Dvodnevna konferencija “Rodne perspektive i sigurnost u jugoistočnoj Europi” imala je za cilj nastavak dijaloga o temama rodne jednakosti vezanih uz napredak u implementaciji Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 te drugih odluka i planova u zemljama članicama RACVIAC-a. “Spolna ravnopravnost je temeljno ljudsko pravo, a osnaživanje žena preduvjet za unapređenje održiva razvoja,” kazao je na otvaranju direktor RACVIAC-a veleposlanik Haydar Berk

U RACVIAC-u Središtu za sigurnosnu suradnju u Rakitju 7. i 8. travnja održana je konferencija “Rodne perspektive i sigurnost u jugoistočnoj Europi” čiji je cilj bio nastavak dijaloga o temama rodne jednakosti vezanih uz napredak u implementaciji Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 te drugih odluka i planova u zemljama članicama RACVIAC-a. Rezolucija 1325 Vijeća za sigurnost UN-a, donesena 2000., prva je rezolucija koja se odnosi na utjecaj rata na žene i djevojke te doprinos žena u rješavanju sukoba i održiva mira.
Direktor RACVIAC-a veleposlanik Haydar Berk na otvorenju je pozdravio sve prisutne kao i posebne goste te izrazio zadovoljstvo jer se sudjelovanjem na konferenciji čvrsto potvrđuje odlučnost da se nastavi podupirati implementacijski proces. “Spolna je ravnopravnost temeljno ljudsko pravo, a osnaživanje žena preduvjet za unapređenje održiva razvoja,” zaključio je direktor RACVIAC-a.
Maja Čavlović, izaslanica Predsjednice RH i savjetnica za obranu i nacionalnu sigurnost u svojem je obraćanju istaknula kako je rodna ravnopravnost važan aspekt ljudskih prava. “Rezolucija Vijeća sigurnosti 1325 podsjeća nas da su žene važne agentice mira i sigurnosti te je njihova politička participacija put razvoja. Hrvatska može iz vlastitog iskustva svjedočiti kako rat utječe na djevojke i žene što naglašava važnost njihove zaštite i osnaženja,” rekla je Čavlović i naglasila kako smjernice, odluke i akcijski planovi u posljednjih 15 godina, od donošenja ove rezolucije, nisu spriječile da se žene suočavaju s preprekama na putu prema uspješnom sudjelovanju u procesima donošenja odluka. “Broj žena koji sudjeluje u procesu donošenja odluka na području mira i sigurnosti u svijetu ostaje nizak, dok su podaci o spolnom nasilju i stradavanju u ratnim područjima poražavajući. Porast radikalizacije i terorizma još dodatno pogoršava to stanje. Unatoč dobrom zakonskom okviru i vidljivom napretku, žene još uvijek nisu dovoljno zastupljene u političkom životu,” naglasila je te dodala kako će Hrvatska nastaviti podupirati implementaciju Rezolucije s posebnim fokusom na konfliktna i poslijekonfliktna društva.
Voditelj ureda Konrad Adenauer Stiftung u Hrvatskoj Michael A. Lange izrazio je zadovoljstvo što njegova fondacija pomaže RACVIAC-u u organizaciji događaja koji se osvrće na vrlo izazovan aspekt europske sigurnosti – osnaživanje uloge žena u vojsci s posebnim naglaskom na situaciju u jugoistočnoj Europi. O temama se na dvodnevnoj konferenciji izlagalo i razgovaralo kroz dva panela – prvi se bavio implementacijom Rezolucije na područje jugoistočne Europe, a drugi dio europskim sigurnosnim izazovima i rodnom perspektivom.

NJEMAČKA
Bundeswehr 2001. otvorio vrata ženama
U svojem je obraćanju njemački vojni izaslanik u Hrvatskoj pukovnik Janus Kaschta predstavio uspješnu njemačku priču o ženama u Bundeswehru, naglasivši da taj put nije uvijek bio jednostavan. Pri osnivanju Oružanih snaga Savezne Republike Njemačke 1955. godine u Ustavu je stajalo kako žene ne mogu naoružane služiti u vojsci. Zatim se 1975. godine prvi put kao vojnikinje zapošljavaju liječnice, ljekarnice, stomatologinje i veterinarke, a u kasnim 80-im i 90-im žene popunjavaju odabrana radna mjesta u sanitetskoj službi i glazbenom zboru Bundeswehra.
Bundeswehr 2001. otvara vrata ženama omogućivši njihovo zapošljavanje na svim područjima. Te je godine broj vojnikinja porastao na 6700, a danas ih je oko 19 000, što bi značilo da udio žena iznosi nešto više od 10 posto. Više od jedne trećine njih radi u sanitetskoj službi. Kako je rekao njemački izaslanik, Oružane snage SR Njemačke žele postići da u ostalim postrojbama udio vojnikinja poraste na 15 posto. Ističe da je pola vojnikinja po činu u skupini dočasnika, a udio žena među profesionalnim vojnicima još je uvijek prilično nizak i iznosi nešto više od tri posto. Ipak, kaže, u međuvremenu su žene postale zastupljene i u vrhovnom zapovjedništvu Bundeswehra, a od listopada 2014. nalaze se i na vodećim pozicijama u Zapovjedništvu specijalnih snaga. Također, ističe i da je 2013. Ursula von der Leyen postala prva ministrica obrane Savezne Republike Njemačke i time vrhovna zapovjednica oružanih snaga.

BIH
Povećanje interesa žena za vojni poziv
Ministrica BiH za ljudska prava i izbjeglice Semiha Borovac u svojem je obraćanju na otvorenju konferencije ukratko predstavila iskustvo Bosne i Hercegovine u primjeni UN-ove Rezolucije 1325. “Mi ovu rezoluciju smatramo posebno značajnom iz perspektive zemlje koja je prošla rat, ali i u svjetlu aktualnih svjetskih događanja, velike migrantske krize i ratova koji se vode,” kazala je ministrica BiH. Kao najvažnija postignuća u tom smjeru istaknula je povećanje interesa žena za prijam u oružane snage zbog promocije vojnog poziva i uvođenja afirmativnih mjera. Tako su se na prvi oglas za prijam 2008. godine javile tek 23 kandidatkinje, a pet godina poslije taj se broj povećao na 595. “Trenutačno imamo oko 24 posto žena kao civilnih djelatnica u oružanim snagama i 6,5 posto kao vojnih osoba, ali je i dalje nizak broj žena na visokim pozicijama i s visokim činovima. Također, zabilježen je i porast zainteresiranosti žena za sudjelovanje u mirovnim misijama diljem svijeta,” poručila je Borovac.
Iako je BiH primjer dobre prakse u implementaciji Rezolucije, ministrica je navela i niz problema koji su još uvijek prisutni poput tradicionalnih stereotipa, nedovoljne financijske podrške, kompleksnosti države, a posebice je naglasila dio na koji se nije adekvatno odgovorilo – žene žrtve seksualnog nasilja u ratu kojih prema procjenama UN-a ima na desetke tisuća. Također je istaknula činjenicu da su od devet članova Vijeća BiH dvije žene, ministrica obrane i ministrica za ljudska prava i izbjeglice, dakle upravo u područjima u kojima je potrebno stvoriti bolje uvjete kako bi žene mogle pokazati da se mogu nositi rame uz rame s muškim kolegama u svim političkim i društvenim izazovima današnjice.

Tekst i foto: Petra Kostanjšak