Boeing je 20. ožujka objavio da je dobio ugovor za isporuku 78 potpuno novih aviona F/A-18E/F Super Hornet Block III američkoj ratnoj mornarici. Ta vijest znači da će prokušane, ali modernizirane letjelice i u nadolazećim desetljećima biti stalno društvo avionima F-35C Lightning II na palubama američkih nosača zrakoplova

Američka ratna mornarica ove će godine dobiti prvi predserijski primjerak novog Super Horneta F/A-18E/F Block III kako bi ga mogla testirati. Logično je pitanje zašto US Navy ima potrebu razvijati nove inačice ”stršljena“ kad u završnoj fazi razvoja ima palubni višenamjenski borbeni avion F-35C Lightning II. Upravo se u tome skriva odgovor: iako je na kraju veljače proglašena njegova inicijalna operativna sposobnost, F-35C je u završnoj fazi razvoja i proći će još jako puno godina dok Lockheed Martin uspije isporučiti dostatan broj primjeraka da se popune sve eskadrile. U travnju 2018. američka ratna mornarica objavila je da više neće u borbenim misijama rabiti F/A-18C. Zbog toga će na palubama nosača biti samo F/A-18E/F, barem dok se u većoj mjeri ne pojave F-35C. Prvo operativno ukrcavanje F-35C planirano je 2021. na nosač USS ”Carl Vinson“, a upravo na njemu djeluje Udarna lovačka eskadrila 147 čiji su F-35C proglašeni operativnim. No, do prve plovidbe na zadaću treba proći još vremena.

Razvoj stršljena
Zbog kašnjenja u razvoju Lightninga i uvođenja u operativnu uporabu, Super Horneti će biti osnova američkog palubnog zrakoplovstva barem do polovine idućeg desetljeća. To nipošto ne treba čuditi jer i u povijesti Horneta ima propalih projekata, kašnjenja i otkazivanja. F/A-18 Hornet nastao je na osnovama lakog borbenog aviona YF-17 Cobra koji je na natječaju izgubio od YF-16, kasnijem F-16. Za dvomotorni višenamjenski borbeni avion zainteresirana je i mornarica kojoj je hitno trebala zamjena za čitav niz aviona, uglavnom jurišnika (A-4, A-6, A-7, F-4). Ideja da se jednim višenamjenskim avionom zamijene i lovački Phantom i jurišnici bila je vrlo primamljiva, jedino što konstrukcija YF-17 nikako ne bi izdržala napore djelovanja s nosača zrakoplova. Cobra je mogla poslužiti tek kao koncept, no projektanti u Douglasu morali su osmisliti potpuno nov avion. Na kraju, kad su napravili sve potrebne izmjene i zadovoljili sve prohtjeve admirala, od YF-17 doslovno nije ostalo ništa. Stvoren je potpuno novi avion F/A-18A/B Hornet koji je postao operativan 1983. Na tim je osnovama 1987. nastala naprednija izvedenica F/A-18C/D. Izmjene su isključivo bile u avionici, prije svega u radaru AN/APG-73. Trebala je to biti posljednja inačica jer je 1983. mornarica pokrenula program Advanced Tactical Aircraft (ATA), koji je trebao rezultirati najnaprednijim jurišnikom sa stealth odlikama. U siječnju 1988. za pobjednika je odabran prijedlog A-12 Avenger II tvrtki McDonnell Douglas i General Dynamics. Američka ratna mornarica planirala je kupiti 620, a marinski korpus 238 Avengera. Početkom 1990. godine dvije tvrtke objavile su da će zbog problema s razvojem, prije svega RAM (Radar Apsorbent Materials) materijala koji upijaju radarsko zračenje, doći do odgode i povećanja troškova. Zbog toga, ali i propasti SSSR-a koja je zaustavila tadašnju utrku u naoružanju, program je otkazan u siječnju 1991.

Opet spasilac
Otkazivanjem A-12 Avengera II američka ratna mornarica našla se u situaciji da je na nosačima imala samo dva borbena aviona – F-14 Tomcat i F/A-18 Hornet. S obzirom na to da je Tomcat bio odličan lovački avion, a Hornet sasvim pristojan jurišnik to je bila sasvim prihvatljiva kombinacija. Situacija se dramatično pogoršala kad je Pentagon 1989. odbio kupnju dodatnih F-14D te najavio povlačenje Tomcata iz operativne uporabe. Američka je mornarica u vrlo kratkom vremenu morala naći avion koji će istodobno zamijeniti i Tomcate i prve F/A-18A/B (početak isporuke serijskih Horneta bio je 1980. godine). Kako nije bilo dovoljno vremena da se raspiše natječaj za potpuno novi avion, kompromisno je odlučeno da se na osnovi Horneta napravi Super Hornet. Prvi je F/A-18E prvi put poletio u studenom 1995., a u operativnu je uporabu uveden 1999. Trebala je to biti tek kratkoročna mjera, svojevrsna ”zakrpa“ do dolaska F-35C, čiji je razvoj započeo 1992. godine. No, razvoj Lightninga II se oduljio…
Danas se Super Hornet opet našao u poziciji ”spašavati stvar“. Ovog puta to je F/A-18E/F Block III. Nakon što je već potvrđena nadogradnja starijih Super Horneta na taj standard, nova je vijest stigla nedavno, 20. ožujka, kad je Boeing objavio da je dobio ugovor za isporuku 78 potpuno novih aviona Block III (61 jednosjeda i 17 dvosjeda). Posao je vrijedan oko četiri milijarde dolara. Kako je objavio portal The National Interest, trenutačni je mornarički plan imati 400 Super Horneta Block III, što novih iz tvornice, što nadograđenih aviona Block II, te 260 F-35C.

Staro tijelo
Vrlo slično kao i kod F/A-18C/D, kod Blocka III u ”staro tijelo“ ugrađena je najnaprednija avionika. Na taj će način novi Super Hornet postati još ubojitiji. Kao osnova za razvoj uzet je program Advanced Super Hornet (ASH) koji je Boeing pokrenuo 2013. kako bi održao proizvodnju. I dok se ASH najviše bavio mogućnostima smanjenja radarskog odraza i povećanja borbenih sposobnosti, Block III inačica imat će znatno bolje mogućnosti umreženog prijenosa i obrade podataka u odnosu na Block II.
Poboljšanja u Block III inačici donose povećanje doleta i mogućnost nošenja novih tipova oružja. Bitno viša razina prikaza taktičke pozicije pilotu ostvarena je novim digitalnim prijenosnicima podataka (datalink) sposobnim umrežiti se s nekoliko korisnika. To je bilo potrebno kako bi Block III mogao djelovati zajedno s F-35C i besposadnom letjelicom MQ-25 Stingray.
Povećanje borbenog polumjera djelovanja ostvareno je ugradnjom konformalnih spremnika za gorivo zapremnine 2268,5 kg, koji će se nositi s gornje strane trupa. Spremnike je projektirala i konstruirala tvrtka Northrop Grumman. Ti će se dodatni spremnici za gorivo moći rabiti i na ranijim inačicama Super Horneta te na EA-18G Growlerima. Uporabom konformalnih spremnika oslobodit će se potkrilni nosači na kojima su se do sada nosili dopunski spremnici za gorivo. Kako stvaraju znatno manji zračni otpor od spremnika na nosačima pod krilima s istom masom goriva povećat će se dolet i/ili nosivost. Boeing tvrdi da će uporabom novih spremnika borbeni polumjer djelovanja biti povećan za 100 do 120 nautičkih milja (185 do 222 kilometra), te znatno produžiti vrijeme patroliranja iznad zone djelovanja.
Super Hornet Block III imat će manji radarski odraz u odnosu na Block II. Naravno, neće postati radarski nevidljiv na razini koju ima F-35 Lightning, no svako smanjenje radarskog odraza je dobrodošlo. Piloti će pred sobom imati Block III Advanced Cockpit System (ACS) čiji je glavni dio prikaznik u boji veličine 10 x 19 inča (254 x 482,6 mm). Osnovna je namjena novog prikaznika pokazivanje taktičke situacije, no moći će se rabiti i za prikaz drugih podataka. Pilotima će rad biti dodatno olakšan jer novi prikaznik ima zaslon koji reagira na dodir. Iz Boeinga ACS uspoređuju s iPadom koji će pilotima omogućiti da znatno jednostavnije i brže dođu do potrebnih podataka, odaberu naoružanje, mod rada radara, podese radiofrekvenciju i još mnogo toga.

Podaci u realnom vremenu
Najveća razlika između Blocka III i Blocka II znatno je povećanje mogućnosti djelovanja u informatički integriranom bojištu u kojem se svi potrebni podaci obrađuju i prenose u realnom vremenu. Zbog toga je ugrađen Distributed Tactical Picture – Network (DTP-N) sustav. On ima otvorenu arhitekturu kako bi se i hardverski i softverski što lakše nadograđivao. Opremljen je računalnim procesorima s višeslojnom zaštitom. Mogućnosti prijenosa i obrade podataka DTP-N sustava 17 su puta veće nego što su kod borbenih računala ugrađenih u sadašnje Super Hornete. DTP-N će omogućiti združeno djelovanje s F-35C.
Za prijenos velike količine podataka u realnom vremenu ugrađen je Tactical Targeting Network Technology (TTNT) sustav. On je preuzet s EA-18G Growlera, još jedne izvedenice Super Horneta kojom je ”popunjena rupa“, ovog puta kad se tražio avion za elektronička djelovanja. TTNT je ugrađen i na leteće radare E-2D Advanced Hawkeye. Bez TTNT-a bi bilo nemoguće ugraditi satelitski komunikacijski sustav koji je postao sastavni dio Blocka III. On će omogućiti prijenos podataka u oba smjera u realnom vremenu bez obzira na udaljenost od matičnog nosača zrakoplova ili baze na kopnu, pa čak i izravno u zapovjedništva u SAD-u. S obzirom na pojavu sve većeg broja protubrodskih vođenih projektila koji lete velikim brzinama na velike udaljenosti, pa čak i balističkih protubrodskih projektila, nosači će morati djelovati sve dalje od obala i ciljeva koje napadaju. Zbog toga je ugradnja satelitske komunikacije potrebnija. Budući scenariji djelovanja američkih nosača predviđaju istodobnu uporabu F-35C, F/A-18E/F i besposadnih letećih cisterni MQ-25 Stingray. Pritom će MQ-25 dopunjavati gorivom u letu F-35C i F/A-18E/F tijekom odlaska i povratka iz borbenih operacija pa će se one moći obavljati i na udaljenostima većim od 1000 kilometara.

Više naoružanja

Super Hornet Block III zadržat će AESA radar AN/APG-79 koji se ugrađuje i u Block II. Kao dopunu dobit će pasivni Infrared Search and Track (IRST) senzor. S obzirom na to da se u nosu svih Horneta nalazi top sustava Gatling sa šest cijevi M61A2 Vulcan sa spremnikom streljiva od 412 granata, ondje nije bilo mjesta za njegovu ugradnju. Stoga su se projektanti odlučili na vrlo neobično rješenje da se glava infracrvenog senzora ugradi u nos dodatnog spremnika za gorivo koji se nosi na središnjem nosaču pod trupom. Sustav bi trebao znatno povećati mogućnost otkrivanja aviona sa smanjenim radarskim odrazom, ali i ciljeva na zemlji i moru. Najveći je nedostatak te pozicije jako ograničena mogućnost otkrivanja ciljeva koji lete iznad Super Horneta Block III. Osim što se Super Hornet mora prilagoditi djelovanju s F-35C, MQ-25 Stingrayom i E-2D Advanced Hawkeyeom, mora se opremiti tako da može parirati potencijalnim protivnicima iz skupine višenamjenskih borbenih aviona pete generacije kao što su kineski J-20 ili ruski Su-57. Iako nije nevidljiv za radare, Super Hornet ima i nekoliko prednosti u odnosu na F-35. To su prije svega niža nabavna cijena i niži troškovi održavanja. Kako će uporaba komformalnih spremnika za gorivo učiniti nepotrebnim nošenje dopunskih spremnika pod krilima, oslobodit će se dva nosača s najvećom nosivošću. To pruža mnoge mogućnosti, od nošenja dodatnih projektila zrak-zrak do nošenja dvaju krstarećih projektila AGM-158 Joint Air-to-Surface Standoff Missile-Extended Range (JASSM-ER) dometa oko 1000 km. Trenutačno Super Horneti ne mogu nositi JASSM-ER, no taj će se nedostatak otkloniti s Block III inačicom. Super Hornet može ponijeti do 8000 kg naoružanja dok F-35C može ponijeti 8160 kg. No da bi F-35C ponio svu tu masu naoružanja mora ih, uz dva spremnika za naoružanje u trupu, nositi na šest nosača pod krilima pri čemu gubi stealth odlike.

Nove narudžbe
Do kraja 2018. Boeing je isporučio i imao u knjizi narudžbi 573 F/A-18E/F za američku ratnu mornaricu. Tome treba pridodati još 161 aviona za elektroničko djelovanje EA-18G Growler (kao osnova uzet je F/A-18F) te 24 F/A-18F i 12 EA-18G za australsko ratno zrakoplovstvo. Što se tiče aktualnih narudžbi, uz onu američku koju je nedavno objavio Boeing, zna se da je u lipnju 2018. odobrena prodaja 28 Super Horneta Kuvajtu, pa zapravo još ni prošle godine nije bilo bojazni da će doći do prekida u proizvodnji. Kuvajt je naručio 22 F/A-18E i šest F/A-18F, prve će Super Hornete dobiti tijekom 2020. i bit će uvelike opremljeni avionikom namijenjenoj ugradnji u Block III.
U proračunskoj godini 2018. američka ratna mornarica naručila je 18 Super Horneta. Uz to u lipnju 2018. Naval Air Systems Command odobrila je 862,2 milijuna dolara za modernizaciju 15 F/A-18E i triju F/A-18F. Zbog početka otpisa F/A-18C/D aviona broj Horneta u operativnoj uporabi neće se povećavati već će novi avioni poslužiti za popunu već postojećih eskadrila. Otpis mornaričkih F/A-18C ne znači da će oni u potpunosti nestati s paluba nosača jer će na njima još neko vrijeme ostati Horneti mornaričkog pješaštva. Svi Super Horneti koji će se naručiti od fiskalne godine 2019. nadalje bit će Block III. Američka ratna mornarica nada se da će brzom isporukom Super Horneta Block III donekle ”zakrpati rupu“ od 150 višenamjenskih borbenih aviona nastalu zastojem u razvoju i kašnjenjem u uvođenju u operativnu uporabu F-35C.

Novi kupci
Razvoj novih inačica Super Horneta i održavanje proizvodnje presudni su za mogućnost prodaje stranim kupcima. Odluka američke ratne mornarice da kupi Block III zasigurno će pomoći Boeingu u uvjeravanju potencijalnih stranih kupaca da je njihov proizvod još uvijek konkurentan. Dio tih kupaca već rabi Hornete, a dio bi ih kupio prvi put. Boeing se nada da će Block III biti odlučujući da im poveća izglede u tržišnom ”sukobu“ sa Saab Gripenom te Lockheed Martinovim F-16 Viperom i F-35A/B Lightningom II. Ako bi se samo dio potencijalnih kupaca odlučio za Super Hornete, uz planirane narudžbe američke ratne mornarice, mjesečna bi proizvodnja bila dva aviona mjesečno sve do 2025. godine. Ta bi se brojka mogla značajno povećati ako bi se za Super Hornet odlučila Indija čije ministarstvo obrane traži novi višenamjenski borbeni avion za ratnu mornaricu. U siječnju 2017. indijsko ministarstvo obrane objavilo je međunarodni zahtjev za ponude unutar natječaja Multi-Role Carrier Borne Fighters (MRCBF) za novi višenamjenski palubni borbeni avion namijenjen nosačima zrakoplova. S obzirom na to da je indijska ratna mornarica nezadovoljna ruskim avionima MiG-29K glavni su konkurenti francuski Dassault Rafale Marine i Super Hornet. Riječ je o velikom poslu jer indijska ratna mornarica traži 57 aviona.

 

Odluka na referendumu

Drugi potencijalni kupci su Finska (već ima Hornete), Švicarska (ima Hornete), Kanada (ima Hornete) i Poljska. Poljsko ratno zrakoplovstvo traži zamjenu za MiG-29 i Su-22. Kako se planira zamjena po sustavu ”avion za avion“, a trenutačno poljsko zrakoplovstvo ima 30 aviona MiG-29 i 32 Su-22, to bi mogao biti posao veći i od indijskog. Boeing će ponuditi F-15X Super Eagle i F/A-18E/F Block III iako nema velike šanse. Poljsko ratno zrakoplovstvo već ima 48 F-16 Block 52 pa bi bilo logično kupiti i F-16 Block 70/72. Međutim, poljsko ministarstvo obrane podržava želju tamošnjih generala da se kupi avion pete generacije, a to znači F-35.
Finsko ministarstvo obrane u travnju je 2018. objavilo poziv za ponude za 64 višenamjenska borbena aviona kao zamjenu za 55 F/A-18C/D. Finska je vlada za nabavu novih aviona spremna potrošiti od sedam do deset milijardi eura što je dostatno za nabavu F-35A, no lako je moguće da će se odlučiti za ponovnu nabavu F/A-18.
Švicarski su glasači 2014. na referendumu s većinom od 53,42 % odbacili kupnju Saabova Gripena NG iako je švicarsko ministarstvo obrane u studenom 2011. objavilo da će njime zamijeniti zastarjele F-5 Tigere II. Zbog toga su u srpnju 2018. raspisali natječaj za odabir zamjene za Tigere, ali i dio F/A-18C/D. Unutar programa Air 2030, ”teškog“ osam milijardi švicarskih franaka, namjeravaju i kupiti novi protuzračni raketni sustav. No moguće je da od kupnje neće biti ništa jer će švicarski birači imati priliku (i) o toj skupoj nabavi odlučiti na referendumu koji će se održati najkasnije 2020. godine.
Kanada je bila među nekoliko zemalja koje su od samog početka sufinancirale razvoj F-35. U međuvremenu su se predomislili i odustali od kupnje. Kako su kanadski CF-18 na kraju resursa u listopadu 2018. objavljen je javni natječaj za odabir zamjene. Iako bi bilo po svim kriterijima isplativo kupiti Super Hornete sadašnja kanadska vlada sklonija je odabiru europskog aviona, a nedostatak aviona privremeno će popuniti rabljenim Hornetima koje kupuju od Australije.
Do nedavno Boeing je kao potencijalnog kupca navodio i Bugarsku, no bugarsko je ministarstvo obrane odabralo F-16V Block 70 u projektu vrijednom oko milijardu eura za osam aviona.

Dokazan u borbi
S obzirom na to da je F-14 Tomcat potpuno povučen iz operativne uporabe sredinom 2006. Horneti i Super Horneti nositelji su borbenih djelovanja američkog palubnog zrakoplovstva od 2002. i operacije Southern Watch iznad Iraka. Otad su nakupili milijune sati borbenih naleta u borbenim operacijama iznad Afganistana, Iraka, Sirije i drugdje. Kako se stare F/A-18C/D više ne isplati modernizirati, a zbog kašnjenja F-35C, američka ratna mornarica morala je osmisliti Service Life Modification (SLM) program kako bi održala dostatan broj borbenih aviona u uporabi. SLM će povećati sate naleta s izvornih 6000 na 9000. Boeing je za potrebe SLM programa uz pogon u St. Louisu (Missouri) otvorio i pogon u San Antoniju (Texas). Za sada ne postoje planovi da kroz SLM program prođu stariji Block I Super Horneti koji nisu opremljeni AESA radarima AN/APG-73. No to bi se moglo promijeniti ako bude dodatnih kašnjenja s isporukom F-35C.
Prvi Super Hornet ušao je u SLM program u svibnju 2018. Boeing tvrdi da će u punom kapacitetu pogoni u St. Louisu i San Antoniju godišnje obraditi 30 do 40 Super Horneta. Od 2024. na svakom nosaču zrakoplova trebala bi se nalaziti barem jedna eskadrila Super Horneta Block III, a od 2027. dvije eskadrile.

Mario GALIĆ