Opasnost od suvremenog terorizma potječe od visokog stručnog znanja samih terorista. Kad su takve prijetnje u pitanju, nemoguće im se suprotstaviti samo sigurnosnim mjerama i vrhunskom tehnologijom, već je potrebno razvijati znanstvene resurse koji mogu pružiti odgovarajuća rješenja

Da bi sve funkcioniralo, treba uspostaviti model po kojem će se obrambeno djelovati. Taj model uključuje spregu znanosti, obrane i sigurnosti. Model po kojem se provodi bionadzor u suvremenim zemljama jest jedan uvezani međuresorni sustav ministarstava i ustanova i smatra se najučinkovitijim i najracionalnijim.

U načelu, vlada, kao jedinica izvršne vlasti društva, upravlja posredno ili neposredno takvim sustavom, jer se u njemu obavljaju poslovi od nacionalnog interesa. Osim toga, jedino vlada raspolaže ljudskim i materijalnim resursima za razvoj takvog sustava.

Sustav bionadzora po ustroju nije organizacija, već cjelina od sastavnica koja djeluje po načelu “sve na jednom mjestu”, ali sve lokacijski nije na jednom mjestu, već je operativno uvezano preko tzv. Središnjeg zapovjedništva. Sustav mora funkcionirati neprestano, ali od izuzetne je važnosti u hitnim situacijama (NBK terorizam i akcidenti).

Glavne sastavnice sustava bionadzora su: vojska, policija, obavještajne službe, civilna zaštita, javno zdravstvo, toksikološke ustanove i meteorološke ustanove (jedinice). Svaka od sastavnica Sustava pridonosi iz područja kojim se bavi, a podaci i informacije slažu se u jednu kompletnu sliku situacije ili prostora. Potpuno je jasno da su, bez obzira na partnerske ciljeve, ovo resursi koje mora razvijati svaka država.

Obrambeno-sigurnosnu sastavnicu sustava bionadzora u najvećem opsegu mora provoditi vojska zbog svojih ljudskih i materijalnih resursa.

Primjerice, to znači da u slučaju kemijskog terorističkog napada ili, recimo, samo pronalaska nekog nepoznatog bojnog otrova u smeću ili prilikom policijskog pretresa nečijeg stana, očekivati je da će vojska pružiti punu potporu za rješenje situacije. Jasno je da se takvi problemi i situacije mogu riješiti samo visokostručnim vojnim kadrom koji posjeduje RBK zaštitnu opremu.

Stoga, posebno mjesto u Sustavu Bionadzora imaju laboratoriji koji se bave problematikom nuklearno-biološko-kemijske obrane.
Obrana od terorizma noksama kompleksna je i sastoji se od slijedećih aktivnosti koje provodi Sustav Bionadzora:
• preventivno: obavještajni, stručni i zananstveni rad, edukacija i komunikacija,
• pravovremeno otkrivanje: nuklearni, biološki i kemijski detektori i senzori,
• identifikacija (karakterizacija) noksi (bojni otrovi, biološki agensi, zračenja): vojni laboratoriji,
• sredstva sanacije, dekontaminacije i zbrinjavanje žrtava.

U učinkovitom sprječavanju posljedica od kemijskog ili biološkog oružja, kako u vojnim operacijama tako i u slučajevima terorizma, važan i neizostavan element je brza detekcija i precizna identifikacija noksi.

U obrani od terorizma, uspostavljen sustav detekcije i identifikacije bioloških i kemijskih agenasa, a zatim i uzbunjivanja, može imati presudnu važnost u razvoju situacije, broju žrtava i ostalim posljedicama.

Metode detekcije i identifikacije radioloških, bioloških i kemijskih noksi su sastavni i najvažniji dio Sustava Bionadzora.
Da bi te metode bile priznate, moraju biti instrumentalne, standardizirane po normama (npr. ISO 17025) i u obrambenom sustavu sukladne NATO standardima. Ukratko, međunarodne norme podrazumijevaju visokostručni kadar, izrađene i standardizirane protokole za rad, instrumentarij i popratnu infrastrukturu. jedino laboratorij s takvim referencama može biti ovlašten dati nalaz o RBK kontaminaciji.

U kemijskoj problematici terorizma noksama na prvom mjestu su bojni otrovi. Bojni otrovi i njihovi prekursori definirani su Zakonom o potvrđivanju Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovom uništenju (?Narodne novine?, Međunarodni ugovori, br. 4 od 13. travnja 1995. god.).

Mora se naglasiti da je u Članku 2. Konvencije definirane svrhe koje nisu zabranjene po ovoj Konvenciji (između ostalog, tu su i istraživačke svrhe), jer je nemoguće odvojiti istraživanja i identrifikaciju bojnih otrova od rada s njima. U poglavlju vezanom za inspekcije i verifikacije, Konvencija nalaže količinu kemikalija (masu) dopuštenu po pojedinim skupinama i popisima.

Za identifikaciju bojnih otrova danas se koriste instrumentalne odnosno fizikalne metode koje se temelje na fizikalnim promjenama tvari ili fizikalnih svojstava. Najraširenija i veoma pouzdana metoda je plinsko-masena spektrometrija(GC/MS). Instrument plinsko-maseni spektrometar može biti sasvim dostatan za analizu uzoraka zemlje, tekućine ili zraka uz prethodno provedenu kvalitetnu pripremu uzorka i dobro opremljenu biblioteku (uglavnom se koristi NIST, Wiley itd.) upotpunjenu s popisom bojnih otrova i njihovih prekursora.

Osim toga, postoje kombinacije dva spektrometra masa (MS-MS) gdje se smjesa spojeva razdvoji na sastavne spojeve, a zatim na fragmente, te kombinacija GC-MS-MS koja je pogodna za identifikaciju smjesa bioloških komponenti i bojnih otrova.
Analize identifikacije bojnih otrova potrebno je provoditi pod zaštitnom opremom. Općenito je u biološkoj problematici puno zamršenija situacija nego u kemijskoj.

Metodologija mjera sigurnosti u području obrane od bioloških noksi ne provodi se samo bionadzorom, već i mjerama biosafety i biosecurity.

Države članice BTCW (Konvencije o zabrani biološkog oružja) definiraju dva pojma: biosafety i biosecurity.
• Biosafety uključuje načela, tehnologije, praksu i mjere implementirane u prevenciji akcidenata (otpuštanje i širenje agensa) ili nenamjernih izlaganja biološkim agensima i toksinima i zaštitu ljudi i okoliša od širenja i izlaganja agensima i toksinima.
• Biosecurity uključuje mjere zaštite i nadzora ?Biohazard” prostora implementirane u prevenciju neovlaštenog ulaska i zadržavanja, krađe, prijenosa, diverzije ili namjernog otpuštanja bioloških agenasa ili toksina.

Pojednostavljeno rečeno: Biosafety uključuje mehanizme i načela fizičke zaštite laboratorija i tehnologije u cilju sprječavanja oslobađanja opasnih patogena i toksina, a biosecurity uključuje zaštitu i kontrolu opasnih patogena i toksina i njihovo moguće oslobađanje izvan laboratorija i korištenje u nemiroljubive svrhe.

U idealnim sustavima zaštite, uzorci zraka, vode i tla se bez obzira na prijetnju napada svakodnevno prikupljaju s određenih, strateški važnih lokacija te se nakon toga obrađuju metodama molekularne biologije u posebno opremljenim laboratorijima. Takvo kontinuirano, “preventivno” praćenje stanja na terenu omogućava pravodobnu i učinkovitu obrambenu aktivnost.

Mogućnosti za oblikovanje humane bakterije u patogenu danas su bezbrojne zahvaljujući metodama molekularne genetike odnosno rekombinantne DNA, tako da je besmisleno raditi popise patogenih mikroorganizama, već je potrebito napraviti sustav podataka patogenih sekvenci DNA/RNA i/ili njihovih nukleotidnih tripleta ? dijelova koji se pojavljuju u sekvencama bilo gena toksina ili raznih signalnih molekula i membranskih receptora. Pojednostavljeno, postupak je slijedeći: uzorak s biološkom kontaminacijom potrebno je provesti kroz standardne procedure i izolirati agens. Zatim je iz agensa (bakterije) potrebno izolirati DNA iz koje treba umnožiti PCR metodom i odgovarajućim oligodeoksinukleotidima sekvencu koja služi za identifikaciju bakterije, a to je 16S rRNA koja se nakon toga može usporediti sa ponuđenim sekvencama u internetskoj biblioteci BLAST (Basic Local Aligment Search Tools). Na taj način mogu se provjeriti i sekvence DNA nekih gena toksina koji se nalaze na plazmidima).

Za detekciju i identifikaciju toksina i bioregulatora pogodna je metoda matrix-assisted laser desorption ionization-time of flight”- MALDI-TOF i tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti – HPLC.

End user sustav je jedna od učinkovitih mjera sigurnosti. To je jedan od sustava kontrole krajnjih korisnika zaštitne opreme, sustava, instrumentarija, kemikalija, bioloških materijala itd. Tako se preventivno onemogućuju radnje (npr. priprema i provedba terorističkog akta) koje bi imale štetne posljedice za društvo.

Bez obzira na sve sigurnosne mjere provođene pojedinačno i neuvezano od strane ustanova i državnih cjelina, jedino Sustav Bionadzora može omogućiti cjelovito i kvalitetno provođenje svih mjera sigurnosti u obrani od sigurnosne ugroze broj 1: terorizam noksama i oružjima za masovno uništavanje.

Ante VUČEMILOVIĆ