Povijesno gledano slabost vučenog topništva, u usporedbi sa samovoznim sustavima, bila je u sporosti zauzimanja borbenih položaja te velikoj osjetljivosti na kontrabatiranje. Najnovija tehnološka rješenja djelomično su riješila taj problem te je većina suvremenih vučenih topova i haubica spremna za djelovanje ili napuštanje položaja za samo nekoliko minuta

Proizvođači rade na smanjenju mase i povećanju dometa svojih topničkih sustava kalibra 105 i 155 mm. Unatoč sve većem širenju samovoznih sustava vučeni su i dalje ostali popularni jer pružaju dvije velike prednosti. Prva je u njihovoj maloj masi. Laki topnički sustavi kalibra 105 mm, te neki noviji sustavi kalibra 155 mm (kao što je haubica BAE Systems Land Systems M777) mogu se prevoziti transportnim helikopterima kao što su UH-60 Black Hawk. Zbog toga su vučeni topnički sustavi odabir za snage za brzo djelovanje, zračno-transportne i amfibijske postrojbe. Topnički sustavi koje rabe savezničke snage u Afganistanu uglavnom su u tu zemlju dopremljeni transportnim avionima, a na bojišta ih prevoze transportni helikopteri. Druga velika prednost je u cijeni jer su vučeni topovi i haubice nekoliko puta jeftiniji od samovoznih. To je i te kako važno za gotovo sve vojske, posebno one koje nemaju snažne mehanizirane postrojbe.

Uporaba računalnih sustava za kontrolu paljbe bez problema osigurava visoki postotak vjerojatnosti pogađanja cilja prvom granatom, što istodobno smanjuje vrijeme i utrošak streljiva potrebnog za ostvarenje učinka na cilju. Uvođenje topničkih sustava kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 kalibra i streljiva povećanog dometa učinili su i od vučenog topništva učinkovito oružje za kontrabatiranje neprijateljskog topništva. Jedini je problem ako i protivnik raspolaže sličnim sustavima i streljivom, ali i učinkovitim zapovjednim sustavom opremljenim radarom za otkrivanje i lociranje topničkih položaja i/ili izvidničkim bespilotnim letjelicama sposobnim prenositi podatke o ciljevima u realnom vremenu. U oba iračka rata, 1990-91. i 2003. američki su marinci rabili svoje vučene haubice M198 kalibra 155 mm znajući da iračke snage nemaju sposobnost učinkovitog kontrabatiranja.

Laki sustav kalibra 155 mm
Tvrtka BAE Systems Land Systems proizvela je Lightweight Howtizer kalibra 155 mm, koju je američka vojska označila kao M777. To je prva haubica tog kalibra u svijetu koja je ušla u operativnu uporabu s masom manjom od 4218 kilograma. Taj je uspjeh postignut masovnom uporabom titanskih i aluminijskih legura. Projekt Lightweight Howtizer kalibra 155 mm počela je još sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća tvrtka Vickers. Oni su htjeli proizvesti vučenu haubicu koja će imati isti domet kao američka M198, ali neće težiti više od 4000 kilograma, a kako bi ju mogli prevoziti većina zapadnih transportnih helikoptera. S masom od 7163 kilograma M198 može se prevoziti samo američkim teškim transportnim helikopterima CH-47 i CH-53, što bitno smanjuje njezinu uporabljivost na bojištima kao što je u Afganistanu. M777 se s druge strane može transportirati podvješena ispod helikoptera UH-60 Black Hawk ali i novim transportnim avionom američkih marinaca ? MV-22 Osprey. Tvrtka je doživjela potvrdu svojih napora 1997. kad je njihovu haubicu odabrala američka kopnena vojska i marinci unutar projekta Lightweight 155 (LW 155) kojim se tražila zamjena za haubicu M198. Prvih devet haubica, naručenih unutar petogodišnjeg ugovora za razvoj i proizvodnju, isporučeni su iz britanskog pogona Barrow-in-Furness tijekom lipnja 2000. Low Rate Initial Production (LRIP) ugovor za isporuku 94 sustava, vrijedan 132 milijuna američkih dolara, potpisan je u studenom 2002. Operativna testiranja američkog marinskog korpusa dovršena su u prosincu 2004., tijekom kojih je iz četiri haubice ispaljeno gotovo 12 000 granata.

Ispitivanja su potvrdila da haubica M777 opremljena cijevi dužine 39 kalibara ostvaruje maksimalni domet od 24 700 metara (s klasičnim streljivom) i 30 000 metara rabeći streljivo povećanog dometa (s raketnim pogodnom). Sve će serijske haubice inačice M777A1 dobiti Towed Artillery Digitization/Digital Fire Control System tvrtke General Dynamics. Ovaj će sustav osigurati podatke o točnom položaju oružja, podatke o parametrima potrebnim za pogađanje cilja, ali i digitaliziranu komunikaciju sa središtem za usmjeravanje paljbe. Haubice M777A1 imaju mogućnost ispaljenja prve granate za manje od četiri minute nakon što ih se otkači s vučnog vozila. Vjerojatnost pogađanja (CEP) prvom granatom je 50 metara na dometu od 25 kilometara. Nije potrebno ispaljivanje granata radi utvrđivanja osnovnih parametara.

Naknadno usavršavanje hardvera i softvera sustava za usmjeravanje paljbe omogućit će da haubice M777A1 rabe i Excalibur vođene projektile, a tako modificirano oružje dobit će oznaku M777A2. Američka kopnena vojska svoje je prve M777A1 uvela u operativnu uporabu tijekom kolovoza 2006. u 2. brigadu 25. pješačke divizije. Druga brigada je prva brigada američke kopnene vojske opremljena oklopnim borbenim vozilima na kotačima Striyker 8×8 koje proizvodi tvrtka General Dynamics Land Systems ? Canada. Svaka brigada naoružana Strykerima dobit će i lake haubice M777A1, a dio će haubica otići i 18th Field Artillery Brigade (Airborne) unutar XVIII Airborne Cops.
Po sadašnjim planovima američki marinci namjeravaju kupiti 377 a kopnena vojska 273 haubice M777. Ugovor o velikoserijskoj proizvodnji 495 haubica M777 (vrijedan 194 milijuna američkih dolara) dodijeljen je tvrtki BAE Systems u travnju 2005. s rokom isporuke prvih sustava potkraj 2006. Isporuka zadnje haubice M777 planirana je za travanj 2009. Oko 70 posto svih komponenti haubica M777 proizvodi se u Sjedinjenim Američkim Državama dok se ostatak proizvodi u Velikoj Britaniji. Integracija i završno sastavljanje oružja obavlja se u novom pogonu tvrtke BAE Systems u Hattiesburgu (Mississippi).

U rujnu 2005., na izložbi DSEi, tvrtka BAE Systems je prikazala svoj M777 Portee System koji je razvijen kako bi se udovoljilo zahtjevu britanske kopnene vojske. Unutar programa nabave Lightweight Mobile Artillery Weapon System (Gun) (Limawe (G)) planira se odabir novog lakog topničkog sustava koji bi, zajedno s 24 Limawe (Rocket) sustava, trebao ući u operativnu uporabu do kraja ovog desetljeća. Portee je vozilo na kotačima 8×6 koje je razvijeno na osnovi terenskog vozila Supacat. Portee je dobio mehanički sustav za automatski utovar i istovar haubice.

Prva vojska koja je uvela M777 u borbenu uporabu je kanadska, koja je potkraj 2005. dobila šest haubica američkih marinaca. Kanadska bitnica opremljena haubicama M777 raspoređena je u Afganistanu gdje pruža potporu djelovanju postrojbi unutar NATO International Security Assistance Force. Kanadske su haubice opremljene Selex Sensors and Airborne Systems Laser Inertial Artillery Pointing Systemsom (Linaps). Kanadska bi vojska će dobiti 24 haubice kako bi opremila cijelu pukovniju i jednu bitnicu za obuku. Tvrtka BAE je u međuvremenu objavila da postoji snažan interes kupaca za haubicu M777, posebno onih s Bliskog istoka.

105 Light Gun
Tvrtka BAE Systems Land Systems nada se da će haubicom M777 ostvariti isti uspjeh kao i svojim sustavom Ligh Gun kalibra 105 mm, najraširenijim oružjem u svojoj klasi s više od 1200 primjeraka u operativnoj uporabi u 20 država. Ligh Gun je razvijen za potrebe britanske vojske te je prvi serijski primjerak isporučen 1974. Izvozni poslovi protežu se u rasponu od recimo osam oružja prodanih korisnicima kao što su Bahrain, Nepal i Nizozemska pa sve do licenčne proizvodnje u Australiji za potrebe australskih i novozelandskih oružanih snaga. Najveći izvozni uspjeh i ovaj put bila je prodaja američkoj vojsci 1986. Tijekom 2004. Tajland je postao 21 korisnik tog sustava Light Gun jer je od BAE Systemsa naručio 24 komada. Prve isporuke tajlandskih haubica počele su potkraj 2006. Zbog prekida proizvodnje Light Guna od čak sedam godina BAE Systems je zbog tajlandske narudžbe morao pronaći nove dobavljače za gotovo svaku komponentu haubice. Sve je to bilo isplativo jer ugovor uključuje i opciju za isporuku dvije dodatne serije.

Giat LG1
U međuvremenu je BAE Systems razvio paket modernizacije koji se može uporabiti na svim haubicama serija L118 i L119, kao i na svim novoproizvedenim. Znatna su poboljšanja postignuta u dodatnom smanjenju mase platforme te u novoj konstrukciji lafeta koji više ne zahtijeva da se prije pomicanja cijevi topa iz transprotnog u položaj za djelovanje skinu kotači. Američka je vojska kupila 147 M119 Light Gunova izravno od britanske tvrtke te je državna tvrtka Rock Island Arsenal Joint Manufacturing Technology Center (RIAJMTC) proizvela dodatnih 280 haubica po licenci. Kao osnovno oružje za potporu zračnodesantnih i zračnih snaga za brze intervencije to se oružje nalazi u intenzivnoj uporabi. Do kraja 2005. svi su američki M119A1 modificirani na konfiguraciju M119M2 čime je to oružje postalo jednostavnije za uporabu i održavanje. Rock Island je na osnovi ugovora iz proračunske godine 2005 obnovilo proizvodnju M119. Zasad je u planu proizvodnja novih 35 haubica, a prve dvije su dovršene i isporučene na testiranje u prosincu 2006. Iako su ih označili kao M119A2 ove haubice imaju dodatna poboljšanja koja bi trebala olakšati njihovu uporabu i produžiti operativni vijek.
Razmatra se i opravdanost opremanja svih američkih M119A2 novim digitaliziranim sustavom za kontrolu paljbe jednakim kao i na haubicama M777A1. Novi bi sustav znatno poboljšao preciznost haubica, ali i omogućio uporabu streljiva sa sustavom navođenja na osnovi GPS-a.

Denel Ordnance Leo
Zakonski prijedlog za proračunsku godinu 2007., koji je administracija predsjednika Busha predstavila u veljači 2006., traži osiguranje sredstava za proizvodnju čak 247 novih M119A2 koji bi se trebale napraviti od proračunske godine 2007. do 2011., iako američke oružane snage traže dodatnih 385 M119A2.

105 LG1
Francuska tvrtka Giat razvila je laku haubicu LG1 kalibra 105 mm namijenjenu isključivo izvozu. Singapur je postao prvi kupac kad je 1990. naručio 37 LG1 MkI. Inačica MkII prodana je Kanadi (28 komada), Indoneziji (20), Belgiji (14) i Tajlandu (24). Belgijske su haubice zadnje sišle s proizvodne trake tijekom 1997. LG1 ima masu od 1520 kilograma i lako se može prevoziti višenamjenskim helikopterima. Sa cijevi dužine 30 kalibara LG1 ostvaruje domet od 11 400 metara (sa streljivom M1 HE) i 18 500 metara ako se rabi streljivo s povećanim dometom. Giat trenutačno izvodi preliminarne studije mogućnosti modernizacije LG1. Nova inačica ? Mk III ? trebala bi dobiti sustav za određivanje pozicije oružja i radar za mjerenje početne brzine granate. S uvođenjem automatskog ciljanja broj članova posade smanjio bi se na tri. Inačica Mk V dobit će automatski punjač.

Denel Ordnance Leo
Južnoafrička tvrtka Denel Ordnance prikazala je svoju haubicu Light Experimental Ordnance (Leo) kalibra 105 mm krajem 2000. Iako je to u tom trenutku bio tek demonstrator tehnologija ta je haubica postavila nove standarde za topništvo kalibra 105 mm. Opremljena s cijevi dužine 57 kalibara i s posebnom plinskom kočnicom, haubica ima maksimalni domet od čak 24 000 metara (sa standardnim streljivom) i čak 30 000 metara sa streljivom s povećanim dometom. Prvi je demonstrator imao masu od 3800 kilograma, ali je ona kod serijskih primjeraka smanjena na samo 2500 kg.

Surađujući s tvrtkom General Dynamics Denel je razvio i inačicu haubice smještenu u kupolu namijenjenu ugradnji na oklopno vozilo na kotačima LAV III 8×8. Unutar razvojnog programa američkog ministarstva obrane Defense Acquisition Chalenge Program američka vojska rabi tu samovoznu haubicu kao demonstrator mogućnosti.
Denel je, u partnerstvu s tvrtkom General Dynamics Ordnance and Tactical Systems, razvio obitelj streljiva u kalibrima 105 i 155 mm Advanced Cannon Artillery Ammunition Program (Acaap). Američka je vojska zainteresirana za haubicu Leo kojom bi zamijenila svoje zastarjele haubice M119A2.

Standardnih 52 kalibra
Tvrtka Singapore Technologies Kinetics napravila je haubicu FH2000 koja je prva uvela standard da oružja kalibra 155 mm imaju cijevi dužine 52 kalibra. FH2000 je tako postala prva suvremena haubica kalibra 155 mm koja je ušla u operativnu uporabu rabeći cijev dužine 52 kalibra. Razvoj haubice FH2000 počeo je u siječnju 1990. da bi do sredine 1995. 18 oružja već bilo u operativnoj uporabi u singapurskoj vojsci. FH2000 je nastala na osnovi haubice FH-88 (također proizvod ST Kineticsa) kalibra 155 mm i cijevi dužine 39 kalibara, koja je u operativnu porabu ušla još 1987. Oko 50 FH-88 napravljeno je za singapursku vojsku dok je još pet prodano Indoneziji. FH2000 može ispaljivati standardne M107 granate na udaljenost od 19 000 metara. S projektilima s povećanim dometom on se povećava na čak 40 000 metara. FH2000 je projektirana da je vuče kamion s pogonom 6×6. Opremljena je i vanjskim izvorom snage (auxiliary power unit – APU) koji znatno olakšava upravljanje oružjem i smanjuje vrijeme potrebno za zauzimanje paljbenog položaja. Masa FH2000 je 13 200 kg u putnoj konfiguraciji. Zahvaljujući vanjskom izvoru snage posada od šest ljudi može tu haubicu postaviti u paljbeni položaj za manje od dvije minute.

Najnoviji topnički proizvod tvrtke ST Kinetics je laka haubica Pegasus kalibra 155 mm i dužine cijevi 39 kalibara. Pegasus je ušao u naoružanje singapurske vojske u listopadu 2005. Kompanija Pegasus opisuje kao prvi topnički sustav kalibra 155 mm koji se može prevoziti helikopterom i s mogućnostima samovoznog sustava. Mase 5400 kilograma Pegasus je projektiran tako da ga može prevoziti helikopter CH-47 Chinook (podvješenog ispod trupa) i transportni avion C-130 Hercules. Ugrađeni APU daje Pegasusu maksimalnu brzinu od 12 km/h. Posada od osam ljudi može tu haubicu pripremiti za paljbu za manje od 2,5 minute. Automatski sustav za punjenje omogućava brzu paljbu od tri granate u 24 sekunde.

Soltam Systems Tig i Athos
Izraelska tvrtka Soltam Systems razvila je Towed Independent Gun (Tig) kalibra 155 mm i poboljšan Sutonomous Towed Howtizer (Athos) kao svoje privatne projekte. Ova se oružja mogu opremiti cijevima dužine 39, 45 i 52 kalibra kako bi što bolje zadovoljili zahtjeve potencijalnih kupaca, a mogu ih opremiti i APU sustavima. Sa streljivom s povećanim dometom opremljeni sa cijevi dužine 39 kalibara ostvaruju maksimalni domet od 28 000 metara. Sa cijevi od 45 kalibara domet je 39 000 metara, dok sa cijevi od 52 kalibra domet se povećava na čak 41 000 metara.

Naravno, masa oba oružja ovisi o cijevi koja se rabi. Tako Tig sa cijevi od 39 kalibara i APU-om teži 9200 kilograma. S druge strane model Athos 2052, opremljen sa cijevi od 52 kalibra i APU-om ima masu od čak 13 000 kilograma. Athos 2052 opremili su i s inercijalnim navigacijskim i ciljničkim sustavom koji uključuje i GPS te računalo za usmjeravanje paljbe. Sustav za ciljanje se može povezati s računalom tako da se ciljanje može u potpunosti automatizirati pomoću digitalne radioveze i podataka koji se dobivaju izravno od isturenih izvidnika ili središta za usmjeravanje topničke paljbe.

Denel Ordnance G5-52
Denel Ordnance je tijekom 2002. tržištu ponudio i svoju haubicu G5-52 kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 kalibra. G5-52 (originalnog imena G5-2000) nastala je na osnovana Denelovih iskustava s razvojem i proizvodnjom njihovih uspješnica ? vučene haubice G5 i samovozne G6. Obje su bile u kalibru 155 mm i sa cijevima dužine 45 kalibara. G5 je nastala sedamdesetih a G6 osamdesetih godina prošlog stoljeća sa ciljem da se južnoafričkoj vojsci osigura topništvo većeg dometa od sovjetskih sustava koji su se nalazili u naoružanju angolske vojske. Uz 72 isporučene su južnoafričkoj vojsci G5 je postigao i veliki izvozni uspjeh. Čile je kupio 28 komada, Iran više od 100, Malezija 28, Qatar 12 i Uganda četiri.

BAE Systems Bofors FH-77B
Od 1986. do 1990. tvrtka Bofors Defence je proizvela 410 haubica Field Howtizer 77B (FH-77B) u kalibru 155 mm i dužine cijevi 39 kalibra. Svih 410 isporučila je indijskoj vojsci. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća još 48 haubica prodano je Nigeriji, a 51 isporučena je švedskoj vojsci. Kako bi zadovoljila zahtjev indijske vojske za novim topničkim sustavom dužine cijevi 52 kalibra Bofors je jednu haubicu podigao na standard FH-77 B05 L52 ugradivši cijev kalibra 155 mm i dužine 52 kalibra. Uz to ugrađeno je i novo ciljničko računalo s pripadajućim navigacijskim sustavom. Novo ciljničko računalo omogućilo je da tako modernizirana haubica može jedan cilj napasti s pet granata koje će ga pogoditi u razmaku od samo tri sekunde. Druga unaprjeđenja uključuju novi turbodizelski motor u APU sustavu.

Svi postojeći FH-77B mogu se modernizirati na novi standard i Bofors se nada da će to biti prihvatljivo rješenje za indijsku vojsku. Međutim, dugogodišnji natječaj indijske vojske za odabir novog samovoznog (na gusjenicama i kotačima) i vučenog topničkog sustava 155 mm/52 čini se da će se opet prolongirati u budućnost. Što se tiče ponuda za vučene haubice u natječaju su, uz FH-77 B05 L52, Denelov G5/2000 i Soltamom Tig 2002. Švedska i izraelska haubica odabrane su za dopunska ljetna i zimska testiranja koja se trebaju obaviti tijekom 2006./2007. tako da bi se konačna odluka o pobjedniku mogla donijeti do kraja 2007.
S obzirom na to da indijska vojska istodobno testira i Boforsov samovozni topnički sustav na kotačima Archer, koji rabi gotovo identičnu haubicu kao što je FH-77 B05 L52, tvrtka se nada da će zbog prednosti pojednostavljenja logističke potpore pobijediti na oba natječaja. Archer je i izgledna opcija za budući samovozni topnički sustav švedske vojske.
Još jedan izgledni kupac za Boforsove topničke sustave je Australija. Tamo Bofors, zajedno s australijskim Tenix Defenceom, nudi i FH-77 B05 L52 i Archer unutar Land 17 Artillery Replacement Projecta kojim se traži nova haubica kalibra 155 mm koja će zamijeniti sve dosadašnje topničke sustave australske vojske, kalibra 105 i 155 mm. Australska vojska namjerava zamijeniti 36 haubica M198 i 111 L118 Light Guns (lokalno poznati kao Hamel Gun) te ih prepustiti pričuvnim postrojbama.

Santa Barbara Sistemas SBT
Španjolska tvrtka General Dynamics Santa Barbara Sistemas dobila je u listopadu 2005. ugovor vrijedan 181 milijuna euro za isporuku 70 topničkih sustava 155/52 APU SBT kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 kalibra. Nove su haubice namijenjene španjolskoj vojsci. Haubica 155/52 APU SBT je vučeno/samovozno oružje razvijeno na osnovama haubice Sitecsa 155 mm/45 kalibara. Santa Barbara je prvu APU SBT haubicu dovršila u prosincu 1997., a dvije godine kasnije šest je haubica isporučeno španjolskoj vojsci radi trupnih ispitivanja. Španjolska vojska trenutačno operativno rabi četiri SBT haubice (u standardu V06) i osam APU SBT (V07) haubica u sastavu obalnog topništva. U travnju 2006. Santa Barbara je dobila ugovor vrijedan 13,5 milijuna eura za isporuku 15 APU SBT haubica Kolumbiji, s rokom isporuke prve haubice do kraja 2006.

Mkek Panter
Tijekom 2002. turska je vojska dobila prvu seriju haubica Panter kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 kalibra. Panter je proizvod turske tvrtke Mkek i ST Kineticsa, a razvijena je kao zamjena za ostarjele haubice M114. Masa Pantera je 14 500 kg, zajedno s APU-om. Iako turska vojska ima u naoružanju više od 500 haubica M114 nije vjerojatno da će kupiti isti broj Pantera.

Srećko RADOVIĆ