Smještena u središtu Europe, Republika Austrija je relativno kasno krenula u formiranje svojih specijalnih postrojbi. Rezultat je to burne prošlosti i političkog naslijeđa proisteklog iz posljednjeg svjetskog rata

Stiješnjena između dva vojna bloka, Austrija je nastojala razvijati posebno prilagođenu doktrinu nacionalne obrane i razvoja oružanih snaga.

Potkraj šezdesetih godina prošlog stoljeća austrijski politički i vojni vrh započinje sa stvaranje prve, skromne jezgre budućih specijalnih postrojbi. Početkom 1970. godine formirana je prva izvidnička satnija austrijske vojske. Prvi, ali važni pokazatelj posebnosti te postrojbe ogledao se u činjenici da su njezini pripadnici uz donekle posebnu obuku bili naoružani britanskim kratkim strojnicama tipa Sterling L-34A1 s prigušivačima. Bila je to prva organizirana vojna postrojba na čijim će se iskustvima temeljiti daljnji razvoj austrijskih specijalnih snaga.

Jagdkommando
Od početka 1961.godine pa nadalje male i posebno odabrane grupe austrijskih časnika poslane su u SAD gdje su pohađali specijalne tečajeve na rendžerskoj školi. Po povratku u domovinu ovi časnici s diplomama američkih specijalnih tečajeva postat će najvažniji element u organiziranju prve specijalne izvidničke satnije nekoliko godina kasnije. Prva izvidnička satnija vrlo brzo će ispuniti svoju misiju i postati će premali okvir za daljnji razvoj specijalnih snaga austrijske vojske. U vojnom i političkom vrhu donijeta je odluka da se da se formira specijalna postrojba u punom značenju te riječi.

Prema vojnoj terminologiji njemačkog jezika ova postrojba je dobila naziv Jagdkommando. U prijevodu na hrvatsku terminologiju radilo se o vojnicima-komandosima osposobljenim za nekonvencionalne načine ratovanja, helikopterski transport, padobranske skokove, izviđanja, rušenja i sabotaže. Formiranjem takve postrojbe Republika Austrija uključila se među zapadne zemlje koje su razvijale oružane snage na suvremeni način. Tijekom trajanja Hladnog rata, Republika Austrija je pronalazila prostora za razvoj svojih oružanih snaga. Spoznavši da kvalitetan razvoj specijalnih snaga, posebno uvježbanih prema zahtjevima i specifičnostima austrijskog teritorija daje višekratne koristi, austrijski vojni vrh je nastavio s njihovim daljnjim razvojem. Prvo sjedište Jagdkommandoa bilo je u Wiener-Neustadtu (Bečko Novo Mjesto).

Temeljne zadaće postrojbe Jagdkommando su :
• strateško izviđanje,
• prikupljanje vojnih informacija najviše razine,
• komando operacije,
• spašavanje talaca i uhićenje opasnih kriminalaca,
• osobna sigurnost štićenih osoba,
• protuterorističke akcije,
• evakuacija ugoženih osoba iz opasnih područja i zona konflikta

Pristup u specijalnu postrojbu Jagdkommando temelji se na dragovoljnosti. Na natječaj koji se raspisuje svake godine mogu se prijaviti svi pripadnici austrijskih oružanih snaga kao i svi austrijski mladić i djevojke iz civilstva koji zadovoljavaju nekoliko općih uvjeta kao što su:
• potrebita minimalna razina mentalne i fizičke spremnosti,
• završen “vorbereitende Kaderusbildung” (odnosno pripremni tečaj za novake),
• nepostojanje kriminalnog dosjea kandidata
Minimalna razina fizičke kondicije podrazumijeva:
• trčanje na 5000 metara ispod 24 minute
• penjanje kroz 30 metara visoku usku cijev
• plivanje na 300 metara u odjeći (bez vremenskog limita)
• skok u vodu s tornja visokog 10 metara
• prelazak standardne staze s pješačkim preprekama austrijskih oružanih snaga u vremenu kraćem od 4 minute i 30 sekundi.

Svi dragovoljni kandidati koji uspiju proći inicijalno-selekcijski prijemni tečaj upućuju se na tzv. Grundkurs. Radi se o dvadesetsedmo tjednom obučnom tečaju, tijekom kojega instruktori specijalnih postrojbi uvježbavaju i tjeraju potencijalne Jagdkommando vojnike do krajnjih granica njihovih fizičkih i psihičkih sposobnosti.
Tijekom ovog polugodišnjeg temeljnog i selekcijskog tečaja izučavaju se i uvježbavaju se alpski trening, plivački trening, padobranstvo, borbene tehnike, borba u zatvorenom prostoru, medicinski trening, preživljavanje u prirodi, borilačke vještine, rukovanje eksplozivom i rušilačke tehnike.

Samo oni pojedinci koji uspiju “preživjeti” ovaj polugodišnji vojni trening postaju vojnici postrojbe Jagdkommando i stječu pravo da na svoje odore stave oznake pripadnosti postrojbi i čast da nose tamnosmeđe beretke Jagdkommandoa. Kao i kod ostalih svjetskih specijalnih postrojbi tako i kod Austrijanaca prolaznost kandidata za specijalnu postrojbu rijetko kada dostiže 20%.

Završetkom temeljnog komando tečaja novoprimljeni pripadnici nastavljaju s daljnjom specijalističkom obukom i usavršavanjem unutar svojih temeljnih postrojbi. Specijalistički tečajevi u trajanju od preko dvadeset tjedana pokrivaju vrlo široki spektar znanja i vještina. Budući da je Austrija alpska zemlja, sasvim je normalno da svi pripadnici specijalne postrojbe Jagdkommando prolaze kroz napredne tečajeve planinskog ratovanja i alpinizma u ekstremnim uvjetima. Preživljavanje i rukovanje svim vrstama hladnog i vatrenog oružja sastavni su dio tih tečajeva, kao i zavidno ovladavanje u nordijskim skijaškim disciplinama. Vrlo važan dio tog dijela obuke je i kondicioniranje na snijegu i visinama što podrazumjeva hodnje na 20 – 24 km u takvom okruženju, pod opterećenjem osobnog naoružanja i tereta od 10 kg u trajanju od 3 – 3,5 sata.

Daljnji kontinuitet u obuci osiguran je specijalističkim tečajevima iz sfere naprednih padobranskih tečajeva (uključujući i HALO – HAHO skokove), amfibijskog treninga (plivačke i ronilačke tehnike te tehnike borbenog ronjenja) i helikopterskog transporta. Posebna pozornost pridaje se provođenju i savladavanju znanja iz snajperske obuke i posebno tečajevima samostalne i grupne medicinske pomoći. Na koncu svoje dugotrajne i mukotrpne obuke pripadnici Jagdkommandoa se mogu definirati kao vrlo dobro uvježbana vojna specijalna postrojba, posebno dobro osposobljena za provođenje specijalnih operacija na kopnu, vodi i iz zraka.

Specijalna postrojba Jagdkommando danas je ustrojena kao bojna za specijalne namjene. U njenom ustroju nalazi se stožer bojne, obučno-školska satnija, tehnička satnija, jurišna satnija (sastavljena od pet specijalističkih grupa – vodova) te formacijska jezgra dviju združenih specijalnih taktičkih grupa. Jurišna satnija je sastavljena kako je već rečeno od pet specijalnih vodova u čijem je sastavu 30 – 40 operativaca. Svaki od specijalnih vodova zadužen je za posebne zadaće:
• prva specijalna grupa specijalizirana za izravne akcije, diverzije, strateško izviđanje, sanitetsku potporu, CSAR operacije, planinsko ratovanje
• druga specijalna grupa specijalizirana za zračni transport, strateško i taktičko padobransko izviđanje, HALO – HAHO skokove, diverzije
• treća specijalna grupa specijalizirana za ronjenje, dnevno – noćne podvodne akcije, borbeni zaron ispod leda, amfibijske operacije na vodenim tokovima i jezerima, prepadi na plovila na vodenim površinama, CSAR akcije
• četvrta specijalna grupa specijalizirana za zaštitu političkog i vojnog vrha, VIP osoba, visokih stranih državnih izaslanstava u posjeti Austriji
• peta specijalna grupa specijalizirana za planinsko ratovanje, snajperske aktivnosti, CSAR akcije, urbano ratovanje, blisku borbu, uporabu vojnih pasa itd.

Posebna zanimljivost austrijskih vojnih specijalnih postrojbi su njihovi borbeni ronioci. Premda je Austrija prvenstveno alpska zemlja unutar Jagdkommanda je posvećena iznimno velika pažnja razvoju, opremanju i uvježbavanju borbenih ronilaca. Njihova primarna zadaća je planiranje i provedbe specijalnih operacija na vodenim tokovima i jezerima. Pripadnici tzv. treće specijalne grupe osposobljeni su za združeno djelovanje u multinacionalnim operacijama, operacijama minskog čišćenja, miniranja i podvodnog zaprečavanja, napada na površinska plovila, primjeni daljinski upravljivih podvodnih borbenih sredstava te blisku zaštitu podvodnih instalacija. Dugotrajnim treningom i rigoroznim kriterijima borbeni ronioci Jagdkommanda osposobljeni su dnevno i noćno borbeno djelovanje pod vodom kao i za borbena djelovanja ispod ledene kore koja je uobičajena na austrijskim stajaćim vodama tijekom zime.

Borbeni ronioci Jagdkommanda opremljeni su njemačkim aparatima za podvodno disanje tipa Dräger LAR-V sa zatvorenim krugom disanja. Težina ovih aparata iznosi 11 kg a sastavni dio ove profesionalne aparature u “militari? izvedbi je i cilindar u koji se može komprimirati 1,5 litra kisika (pod određenim tlakom) što omogućuje roniocu da pod vodom ostanu tri sata.

Pripadnici austrijskih specijalnih snaga bili su uključeni u nekoliko vojnih operacija pod okriljem UN. Jedno od takvih sudjelovanja je i ono u IFOR-ovim snagama u Bosni i Hercegovini tijekom 1995.- 1996. godine. Nakon toga sudjelovali su 1997. u operaciji kodnog naziva ALBA u Albaniji, a potom u okviru snaga KFOR-a od 1999. na Kosovu.
Posljednji i svakako operativno najzahtjevniji angažman ovih snaga je onaj u Afganistanu.

EKO Cobra
Pod akronimom EKO Cobra krije se zapravo naziv Einsatzkommando Cobra, odnosno glavna anti-teroristička postrojba austrijske savezne policije. Postrojba je osnovana 1972. godine. Osnivanje specijalne postrojbe takvog tipa bilo je motivirano naglim porastom terorizma svih boja i motivacija u Europi početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Na ljetnim olimpijskim igrama 1972. godine, u Austriji nedalekom Műnchenu, došlo je do poznatog krvoprolića kada su palestinski teroristi izveli napad na izraelske sportaše. U tim vremenima Austrija je kao neutralna zemlja i Beč kao njen glavni grad – često bila domaćin mnogobrojnim političkim i ekonomskim susretima i samitima. Postojanje takve postrojbe nametnulo se kao vrlo važno vojno, političko i sigurnosno pitanje. Postrojba je osnovana prvenstveno radi povećanja unutrašnje sigurnosti i zaštite visokih političkih ličnosti. Osnovana je u okrilju nacionalne žandarmerije pa je njezin originalni naziv prilikom osnivanja bio GEK – Gendarmerieesatzkommando. Neposredni povod za osnivanje GEK-a bila je fizička zaštita židovskih emigranata koji su stizali iz istočne Europe (prvenstveno iz bivšeg SSSR-a) u Austriju, na svom putu prema Izraelu. U Austriji se desilo nekoliko ozbiljnih napada palestinskih militantnih i terorističkih grupa na židovske emigrante, koje je austrijska vlada odlučila spriječiti osnivanjem i djelovanjem anti-terorističke postrojbe. Sjedište postrojbe utemeljeno je u Wiener Neustadtu (Bečkom Novom Mjestu) dočim su regionalna operativna sjedišta raspoređena još i u Grazu, Linzu , Innsbrucku, Klagenfurtu, Salzburgu, Vorarlbergu i Beču. Godine 2002., odlukom saveznog ministra za unutarnje poslove promijenjen je naziv postrojbe iz GEK u EKO. Dodatak “Cobra” nastao je pod utjecajem njemačke policijske serije koja se u to vrijeme prikazivala na austrijskoj televiziji i koja je bila jako popularna. Prvo kao interni nadimak u kolokvijalnom rječniku austrijske policije, naziv je uskoro postao i dio službenog naziva postrojbe.

Neke od najpoznatijih znanih akcija ove specijalne anti-terorističke postrojbe sežu još u davnu 1975. godinu kada je EKO bio involviran u pokušaj okončanja krize i opsade OPEC-ovog zasjedanja u Beču koje je organizirao poznati međunarodni kriminalac Vladimir Ilich Ramirez Sanchez – daleko poznatiji po svom nadimku Šakal. Druga takva akcija desila se 17. listopada 1996. tijekom leta Aeroflotovog Tupoljeva 154 u kojem su četiri operativca iz sastava Cobri pratili deportirane kriminalce iz Beča do zračne luke u nigerijskom Lagosu. U jednom trenutku u zrakoplovu je zavladao kaos kada su Nigerijci uspjeli iskoristiti trenutak nepažnje i prodrijeti u pilotsku kabinu. Cobrini operativci su uspjeli savladati kriminalce ne dovodeći u opasnost sigurnost posade, ostalih putnika i samog zrakoplova.
Današnji borbeni ustroj EKO Cobre procjenjuje se na otprilike 450 visoko uvježbanih pripadnika. Ukupan broj pripadnika postrojbe raspoređen je osim u sjedištu postrojbe u Wiener Neustadtu i glavnom gradu Beču te ostalih šest regionalnih centara tako da geografska razdaljina među njima bude oko 100 km, odnosno 30 – 40 minuta helikopterskog leta. Pripadnici postrojbe prolaze kroz program obuke vrlo sličan onom kroz koji prolaze i dragovoljci koji žele ući u sastav vojne specijalne postrojbe Jagdkomando s posebnim naglaskom na anti-terorističke borbene tehnike u urbanom području i razrješavanje talačkih situacija.

WEGA
Beč – glavni grad Republike Austrije ima organiziranu vlastitu protuterorističku postrojbu za izvođenje tzv. direktnih akcija, poznatu pod akronimom WEGA ( Wiener Eisatz Gruppe Alarmabteilung) koja je uvježbana i sposobna za brzu reakciju i protuteroristički odgovor i na najdelikatnije situacije kao što su npr. različiti oblici otmica i talačkih kriza. Posebna specijalnost ove elitne postrojbe su vrhunski snajperisti koji su na neslužbenom svjetskom vojnom prvenstvu koji se održava u američkom Campu Shelby ostvarili nekoliko pobjeda.

Naoružanje
Pripadnici austrijskih specijalnih vojnih i policijskih postrojbi naoružani su i opremljeni kao i većina njima sličnih postrojbi u svijetu najmodernijim vatrenim oružjem i vrhunskom opremom. Temeljno oružje je jurišna puška domaće proizvodnje Steyr AUG (StG 77) kalibra 5,56 x 45 mm te također domaći pištolj Glock 17 kalibra 9 mm. Osnovna snajperska puška je također iz asortimana domaćeg proizvođača: Steyer SSG 69. Ovisno o situacijama, pripadnici Jagdkommandoa, EKO Cobre i WEGE koriste se također automatskim pištoljem Steyer TMP 9 mm, sačmaricama Franchi SPAS 12, Glock 18, nekoliko pištolja i pušaka iz bogatog Heckler & Kochovog asortimana kao što su MP5 A3, MP7 ili bacač granata MZP-1 kalibra 40 mm.

Specijalna oprema koju koriste ove postrojbe uključuje vrhunsku profesionalnu opremu za boravak i kretanje u alpskim i snježnim okruženjima, padobrane tipa MT1- XX, MT-1, MC-5, MT-1 Zulu za tzv. izvidnički para-let, kajake, kanue i gumene čamce za amfibijske operacije te ronilačke aparate sa zatvorenim krugom disanja.

Igor SPICIJARIĆ