Iza kajakašice i ugovorne pričuvnice Hrvatske vojske Anamarije Govorčinović uspješna je sezona. Na Svjetskom prvenstvu u kanadskom Halifaxu osvojila je
srebrnu medalju u utrci na 500, odnosno brončanu na 1000 metara

Nakon prošlogodišnjeg nastupa na Olimpijskim igrama u Tokiju u utrkama na 200 i 500 metara, mlada hrvatska kajakašica Anamarija Govorčinović ovu je sezonu obilježila velikim uspjehom. Djevojka iz Hrvatske Kostajnice sa zagrebačkom adresom svoju je kvalitetu potvrdila na najvećoj svjetskoj smotri. S dvije medalje na Svjetskom prvenstvu pokazala je kako Hrvatska i u sportu koji nosi naziv kajak i kanu na mirnim vodama ima vrhunsku sportašicu koja se može boriti za sam svjetski vrh. Uostalom, srebro i bronca sa Svjetskog prvenstva to definitivno dokazuju. U razgovoru za Hrvatski vojnik govorila je o svojim počecima, nastupu na Svjetskom prvenstvu, treninzima, a objasnila nam je i kako izgleda svakodnevica u sportu kojim se bavi te nam ga približila.

Sportove na vodi s čamcem i veslima u glavnoj ulozi u našoj su zemlji jako popularizirala braća Sinković i Damir Martin, a na scenu dolaze i braća Lončarić te sestre Jurković. Anamarija je za sport odabrala kajak, što je i bilo logično s odrastanjem u Hrvatskoj Kostajnici, uz samu rijeku Unu. Taj je sport iznimno popularan u gradu koji je Hrvatskoj dao nekoliko dobrih sportaša. Govorčinović se bavi njim od malih nogu, okušala se u dobi od šest i pol godina na početku osnovnoškolskog obrazovanja. ”Počelo je iz igre, iz zabave, bilo mi je lijepo provoditi vrijeme u prirodi, a poslije su počeli dolaziti i rezultati,” kaže nam Anamarija koja ističe kako je glavni uvjet kad kao dijete ulazite u kajak da znate plivati. 

Škola je broj jedan

No, to je sport od kojeg se ne živi, stoga joj je školovanje ostalo iznimno bitno. ”Škola je uvijek bila broj jedan, u trenucima kad bi ”štekala“, kajak je morao biti sa strane. Kako ga jako volim, iznimno sam se trudila biti dobra i u jednom i u drugom,” kaže. Uspjela je u naumu, završila gimnaziju da bi potom upisala i studij sportskog menadžmenta na visokom učilištu Aspira koji uspješno pohađa. U Zagreb je stigla nakon osnovne škole i dobila sve potrebne uvjete za sportski razvoj, ”na Uni je predivno veslati, rijeka je i ima svoje čari, međutim na Jarunu su uvjeti izvrsni. Voda je mirna i to su okolnosti kakve mi imamo na natjecanjima. Nadalje, uz hangar je i teretana.”

Kajak se kao sport ne smije miješati s ”klasičnim“ veslanjem. Razliku čine čamci, vesla, ali i dionice koje su nešto kraće nego kod veslanja. Anamarija kaže da je sport jako težak, pogotovo olimpijske discipline jer je najveća konkurencija. ”U utrci najviše trpe noge, one su krucijalne, drže stabilnost čamca. Treninzi ne uključuju samo vrijeme provedeno na vodi, teretana je također jako zastupljena. U pripremnom razdoblju dok nema natjecanja koristimo i bicikl jer brzo dođe do zasićenja. Zimi kad zbog vremenskih uvjeta ne možemo veslati kombiniramo dosta drugih sportova poput plivanja, skijaškog trčanja, a veslamo i na kajakaškim ergometrima,” nabraja hrvatska sportašica. Trenira šest puta tjedno, treninzi su raznovrsni, na vodi provodi gotovo cijelu godinu, sve dok ne bude ekstremno hladno. Na treninzima se vesla u različitim uvjetima, nema smisla izbjegavati kišno vrijeme jer se  vrlo lako može dogoditi da dođe na prvenstvo gdje će tri dana lijevati kiša, a utrke se ne otkazuju. Na treningu se natječe protiv štoperice, a tijekom jednog prevesla i udaljenost od 14 do 16 kilometara, što znači da otprilike ”sedam do osam puta prevesla Jarun“.

Sportaš se dugo priprema da bi došao na natjecateljsku razinu, ali to je način života, nastavlja Anamarija: ”Svako se razdoblje sezone razlikuje, zadnje su pripreme uglavnom šećer na kraju, ide se do maksimuma, postižu najviše brzine. Tehnika je vrlo bitna, teško je imati savršen zaveslaj, čak i kad sam najbolja uvijek postoji nešto što se može popraviti.“ Zanimljivosti uvijek ima, a jedna je od njih da trenera uvijek čuje bez obzira na svu buku i žamor punih tribina koje nastaju na natjecanjima. To dovoljno govori o zavidnoj razini koncentracije koju posjeduje.

Unatoč svemu – svjetske medalje

Naravno, osvrnula se i na Svjetsko prvenstvo održano u kolovozu ove godine u kanadskom Halifaxu. Na njemu je postigla najveće uspjehe u karijeri te potvrdila kvalitetu. Međutim, nije sve baš išlo glatko. Naime, na natjecanjima Svjetskog kupa zarazila se koronom koji je poremetio pripreme pa je postojala dvojba hoće li uopće ići na Svjetsko prvenstvo ili će se fokusirati na europsko koje se održavalo dva tjedna poslije. ”Radili smo na treninzima,” prisjeća se, ”ali to nije približno bila razina koja je trebala biti za takvo natjecanje. Što god smo radili, puls mi je bio enormno visok, pa smo se držali na dosta niskom intenzitetu. Odlučili smo da ipak idemo i na kraju je ispalo sjajno.” Dodatni problem nastao je i u transportu. Na aerodromu je shvatila da je ostala bez vesla koje se zagubilo putem, a ostala je i bez čamca koji nije stigao na odredište. ”Uspjela sam odraditi barem jedan trening prije natjecanja. Voda nije jednaka ondje i negdje drugdje. Nisam dobila čamac koji sam naručila zbog problema s papirologijom prozivođača. Dobila sam drugi model koji mi nikako nije odgovarao. Zapravo ništa nije bilo kako bi trebalo biti. Vodila sam se onom – prihvati sve tako kako je i prilagodi se,” kaže.  Sve je bilo protiv nje, ali tad je pokazala snagu i duh pobjednice: ”Bila sam vrlo opuštena. Znala sam da vrijedim dosta, radila sam marljivo, gradila sam samopouzdanje na postignutim vremenima koja su bila bolja nego ikad prije. Led sam probila prvom utrkom u kojoj sam vidjela da mogu svima konkurirati. Iako sam imala loš start na finalnoj utrci na 500 metara, radila sam svoju utrku i znala sam da će biti dobro.” Srebro s 500 metara potvrdila je broncom nekoliko dana poslije u utrci na 1000 metara.

Za kraj razgovora, Anamarija Govorčinović zahvalila je na potpori Ministarstvu obrane te dodala kako  bi joj bez nje bilo vrlo teško. Spomenula je i kako s vojne obuke nosi lijepe uspomene i nova lijepa iskustva.

Tekst: Ivan Šurbek

FOTO: Hrvatski olimpijski odbor