Kao i sve druge tranzicijske države, i Slovačka je prošla dug, ponekad bolan i kompliciran put u prilagodbi obrambenog sustava i oružanih snaga novim međunarodnim okolnostima

Slovačka Republika je na političkoj karti svijeta od 1. siječnja 1993. kad je nastala mirnim razdruživanjem tadašnje Čehoslovačke na Češku i Slovačku. Čehoslovačka je nastala na razvalinama Austro-Ugarske Monarhije nakon završetka I. svjetskog rata i održala se sve do konca 1992. godine. No, kao i sve komunističke federativne države (bivši SSSR, Jugoslavija i spomenuta Čeholsovačka) nije izdržala test demokracije. Unutarnje suprotnosti bile su očito prevelike i dva konstitutivna elementa odlučila su se na mirno razdruživanje.  Dogovoreno je da se raspodjela zajedničke imovine obavi po formuli 2 prema 1 u korist Češke. Tako su podijeljena i vojna sredstva pa je slovačka vojska preuzela jednu trećinu naoružanja i opreme zajedničke vojske te nekretnine na slovačkom tlu. Slovačka je vojska od samih početaka izložena promjenama i tranziciji. Naslijeđe bivše čehoslovačke vojske bilo je u potpunosti hladnoratovsko. Sva je oprema bila istočnog porijekla, pretežno iz SSSR-a ili vlastite proizvodnje. I bila je, te je dijelom još uvijek, nekompatibilna zapadnim borbenim sustavima i opremi. Reforme i prilagodbe počele su odmah a puni su zamah doživjele nakon 2000.

Ciljevi reformi
Približavanje Slovačke euroatlantskim integracijama nametalo je potrebu temeljite prilagodbe novim okolnostima. Temeljni prioriteti bili su osoblje, izobrazba i modernizacija sredstava. Temeljni ciljevi slovačkog obrambenog sustava definirani su na sljedeći način: doprinos kolektivnoj obrani, međunarodne vojne obveze, zaštita teritorijalne cjelovitosti države, sudjelovanje u mirovnim operacijama, sudjelovanje u humanitarnim misijama te pomoć drugim tijelima vlasti u slučaju kriza i incidenata.
Temeljni su ciljevi obrambenih reformi u Slovačkoj stvaranje učinkovite i visokoprofesionalne vojske koja neće previše opterećivati proračun. Uz to se veže i potreba modernizacije kao načina na koji se ti ciljevi jedino mogu postići. Naravno, takva moderna vojska mora imati moderan i učinkovit logistički sustav koji treba podupirati sve predviđene aktivnosti.

Kako je već spomenuto, ozbiljne reforme obrambenog sektora počele su 2000. Razdoblje 2001-2002. potrošeno je na izradu planskog dokumenta reformi i dugoročnog razvoja – MODEL 2010. koji se 2002. i 2003. počeo se primjenjivati. Godina 2004. važna je zbog ulaska u NATO i EU, ali iste je godine donesena i revizija plana reformi i razvoja, nazvana MODEL 2015. Ova je godina važna zbog potpunog napuštanja sustava obveznog služenja vojnog roka. Posljednji su ročnici pozvani na obvezno služenje vojnog roka početkom ljeta ove godine. Iduća bi, 2006. godina trebala donijeti potpunu profesionalizaciju cjelokupnih oružanih snaga Slovačke Republike.
Izdvajanja za obranu su, kao i kod većine europskih država, najveći problem s kojim se suočava slovački obrambeni sektor. Iako je proklamirani iznos sredstava za obranu zacrtan na solidnih, i u Europi uobičajenih, 2 % BDP-a stvarnost ipak nije savršena. Zbog raznih potreba drugih sektora društva ta proklamirana stopa izdvajanja za obranu još nije dosegnuta.
Tako je 2003. iznosila 1,89%, godinu poslije je čak malo smajnena, na 1,79%. Ove su godine izdvajanja za obranu malo porasla i iznose 1,84% s nadom kako će se u dogledno vrijeme ostvariti zacrtanih 2%.

Pridonošenje kolektivnoj obrani
Pokretanje reformi obrambenog sektora rezultiralo je u prvom planskom pristupu obrani u budućnosti. Taj je plan nazvan MODEL 2010 i strategijski mu je cilj samostalna obrana nacionalnih interesa, osiguravanje potrebne razine spremnosti i interoperabilnosti s NATO-om te modernizacija oružanih snaga.
Osnovna karakteristika plana MODEL 2010 je razvijanje uravnoteženih snaga sposobnih za obranu nacionalnih interesa. U odnosu na mogućnost raspoređivanja izvan slovačkog teritorija plan je u skladu s člankom V. tj. sudjelovanje u obrani članica, na teritoriju NATO-a.

Nakon pristupanja NATO-u i EU-u mijenja se i strategijska perspektiva slovačkih oružanih snaga. Nužne prilagodbe novoj situaciji rezultirale su novim planom MODEL 2015. On je na neki način logičan nastavak plana MODEL 2010 ali s nužnim prilagodbama, koje su potrebne zbog novih uvjeta, obveza i odgovornosti koje je Slovačka Republika kao članica NATO-a preuzela.
Cilj plana MODEL 2015 je restruktiriranje oružanih snaga tako da mogu sudjelovati u punom opsegu u savezničkim operacijama. Naravno, obveza obrane nacionalnih interesa ostaje i dalje ali tu je došlo do krupnih promjena. Obrana nacionalnih interesa, odnosno zaštita teritorija i suvereniteta u uvjetima članstva u NATO-u i EU je drukčija. Članstvo u tim integracijama ima znatnu sigurnosnu prednost – država se može osloniti na saveznički zaštitni kišobran. Razina vanjske ugroženosti je vrlo malena, slobodno se može reći kako Slovačkoj Republici, kao i bilo kojoj drugoj članici tih integracija ne prijeti ozbiljna opasnost od vanjske agresije.
U takvoj situaciji se redefinira i pojam i oblik prijetnje te se redefiniraju i obveze oružanih snaga koje sad znatno više sudjeluju u ispunjavanju savezničkih obveza. Ispunjavanje savezničkih obveza i aktivno sudjelovanje u modelu kolektivne sigurnosti postaje važna zadaća.
Zato je važno da oružane snage budu sposobne djelovati tamo gdje je to potrebno, odnosno u onim regijama koje su nestabilne i trebaju međunarodnu pomoć u uspostavi mira i stabilnosti. Također je važno da snage budu interoperabilne kako bi se takve obveze mogle što lakše ispunjavati. Važan je i logistički element jer je logistička potpora snagama u mirovnoj misiji ipak složenija od potpore snagama na nacionalnom teritoriju. Identificirana su tri ključna područja potrebna za uspješnu provedbu reformi. To su osoblje, izobrazba i modernizacija. Ako bi među ta tri područja trebalo izabrati najvažnije, onda bi to vjerojatno bilo osoblje. Cilj reformi na području osoblja je uspostaviti jedinstven, moderna i učinkovit sustav personalnog upravljanja. Taj sustav mora podupirati operativnu spremnost oružanih snaga kako bi mogle obavljati zadaće kolektivne i nacionalne obrane. Jedna od mjera je izrada i donošenje novog zakona o službi u OS-u koji je stupio na snagu u rujnu ove godine. Uvodi se moderan i jasan sustav plaća i profesionalnog razvoja, a razvija se i sustav privlačenja novih vojnika, što je kod profesionalne vojske iznimno važna zadaća.

Reformski problemi
Neki polazni elementi s kojima se krenulo u reformu nisu bili sjajni. Tako npr. časnička piramida 2001. nije uopće bila piramida jer je bilo više pukovnika nego bojnika i više satnika nego poručnika. Do 2005. ta je anomalija postupno ispravljena, a odnos činova 2001. i planiranih brojki za 2006. je sljedeći: od 519 brigadira 2001. u 2006. ostat će ih 155; od 1527 pukovnika 2001. u 2006. ostat će 442; od 1480 bojnika 2001. ostat će 510 u 2006.

Ukupno brojčano stanje 2001. iznosilo je oko 45 000 ljudi od toga oko 33 000 vojnika i oko 12 000 civila. Dosadašnjim je reformama taj broj smanjen na oko 23 000 i to oko 19 000 vojnika i oko 4000 civila. Planirana veličina slovačke vojske na kraju reformi 2015. bit će 20 600 ljudi, od toga 17 000 vojnika i 3600 civila. Iz toga se vidi kako je glavnina reformi u personalnom sektoru uspješno okončana. Ono što preostaje je samo dovršavanje posla i “stavljanje točke na i”.
Ukupna razlika, odnosno broj izdvojenih iz obrambenog sustava iznosi više od 14 000 vojnika i više od 7000 civila.
Reforma se provodi studiozno i temeljito uz primjenu modernih modela i metoda koji postoje i u civilnom poslovnom svijetu. Tako se u planiranju najboljih načina funkcioniranja obrambenog sektora u budućnosti odlučilo prihvatiti rješenje koje često rabe civilne tvrtke tijekom restruktiriranja. Riječ je o “outsourcingu” odnosno izdvajanju onih dijelova tvrtke koji ne spadaju u tzv. temeljno poslovanje. Nakon izdvajanja tvrtka potrebne usluge kupuje na tržištu i tako smanjuje troškove poslovanja.
Tako je slovačka vojska odlučila određene usluge kupovati od civilnih tvrtki. Zato se neki elementi kao što je priprema i posluživanje hrane, čišćenje, održavanje zgrada, održavajne nekih tehničkih sustava već kupuju ili će se kupovati na slobodnom tržištu. Modelom outsourcinga riješen je i problem zaštite vojnih objekata. Umjesto vojnika stražu i zaštitu objekata obavljaju zaštitari iz civilne tvrtke. Takav pristup i te kako ima smisla u maloj profesionaloj vojsci koja nema dovoljno ni ljudskih ni materijalnih resursa za obavljajne svih poslova potrebnih za uspješno funkcioniranje oružanih snaga. Borbeni dio mora, i jedino može, biti vojni ali dio pomoćnih poslova i potpore može se prepustiti civilnim tvrtkama.
Takvim se pristupom najvećih dio vojnika raspoređuje na najvažnije, temeljne vojne poslove. Uz takvu je organizaciju i oslanjanje na civilne tvrtke za određene poslove moguće imati relativno malenu vojsku koja ima dovoljno velik borbeni dio koji bez problema može provoditi sudjelovanje u mirovnim i sličnim misijama daleko od matičnog teritorija.

Tako će se pomoći i što lakši i bezbolniji prijelaz s modela ročne na model profesionalne vojske. Ne manje važna je i mogućnost daljnjih smanjenja troškova za te potrebe. Naime, kako se dio usluga kupuje na slobodnom tržištu postoji mogućnost djelovanja tržišne konkurencije i smanjivanje cijena. Naravno, moguća je i sasvim suprotna mogućnost.
Uz mogućnost da troškovi porastu, kao najuočljiviji problem “outsourcinga” mogući su i neki drugi. Tako može doći do pada kvalitete usluge ili manje fleksibilnost civilne tvrtke. Naravno, civilna tvrtka više nije u izravnom vojnom zapovjednom lancu i mogućnost nadzora i utjecaja zapovjednika je manja.

Modernizacija
Reforme u personalnom dijelu slovačke vojske samo su jedna strana medalje. Ukoliko se želi moderna i učinkovita vojska, osim ljudstva, treba riješiti i pitanje opreme. Slovačka je vojska, kao i sve vojske država bivših članica Varšavskog ugovora, opremljena oružjem i opremom istočnog porijekla. Potreba za nabavom moderne opreme, kompatibilne novim okolnostima, više je nego očita. Nova je oprema nužna kako bi se omogućila interoperabilnost i kompatibilnost sa savezničkim vojskama te povećala učinkovitost.
Naravno, potrebe su velike a sredstva ograničena pa su identificirana najvažnija područja koja traže žurnu modernizaciju. To se ponajprije odnosi na zapovjedne informacijsko-komunikacijske sustave, pa sredstva koja će omogućiti djelovanje noću i u lošim vremenskim uvjetima, uspostavljanje IFF (identifikacija prijatelj-neprijatelj) mreže, nabavu transportnih letjelica te nužnih borbenih platformi.
Modernizacija je dugoročan proces i slovački obrambeni planeri su toga i više nego svjesni. Planira se da se postotak troškova za opremanje i modernizaciju u obrambenom proračunu kontinuirano povećava.
Tako je ove godine za modernizaciju izdvojeno 16,8% obrambenog proračuna, a plan je da 2015. bude 33%.

Mirovne misije
Jedna od najvažnijih zadaća slovačke vojske je sudjelovanje u mirovnim operacijama kao aktivnosti iz kompleksa kolektive obrane te širenja mira i stabilnosti. Svaka država koja sudjeluje u mirovnim misijama aktivni je pridonositelj međunarodnoj sigurnosti i stabilnosti. Postoje, uvjetno rečeno, dvije vrste misija u kojima slovačka vojska sudjeluje, one u sklopu UN-a te misije u sklopu euroatlantskih integracija. Plan za iduće razdoblje je veća orijentacija na savezničke (euroatlantske) misije kao dio obveza koje proizlaze iz članstva u NATO i EU.
Slovačka je vojska od 1993. sudjelovala u brojnim misijama u Africi i Aziji. No najviše je vojnika zadnjih desetak godina bilo u misijama na području bivše Jugoslavije.
Trenutačno slovačka vojska sudjeluje u 14 raznih misija, od kojih je 6 promatračkih, a u 8 misija su raspoređene postrojbe. Ukupno je raspoređeno oko 580 ljudi.
Kad sagledamo reformski put slovačke vojske vidimo kako su se suočili s problemima s kojima se suočavaju vojske diljem Europe. Promjene su nužne, ponekad bolne. Slovačko iskustvo pokazuje kako promjene provedene promišljeno i planski daju dobre rezultate. Danas je slovačka vojska okončala većinu najbolnijih reformi, onih u personalnom sektoru. Preostaje usredotočiti se na onaj zanimljiviji dio, nabavu nove opreme i borbenih sustava. Tek će opremanje novim sustavima i nabava odgovarajuće opreme značiti stvarni kraj reformi koje se u konačnici provode da bi se dobila manja, modernija i učinkovitija vojska.

Toma VLAŠIĆ