U tijeku pregovora o razrješenju državne krize između republika tadašnje SFRJ, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman donio je odluku o raspisivanju referenduma o državnoj samostalnosti Hrvatske koji je održan 19. svibnja 1991. godine

Referendum je održan u dramatičnim okolnostima četničke pobune koju su pomagali velikosrpski Miloševićev režim i tadašnja JNA, kao posljednji zagovornici preživjele komunističke Jugoslavije. Bila je javna tajna da Slobodan Milošević pristaje na samostalnost Slovenije riječima – Idite, bre što pre! – kako bi što lakše prigrabio hrvatske krajeve istočno od crte Karlobag – Karlovac – Virovitica. U tome je s vremenom dobio punu potporu jugovojske, kojoj je bila draža bilo kakva nego nikakva Jugoslavija. U međuvremenu je vojni vrh osnovao i svoju stranku, Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju, koja je demokraciju u Hrvatskoj i Sloveniji ocjenjivala “privremenom pobjedom kontrarevolucije”. I Milošević i jugovojska Hrvatskoj su namijenili sudbinu državice koja se vidi sa Sljemena i to pod vodstvom njihovih istomišljenika!

Na te prijetnje moglo se odgovoriti samo pripremama za oružanu obranu i plebiscitarnom voljom naroda za samostalnom državom. Pozivajući se na hrvatski Ustav, Sabor je već 21. veljače 1991. usvojio Rezoluciju o prihvaćanju postupaka za razdruženje SFRJ i mogućem udruživanju u savez suverenih republika. Tu je namjeru na referendumu plebiscitarno potvrdila slobodno izražena volja naroda, koju nije mogla zanemariti ni međunarodna zajednica, inače nesklona hrvatskoj samostalnosti.

Odlučivanje o dva pitanja

Na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine građani su odlučivali o budućnosti Hrvatske odgovarajući na dva ponuđena pitanja. 

Prvo pitanje, na plavom listiću, glasilo je: Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize u SFRJ)?

Drugo pitanje, na crvenom listiću, bilo je: Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)? Prema Izvješću Republičke komisije za provedbu referenduma od 22. svibnja 1991., na referendum je moglo, na temelju biračkih popisa, izići 3 652 225 glasača. 

Za pitanje na plavom listiću, o suverenosti i samostalnosti Hrvatske, glasovao je 3 051 881  glasač odnosno 83,56 posto od ukupnog broja registriranih glasača. “Za” je glasovao 2 845 521 glasač ili 93,24 posto izišlih na referendum. “Protiv” je glasovalo 126 630 glasača ili 4,15 posto izišlih na referendum. Nevažećih plavih listića bilo je 1,18 posto od broja izišlih glasača. 

Za pitanje na crvenom listiću, o ostanku Hrvatske u jedinstvenoj saveznoj državi, ukupno je glasovao 3 051 881 glasač ili 83,56 od ukupnog broja registriranih glasača. “Za” je glasovalo 164 267 glasača ili 5,38 posto izišlih na referendum. “Protiv” je glasovalo 2 813 085 glasača ili 92,18 posto izišlih. Nevažećih crvenih listića bilo je 2,07 posto. 

Na osnovi neposredno iskazane volje građana na referendumu, a nakon neuspjeha daljnjih pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor Republike Hrvatske donio je 25. lipnja 1991. godine Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Ishod referenduma bio je polazište i za donošenje Odluke o raskidu državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, koju je Sabor usvojio 8. listopada te godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država.

No, do međunarodnog će priznanja doći tek sljedeće godine, nakon velikih žrtava i strašnih razaranja koje je neprijatelj počinio na tlu Hrvatske. Zahvaljujući ponekad i nadljudskoj hrabrosti i odvažnosti hrvatskih branitelja u obrani domovine, put prema samostalnoj, slobodnoj i međunarodno priznatoj Hrvatskoj, započet upravo na referendumu 19. svibnja 1991., mogao je biti nastavljen. 

Danas, kad obilježavamo 30 godina od tog događaja, s tugom se, ali i ponosom, sjećamo svih onih koji su dali svoje živote za hrvatsku slobodu. Većina nas koji smo bili živi svjedoci tih događaja vjerojatno nije ni slutila da će taj put biti tako težak i da će tražiti tolike žrtve.

Zato danas, bez obzira na svakodnevne probleme s kojima se suočavamo, ne smijemo zaboraviti vrijednost vlastite domovine jer to je povlastica u kojoj mi uživamo, a naši su preci mogli samo sanjati. Jednako kao što ne smijemo zaboraviti cijenu koju smo za slobodu domovine platili.

Pripremio: Željko Stipanović