i ručnim raketnim bacačima RPG-7 te odmjeravanje streljačkih sposobnosti s rumunjskim, američkim i britanskim kolegama.

U organizaciji OS-a Velike Britanije proveden je Tečaj preživljavanja u zimskim uvjetima, koji je polazio i naš pripadnik. Budući da je u to vrijeme temperatura na ovom području bila ispod nule, polaznici su definiciju Tečaja doživjeli iz prve ruke. Dodao bih da je hrvatski pripadnik Tečaj uspješno završio, a takvu će obuku provesti s ostalim pripadnicima kontingenta i na taj im način prenijeti stečeno iskustvo.

Za potrebe nedavno provedenog prvog raketnog gađanja ostvarena je suradnja s američkim kolegama. Zajedničko uvježbavanje hrvatskog i američkog Tima za vatrenu potporu provedeno je s pomoću besposadnog sustava RQ-11 Raven. Na taj smo način prvi put imali pogled na ono što se događa na cilju u realnom vremenu. Tako stečena iskustva iznimno su vrijedna, a u našu suradnju sa saveznicima tijekom gađanja imali su priliku uvjeriti se zapovjednik HKoV-a general-bojnik Siniša Jurković, vojni izaslanik RH u Poljskoj brigadir Jugoslav Jozić te prvi dočasnik HKoV-a časnički namjesnik Dario Rosić.

S obzirom na dosad provedene aktivnosti s partnerima, kako ocjenjujete kompatibilnost i razinu spremnosti hrvatskih vojnika u odnosu na ostale u međunarodnom okruženju?

Primjena združenih publikacija AArtyP-1 i AArtyP-5, kad je riječ o rodu topništva, počela je neposredno nakon Domovinskog rata. Iako su doživjele neznatne promjene, već su godinama u uporabi u topničko-raketnim postrojbama Hrvatske vojske te je kompatibilnost neupitna. Poziv za vatru standardiziran je do najmanje pojedinosti te nema nikakvih prepreka da bilo koja nacija kojoj zatreba naša vatrena potpora tu potporu ne dobije na vrijeme i na potrebnom mjestu. Što se tiče spremnosti, Hrvatska vojska nebrojeno je puta dosad pokazala da je spremna nositi se sa svim zadaćama bez obzira na vremenske i prostorne uvjete, pa tako i u Poljskoj. Prije upućivanja u područje aktivnosti kontingent je u cijelosti prošao proces certifikacije u RH, dobili smo status spremnosti te tim putem nastavljamo i dalje.

Po vašem mišljenju, koje koristi Hrvatska vojska može imati od ovakvih iskustava?

U prvom redu, rad u međunarodnom okruženju nešto je što oplemenjuje svakog pojedinca, posebno zapovjednike koji su u prilici svakodnevno u njemu raditi i neposredno sudjelovati u procesima donošenja odluka. Nadalje, tu je stjecanje iskustva u različitim područjima, ne samo vojnom. Recimo, svatko od nas steći će neka nova poznanstva i prijateljstva. U prilici smo usavršiti znanje engleskog jezika, ali i naučiti osnove poljskog, za što su se pobrinuli domaćini i pokrenuli Tečaj poljskog jezika. U svakodnevnoj komunikaciji sa stranim pripadnicima može se puno naučiti o njihovoj povijesti i kulturi, ali i njima približiti Hrvatsku, za što koristimo svaku priliku. Usto, možemo neposredno rukovati vojnom opremom i tehnikom koju smo dosad viđali jedino na televiziji.

Viđeno i doživljeno u području aktivnosti vjerujem da će imati svoje mjesto u daljnjoj izgradnji svakog pripadnika i Hrvatske vojske u cjelini. Koristi su nebrojene.

Tijek priprema za odlazak u područje aktivnosti, boravak ovdje prva dva mjeseca, način na koji zapovijedate kontingentom i brinete se da zadaće budu izvršene na najvišoj razini, govore kako je iza vas veliko iskustvo. Otkad ste pripadnik Hrvatske vojske i zašto ste odabrali taj poziv?

Moji prvi dodiri s Hrvatskom vojskom sežu u ljeto 1991., kad sam se kao maloljetnik pridružio odredima Civilne zaštite i sudjelovao na stražama i aktivnostima u rodnom kraju na području Generalskog Stola, koji se našao pod udarom JNA i lokalnih Srba. No, ipak, trebalo je završiti i srednju školu, tako da sam odoru obukao u kolovozu 1993. kao osamnaestogodišnjak. Tijekom Domovinskog rata bio sam pripadnik 111. brigade HV-a Rijeka, 137. brigade HV-a Duga Resa te 1. gardijske brigade Tigrovi.

Iskreno, u to vrijeme nisam vjerovao da će to biti moja životna misija. Jednostavno, u ratno vrijeme niti ne razmišljaš o tome da ćeš cijeli život biti vojnik. U topništvu sam od početka vojne karijere. Počeo sam kao poslužitelj, obnašao niz dužnosti − od ciljača do zapovjednika bitnice − a trenutačno sam zamjenik zapovjednika Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade. Godina za godinom i, eto, dvadeset šesta kuca na vrata.

Ovo nije vaša prva misija. Bili ste i u Afganistanu. Kakvi su vam dojmovi iz te zemlje?

Moja prva misija bio je ISAF, od prosinca 2011. do srpnja 2012. Ondje sam bio u sastavu topničkog tima zaduženog za obuku topnika Afganistanske nacionalne armije (ANA) te kao instruktor zapovjednika bitnice u KMTC-u (Kabul Military Training Center).

Iako je otad prošlo dosta vremena, sjećanja su i dalje živa. S obzirom na to da smo se nalazili na 1800 m nadmorske visine i da je te godine zima u Afganistanu bila najhladnija u zadnjih desetak godina, imali smo razdoblje od 44 dana iznimno hladnog vremena kad su se temperature redovito spuštale između −17 i −25 Celzijevih stupnjeva. Unatoč takvom iznimno hladnom vremenu, pripadnici ANA-e svakodnevno su polazili obuku i bili zainteresirani za učenje. O životnim dojmovima mogao bih napisati knjigu. Vjerujte, ništa vas ne može pripremiti za ono što vas ondje dočeka. Budući da je i ovo zimska rotacija, nadam se da neće biti toliko hladna.

Kako ste dočekali Božić daleko od svojih obitelji, ovdje na sjeveru Poljske?

Radost, mir, svjetlost, zajedništvo i međusobno darivanje te okupljanje obitelji – obično su vrijednosti koje se vežu uz Božić. Vanjski znakovi, kao što je okićeno božićno drvce ili upaljene svjetiljke, unijeli su u naša srca mir i toplinu i pomogli nam da se u konačnici suočimo sa stanjem kakvo jest, da smo daleko od svojih najmilijih. Pojedini pripadnici kontingenta prvi su put u ovo blagdansko vrijeme daleko od obitelji, a oni stariji i iskusniji već su nebrojeno puta to iskusili i osjetili što to znači. No, kako smo i mi ovdje velika obitelj, božićna noć okupana ljepotom dala je novo značenje našem boravku ovdje.

Na kraju, svim pripadnicama i pripadnicima Hrvatske vojske te građanima RH u ime 3. HRVCON-a eFPBG-USA i svoje ime želim sretne blagdane i novu 2019. godinu.

Mirna Bajčetić Šijanski

fotoarhiva postrojbe