Slavonski generalat

Časnik Slavonsko-brodske krajiške pješačke pukovnije br. 7 godine 1762. (Bautzener Bilderhandschrift)

Slavonski generalat bio je jedno od posljednjih područja Vojne krajine na kojem je proveden preustroj u regularne pukovnije. Još godine 1747. ukinut je stari ustroj na savsku, dunavsku i srijemsku granicu i cijelo područje je u tri velika okruga sa sjedištima u Gradišci, Brodu i Petrovaradinu. To je bio začetak ustrojavanja regularnih pukovnija koji je 1750. počeo podmaršal von Engelshofen. On je želio ustrojiti tri pukovnije s po dvije bojne od po pet satnija. Svaka pukovnija trebala je brojati 5600 vojnika, odnosno cijeli generalat trebao je podizati 16 800 pješaka. Ipak, nakon prvobitne organizacije uslijedila je reorganizacija podmaršala grofa Serbellonija koji je tijekom 1752.-1753. dao konačni oblik pukovnijama. Svaka pukovnija je imala četiri bojne s četiri satnije od 240 vojnika i još dvije satnije od po 120 elitnih vojnika – grenadira. Kasnije, 1769. grenadiri su zamijenjeni oštrostrijelcima (Scharschützer). Od svoga osnutka postrojbe Slavonskog generalata borile su se u svim ratovima Habsburgovaca.
U ovom napisu dat ćemo kratki povijesni pregled tri krajiške pukovnije: Slavonsko-brodske krajiške pješačke pukovnije br. 7, Slavonsko-gradiške krajiške pješačke pukovnije br. 8 i Slavonsko petrovaradinske krajiške pješačke pukovnije br. 9 u razdoblju od njihova ustroja do 1809. godine, ali i kombiniranih bojni Slavonskog generalata ustrojavanih tijekom proturevolucionarnih ratova s Francuskom (1793-1797).
O hrabrosti i požrtvovnosti slavonskih krajišnika najbolje nam govori podatak da su, od kad je uvedena zlatna i srebrna medalja za hrabrost 1790. pa sve do 1809., pripadnici pojedinih postrojbi Slavonskog generalata odlikovani s 5 zlatnih i 94 srebrne medalje za hrabrost.

Krajišnik Slavonsko-brodske krajiške pješačke pukovnije br. 7 godine 1762. (Bautzener Bilderhandschrift)

Brodska krajiška pješačka pukovnija br. 7
Brodska pukovnija ustrojena je 1747. od krajiške milicije uz rijeku Savu kao Slavonsko-brodska krajiška pješačka pukovnija, ali je već 1753. reorganizirana i dobila novi naziv – Brodska krajiška pješačka pukovnija. Godine 1769. dobila je redni broj 66, a po klasifikaciji iz 1798. redni broj 7. Pukovnija je obuhvaćala područje uz tok rijeke Save na području nekadašnjih kapetanija Brčko i Ilok. Zapovjedništvo se nalazilo u Vinkovcima, a satnijska zapovjedništva u: 1. Podvin, 2. Trnjane, 3. Garčin, 4. Andrijevci, 5. Sikirevci, 6. Babina Greda, 7. Ivankovo, 8. Cerna, 9. Vinkovci, 10. Nijemci, 11. Županja i 12. Drenovci.
Prvi vlasnik (Inhaber) pukovnije od 1750. bio je general topništva Sigmund Friedrich Gaisruck, a od 1754. do 1765. zamijenio ga je general topništva Anton Ignaz Mercy-Argenteau. Pukovnici su bili: 1747. Adam Buday, 1750. Franz Jahnus von Eberstädt, 1754. Philipp Levin Beck, 1756. Michael Prodanovich von Ussiczka, 1761. Friedrich Dönhoff, 1772. Paul Dimich von Papilla, 1777. Arsen Szeczujacz von Heldenfeld, 1783. Michael Chernal von Chernelháza, 1789. Paul Davidovich, 1790. Peter Tersich von Kadesich, 1796. Heinrich Sunstenau von Schützenthal, 1800. August Wenzel, 1804. Paul Radivojevich, 1807. Hugo Eltz i 1809. Gabriel Milletich.
Na početku Sedmogodišnjeg rata Brodska krajiška pukovnija poslala je 1757. dvije bojne u Češku gdje se u boju kod Brandeisa istaknuo potpukovnik Mathesen. Dijelovi pukovnije bore se kod Landshuta i Görlitza te Breslaua gdje je jedna bojna koja je ušla u posadu grada nakon njegova pada dospjela u prusko zarobljeništvo. Bojna Brođana ponovno je na bojištu dvije godine kasnije i istaknula se pod zapovjedništvom bojnika Dönhoffa u borbama kod Firedlanda i Conradswaldea, a sljedeće godine pri zauzeću Dresdena. Te iste godine i druga bojna se borila kod Torgaua i Dresdena gdje se istaknuo bojnik Dücker. Godine 1761. pukovnija je sudjelovala u prepadu na mjesto Deutsch-Borna. Posljednje godine rata jedna bojna se bori kod Gebenitza, a druga kod Fischer-Berga. Zapovjednik pukovnije pukovnik Dönhoff zbog uspješnog vođenja postrojbe tijekom čitavoga rata odlikovan je ordenom Marije Terezije, a isto odličje dobio je i satnik Johann Tkalcsevich za prepad na dvorac Riese.
Tijekom Bavarskog nasljednog rata samo je jedna bojna upućena glavnoj armiji u Češkoj i sudjelovala je u manjem okršaju kod Leitmeritza.
U ratu s Turcima 1788. pukovnija je na kordonu na rijeci Savi, a bojnik Legrad izveo je prepad na Brčko. Sljedeće godine jedna bojna pod zapovjedništvom potpukovnika Tkalcsevicha sudjeluje u opsadi Bribira i Beograda, a druga u pohodu na Lipnicu u Srbiji. Ondje su se istaknuli zapovjednik puovnik Davidovich i više visokih časnika.
U protufrancuskim ratovima (1792-1798) dijelovi brodske pukovnije ulaze u sastav kombiniranih slavonskih bojni. U tim ratovima istaknuli su se pukovnik Tersich, zapovjednik 3. i bojnik Zecko, zapovjednik 2. kombinirane bojne. U rat 1799. poslane su tri bojne Brođana na ratište u Tirolu i Vorarlbergu. Ondje su se borile kod Taufersa, Feldkircha i Luciensteiga. Kasnije se bore u Švicarskoj kod Lintha i na kraju u Njemačkoj u jurišu na rovove kod Neckarauera, prilikom čega je poginuo zapovjednik pukovnije pukovnik Heinrich von Sunstenau, i kod Philippsburga. I sljedeće godine sve tri bojne ostale su u Njemačkoj.
U rat 1805. opet su otišle tri bojne i to u Njemačkoj gdje su stigle uoči katastrofe kod Ulma, potom se bore kod Trauna, a jedna bojna sudjeluje u bitki kod Austerlitza.
Tijekom rata 1809. dvije bojne u sastavu V. korpusa glavne armije bore se kod Landshuta i Neumarkta, a jedna divizija bori se u bitki kod Wagrama. Jedna kombinirana Brodsko-gradišćanska domobranska bojna sudjeluje u bitki kod Raaba.
Tijekom ratova 1789.-1790. Brođani su odlikovani s četiri srebrne, a 1798.-1801. s jednom zlatnom i 11 srebrnih medalja za hrabrost.

Časnik Slavonsko-petrovaradinske krajiške pješačke pukovnije br. 9 godine 1762. (Bautzener Bilderhandschrift)

Gradiška krajiška pješačka pukovnija br. 8
Reformiranjem milicije uz rijeku Savu podmaršal Engleshofen ustrojio je 1747. Slavonsko-gradišku krajišku pukovniju. Godine 1753. pukovnija je reorganizirana i nazvana Gradiška krajiška pješačka pukovnija, a od 1769. nosi redni broj 67. Novom reformom dobila je redni broj 8. Pukovnija je ustrojena na dijelu granice uz rijeku Savu koja je pripadala nekadašnjoj kapetaniji Kobaš. Pukovnijsko zapovjedništvo se isprva nalazilo u Bogoševcima, a kasnije u Gradišci. Satnijska zapovjedništva bila su: 1. Lipovljani, 2. Novska, 3. Rajič, 4. Čaglić, 5. Okučani, 6. Mašić, 7. Rešetari, 8. Petrovo Selo, 9. Nova Kapela, 10. Oriovac, 11. Stupnik i 12. Sibinj.
Prvi i jedini vlasnik pukovnije od 1750. do 1765. bio je general i kasniji podmaršal Friedrich Daniel Saint-André. Zapovjednici su bili pukovnici: od 1750. Ferdinand Schmidt, 1754. Joseph Ried, 1758. Hieronymus Ljubibratich von Trebinje, 1773. Raphael Schilling, 1777. Georg Ried, 1780. Vitus Quosdanovich, 1788. Anton Kovachevich, 1794. Carl Preschern, 1797. Wunibald Löwenburg, 1800. Carl Woestenroedt, 1801. Franz Juerzik, 1805. Carl Greth i 1809. Theodor Milutinovich von Millovsky.
Prve godine Sedmogodišnjeg rata 1757. Gradiška pukovnija poslala je dvije bojne na bojište u Češku. One su se borile u boju kod Brandeisa, Kreywutza, Görlitza i Landshuta. Potom su sudjelovale u pohodu na Berlin prilikom čega se, predvodeći prethodnicu, istaknuo zapovjednik pukovnije pukovnik Ried. Drugi časnik, bojnik Paul Papilla priključen savezničkoj ruskoj vojsci istaknuo se u bitki kod Jägerndorfa. Godine 1759. jedan odjel Gradiščana pod zapovjedništvom satnika Gyencsa dobro se držao pri obrani položaja kod Pass-Bergea, kao i čitava pukovnija u bitki kod Sebastiansberga. Bojnik Papilla na čelu kombinirane bojne grenadira istjerao je neprijatelja s položaja kod Ullersdorfer Thale. Sljedeće godine pukovnija je u sastavu Loudonovog korpusa i bori se kod Landshuta i Glatza. Zbog zasluga u obje bitke bojnik Arsen Szecsujacz odlikovan je ordenom Marije Terezije. Godine 1761. Gradišćani jurišaju na Schweidnitz, a godinu dana potom bore se kod Fischer-Berga kod Peilaua. Iste godine 1761. zapovjednik pukovnije pukovnik Ljubibratich i bojnik Dimich von Papilla odlikovani su ordenom Marije Terezije.
Tijekom Rata za bavarsko nasljeđe 1778./1779. jedna bojna na čelu s bojnikom Miloradovichem pridružila se glavnoj armiji u Češkoj. Blista u obrani položaja Tscherma i ističe se kod Weisskirchena.
U ratu s Turcima godine 1788. istaknule su se četiri satnije Gradiške pukovnije pod zapovjedništvom potpukovnika Sebastiana Prodanovicha upornom obranom prijelaza kod Dubočca. Jednako tako istaknuo se pukovnik Quosdanovich kod zauzimanja turskog logora kod Gradiške. Sljedeće godine istaknuo se novi zapovjednik, pukovnik Kovachevich pri osvajanju utvrde Brčko. Cijela pukovnija sudjeluje u opsadi Bribira, a kasnije je rasporođena duž kordona na Savi.
U protufrancuskim ratovima (1792.-1798.) dijelovi Gradiške pukovnije ulaze u sastav kombiniranih slavonskih bojni ili same sastavljaju provizorne bojne. U ratu 1799. jedna bojna Gradiške pukovnije sudjeluje u borbama u Vorarlbergu i Graubündtenu, a druga u Njemačkoj u bitkama kod Ostracha i Stockacha. Kasnije se pojedini odjeli pukovnije bore kod Offenburga, u obrani Renchena i položaja na Rajni kod Kehla. Drugi se bore u Švicarskoj kod Glarusa.
Sljedeće 1800. godine tri bojne Gradiščanaca pridružene su armiji u Njemačkoj i sudjeluju u bitki kod Hohenlindena gdje je satnik Franz Banniza zaslužio orden Marije Terezije. Ratne 1805. tri bojne su na ratištu u Italiji i bore se u bitki kod Caldiera. U ratu 1809. dvije bojne pod zapovjedništvom pukovnika Gretha priključene su brigadi Radetzky V. korpusa u Njemačkoj. Ističu se u bitki kod Landshuta, Neumarkta i Ebelsberga, a dvije satnije na čelu sa satnikom Jovanovićem kod Bildenmarkta. Jednako tako ističu se Gradiščani kod Schöngraberna i u bitki kod Znayma kada su odbili brojne juriše mnogostruko jačeg neprijatelja.
Za svoju hrabrost pripadnici Gradiške pukovnije odlikovani su s 13 srebrnih medalja tijekom 1792.-1801., a u ratu 1809. dobili su još tri srebrne medalje.

Krajišnik Slavonsko petrovaradinske krajiške pješačke pukovnije br. 9 godine 1762. (Bautzener Bilderhandschrift)

Petrovaradinska krajiška pješačka pukovnija br. 9
Isto kao i prethodne dvije reformom pogranične milicije uz rijeku Savu podmaršal Engelshofen je 1747. ustrojio i Slavonsko-petrovaradinsku krajišku pješačku pukovniju. Reorganizacijom 1753. ona dobiva ime Petrovaradinska krajiška pješačka pukovnija, a 1769. i redni broj 68. Od 1798. postaje Naciona krajiška pješačka pukovnija broj 9. Pukovnija je ustrojena na području između rijeka Save i Dunava, tzv. srijemskoj krajini. Zapovjedništvo pukovnije bilo je u Mitrovici, a satnijska zapovjedništva u: 1. Moroviću, 2. Adaševcu, 3. Lačarku, 4. Mitrovici, 5. Hrtkovcima, 6. Kupinovu, 7. Surčinu, 8. Simanovu, 9. Golubincima. 10. Staroj Pazovi, 11. Starim Banovcima i 12. Beški.
Vlasnici pukovnije bili su: 1750. podmaršal i kasniji general topništva Christian Helfreich, 1757. podmaršal Friedrich Lietzen i 1762. podmaršal Christian Wulffen. Zapovjednici su bili pukovnici: od 1748. Monasterly, 1750. Athanasius Ratkovich, 1754. Franz Jahnus von Eberstädt, 1758. Carl Lanjus von Wellenberg, 1763. Andreas Mathesen, 1768. Moises Alexander Ratkovich, 1774. Wilhelm Ludwig grof Wartensleben, 1778. Wilhelm Freiherr von Ried, 1785. Paul Davidovich, 1789. Thaddäus Oesterreicher, 1794. Alexander Milutinovich, 1797. Carl Ritter von Wiesy, 1798. Ignaz Stojanich, 1799. Andreas Stoichevich, 1805. Matthias Obuchina i 1807. Ignaz Leuthner.
Na početku Sedmogodišnjeg rata dvije bojne Petrovaradinske pukovnije odlaze na bojište u Češku i hrabro su se ponijele pod zapovjedništvom pukovnika Jahnusa u bitki kod Landshuta i poslije u opsadi Schweidnitza za što je kasnije Jahnus dobio orden Marije Terezije. Sljedeće, 1758. pojedini odjeli sudjeluju u malom ratu kod Ahrnsdorfa, Heidenpiltscha, Siebenhöfena i opsadi Olmütza. Potom sudjeluju 1759. u prepadu kod Grüneberga, a jedna bojna sudjeluje u bitkama kod Kunersdorfa i Maxena gdje se istaknuo njezin zapovjednik bojnik Jeossich. Godine 1760. pukovnija se u Laudonovom korpusu bori u bitki kod Landshuta, a sljedeće godine u jurišu na Schweidnitz. Posljednje godine rata sudjelovali su samo u boju kod Saubsdorfa gdje se istaknuo zapovjednik pukovnik grof Lanjus koji je zbog toga i kasnijih akcija odlikovan ordenom Marije Terezije.
U bavarskom nasljednom ratu tijekom 1778-79. jedna bojna Petrovaradinske pukovnije nalazi se u sklopu glavne armije u Češkoj gdje se bori kod Tollensteina, te 1779. kod Kreuzendorfa i u jednom manjem sukobu.
U ratu protiv Turaka 1788. dvije bojne sudjeluju u opsadi Šapca, a prilikom juriša na Palanku osobito su se istaknuli oštrostrijelci. Sljedeće godine pukovnija drži kordon na Savi dok jedna bojna sudjeluje u pohodu na Srbiju i jurišu na Lipnicu prilikom čega se istaknulo više časnika.
Tijekom protufrancuskih ratova 1792.-97. pojedini odjeli pukovnije u sklopu kombiniranih bojni bore se na ratištima u Nizozemskoj i Njemačkoj. U Drugom koalicijskom ratu 1799. tri bojne su djelomice u Tirolu i Švicarskoj, a djelomice u Njemačkoj. Treća bojna istaknula se u obrani Feldkircha kao i 4. pod zapovjedništvom bojnika Eötvösa pri jurišu na Luciensteig kada su Petrovaradinci zauzeli rovove kod Azmoosa i Werdenburga. Kasnije su 1., 3. i 4. bojna u sklopu korpusa generala Hotzea sudjelovale u bitki kod Züricha, a 3. bojna se potom borila kod Albisrieda i jedan divizijun pod bojnikom Quelffa kod Wiedikona te 4. bojna koja se istaknula kod Lintha. Sve tri bojne potom su sudjelovale u ofenzivi prema St. Gotthardu. Bojnik Immer s dvije satnije 3. bojne u boju kod Brocklingena borio se na bajonete kroz Linth. Prva bojna je bila lijevo u koloni i borila se kod Winterthura. Sljedeće 1800. četiri bojne Petrovaradinske pukovnije su s glavnom armijom u Njemačkoj, a 3. bojna se borila kod Hohenlindena.
U ratu 1805. tri bojne zajedno s Rusima nalaze se u diviziji Mecséry u Njemačkoj. Bojnik Miloradovich je s jednom bojnom iznenadnim prepadom zauzeo utvrdu Oberhaus kod Passaua. Nakon kapitulacije glavnine austrijske vojske kod Ulma Petrovaradinci se bore u zalaznici kod Kremsmünstera i Amstettena gdje su većim dijelom razbijeni. Ostaci su se hrabro oduprli nadmoćnijem protivniku kod Schöngrabena.
Tijekom rata 1809. dvije bojne su u sklopu III. korpusa u Njemačkoj: 2. bojna na čelu s pukovnikom Leutnerom hrabro se bori u šumama oko Hausena (bitka kod Abensberga), a potom obje bojne pokrivaju povlačenje trupa iz Gornje Austrije kod Hellmonsödta i sudjeluju u jurišu na mostobran kod Linza.
Tijekom ratova pripadnici Petrovaradinske pukovnije odlikovani su s dvije zlatne i 29 srebrnih medalja za hrabrost.

Časnik Slavonsko-gradiške krajiške pješačke pukovnije br. 8 godine 1762. (Bautzener Bilderhandschrift)

Kombinirane slavonske bojne
Prva kombinirana slavonska bojna podignuta je u lipnju 1792. od po dvije satnije Brodske, Gradiške i Petrovaradinske pukovnije, a raspuštena je 1797. Prvi zapovjednik bio je bojnik Petrovaradinske pukovnije Leopold Pompeati, a 1793. naslijedio ga je bojnik i kasniji potpukovnik Andreas Stoichevich. Bojna je 1792. u korpusu Hohenlohe, bori se u boju kod Namura i obrani Pellingena. Sljedeće godine je u Trier’schenu, a ponovno se bori 1794. kod St. Amanda, bitki kod Fleursa i boju kod Sprimonta. Sljedeće 1795. bojna sudjeluje u progonu francuskog generala Jourdana nakon boja kod Höchsta, a potom se bori kod Pfirmma i Glana. Posljednje godine 1796. bori se kod Wetzlara, Lauchheima, Neresheima, Aschaffenburga, a istaknula se pri prijelazu rijeke Lahn. Kasnije je bojna u Schwarzwaldu gdje sudjeluje u bitki kod Emmendigena.
Druga kombinirana slavonska bojna ustrojena je u ožujku 1793. kao i ranije od po dvije satnije iz svake slavonske krajiške pukovnije, a 1797. to je u potpunosti bila 3. bojna brodske pukovnije. Prvi zapovjednik je bio potpukovnik Brodske, a poslije pukovnik Gradiške pukovnije Carl Preschern, te od 1797. bojnik brodske pukovnije Michael Zecko. Bojna je 1793. u Njemačkoj u boju kod Landaua i Scheidta, istaknula se kod juriša na liniju Weissenburg, a potom kod zauzeća Philippsburga. Sljedeće 1794. istaknuo se pukovnik Preschern u boju kod Schwegenheima i Lingenfelda, a potom pod Maynzom pri ponovnom osvajanju rovova Zahlbacher. Godine 1795. bojna se bori kod Handschuhsheima i Höchsta, zauzeću logora kod Mannheima i potom u boju kod Trippstadta. Posljednje 1796. sudjeluju u bojevima kod Ettlingena i Schorndorfa, zatim u bitki kod Neresheima i Würzburga, te na koncu u boju kod Limburga.
Treća kombinirana slavonska bojna podignuta je 1793. po istom načelu kao i prethodne bojne i također je raspuštena 1797. Zapovjednici su bili: 1793. pukovnik Gradiške pukovnije Anton Blasius Kovachevich, 1794. pukovnik Petrovaradinske pukovnije Thaddäus Oesterreicher i nakon njegove pogibije kod Sprimonta pukovnik Brodske pukovnije Peter Tersich von Kadesich, 1796. bojnik Brodske pukovnije Michael Zecko i 1797. bojnik Petrovaradinske pukovnije Matthias Obuchina. Bojna je 1793. u Njemačkoj u sukobu kod Landaua, a u boju kod Weihera istaknuo se satnik Gradiške pukovnije Johann Grammont i isto tako kod Bergzaberna pukovnik Kovachevich. Kasnije bojna sudjeluje u jurišu na liniju Weissenburg i u boju kod Brumpta. Godine 1794. bojna je isprva u Njemačkoj, a potom u Nizozemskoj gdje se bori kod Fleursa i Sprimonta. Potom se 1795. bori kod Höchsta i 1796. pretrpjela je velike gubitke u borbama u Schwarzwaldu (Schorndorf). Ipak kasnije se bori kod Neresheima, Neumarkta, Würzburga i Lahna te je na koncu kod Kehla. Posljednje 1797. bori se kod Wiesbadena.
Četvrta kombinirana slavonska bojna ustrojena je po ranijem načelu u svibnju 1793. i također raspuštena 1797. Zapovjednici su joj bili bojnik Petrovaradinske pukovnije Despot Lukcih, a nakon njegove pogibije 1796. bojnik i kasnije potpukovnik Petrovaradinske pukovnije Vitalis Nizzati. Od 1793. bojna je u Nizozemskoj gdje se istaknula kod Avesnes-le-Saca, a jedan divizijun kod Wattigniesa. Potom 1794. sudjeluje u borbama kod Landreciesa, Cysoinga, Charleroia i Lütticha. Od 1795. je u Njemačkoj i bori se kod Pfrimma, a 1796. bojna je u sklopu korpusa Wartensleben došla u vatru samo kod Lauchheima i pri prijelazu rijeke Lahn.
Peta kombinirana slavonska bojna podignuta je samo od Petrovaradinske pukovnije 1796. i već sljedeće godine je raspuštena. Zapovjednik joj je bio bojnik Ringelsheim, a borila se samo 1796. u Njemačkoj kod Durlacha i u bitki kod Nereshiema.
Šesta kombinirana slavonska bojna podignuta je u proljeće 1796. od Brodske pukovnije da bi od nje sljedeće godine bila ustrojena 2. brodska bojna koja je kasnije raspuštena. Zapovjednik joj je bio bojnik Jacob Garzuli, a služila je u Njemačkoj.
Sedma kombinirana slavonska bojna je ustrojena u rujnu 1796. od Gradiške pukovnije i već 1797. je raspuštena. Zapovjednik bojne bio je bojnik Augustin Csivich i poslana je u Njemačku.
Osma kombinirana slavonska bojna je ustrojena u rujnu 1796. od po dvije satnije iz Brodske, Gradiške i Petrovaradinske pukovnije i također je raspuštena iduće godine. Zapovjednici su joj bili pukovnik Brodske pukovnije Heinrich Sunstenau von Schützenthal, a od 1797. bojnik Gradiške pukovnije Johann Gramont. Bojna 1796.-97. sudjeluje u Njemačkoj u opsadi Kehla.
Deveta kombinirana slavonska bojna ustrojena je 1796. od Petrovaradinaca i također 1797. raspuštena. Zapovjednik je bio bojnik Bonaventura Mihanovich. Bojna je sudjelovala u opsadi Kehla, a potom je ostala na rijeci Rajni.
ku i bila je u Ulmu. Tijekom postojanja od 1792. do 1797. pripadnici kombiniranih slavonskih bojni odlikovani su s dvije zlatne i 38 srebrnih medalja za hrabrost.

Vladimir BRNARDIĆ