Velika potražnja i ponuda učinila je svjetsko tržište AAM-ova malog dometa jednim od najdinamičnijih tržišta vojne opreme

Sadašnje stanje na tržištu vođenih projektila zrak-zrak (Air-to-Air Missiles – AAM) obilježava nelogičnost što se borbeni avioni najnovije generacije moraju naoružavati AAM-ovima razvijenima za prijašnje generacije. To je podjednako odnosi i na projektile malog (Whitin Visual Range – WVR) i srednjeg/velikog (Beyound Visual Range – BVR) dometa. Posebno je zanimljivo što američko ratno zrakoplovstvo nije zainteresirano da za svoje najnovije borbene avione F-22 Raptor i F-35 Lightning II razvije nove AAM-ove već se zadovoljilo usavršenim inačicama starih, od kojih je AIM-9 Sidewinder u operativnoj uporabi duže od pedeset godina. Dok će se Lighting najvjerojatnije pretežno rabiti u zadaćama uništavanja ciljeva na zemlji (ali će i tada nositi bar dva AAM-a malog dometa), osnovna namjena Raptora je postizanje i održavanje prevlasti u zraku pa su mu AAM-ovi “osnovno sredstvo za rad”.

U posljednjih petnaestak godina sva ratna zrakoplovstva, pa i američko, teže kupnji “svenamjenskih” borbenih aviona. U praksi to znači da jedan avion tijekom jednog leta istodobno može obaviti više zadaća. Iako mu je primarna zadaća uništavanje cilja na zemlji sastavni dio kompleta naoružanja koje nosi obavezno se sastoji i od adekvatnog broja AAM-ova. Pritom se ne mora raditi o AAM-ovima malog dometa namijenjenih samoobrani već i o projektilima srednjeg dometa namijenjenih stvaranju prevlasti u zraku.

I dok si oni najbogatiji mogu priuštiti nabavu novih aviona, velik dio država nema dovoljno novaca (i/ili tehničkih kapaciteta) da svojim ratnim zrakoplovstvima kupi suvremene borbene avione. Unatoč tome i ove se države pojavljuju kao potencijalni kupci novih AAM-ova. Naime, pošto ne mogu kupiti borbene avione najnovije generacije pribjegavaju jeftinijem rješenju – modernizaciji postojećih. Kako bi učinak modernizacije bio cjelovit potrebno je kupiti i odgovarajuće oružje, pa tako i AAM-ove, a kako je riječ o kupcima koji se “ne mogu razbacivati novcem” presudnu ulogu često ima omjer uloženog-dobivenog, pri čemu se u pravilu ne teži postizanju maksimalnih (jer zahtijevaju toliko uloženog novca da se iznos ozbiljno približava cijeni novog aviona) nego tek “optimalnih” borbenih mogućnosti. Na ruku im ide to što svakodnevna minijaturizacija elektroničkih sklopova omogućava izradu sve manjih radara i sličnih uređaja sa svojstvima koja su još nedavno bila rezervirana samo za velike uređaje. Tako se danas i mali lovci kao što su F-5 i MiG-21/F-7 mogu opremiti radarima koji omogućuju uporabu radarski vođenih/samonavođenih projektila zrak-zrak srednjeg dometa (Medium-Range AAM – MRAAM). To je znatan napredak za te lovce koji su u trenutku projektiranja i ulaska u operativnu uporabu mogli rabiti samo projektile malog dometa (F-5 je mogao rabiti samo projektile s infracrvenim sustavom navođenja).

Sve to pozitivno utječe na tržište AAM-ova koje ostvaruje veliki promet i donosi znatnu zaradu proizvođačima. Sama činjenica velikog prometa dovoljna je da privuče veliki broj tvrtk koje se trude kupcima ponuditi proizvode koji će točno zadovoljiti njihove potrebe i očekivanja. Po sadašnjim narudžbama novih borbenih aviona i procjenama tržišta (i borbenih aviona i AAM-ova) sigurno je da će u idućih deset godina tržište AAM-ova “progutati” nekoliko tisuća projektila, što svim današnjim proizvođačima potencijalno osigurava značajne poslove.
Tržište AAM-ova (kao i cjelokupno tržište zrakoplovnog naoružanja) ograničeno je problemom fizičke i računalne integracije oružja u borbeni sustav letjelice. Tek je nekoliko ratnih zrakoplovstava spremno snositi troškove naknadne integracije specifičnog oružja na svoje letjelice kako bi zadovoljili svoje specifične potrebe. Većina kupaca odlučuje se na jednostavniji i jeftiniji pristup, pa kupuju samo ono oružje koje proizvođač nudi uz avion. Takva situacija posebno pogoduje američkim proizvođačima (u ovom slučaju tvrtki Raytheon) koji su uspjeli ovladati velikim dijelom tržišta borbenih zrakoplova zahvaljujući svojim avionima F-15, F-16 i F/A-18. S druge strane, stalne odgode u razvoju i uvođenju u operativnu uporabu europskih AAM-ova prisilili su korisnike Eurofighterovog Typhoona i Saabovog Gripena da kupe američke (Raytheonove) AAM-ove. Tako je “silom prilika” Raytheon ostvario znatan poslovni uspjeh i na europskom tržištu.

Denel Aerospace Systems A-Darter
Južna Afrika je tijekom međunarodnog embarga na uvoz i izvoz oružja zbog aparthejda (prije svega zahvaljujući tehnološkoj suradnji s Izraelom) uspjela razviti znatne kapacitete za proizvodnju suvremenih AAM-ova. Nakon demokratskih promjena i skidanja embarga svoje je proizvode ponudila na svjetsko tržište. Zahvaljujući značajnim izvoznim uspjesima, koji su potvrdili ispravnost izlaska na tržište, njihovi su se napori dodatno pojačali, te su posebno usmjereni na tržište Latinske Amerike.

Trenutačno najmoderniji južnoafrički projektil malog dometa je A-Darter (Agil-Darter) tvrtke Denel Aerospace Systems (nekadašnji Kentron Dynamics of Denel). Prvobitno je razvoj A-Dartera pokrenut kao privatni projekt tvrtke, a naknadno se svojim novčanim prilogom u njega uključila i južnoafrička vlada. Iako je razvoj započeo potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća A-Darter još uvijek nije u serijskoj proizvodnji jer se čekaju prve narudžbe južnoafričkog ratnog zrakoplovstva. U takvim okolnostima Denel je pokušao naći druge partnere (države) u razvoju A-Dartera. Prvi strani kupac postao je Brazil koji će A-Darterom naoružati svoje modernizirane lovce F-5M/FM (46 aviona), ali i jurišnike A-1M (AMX) kojih trenutno u operativnoj uporabi ima 52 komada. Zanimljivo je da bi A-DARTER bio zamjena za domaći neuspjeli projektil MAA-1 Piranha.

Ugovor o zajedničkom dovršetku razvoja A-Dartera potpisan je 20. travnja ove godine, a procjenjuje se da vrijedi 52 milijuna američkih dolara. To je otprilike pola novca potrebnog da se završi razvoj A-Dartera i pokrene serijska proizvodnja. Brazilski troškovi podijeljeni su između tamošnjeg ratnog zrakoplovstva i ministarstva za znanost i tehnologiju. Time je Brazil osigurao i udio u proizvodnji A-Dartera, pa je osnovan konzorcij brazilske industrije koji obuhvaća tvrtke Mectron (koja je razvijala Piranhau), Avibras i Atech. Za A-Darter navodno je zainteresiran i Pakistan, iako još nema službene potvrde.

A-Darter je nastao na iskustavima stečenim na razvoju i testiranju prijašnjih modela VEA/B i V3C. U odnosu na njih A-Darter donosi znatna poboljšanja zahvaljujući uporabi infracrvenog tražila sa širokom zonom zahvata (Field of View – FoV) od – 90 stupnjeva, te naprednoj aerodinamičkoj konfiguraciji s četiri upravljačka krilca plus sustav za vektorizaciju potiska raketnog motora (Thrust Vectoring Control – TVC) preko četiri krilca u ispuhu motora. Ova kombinacija omogućava projektilu da odmah nakon lansiranja obavi zaokret pri opterećenju većem od 100 G (uporaba TVC-a). Navođenje na cilj nakon prestanka rada motora obavlja se upravljačkim krilcima na kraju projektila.

A-Darder rabi dvofrekventno slikovno infracrveno tražilo kako bi se osiguralo bolje otkrivanje cilja i otežalo (onemogućilo) ometanje lažnim mamcima. Zahvat cilja obavlja se ciljnikom na kacigi pilota (Helmet-Mounted Sight/Display – HMS/HMD) koji južnoafričko ratno zrakoplovstvo već rabi na svojim borbenim avionima Cheetah i Mirage F1, a ugrađivat će se i na njihove Gripene.

BGT IRIS-T
Jedan od najnovijih AAM-ova malog dometa je IRIS-T tvrtke Diehl BGT (Bodenseewerk Gerätetechnik) Defence. IRIS-T je nedavno ušao u operativnu uporabu, a očekuje se da će znatno promijeniti odnose na svjetskom tržištu AAM-ova malog dometa, posebno u odnosu na američki AIM-9X. IRIS-T od izlaska na tržište ima veliki raspon platformi s kojih se može rabiti, što bitno povećava vjerojatnost njegove prodaje. Uz to njegove izvanredne borbene mogućnosti pružaju mu značajne prednosti pred konkurencijom.

Od početka razvoja, kako bi se postigao što veći krug mogućih kupaca, IRIS-T je projektiran sa svrhom ujednačavanja njegove veličine (posebno u promjeru tijela od 127 mm), mase i centra težišta u odnosu na sveprisutni AIM-9 Sidewinder. Cilj je bio postići kompatibilnost s istim lanserima s kojih se lansira Sidewinder, bez potrebe ikakvih modifikacija, a sve u svrhu postizanja što jednostavnijeg (jeftinijeg) prelaska sa Sidewindera na IRIS-T.

Korijeni IRIS-T-a (ili Infra-Red Imaging System – Tail control) sežu sve do studije koju je BGT napravio potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, a postupno je prerastao u važan višenacionalni europski program. Trenutačno je u njegov razvoj i proizvodnju uključeno šest država (Njemačka kao nositelj programa te Grčka, Italija, Norveška, Španjolska i Švedska) koje sveukupno namjeravaju kupiti oko 4000 projektila, te ih rabiti na širokom spektru borbenih aviona. Trenutno je IRIS-T prilagođen uporabi na njemačkim, talijanskim i španjolskim Typhoonima (analogni model trebao bi postići operativnu uporabljivost na Tranche 1 Block 5 avionima u lipnju 2007., dok bi digitalni model bio u uporabi na avionima Tranche 2 Blosk 10). Prilagođen je i za naoružavanje njemačkih i talijanskih Tornada, španjolskih F/A-18 Horneta, norveških i grčkih F-16 Fighting Falcona i švedskih JAS 39C/D Gripena.

Ovim će borbenim avionima IRIS-T dati visokoučinkovit AAM malog dometa odlične pokretljivosti. Projektil su opremili Imaging Infra-Red tražilom, nazvanim TELL, čije područje pretraživanja obuhvaća +-90 stupnjeva i nudi izvrsnu mogućnost zahvata cilja i otpornost na sve, pa i najsuvremenije metode ometanja. Bar teoretski, IRIS-T je sposoban zahvatiti i ciljeve koji avionu-lanseru dolaze iz stražnje polusfere. Njegova mogućnost djelovanja u svih 360 stupnjeva osigurana je uporabom Raufoss raketnog motora prilagodljivog potiska i TVC sustava za upravljanje letom koji zamjenjuje uporabu konvencionalnih upravljačkih krilaca. Dodatna prednost IRIS-T-a je dvostruka mogućnost zahvata cilja. Prva je standardna – lansiranje nakon što je IC tražilo otkrilo cilj i vezalo se za njega (Lock-On Before Launc – LOBL). Druga mogućnost korisniku IRIS-T-a pruža veliku prednost u zračnoj borbi jer se projektil ne mora vezati za cilj prije lansiranja već će to obaviti tijekom leta (Lock-On After Launch – LOAL). LOAL načelo uporabe zahtijeva da se cilj otkrije i prati preko nekog od motrilačkih senzora na avionu, kao što je ciljnik na kacigi pilota (Helmet-Mounted Sight – HMS) ili radar. LOAL mogućnost djelovanja postat će potpuno dostupna tek u IRIS-T projektilima s digitalnim modom rada, što u praksi znači tek na Typhoonima konfiguracije Tranche 2 Block 10, koja je još uvijek u fazi definiranja.

Što se tiče operativne uporabe IRIS-T-a u ratnim zrakoplovstvima prije spomenutih država stanja su različita. Tako je njemačko ratno zrakoplovstvo IRIS-T službeno uvelo u operativnu uporabu još 5. studenog 2005. na svojim Typhoonima II. Tako je prva postrojba koja operativno rabi IRIS-T projektile postala Jagdgeschwader 73 u zrakoplovnoj bazi Rostock-Laage.
Započela je isporuka IRIS-T-a i grčkom ratnom zrakoplovstvu koje ga namjerava rabiti na svojim najmodernijim lovcima F-16 Block 52+, zajedno s američkim sustavom Joint Helmet Mounted Cueing System (JHMCS).

Australsko ratno zrakoplovstvo naručilo je IRIS-T projektile unutar narudžbe koja je obuhvatila i 25 Typhoona II. Prvih 18 australskih Typhoona II trebali bi početi ulaziti u operativnu uporabu sredinom ove godine.

Švedsko ratno zrakoplovstvo namjerava IRIS-T-ovima zamijeniti zastarjele AIM-9L koje trenutačno rabi na svojim Gripenima. Za provođenje integracijskog programa zadužen je Saab. Prvo probno lansiranje IRIS-T-a s Gripena planirano je za ovu godinu, dok se uvođenje u operativnu uporabu na švedskim avionima planira do kraja ovog desetljeća. Mađarska, čiji su Gripeni trenutačno naoružani američkim AIM-9L projektilima, vjerojatni je budući kupac IRIS-T-a, iako je u užem izboru i američki AIM-9X. Norveška radi na kvalifikacijskom programu s četiri druga europska ratna zrakoplovstva koje povezuje MLU program modernizacije aviona F-16 na standard M4. Njime će se ostvariti mogućnost uporabe najmodernijih vođenih projektila zrak-zemlja i zrak-zrak, što znači i IRIS-T i AIM-9X.

Iako je prvobitno Italija ušla u program razvoja IRIS-T-a kako bi njime naoružala svoje Typhoone II, sada se kao vjerojatna opcija spominje i naoružavanje talijanskih F-35A (naručeni za talijansko ratno zrakoplovstvo) i F-35B (naručeni za talijansku ratnu mornaricu). Plan serijske proizvodnje obuhvaća industrijske kapacitete svih šest država-partnera s dvije linije za sastavljanje. Na isti je način napravljen i paket logističke potpore nastao na temelju dosadašnjih iskustava operativne uporabe. Šest država-partnera trenutno rade na usavršavanju modela logističke potpore, kako bi mu se istodobno povećala učinkovitost i smanjila cijena.

Rafael Python 5
Python 5, koji je u sadašnjoj inačici u serijsku proizvodnju pušten još 2003., posljednja je uspješnica iz bogate palete izraelskih AAM-ova malog dometa. Iako je Python 5 aerodinamički gledano identičan svom prethodniku Pythonu 4, rabi znatno naprednije infracrveno tražilo koje ima zonu zahvata cilja od čak +-100 stupnjeva (ako se rabi adekvatan senzor kao što je HMS). Rafael navodi da se Python 5 može rabiti protiv ciljeva koji dolaze iz svih smjerova, što znači da se projektil može lansirati na cilj bez obziran na njegov položaj u odnosu na smjer leta aviona-lansera, pa i prema ciljevima u stražnjoj polusferi uz uvjet da se rabi LOAL načelo uporabe.

Novi član obitelji i nasljednik Pythona 5 – Python 6 već je u razvoju i očekuje se da će u operativnu uporabu ući početkom idućeg desetljeća. Iako će zadržati malu veličinu i masu kao i dosadašnji AAM-ovi malog dometa, neki izvori tvrde da će Typhon 6 dobiti dvomodni princip vođenja koje će ujediniti radarsko i infracrveno tražilo. Ako izraelski stručnjaci uspio dovršiti razvoj ovog dvostrukog sustava vođenja, Typhon 6 će biti prvi AAM na svijetu kojeg će biti jako teško (sa sadašnjim sustavima i nemoguće) ometati. Ako pritom zadrži sadašnje letne značajke Typhona 5 bit će to najubojitiji AAM malog dometa na tržištu.

Čileansko ratno zrakoplovstvo već je dugogodišnji korisnik izraelskih AAM-ova, među ostalima i Pythona 4. Najnovija akvizicija obuhvatila je kupnju Pythona 5, ali i radarski samonavođenog AAM-a srednjeg dometa Derby. Čileansko ratno zrakoplovstvo tim je projektilima naoružalo svoje modernizirane lovce F-5E koji bi trebali u operativnoj uporabi ostati sve do sredine idućeg desetljeća. I deset F-16C/D Block 50, čija je isporuka u tijeku, također će naoružati kombinacijom Python 5/Derby. Tako će Čile postati jedinstveni korisnik “šesnajestica” jer većina korisnika rabi kombinaciju AIM-9/AIM-120.

Izraelski AAM-ovi popularni su u Latinskoj Americi, pa je prije nekoliko godina i Venezuela kupila Python 4 projektile za svoje F-16A. Nakon toga tamošnje je ministarstvo obrane potpisalo ugovor s izraelskom tvrtkom IAI za modernizaciju “šesnajestica” koji obuhvaća isporuku AAM-ova Python 5 i Derby. Zbog političkog pritiska Sjedinjenih Američkih Država cijeli je projekt na kraju obustavljen, pa je Izrael morao odustati od prodaje svog oružja i vojne opreme Venezueli, koja se u međuvremenu okrenula Rusiji i Kini.

Novo obećavajuće tržište za Python 5 je Azija, posebno Indija koja je službeno objavila namjeru kupnje najmodernijeg AAM-a malog dometa. Rafael je siguran da će njegov projektil ući u najuži izbor, iako će na krajnji izbor novog indijskog AAM-a malog dometa odlučujuće utjecati odluka o budućem indijskom višenamjenskom borbenom avionu, čiji je odabir u tijeku. Indija je objavila namjeru kupnje 126 (uz mogućnost povećanja na 200) aviona, pa će stoga odabir novog AAM-a malog dometa ponajviše ovisiti o mogućnosti integracije projektila s novim avionom.

MBDA ASRAAM
Britanski Advanced Short-Range Air-to-Air Missile (ASRAAM) prvi je suvremeni zapadni AAM malog dometa koji je gotovo istodobno ušao u operativnu uporabu kad i izraelski Python 4. Unatoč svojoj kvaliteti ASRAAM rabe samo britansko (rabe ga na Typhoonima i Tornadima) i australsko ratno zrakoplovstvo (rabe ga na F/A-18). Razvoj je započeo početkom osamdesetih godina kao višenacionalni program koji je uključivao SAD, VB, SR Njemačku i Francusku. Postupno su se partneri povlačili iz programa, tako da je na kraju ASRAAM dovršen kao projekt Velike Britanije. Usprkos svim njegovim naprednim mogućnostima (slikovno infracrveno tražilo, zona motrenja +-90 stupnjeva itd.) ASRAAM se nije uspio nametnuti na svjetskom tržištu. Nova prilika za prodajni uspjeh ASRAAM-a je natječaj Ujedinjenih Arapskih Emirata za novi AAM malog dometa kojim će naoružati svojih 80 F-16E/F. Iako je američki AIM-9X najizgledniji odabir, ni ASRAAM nije bez šansi.

Raytheon AIM-9X
AIM-9X trenutačno je posljednji AAM malog dometa tvrtke Raytheon i posljednji iz obitelji Sidewindera. Serijska proizvodnja pokrenuta je u svibnju 2004., a novim su projektilom prvo naoružani lovci F-15C američkog ratnog zrakoplovstva i F/A-18C/D američke ratne mornarice. U međuvremenu AIM-9X je ušao u naoružanje svih američkih lovaca, među ostalima i F-22 Raptora i F-35 Lightinga II. Samo američko ratno zrakoplovstvo i mornarica namjeravaju kupiti 10 000 tih projektila.

Čim je ušao u operativnu uporabu AIM-9X je postao i najvažniji “igrač” na svjetskom tržištu AAM-ova malog dometa. Kupili su ga Danska (za svoje F-16 MLU), Južna Koreja (F-15K), Švicarska (modernizirani F/A-18), Finska (modernizirani F/A-18), Poljska (F-16C/D Block 52+), a najnoviji kupac je Turska koja je zasad naručila 127 operativnih projektila i 22 školska u sklopu modernizacijskog programa Peace Onyx III namijenjen tamošnjim F-16. Saudijska Arabija je odabrala miks AIM-9M i AIM-9X za svoje F-15S. Singapur je za svoje F-15SG kupio 200 AIM-9X.

AIM-9X je projektiran za djelovanje u najsloženijim uvjetima ratovanja te se rabi zajedno s Joint Helmet Mounted Cueing Systemom (JHMCS). Korisnicima nudi LOAL način uporabe, ali ni američko ratno ni mornaričko zrakoplovstvo ne pokazuju interes za njega, iako je LOBL način uporabe znatno otežan na stealth avionu F-22 kod kojeg su AAM projektili u unutartrupnim spremnicima. Premda se prije lansiranja projektili djelomično izvuku iz spremnika, još uvijek imaju znatno smanjenu zonu zahvata cilja u usporedbi s projektilima smještenim pod krilima.

Dražen MILIĆ