Većina suvremenih protubrodskih projektila svoje podrijetlo vuče još iz doba Hladnog rata jer je raspadom Sovjetskog Saveza i komunističkog bloka njihov razvoj naglo usporen

Brodovi su veliki, jasno vidljivi, spori ciljevi. S druge strane dobro su naoružani i opremljeni raznolikim sustavima aktivne i pasivne obrane. Djelovanje u priobalnim vodama često znači da će se brod naći okružen otocima ili drugim brodovima. Neki će biti i u namjenski građenim pomorskim bazama. Kako bi se uspješno suprotstavile takvim ciljevima najnoviji protubrodski vođeni projektili imaju veliki domet i kombinaciju prilaznih putanja, od niskog leta iznad površine mora do postupnog poniranja s velikom brzinom udara u cilj. Američki supernosači aviona nalaze se na vrhu ciljeva, ne samo zbog svoje važnosti za izvođenje američkih pomorskih operacija već i zbog svoje veličine. Njihova veličina s jedne strane znači da će ih neprijatelj relativno lako otkriti ali s druge da ih sigurno neće potopiti samo jednim projektilom. Većina drugih suvremenih ratnih brodova dovoljno je pogoditi samo jednim suvremenim protubrodskim vođenim projektilom da bi ih se, ako ne potopilo, onda izbacilo iz uporabe.

Opasnost od suvremenih protubrodskih vođenih projektila javlja se samo tijekom sukoba s tehnički dobro opremljenim protivnikom, ali u posljednji desetak godina ratne su mornarice velikih sila morale djelovati i protiv neprijatelja koji nisu imali sofisticirano oružje te su, unatoč tome, uspjeli napasti brodove. Najpoznatiji takav primjer je napad na američki najmoderniji razarač Cole (DDG 67) koji je napadnut gumenjakom punim eksploziva u adenskoj luci. Iako ovaj čamac-bomba nije uspio potopiti razarač uspio je načini rupu na trupu promjera 12 metara, ubiti 17 i raniti 39 mornara. Takva plovila, uključujući i brza priobalna jurišna plovila (fast inshore attack craft – FIAC), koji su osamdesetih godina prošlog stoljeća masovno rabljena u Perzijskom zaljevu, osjetljiva su na djelovanje brodskog topništva iako i dalje predstavljaju veliku prijetnju.

Drugi opasni protivnik u bliskoj budućnosti mogao bi biti laserski vođen projektil koji se lansira s helikoptera, kao što je Lars (Laser-Aided Rocket System) tvrtke Martin Marietta. Drugi takav sustav je APKWS-II (Advanced Precision Kill Weapon System II) koji je baziran na nevođenim raketama zrak-zemlja Hydra 70 tvrtke Generad Dynamics, a razvija se za potrebe američke kopnene vojske. APKWS-II je kompatibilan s mornaričkim lanserom M201 i mogao bi se rabiti za borbu protiv malih brzih plovila. Drugu stranu čini ruski projektil S-13L kalibra 122 mm koji će također imati lasersko vođenje a moći će se rabiti s helikoptera i borbenih aviona.

Vođene bombe
Od njihovog nastanka pa sve do danas stalno se razmatra mogućnost uporabe laserski i satelitski vođenih bombi na pokretne ciljeve, pa tako i na brodove. Sve dok su se držali oceanskih prostranstava to nije bilo lako ostvarivo, ali njihovim približavanjem obali pojavila se mogućnost uporabe vođenih bombi i protiv dobro naoružanih ratnih brodova. S Tako Boeingova Small Diameter Bomb (SDB) opremljena krilima MBDA DiamondBack ima maksimalni domet od 88 kilometara (ako se izbaci s visine od 10 000 metara). Pod oznakom GBU-39/B ili SDB Increment I ušla je u operativnu uporabu u američkom ratnom zrakoplovstvu u rujnu 2006. Jedini je problem što je GBU-39/B namijenjena isključivo uništavanju nepokretnih ciljeva. Taj će se nedostatak riješiti projektilom GBU-40/B SDB Increment II koji su zajednički razvile tvrtke Boeing/Lockheed. On će imati datalink i tražilo čija će mu kombinacija omogućiti napade i na pokretne ciljeve kao što su brodovi.Nedostatak laserski vođenih projektila je u njihovoj ograničenoj uporabi pri slaboj vidljivosti (magla, niska naoblaka i slično). Vođeni projektili s GPS sustavom nemaju taj problem i mogu napadati ciljeve pri svim vremenskim uvjetima. Da bi napadali pokretne ciljeve, osobito one velike i spore kao što su brodovi, potrebno je tek da im se ugradi datalink preko kojeg će tijekom leta dobivati svježe podatke o poziciji cilja.

Na vježbi “Resultant Fury 05” održanoj na Havajima u studenom 2004. američka je ratna mornarica testirala mogućnost uporabe modificiranih sustava zrak-zemlja u uporabi protiv ciljeva na moru. Testirana su oružja s GPS/inercijalnim vođenjem Boeing GBU-31/32/38 Jdam i Lockheed Martin AGM-154 Jsow. Prijenos podataka o poziciji cilja obavljen je preko sustava AMSTE (Affordable Moving Surface Target Engagement) koji su zajednički razvili Darpa i Norhtrop Grumman. AMSTE je baziran na sustavu Link 16. Za precizno određivanje pozicije cilja uporabljena su dva modificirana aviona E-8 Jstars koji su trianguliranjem odredili koordinate ciljeva i te podatke izravno poslali u sustav za navođenje testiranih oružja. U vježbi je sudjelovao i bombarder Boeing B-1 koji je samostalno otkrio i pratio cilj svojim MTI (Moving Target Indicator) radarskim sustavom i podatke o poziciji cilja samostalno slao Jdamovima koje je lansirao.

Na sličnoj vježbi koja je održana potkraj 2005. Boeingov Super Hornet, opremljen Rayteonovim APG-79 Asea (Active Elecronically-Scanned Array) radarom uspješno je sa svojim Jdamovima pogodio zadane ciljeve. Trenutačno su u tijeku razni drugi programi koji se bave problemima rješavanja prijenosa podataka projektilima opremljenim GPS sustavima vođenja. Jedno je rješenje Weapons Data Link Network američkog ratnog zrakoplovstva koje je namijenjeno uporabi uz Jsow. Britanska tvrtka QinetiQ najdalje je došla s razvojem sustava za prijenos podataka o poziciji cilja na srednjem dijelu putanje projektila. Sustav bi imao relativno nisku cijenu jer se temelji na komercijalnim UHF radiouređajima. Rafael Spice klizeća bomba mase 900 kilograma kombinira GPS/inercijalnu navigaciju na srednjem dijelu i televizijsko (CCD) samonavođenje u završnoj fazi leta. Spice je već u operativnoj uporabi u izraelskom ratnom zrakoplovstvu. Spiceov CCD televizijski sustav navođenja rabi automatsko prepoznavanje slike cilja. Slika se dobiva ili iz aviona (bespilotne letjelice) ili sa satelita. Ako ga se lansira s 14 000 metara domet mu je 60 kilometara. Inačica sa sklopivim krilima mase 450 kilograma ušla je u operativnu uporabu sredinom 2006. Rafael trenutačno razvija kombinirani CCD/IR sustav samonavođenja koji će omogućiti djelovanje i noću.

Bombe s dodatnim pogonom
Neke od spomenutih tehnologija mogu se uporabiti i na bombe s dodatnim pogonom, kao što je Boeingova AGM-130 (s TV/IIR sustavom navođenja) koja je nastala na osnovi bombe GBU-15. AASM (Armement Air-Sol Modulaire) francuske tvrtke Sagem baziran je na standardnoj bombi mase 250 kilograma, ali ima dodatni raketni motor (radi povećanja dometa prilikom lansiranja s vrlo male udaljenosti i zbog povećanja brzine udara u cilj). AASM rabi dva sustava navođenja – GPS/inercijalni ili IIR tražilo. IIR tražilo rabi fotografije dobivene sa satelita. Razvijen je za Dassaultov višenamjenski borbeni avion Rafale a masa mu je 340 kilograma. Maksimalni domet prilikom lansiranja s male visine mu je 15 a s velike više od 50 kilometara. Francusko ministarstvo obrane planira kupnju 3000 AASM-a, od čega je već naručeno 750 komada. Planira se i daljnji razvoj koji uključuje dvosmjerni datalink i razvoj protubrodske inačice namijenjene uporabi s helikoptera.

Helikopterski protubrodski projektili
Smanjenje cijene može se postići prilagodbom za protubrodsko djelovanje oružja koja nisu bila projektirana za tu namjenu. Osim što se moraju modificirati ta oružja imaju i uputnu učinkovitost protiv ciljeva kao što su suvremeni ratni brodovi. Prava učinkovitost može se postići samo namjenski projektiranim oružjima. Američko ratno zrakoplovstvo razvija projektil Very Small Munition (VSM) mase manje od 25 kilograma. VSM na srednjem dijelu leta rabi GPS/inercijalni sustav vođenja i dvosmjerni datalink. Na cilj se navodi laserskom zrakom. Projektirani mu je domet 20 kilometara ako se odbaci s visine od 5000 metara.

Američka vojska već duže vrijeme rabi laki projektil zrak-zemlja mase samo 45 kilograma. To je protuoklopni projektil Hellfire II tvrtke Lockheed Martin koji ima domet veći od osam kilometara, a koji je s vremenom prilagođen i za druge namjene. AGM-114K ima kumulativnu a AGM-114M razorno-rasprskavajuću bojnu glavu. Inačicu AGM-114K u naoružanje je uvela grčka ratna mornarica kako bi naoružala svoje brodske helikoptere Sikorsky S-70B.

Tvrtke MBDA i Boeing razmatraju mogućnost razvoja protubrodske inačice Enhance Brimstone kako bi zadovoljili zahtjev američke ratne mornarice za laki protubrodski projektil namijenjen brodskom helikopteru Sikorsky MH-60R/S ali i kao opcija za palubni višenamjenski borbeni avion F/A-18E/F. MBDA Brimstone razvijen je na osnovi Hellfirea ali umjesto laserskog ima aktivni radarski sustav za samonavođenje s automatskim prepoznavanjem ciljeva. Lansiran s mlaznog aviona Brimstone ima maksimalni domet od 50 kilometara. S druge strane Brimstone bi helikopteru mogao pružiti mogućnosti identične ili bolje od AGM-114L Longbow Hellfirea ali bez Longbow radara. Modificirani Brimstone predložen je za natječaj British Future Anti-Surface Guided Weapon.

Znatno veći i već po tome opasniji je Raytheonov AGM-65 Maverick kojim se mogu naoružati borbeni helikopteri Kaman SH-2G, Bell AH-1W i Boeing AH-64. Masa Mavericka je 220 kilograma od čega na kumulativnu bojnu glavu otpada 57 kg. Inačica AGM-65H ima televizijsko a AGM-65D termovizijsko vođenje. Ako se lansira pri brzini od 160 km/h Maverick ima maksimalni domet od skromnih 16 kilometara. Opremljen razorno-rasprskavajućom bojnom glavom mase 136 kilograma Maverick ima masu od 307 kilograma, što je ipak previše za manje helikoptere. Inačice s TV vođenjem su AGM-65J/K, s laserskim AGM-65E a s termovizijskim AGM.65F/G. Tvrtka Raytheon razvija inačicu koja će se na cilj moći usmjeriti nakon lansiranja. Zbog toga su joj ugradili GPS/inercijalni sustav vođenja i dvosmjerni datalink.

Najlakši europski protubrodski projektil namijenjen uporabi s helikoptera je MBDA-ov AS-15TT mase 103 kilograma. Na cilj se navodi aktivnim radarom Thales Agrion i ima maksimalni domet od samo 17 kilometara. Iako je taj projektil u naoružanju helikoptera Panther AS.565SA ratnih mornarica Saudijske Arabije i Abu Dhabija više nije u proizvodnji. Tvrtka MBDA također proizvodi i projektil Sea Skua mase 147 kilograma. Sea Skua rabi, za protubrodske projektile neuobičajen poluaktivni radarski sustav vođenja. Maksimalni mu je domet samo 15 kilometara. Unatoč tome nalazi se u naoružanju mornaričkih Lynx helikoptera u brazilskoj, južnokorejskoj i britanskoj ratnoj mornarici. Taj projektil rabi i njemačka ratna mornarica na svojim helikopterima Sea King i Super Lynx, a turska ratna mornarica na helikopterima AB-212. Slijedeći MBDA-ov protubrodski projektil namijenjen naoružavanju helikoptera je Marte Mk 2/S mase 324 kilograma. On ima maksimalni domet od 30 kilometara i bojnu glavu mase 70 kilograma. Projektil se može lansirati prema unaprijed određenoj poziciji cilja, a u završnom dijelu prilaženja cilju može izvoditi manevre izbjegavanja njegove obrane. Ima kombinirani satelitski i inercijalni sustav vođenja na srednjem dijelu leta i aktivni radarski u završnom. Marte Mk 2/S je 2000. naručila talijanska ratna mornarica za svoje mornaričke helikoptere EH-101 a moći će ga rabiti i helikopteri NH90.

U istu klasu projektila sa svojih 370 kilograma ulazi i norveški protubrodski projektil Kongsberg Penguin Mk 2 Mod 7. Kako bi se lakše nosio na helikopterima Penguin je dobio sklopiva krila. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Penguin je odabrala američka ratna mornarica i dala mu oznaku AGM-119B kako bi njime naoružala svoje helikoptere SH-60B Seahawk. Kasnije su ga kupile i Australija, Grčka, Španjolska, Švedska i Turska. Penguin je projektiran za napade na brze i male amfibijske brodove koji se kreću između otoka. Iako većina protubrodskih projektila rabi aktivni radarski sustav samonavođenja Penguin ima termovizijski optimiziran za pogodak cilja u razini mora otprilike na njegovoj sredini. Helikopterska verzija ima bojnu glavu mase 100 kilograma i domet od 30 kilometara. Kongsberg Penguin inačice Mk 3 (AGM-119A) je odobren za uporabu s norveških borbenih aviona F-16 i u tom slučaju ima maksimalni domet od 55 kilometara.

Prvi europski protubrodski projektil nove generacije je Kongsberg NSM (Naval Strike Missile) koji je razvijen u suradnji s tvrtkom MBDA (isporučuje turbomlazni motor i sustav za gorivo). Iako je originalno projektiran za uporabu s brodova norveške ratne mornarice NSM je u međuvremenu prilagođen i za uporabu s helikoptera NH90 te je predložen i za naoružavanje helikoptera EH101, te borbenih aviona F-35/JSF, Typhoon II i većeg broja mornaričkih patrolnih aviona. Masa mu je 407 kilograma i ima bojnu glavu mase 120 kg. Maksimalni domet inačice Block I je 185 kilometara.

Europski protubrodski projektil koji se najviše iskazao u ratnim sukobima je Aerospatiale Missiles Exocet mase 670 kilograma. Exocet je svoju učinkovitost dokazao u ratu za Falklandsko otočje i u Perzijskom zaljevu. U međuvremenu je razvoj i proizvodnju tog projektila na sebe preuzela tvrtka MBDA te ih je do danas prodano više od 3300 (uglavnom varijanti namijenjenih lansiranju s brodova) u 33 države. Exocet namijenjen uporabi sa zrakoplova je AM39 mase 670 kilograma te bojne glave mase 165 kg. Ima raketni pogon i aktivno radarsko samonavođenje na cilj. Kad se lansira s helikoptera maksimalni mu je domet 50 kilometara. Trenutačno je u proizvodnji inačica Block 2 koja ima digitalnu elektroniku. Ostaje da se vidi hoće li MBDA i Exocet Block 3 (opremljen turbomlaznim motorom) prilagoditi za uporabu sa zrakoplova. Helikopterski protubrodski projektil s najvećim dometom je ruski Tactical Missiles (nekadašnja Zvezda-Strela) Kh-35 (AS-20) projektil s turbomlaznim pogonom koji je u mnogočemu sličan američkom Boeing AGM-84 Harpoonu. Kh-35 pri lansiranju ima masu od 600 kilograma, koja uključuje startni raketni motor mase 100 kg i bojnu glavu mase 145 kg. Maksimalni mu je domet 130 kilometara. Rabi inercijalni i aktivni radarski način navođenja. Kh-35 se nalazi u naoružanju ruskog mornaričkog helikoptera Ka-28 te je ponuđen kao opcija za naoružavanje indijskih Ka-28 koji prolaze kroz proces modernizacije.

Protubrodski projektili za avione
Nekoliko prije spomenutih projektila mogu se rabiti i s borbenih aviona koji mogu ponijeti i znatno teže naoružanje. Na primjer Raytheonov AGM-65 Maverick ima gotovo dvostruko veći domet (24 kilometra) ako se lansira s brzog aviona koji leti na velikoj visini. MBDA-ov AM39 Exocet je ušao u naoružanje većeg broja borbenih aviona uključujući i Mirage 2000 i Atlantique. Kad se lansira iz brzih aviona ima domet od 70 kilometara. Ruski je TMC Kh-35 u naoružanju indijskih bombardera Tu-142M.
Jedan od protubrodskih projektila s najviše korisnika je američki Boeing AGM-84 Harpoon koji se nalazi u naoružanju američke i još 26 drugih ratnih mornarica. Sedam tisućiti Harpoon isporučen je egipatskoj ratnoj mornarici u svibnju 2004. Lansirna masa Harpoona je 526 kilograma. Ima turbomlazni pogon i bojnu glavu mase 125 kilograma. Maksimalni mu je domet 125 kilometara. Inačica Block II ima GPS/inercijalnu navigaciju i aktivno radarsko samonavođenje na cilj. Harpoon je u naoružanju velikog broja borbenih aviona, uključujući P-3, F/A-18 i F-16.

Saab Bofors Dynamics RBS-15F nešto je veći (630 kilograma) protubrodski projektil s turbomlaznim pogonom i aktivnim radarskim samonavođenjem. Namijenjen je za naoružavanje švedskih AJ37 Viggena i JAS39 Gripena. Ima bojnu glavu mase 200 kilograma i domet od čak 200 kilometara. Najnovija inačica RBS15 Mk 3 ima nove startne raketne motore i namijenjena je uporabi s ratnih brodova i obalnih lansera. Očekuje se da će u najskorije vrijeme unapređenja uporabljena na Mk 3 biti prenesena i na RBS-15F. Iako nije projektiran kao protubrodski projektil i TV/termovizijski navođeni Rafael/Lockheed Martin AGM-142 Popeye/Have Nap se može uporabiti i u toj namjeni. Nalazi se u naoružanju američkih bombardera B-52H i australskih jurišnika F-111C. Masa pri lansiranju mu je čak 1360 kilograma i ima bojnu glavu od 345 kg. Maksimalni mu je domet oko 100 kilometara. Nedavno je indijsko ratno zrakoplovstvo najavilo mogućnost kupnje modernizirane inačice Popeya koja ima poboljšanu bojnu glavu.

Od II. svjetskog rata do početka devedesetih godina prošlog stoljeća Sovjetski je Savez razvio široki spektar protubrodskih projektila, od kojih je veliki dio bio nadzvučnih. Drugo je pitanje koliko je njih još uvijek dostupno mogućim kupcima i do kada će biti. Jedan od ex-sovjetskih nadzvučnih protubrodskih projektila koji je sigurno dostupan mogućim kupcima je Tactical Missile Kh-31A (AS-17). Masa mu je 600 kilograma s bojnom glavom od 90 kg. Maksimalni mu je domet 50 kilometara, a maksimalna brzina čak 3,5 Macha. Vjeruje se da je Kh-31A prodan Indiji i Kini kako bi osigurao protubrodske mogućnosti za njihove borbene avione MiG-29K/SMT i Su-30MKI/MKK/MK2. Zanimljivo je da je 61 Kh-31 tvrtka Boeing konvertirala u nadzvučne mete MA-31 za potrebe američke ratne mornarice.

Drugi nadzvučni projektil koji je nastao još u Sovjetskom Savezu je Raduga Kh-59MK mase 930 kilograma. Prodan je Kinezima za njihove Su-30MKK. Baziran je na projektilu zrak-zemlja Kh-59M s televizijskim vođenjem, koje rusko ratno zrakoplovstvo rabi na svojim jurišnicima Su-24M. Kh-59M nosi veću količinu goriva i snažniji turbomlazni motor Saturn 36MT koji je razvijen za krstareći projektil Kh-101. Sustav za radarsko samonavođenje uzet je s projektila Kh-35. Kh-59MK je dostupa kupcima od početka 2005.
Većina protubrodski projektila leti tik iznad morskih valova. Takav nije Vympel Kh-29TE (AS-14) s raketnim motorom i masom od 700 kilograma. Ovisno o visini s koje se lansira domet mu je između 20 i 30 kilometara. Svoje “nedostatke” nadoknađuje bojnom glavom mase 320 kilograma. Zahvaljujući televizijskom vođenju može se rabiti za uništavanje širokog spektra ciljeva, kao što su mostovi ili bunkeri.

Protubrodski vođeni projektil NPO Mash 3M55 Onyx (SS-N-26) ili Yakhont kako mu je izvozna oznaka, ubraja se među najubojitija oružja svoje namjene. Zahvaljujući protočno-mlaznom (ramjet) motoru dostiže maksimalnu brzinu od 2,5 Macha. Onyx je u naoružanju ruskih ratnih brodova. NPO Mash se udružio s indijskom Defence Research and Development Organisation i stvorio tvrtku BrahMos kako bi napravili višenamjenski nadzvučni projektil za indijsku vojsku i izvoz. Osim brodske inačice BrahMosa razvijena je i zrakoplovna (na osnovi Yakhonta-M) mase 2500 kilograma. Opremili su je bojnom glavom mase 200 kilograma. Maksimalni domet tog projektila je 300 kilometara, od čega zadnjih 40 leti tik iznad morske površine. Ta je inačica u naoružanju indijskih Su-30MKI i Tu-142M. Još jedan veliki proizvođač protubrodskih projektila je Kina koja u posljednji desetak godina intenzivno razvija i tu vrstu oružja. Osim kopije Exoceta, označene kao C801K (mase 815 kg s bojnom glavom od 165 kg) Kine je razvila i veći broj drugih projektila koji tek trebaju ući u operativnu uporabu.

Tomislav JANJIĆ