Satnik Ivan Gerenčir zasluženi pobjednik

Ovogodišnje natjecanje za najspremnijeg pripadnika OSRH “Memorijal bojnik Davor Jović – natjecanje Prvi za Hrvatsku” odvijalo se u požeškoj vojarni “123. brigade HV”, na širem području grada Pakraca i općine Okučani. Integracija natjecanja u obilježavanje 28. obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak povezala je temeljne vrijednosti hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i vrijednosti etičkog kodeksa suvremenog hrvatskog vojnika – požrtvovnost, odvažnost, domoljublje, uvježbanost

Natjecanja za najspremnijeg pripadnika OSRH započeta su 2012. pod nazivom “Prvi za Hrvatsku” i nastavak su natjecanja koja su održavana od 1997. do 2000. u Hrvatskoj vojsci pod nazivom “Prvi do Knina, prvi do slobode” te natjecanja gardijskih brigada koja su organizirana do 2002. godine. Od 2014. natjecanje ima i međunarodni karakter jer u zasebnoj konkurenciji istodobno okuplja i pripadnike savezničkih i partnerskih oružanih snaga te se odvija pod nazivom “Best Soldier Competition” promovirajući tako načelo suradnje, interoperabilnosti i zajedničkog djelovanja. U znak sjećanja na pobjednika prvog natjecanja “Prvi do Knina, prvi do slobode”, održanog 1997., natjecanje od 2018. nosi naziv “Memorijal bojnik Davor Jović – natjecanje Prvi za Hrvatsku”. Ovogodišnje natjecanje započelo je na središnjem trgu u Pakracu, gradu koji pamtimo po jednoj od prvih uspješnih akcija hrvatske policije u Domovinskom ratu, a završilo u Okučanima, čije je oslobađanje u VRO Bljesak označilo potpunu pobjedu hrvatskih vojnika koja je ubrzo uslijedila. Već na startu na licima sudionika utrke mogla se primijetiti određena napetost i neizvjesnost, ali i odlučnost da se do cilja dođe pod svaku cijenu. Međunarodna konkurencija bila je najjača dosad. Prijavio se i najveći broj natjecatelja, među kojima su bili i oni s već postignutom reputacijom sa sličnih natjecanja. I među hrvatskim natjecateljima bilo je nekoliko favorita.  Ponajprije se to odnosilo na prošlogodišnjeg pobjednika desetnika Hrvoja Mutnjakovića, ali i na pobjednika od prije dvije godine, satnika Ivana Gerenčira. Naravno, među njima bilo je i pritajenih kandidata za pobjednike, koji dosad možda nisu pobjeđivali, ali svakako se nisu mislili predati bez borbe. Uostalom, ovdje su se primarno došli natjecati, ali i s razumljivim ambicijama za pobjedu ukaže li se prilika. Ulog je uistinu velik i primamljiv – titula najspremnijeg pripadnika OSRH. Kvalifikacijsko gađanje iz pištolja i puške održano je prvog dana. Na startu je na prvim pozicijama došlo tako do nekih iznenađenja, ali kako su svi uoči starta rekli, to za tako dugu utrku ništa ne znači. Sve se u tren može promijeniti, pogotovo zato što prilikom nepravilnog izvođenja pojedine radne točke dobivate kaznene minute koje za konačni rezultat mogu biti ključne. To se posebno događa na za mnoge najzahtjevnijoj radnoj točki, a to je orijentacija uz pomoć karte, gdje možete izgubiti jako puno.

Nakon što je utrka započela, dolazak do prve radne točke zahtijevao je izrazite motoričke i trkačke sposobnosti jer je gotovo cijela dionica bila ozbiljna uzbrdica, a nakon toga trebalo se nizbrdo spustiti do predviđene radne točke na kojoj je trebalo proći kroz kontaminirano zemljište. Već na pola puta do prve radne točke satnik Ivan Gerenčir, koji je na startu dijelio sedmu poziciju, pretrčao je konkurenciju i preuzeo vodstvo, koje, kasnije će se pokazati, nije ispuštao do kraja utrke. Taj dokazani maratonac, koji je znatno stariji od ostalih kandidata, bez većih poteškoća svladao je tu dionicu i već ostvario respektabilnu prednost. Rekli bismo: nije se ni oznojio. Natjecatelji koji su dolazili iza Gerenčira bili su prilično zbijeni u redoslijedu i svi su bez većih poteškoća riješili prvu radnu točku. Do dolaska na drugu, već spomenutu najzahtjevniju radnu točku – topografiju, ostvareni poredak nije se znatnije mijenjao. Dok smo čekali natjecatelje, razgovarali smo sa sucima, koji su istaknuli kako se tu lomi utrka premda se radi tek o drugoj radnoj točki od ukupno osam. Pomalo iznenađeni tim podatkom pitamo ih zašto to misle, a kad smo dobili odgovor da onaj koji tu radnu točku ne odradi na ispravan način, dobiva kaznu od pola sata čekanja, bila nam je puno jasnija njezina težina. Zbog nemogućnosti praćenja natjecatelja po gustoj šumi, a ta odluka bila je i mudra i sigurna jer bismo se vjerojatno izgubili, odlazimo na treću radnu točku i sa zanimanjem čekamo dolazak prvih trkača kako bismo se uvjerili je li se u poretku nešto promijenilo. Kad se kao prvi, sad već s opipljivom prednošću, pojavio satnik Gerenčir, bilo nam je jasno da se promovirao u najboljeg kandidata za ukupnog pobjednika. Naravno, i tu je radnu točku riješio bez ikakvih poteškoća i odjurio prema sljedećoj – prelaženju vodene zapreke. Ni ostali kandidati nisu imali nekih većih problema, a ni na licima im se još uvijek nije primjećivao veći umor. Prateći dotadašnji tijek utrke primijetili smo međunarodni dvojac iz Francuske i Rumunjske koji se otpočetka držao zajedno, pa je zajedno i došao i uspješno svladao i tu radnu točku.

Prelazak vodene zapreke naizgled nam se činio da bismo ga i sami mogli svladati. No kad smo pobliže pogledali kolike zamke nosi natjecateljima, bez većeg otpora otklonili smo pomisao da bismo možda i mi to mogli prijeći. Bacanje ručne bombe bio je sljedeći izazov. Dolaskom na tu radnu točku primjećujemo da spomenuti međunarodni dvojac više ne ide zajedno i da je naprijed Rumunj odjurio sam. Ali ne samo to: probio se na izvrsno drugo mjesto u ukupnom poretku. U kratkom razgovoru s njim tijekom osvježenja prije odlaska na radnu točku na licu mu primjećujemo umor, što nam i sam potvrđuje riječima kako noge više ne osjeća. A tek je na pola puta. Ipak, informacija da je ukupno drugi u poretku pozitivno ga je iznenadila te stišće zube i odvažno odlazi na radnu točku. Iduće dvije radne točke – svladavanje zemljišne zapreke tirolskom prečnicom i svladavanje kosine užetom – od natjecatelja su zahtijevale više spretnost nego fizički napor, ali ako uzmete u obzir da su dotad prevalili već više od dvije trećine utrke, tad se i najmanji napor čini teško savladivim, što se već moglo bez poteškoća primijetiti na njihovim licima. Nekima od njih znoj se s lica slijevao u potocima i tek tad zapravo kao promatrač shvatite koliki je napor već uložen, što nam je izazvalo iskreno poštovanje prema svakom od njih. Kroz glavu nam prolazi misao – svi vi koji dođete do cilja ustvari ste pobjednici. Svaka čast!

Izvlačenje ranjenika pod paljbom zadnja je radna točka prije dolaska na cilj. Poredak je već dulje vrijeme nepromijenjen, jedino se razlika među najboljima mijenja. Na trećem mjestu u ukupnom poretku srećemo prošlogodišnjeg pobjednika. Ne djeluje nam pretjerano umorno, ali zaostatak za vodećim je velik. Čini nam se nedostižnim, ali svatko od njih ima svoju taktiku koju primjenjuje na natjecanju, pa si mislimo tko zna, možda je netko u sebi skrio one zadnje atome snage za sam kraj. U svakom slučaju, napetost i dalje postoji. Prolazimo kraj trenutačno vodećeg, sa željom da ga pričekamo na ulazu u Okučane, i pitamo ga treba li vode, no on samo odmahuje rukom i sa svojim mislima nastavlja trčati prema cilju. A na samom ulazu u Okučane čekala ga je skupina koja se bavi rekreativnim trčanjem. Prilaze mu, pozdravljaju ga i grle, hrabre da izdrži još malo i kao znak potpore na udaljenosti na kojoj ne smetaju natjecanju počnu za njim trčati do cilja. Uistinu lijepa gesta. Na cilj je kao pobjednik došao satnik Ivan Gerenčir, koji je stazu prošao za nestvarnih šest sati i 32 minute, pripadnik bojne Pume Gardijske-oklopno mehanizirane brigade, koji je na ovom natjecanju pobijedio i 2021. godine. Sa samo tri minute zaostatka, drugi je na cilj stigao pripadnik rumunjskog OS-a narednik Iunut-Daniel Calin, dok je prošlogodišnji pobjednik desetnik Hrvoje Mutnjaković, pripadnik bojne Sokolovi Gardijske-oklopno mehanizirane brigade, na cilj došao treći s vremenom šest sati i 38 minuta. U ženskoj konkurenciji na cilj je prva stigla vojnikinja Lea Biloglav iz Zapovjedništva za kibernetički prostor.

Po dolasku na cilj satnik Gerenčir istaknuo je kako je ovo natjecanje sažetak vojnog poziva te dodao: “Ono obuhvaća psihofizičke pripreme i u sebi ima taktičko-tehničke značajke. S ponosom ističem da sam potekao iz 1. gardijske brigade Tigrovi. Isto tako, jedan lijep dio života proveo sam u 1. bojni Sokolova, a najveći dio profesionalne karijere proveo sam u Pumama. Stoga bih volio da ova pobjeda služi na ponos i čast svim bivšim i sadašnjim Pumama, ali neka bude poticaj i motivacija svim budućim pripadnicima GOMBR-a, a posebno budućim Pumama.”  Drugoplasirani, Iunut-Daniel Calin, na cilju je rekao kako je natjecanje bilo iznimno zahtjevno i najteže na kojem je dosad sudjelovao: “U jednom sam trenutku, nekoliko kilometara pred ciljem, mislio odustati, a onda sam čuo da sam drugi i to je pobudilo dodatnu motivaciju u meni i pomoglo mi da dođem do cilja zbog čega sam iznimno sretan.” “Brojne psihofizičke vojničke vještine bile su dio ovog natjecanja i zahtijevale su da čovjek izvuče sve iz sebe kako bi došao do cilja. Dugo sam se pripremao za natjecanje, ali unatoč tome, bilo je iznimno teško”, rekao je trećeplasirani, desetnik Hrvoje Mutnjaković. Sudjelovala su 84 natjecatelja, od kojih su 42 pripadnici OSRH, deset djelatnici MUP-a RH, a 32 pripadnici oružanih snaga savezničkih i partnerskih zemalja (Bosna i Hercegovina, Češka, Estonija, Francuska, Kosovo, Litva, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Španjolska i SAD). Od ukupnog broja, na natjecanju je sudjelovalo šest pripadnica OSRH i tri pripadnice oružanih snaga savezničkih i partnerskih zemalja.

Svim ovim natjecanjima zajedničko je snaženje pobjedničkog duha, koji Hrvatska vojska baštini još iz Domovinskog rata te svoje kasnije profesionalne mirnodopske izgradnje – požrtvovnosti, hrabrosti, izdržljivosti i predanosti. Spremnost hrvatskog vojnika osnovna je odlika i trajni cilj izgradnje pripadnika OSRH te natjecanje želi javnosti i pružiti takvu predodžbu o hrvatskom vojniku. Natjecanja stoga od samih početaka vode dočasnici. Upravo su oni najodgovorniji za pojedinačnu spremnost vojnika, a ujedno time promoviraju i spremnost Dočasničkog zbora OSRH u potpori svojim zapovjednicima. Svima njima – i natjecateljima, i onima u potpori – izražavamo zahvalnost za organizaciju i provedbu sjajne utrke. Ona je danas, upravo zbog dobre organizacije, ali i zahtjevnosti, u kalendarima brojnih savezničkih i partnerskih zemalja utrka na kojoj je sudjelovanje pitanje prestiža.

Natjecanje se odvijalo tijekom dva dana – 29. travnja i 1. svibnja 2023. godine. Prvog su dana održane kvalifikacije, koje su se sastojale od situacijskog gađanja iz VHS-D2/K2 i preciznog gađanja iz HS-9. Kvalifikacijske discipline obavljene su kružnom izmjenom skupina prema rasporedu koji je odredio voditelj natjecanja. Ostvareni rezultati određivali su startni poredak natjecatelja za glavno natjecanje. Glavno natjecanje provodilo se drugog dana, tijekom kojeg su natjecatelji morali proći stazu s osam vojničkih zadaća raspoređenih po radnim točkama.

Opis staze

Natjecatelji su stazu svladavali neprestano se krećući s pomoću zemljovida i ručnog kompasa. Staza je bila duga 36 km, a stvarna udaljenost koju su natjecatelji trebali proći iznosi približno 40 km. Natjecanje se provodilo na relaciji Pakrac – s. Šeovica – s. Rogolji – s. Bobare – s. Širinci – s. Smrtić – s. Gornji Bogićevci – Okučani.

Vojničke zadaće / radne točke koje su natjecatelji morali proći:

  1. start
  2. prolazak kontaminiranog zemljišta
  3. topografija
  4. prolazak staze s pješačkim preprekama
  5. prelazak vodene zapreke
  6. bacanje ručne bombe
  7. svladavanje zemljišne zapreke tirolskom prečnicom
  8. svladavanje kosine užetom
  9. izvlačenje ranjenika pod paljbom
  10. cilj.

Natjecatelji koji nisu ostvarili zahtijevani standard dobili su vremensku kaznu.

Natjecanje od 2014. ima i međunarodni karakter jer u zasebnoj konkurenciji istodobno okuplja i pripadnike savezničkih i partnerskih oružanih snaga te se odvija pod nazivom “Best
Soldier Competition”, promovirajući tako načelo suradnje, interoperabilnosti i zajedničkog djelovanja.

TEKST  Željko Stipanović; FOTO  Tomislav Brandt

Slični članci

Označeno sa: