Švedska industrija prati recentne promjene švedske vojske koja se od tradicionalnih platformi okreće mrežnom ratovanju. Te promjene dovode do promjena u strukturi nabave koja se sve više okreće novim sustavima visoke tehnologije sposobnim dati korisniku odlučujuću prednost na modernom bojištu

Švedska obrambena industrija u posljednjih petnaest godina u stalnoj je mijeni. Smanjivanje brojnog stanja švedske vojske (trenutačno broji oko 28 000 vojnika) jednostavno više ne omogućava dovoljno narudžbi (i posla) za domaću obrambenu industriju. Jedini mogući odgovor industrije bio je racionalizacija, konsolidacija te uključivanje u međunarodne programe, a u nekim slučajevima i promjena vlasništva.
U stvari, većina švedske obrambene industrije u stranom je vlasništvu. Britanska tvrtka Alvis sto postotni je vlasnik Hagglundsa, njemački ThyssenKrupp Marine System sto postotni je vlasnik Kockumsa, američka tvrtka United Defence sto postotni je vlasnik Bofors Defencea.
Nekoliko drugih tvrtki je u djelomično stranom vlasništvu. Tako britanski BAE Systems ima 35 % udjela u Saabu, a proizvođač streljiva Nammo Sweden ima dioničare iz Norveške i Finske.
Sredinom 2003. stvorena je nova tvrtka za eksplozive EURENCO sa sjedištem u Parizu. Saab ima udjel od 19,9%, isto toliko ima i finska Patria dok francuski SNPE ima 60,2% dionica.
Najznačajnija promjena za švedsku vojsku i obrambenu industriju došla je 2000. kad je vlada objavila planove za tranziciju s obrane temeljene na tradicionalnim platformama (avioni, brodovi, tenkovi, topovi….. kao temelj borbenog djelovanja) prema združenoj mrežno orijentiranoj obrani uz istodobno smanjivanje proračuna za obranu.

Mrežno orijentirana obrana
Švedski program mrežno orijentirane obrane i umreženog ratovanja trenutačno je središnji dio švedskog strategijskog obrambenog plana. Vjeruje se kako će umreženo ratovanje omogućiti vojsci da s manje (platformi i postrojbi) učini više. Obrambeni se proračun nekoliko posljednjih godina kreće oko 5,3 milijarde USD, ali se očekuje daljnje smanjenje. U tom kontekstu koncept umreženog ratovanja postaje još važniji.
Ideju umreženog ratovanja najlakše je opisati kao novi način strategijskog razmišljanja. Naglasak je na fleksibilnosti, znatno većoj no prije, koju će omogućiti spajanje raznih vojnih funkcija kao što je donošenje odluka, informacijske sustave i borbene sustave u jedinstvenu umreženu organizaciju. Takvo bi umrežavanje trebalo omogućiti znatno bolje razumijevanje raznih situacija i omogućavati brže donošenje odluka i veću fleksibilnost u kombiniranju postrojbi i resursa kako bi se što bolje prilagodili zadaći. Kao posljedica, oružane snage bit će sposobne učinkovitije rabiti raspoložive resurse, dovodeći ih na pravo mjesto u pravo vrijeme.
Veliki ugovor koji pokriva nabavu opreme za umreženo ratovanje sklopljen je 2003. s dvije vodeće švedske tvrtke: Saabom i Ericssonom u sklopu kojeg djeluje Ericsson Microwave Systems specijaliziran za obrambenu elektroniku. Tvrtke surađuju sa švedskim ogrankom američkog IBM-a te s Boeingom u razvoju koncepta umreženog ratovanja. Prema Saabu i Ericssonu umreženo ratovanje obuhvatit će primjenu komercijalnih tehnologija u novom i postojećem obrambenom sustavu tako da mogu funkcionirati u konceptu umreženog ratovanja.
Navedene tvrtke angažirane na razvoju novog koncepta umreženog ratovanja surađuju s tvrtkama koje proizvode klasičnu vojnu opremu kako bi mogle razvijati sustavna rješenja koja će omogućiti povezivanje vojnih sustava za umreženo ratovanje s civilnim sustavima.
Stavljanje naglaska na umreženo ratovanje je nesumnjivo dobro za određeni broj tvrtki, ali ne i za sve. Sigurno će izazvati probleme onim tvrtkama koje proizvode klasične borbene platforme jer se razina njihove proizvodnje brzo smanjuje. Kao posljedica, dolazi do reorijentacije s proizvodnih aktivnosti na istraživanja i razvoj. Takve tvrtke se jednostavno moraju okrenuti izvozu i nastojati na globalnom tržištu zaraditi novac te ga ulagati u istraživanja i razvoj. Švedske obrambene tvrtke se u tom scenariju moraju suočavati ne samo sa snažnom konkurencijom već i sa strogim švedskim zakonodavstvom kad je riječ o izvozu oružja i vojne opreme.
Švedski zakoni koji reguliraju izvoz oružja i opreme među najstrožim su u Europi. Sve ugovore o izvozu mora odobriti vlada prije potpisivanja završnog ugovora. No, kako se većina švedskih proizvoda smatra defenzivnim oružjem izvozna se dozvola u većini slučajeva i odobrava. No, bilo je slučajeva kad je oružje završavalo u krivim rukama, često u transakcijama preko posrednika.
Svojevrsne švedske uspješnice su topovi Bofors 40mm L/70, protuoklopni bacač Carl Gustaf, mali borbeni čamac Combat Boat 90, borbeno vozilo pješaštva CV90, radar Giraffe. U posljednje vrijeme dobre rezultate bilježi višenamjenski borbeni avion JAS 39 Gripen. Dosad je prodan Južnoafričkoj Republici, Češkoj i Mađarskoj, a postoji i mogućnost novih poslova, možda u Indiji i Brazilu.

Zrakoplovstvo
Najveći problem s kojim se suočava švedska zrakoplovna indutrija je nedostatak naprednog istraživačkog rada za potrebe domaćeg tržišta. Kao rezultat dolazi do smanjenja broja radnih mjesta i, dugoročno gledano, smanjenja globalne kompetitivnosti švedskih tvrtki.
Do smanjenja osoblja dolazi u odjelima za istraživanje i razvoj, a to je najgore što se danas nekoj tehnološkoj tvrtki može dogoditi. Time se odustaje od istraživanja i razvoja ili se svodi na nedovoljnu razinu, a rezultat je zaostajanje za stranom konkurencijom. Naime, u današnjoj je globaliziranoj ekonomiji način preživljavanja ili vrlo jeftina proizvodnja ili stalno ulaganje u istraživanja i razvoje te izrada novih proizvoda koje ne nudi ni jedan drugi proizvođač.
Smanjivanje ulaganja u istraživanja i razvoj rezultat je ponajprije toga što je švedska uprava za obrambene nabave FMV okrenuta razvoju koncepta umreženog ratovanja. A za taj koncept, osim nešto rada na razvoju naprednih bespilotnih platformi, usmjeren je na razvoj elektroničke opreme za zapovijedanje, nadzor, komuniciranje, računalne opreme, obavještajne te izvidničke opreme (C4ISR). Očekuje se kako će se situacija još i pogoršati jer aktualni planovi dugoročnog razvoja predviđaju daljnje proračunske rezove.
Prema smjernicama obrambene politike od 2005. do 2007. koje je švedski parlament (Riksdag) odobrio u prosincu 2004. predviđa se novo smanjenje kapaciteta. Navodi se kako je međunarodna sigurnosna situacija povoljna te kako Švedskoj ne prijeti nikakva izravna vojna opasnost od drugih država. Glavnim sigurnosnim ugrozama identificirani su međunarodni terorizam i transgranični kriminal. Novac ušteđen na vojnoj obrani usmjerit će se u jačanje policijske i sudske borbe protiv terorizma i kriminala.
Povoljna sigurnosna situacija rezultirat će i smanjenjem broja postrojbi i borbenih sustava. Predviđa se smanjenje broja osoblja za 3000 časnika i 2500 civila. Sve se te promjene neizbježno moraju odraziti i na švedske proizvođače oružja.
Istodobno, međunarodno je tržište sve zahtjevnije, a konkurencija sve žešća. Dva udarna proizvoda švedske zrakoplovne industrije, višenamjenski borbeni avion Gripen i laki AWACS sustav Erieye, suočavaju se sa snažnom konkurencijom američkih i europskih tvrtki.
Vlada sve više potiče razne oblike međunarodne industrijske suradnje kako bi olakšala situaciju domaćim proizvođačima. Industrijska suradnja, osobito na razvoju naprednih proizvoda, često je jedini izbor mnogim europskim tvrtkama ako se žele othrvati američkoj konkurenciji.

Tako Saab sudjeluje u razvoju europskog projektila zrak-zrak Meteor srednjeg dometa.Saabov udio odnosi se na sudjelovanje u razvoju, upaljača, sustava za vođenje te telemetrijskog sustava. Glavni ugovarač je tvrtka MBDA, a u projektu Meteor sudjeluju i tvrtke iz Njemačke, Francuske, Italije, Švedske Španjolske i V. Britanije.
Prvi avion na koji će Meteor biti integriran je upravo Gripen, a prvo ispaljivanje planirano je za 2005. Meteor je opsežan i tehnološki izazovan posao razvoja naprednog projektila u kojem sudjeluje mnoštvo europskih tvrtki dijeleći rizik, znanje, tehnologiju i eventualno zaradu ako projekt poluči uspjeh.
Drugi međunarodni projekt na kojem sudjeluje švdska industrija je projektil zrak-zrak kratkog dometa IRIS-T. Na švedskoj strani sudjeluje Saab Bofors Dynamics radeći na razvoju sučelja projektil-letjelica te jedinici za procesiranje signala.
Ista tvrtka radi, u suradnji s EADS-LFK, na razvoju projektila zrak-površina Taurus. Riječ je o novoj generaciji tzv. stand-off streljiva povećanog dometa koje se može lansirati s veće daljine, ne izlažući avion nosač opasnosti protivničke PZO. Uporabom vrhunske tehnologije ostvarena je iznimna preciznost unatoč velikom dometu takvog streljiva.
Saab također u suradnji s francuskim Dassaultom radi na razvoju borbene bespilotne letjelice kao vjerojatno jednog ad najpropulzivnijih područja obrambene industrije u idućih desetak godina. Nadaju se kako bi mogli ponuditi dobar proizvod za kojim će na globalnom tržištu uskoro zavladati velika potražnja. Cilj Saaba je razviti naprednu tehnologiju koja će se moći jednostavno integrirani u koncept umreženog ratovanja.
Trenutačno se u Saabu proizvode Gripeni za švedsko ratno zrakoplovstvo, a priprema proizvodnje za Južnu Afriku je pri kraju i prvi bi južnoafrički Gripen trebao poletjeti na testne letove tijekom ove godine. Nakon toga će se testovi nastaviti u Južnoj Africi gdje će se ugrađivati i južnoafrička oprema. Isporuka prvih serijskih aviona trebala bi biti tijekom 2007.
Prvi Gripeni će Mađarskoj biti isporučeni tijekom 2006. Mađari su naručili 14 aviona. Počela je i izobrazba mađarskog zemaljskog osoblja u Mađarskoj dok se letačko osoblje uvježbava u Švedskoj.

Kopneni sustavi
Švedska je obrambena industrija razvila niz inovativnih borbenih sustava za kopnenu vojsku. Uz mogućeg tradicionalnog kupca, švedsku vojsku, postoji i mogućnost izvoza.
U toj kategoriji oružja svakako treba spomenuti protuoklopni sustav BILL s tzv. “top attack” profilom napada na cilj, PZO sustav RBS 70, borbeno vozilo pješaštva CV90, laki samovozni topnički sustav FH-77 kalibra 155/52 mm. Vječni evergreen je i poznati PZO top Bofors 40mm/L70 koji je osim za švedsku vojsku proizveden i za mnoge druge vojske diljem svijeta. Postoji u brojnim inačicama, za kopnenu i pomorsku uporabu, a danas se nudi u naprednim inačicama koje se sposobne odgovoriti na prijetnje modernog bojišta.
Bofors Defence djeluje na području mornaričkih borbenih sustava, topničkih oružja uključujući i napredno streljivo, te pješačkih protuoklopnih oružja. Glavni je ugovarač te je odgovoran za integriranje i isporuku kupole za borbeno vozilo pješaštva CV9040 za potrebe švedske vojske. Proizvodi i napredno programibilno streljivo za top klaibra 40 mm.
Boforsova vučna haubica FH-77B prodana je Indiji i Nigeriji. Modernizirana inačica FH-77 B05 L52 sudjeluje na indijskom izboru nove vučne haubice. Najzanimljivija inačica ipak je postavljanje zadnje inačice oružja na visokoprohodni kamion Volvo pogonske konfiguracije 6×6. Opremljena je automatiziranim sustavom za manipulaciju streljivom te naprednim sustavom za upravljanje paljbom. To je oružje sposobno djelovati po načelu “pucaj i bježi” jer visoka automatizacija omogućava brzo zauzimanje i napuštanje paljbenog položaja, a napredni sustav za upravljanje paljbom osigurava brzo paljbeno djelovanje i veliku preciznost.
Kao i većina švedskih obrambenih tvrtki i Bofors sudjeluje u razvojnim i proizvodnim programima sa stranim partnerima. Tako zajedno s francuskom tvrtkom Giat Industries proizvode napredno streljivo Bonus za haubice kalibra 155 mm. Riječ je o naprednom streljivu opremljenom senzorima sposobnom autonomno tražiti i uništavati ciljeve duboko u protivničkoj pozadini. Proizvodi se za francusku i švedsku vojsku. Postoje dvije proizvodne linije, švedska i francuska. Partneri su podijelili izradu elemenata Bonusa koje zatim međusobno mijenjaju i svaki posebno sastavlja. Francuska je vojska naručila 6000, a švedska 3000 Bonusa. Upravo je dovršen razvoj nove inačice Bonus II koja ima još naprednije i osjetljivije senzore sposobne uspješnije razlikovati lažne od pravih ciljeva.
Bofors s američkom tvrtkom United Defence razvija napredni satelitski vođeni topnički projektil XM982 Excalibur za haubice kalibra 155 mm. Može se ispaliti iz haubica s cijevima dužine od 39 do 52 kalibra. Maksimalni domet projektila Excalibur trebao bi iznositi oko 50 km a preciznost bi trebala biti unutar 20 m.
I jedna od najpoznatijih švedskih tvrtki, elektronički div Ericsson, proizvodi obrambenu opremu. Jedna od zadnjih uspješnica je topnički radar ARTHUR za lociranje protivničkog oružja. Ericsson je i proizvođač poznate obitelji radarskih sustava Giraffe koji je dosad prodan u više desetaka država.
Jedini švedski proizvođač projektila, za sve tri grane oružanih snaga, je Saab Bofors Dynamics. Kako je riječ o sve skupljoj proizvodnji koja zahtijeva velika ulaganja u istraživanje i razvoj procjenjuje se kako bi Saab Bofors Dynamics mogao ući u sastav MBDA, najveće europske tvrtke iz tog područja, i jednog od nekolicine stvarnih globalnih igrača.
Jedna od priča o uspjehu je razvoj lakog laserski vođenog PZO raketnog sustava RBS-70. Razvoj je počeo prije tridesetak godina, sustav je neprestano usavršavan tako da je i danas u tehnološkom vrhu u toj kategoriji. Osim švedske vojske nabavile su ga i neke strane vojske, a ukupno je dosad proizvedeno oko 15 000 projektila.
Potaknuta uspjehom modela RBS-70 tvrtka je 80-ih, u suradnji s tvrtkom Ericsson Microwave Systems, pokrenula razvoj PZO sustava srednjeg dometa RBS-23 BAMSE. Riječ je o vučnom sustavu, smještenom na prikolici s radarskom jedinicom i šest projektila.

Borbena vozila
Švedski proizvođač borbenih vozila Hagglunds je najprije postao dio britanskog Alvisa, a prošle je godine velika obrambena tvrtka (također britanska) BAE Systems kupila Alvis a s njim i švedski dio Alvis Hagglunds. To okrupnjavanje u snažnu i tehnološki naprednu tvrtku sigurno će otvoriti nove mogućnosti u budućem poslovanju. Već sad je taj dio poslovanja u sklopu BAE Systemsa jedan od jačih u Europi s popunjenim knjigama narudžbi.
Borbeno vozilo pješaštva CV9040 izvorno je napravljeno za potrebe švedske vojske ali je tvrtka vjerovala kako je to moderan proizvod koji se može ravnopravno nositi s globalnom konkurencijom. Razvijena je inačica CV9030 koja ima top kalibra 30 mm. Uspjeh nije izostao i Norveška je bila prvi kupac za 104 vozila inačice CV9030N. Naručila ga je i Švicarska (186 vozila) i Finska (57 vozila), a posljednji uspjeh je nizozemska narudžba.
Razvijena je i inačica opremljena topom kalibra 120 mm. Tako se dobila velika paljbena moć a masa vozila ostala je relativno niska, pa se može prevoziti budućim europskim transportnim avionom A400M.
Nesumnjivo najbrojnije vozilo koje je tvrtka Hagglunds proizvela (i prodala diljem svijeta) je visokoprohodno gusjenično vozilo Bv 206. Temeljna inačica je neoklopljena, postoji i oklopljena inačica Bv 206S. Na temelju Bv 206S razvijen je sposobniji Bv 10. Dosad je proizvedeno malo više od 11 000 primjeraka.
U Hagglundsu ne zanemaruju ni razvoj, trenutačno rade na projektu hibridnog dizel-električnog oklopnog vozila SEP (Spitterskyddad EnhetsPlattform). Postoji u gusjeničnoj i u kotačnoj (pogonske konfiguracije 6×6) izvedbi.
Prvi SEP, gusjenična inačica, predstavljen je 2002. i dosad je prevalio više od 2000 km. Ima hibridni dizel-električni pogon, gumene gusjenice, naprijed smješten motor, mnoštvo napredne elektroničke opreme i dobru zaštitu od mina. Kotačna je predstavljena prošle godine, ima hibridni dizel-električni pogonski sustav, pogonske elektromotore smještene u naplatke kotača. Serijska inačica je zamišljena kao modularno podvozje na temelju kojeg bi se izvele brojne inačice: nosač minobacača, nosač raznih raketnih sustava, vozilo za izvlačenje, transportno vozilo, izvidničko vozilo, nosač radara, logističko ili inženjerijsko vozilo i slično.
Osnovne značajke porodice oklopnjaka SEP su: niska cijena, niska zamjetljivost, mobilnost, fleksibilnost, pouzdanost, dobar odnos nosivost/težina, modularnost. Masa vozila iznosi 13,5 t, maksimalna brzina 85 km/h (gusjenična inačica) ili 100 km/h (kotačna inačica), a maksimalna nosivost je 6 t.

Mornarički sustavi
Proizvođači opreme za mornaricu dijele slične probleme kao ostatak nacionalne obrambene industrije zbog snažnog naglaska na koncept umreženog ratovanja, smanjenja troškova za obranu i nedovoljnih domaćih narudžbi. Zbog toga se i taj dio industrije sve više okreće izvozu a na međunarodnom tržištu očekuje ih nemilosrdna konkurencija.
Tvrtka Kockums AB, inače dio njemačkog ThyssenKrupp Marine System, zapošljava 1200 ljudi i ima pogone u Malmou (podmornice) i Karslkroni (površinska plovila). Tvrtka ima zapažene rezultate u proizvodnji brodova i podmornica. Razvila je pogon za podmornice neovisan o vanjskoj atmosferi na načelu Stirlingovog motora i na tom je području u svjetskom vrhu.
Trenutačno najveći brodski projekt je izgradnja 5 stealth korveta klase Visby za švedsku mornaricu. Visby je višenamjenski brod prilagođen djelovanju u umreženom okružju i optimiziran za litoralno ratovanje. U konstrukciji prevladavaju kompozitni materijali, a primijenjeno je mnoštvo postupaka i tehnologija za smanjivanje radarske, toplinske, magnetske, akustične, vizualne i elektroničke zamjetljivosti broda. Prvi brod u klasi, Visby, postat će operativan ove godine, a posljednji, Uddevalla, 2007.
Tvrtka razvija i nekoliko izvedenica Visbyja kako bi se što bolje prilagodila mogućem interesu stranih kupaca.
Izgradnja podmornica u Švedskoj ima dugu tradiciju. Trenutačni razvojni projekt je zajednički švedsko-danski program podmornice Viking. Program je počeo kao trostrani ali se Norveška povukla 2003. S danske strane za program je zaduženo brodogradilište Odense Staalskibsvaerft. Švedska treba dvije, a Danska četiri podmornice, no kako je program u relativno ranoj fazi još se može sa sigurnošću predvidjeti budućnost Vikinga.

Pripremio Igor SKENDEROVIĆ, Foto Saab