Na vojnom poligonu ”Josip Jović“ u Udbini 23. lipnja u Središtu za razvoj vođa ”Marko Babić“ počela je druga pilot-obuka za razvoj vođa u trajanju od šest tjedana. Završit će hodnjom do Knina gdje će se polaznicima 4. kolovoza, uoči proslave 25. obljetnice VRO Oluja, uručiti značke i diplome

”Hoću, mogu, moram!“ ponavljaju složno uglas na vojnom poligonu ”Josip Jović“ u Udbini pripadnici voda Žuti mravi pripremajući se za uvježbavanje tehnike brzog užeta, dok njihovi kolege iz voda Pustinjski štakori već sa svojim instruktorom uvježbavaju tehniku samoobrane. Drugi je tjedan prve faze druge pilot-obuke za razvoj vođa u Središtu za razvoj vođa ”Marko Babić“ i ekipa Hrvatskog vojnika posjetila je vojni poligon na kojem je od 23.  lipnja počela jedna od najzahtjevnijih obuka u trajanju od šest tjedana. Glavni joj je cilj razvoj i jačanje sposobnosti dočasnika i časnika u Hrvatskoj vojsci.

”Za razliku od prve pilot-obuke, sad na obuci imamo i časnike, a proširili smo i spektar polaznika. Naši polaznici više ne dolaze samo iz manevarskih postrojbi Hrvatske kopnene vojske, već na obuci imamo pripadnike Hrvatske ratne mornarice, pripadnike Pukovnije Vojne policije, Inženjerijske pukovnije, Središta za međunarodne vojne operacije… Osim toga, u odnosu na prvu generaciju polaznika napravili smo i određene izmjene koje se tiču same obuke. Vidjeli smo da se neke stvari trebaju doraditi i mijenjati, a zato se i ova obuka zove pilot-obuka kako bismo je mogli prilagoditi potrebama Hrvatske vojske,” objašnjava zapovjednik Središta brigadir Tomislav Kasumović.

Konkretno, u programu obuke više nisu pojedinačne zadaće, a fokus je stavljen na zajedničke zadaće koje potiču razvoj vođenja.

”Program je pojednostavnjen tako da smo više radili na kvaliteti smanjujući broj zadaća. Time smo postigli da više vremena imamo za ponavljanje određenih radnji kako bismo bili sigurni da primjenom i ponavljanjem postupaka polaznici usvoje vještine koje su im potrebne za daljnje planiranje zadaća i rada u postrojbama,” objašnjava brigadir Kasumović.

Upravo je to i glavni cilj ove obuke – podučiti polaznike kako po povratku u matične postrojbe planirati i organizirati obučni događaj, kako pritom poštivati mjere sigurnosti i kako učiniti obuku zanimljivom jer jedino zanimljiva i zahtjevna obuka može pobuditi motivaciju i želju za radom.

Obuka za razvoj vođa prema sadašnjem planu završit će hodnjom do Knina gdje će se polaznicima 4. kolovoza, uoči proslave 25. obljetnice VRO Oluja, uručiti značke i diplome.

Tri faze obuke

Prije provođenja obuke proveden je selekcijski postupak, bilo je 110 kandidata, no kriterije je zadovoljilo njih 80 od čega je 60 pozvano na obuku u Udbinu. No, 12 polaznika nije moglo pratiti tempo i dinamiku obuke pa ih je u trenutku kad smo posjetili Središte s instruktorima radilo njih 48. To ne znači da će to biti konačan broj koji će obuku i završiti jer se svaka faza ocjenjuje i da bi polaznik prešao iz jedne faze u drugu, mora sve zadaće uspješno svladati.

Šestotjedna obuka podijeljena je u tri faze – prva je faza prilagodba, odnosno osvježenje temeljnih vojničkih vještina koje se stavljaju u kontekst borbenog djelovanja. To su, prema riječima brigadira Kasumovića, ujedno i dva najintenzivnija i najzahtjevnija tjedna.

Druga faza uključuje naprednije taktike, tehnike i procedure te se objedinjuje sve ono što je naučeno u prethodnoj fazi.

”Radimo i ono s čim se polaznici do sada nisu susretali. Primjerice, imat ćemo obuku na vodi – svladavanje vodenih prepreka i elemente borbenog plivanja te će polaznici biti stavljeni u novi medij. Vojnik mora moći svladati vodenu površinu ispred sebe, mora znati kako sa svojom opremom i sredstvima koje ima sigurno prijeći i izvršiti svoju zadaću,” tumači zapovjednik Središta. Taj dio obuke provodit će se na jezeru Sveti Rok, dok će se istodobno na poligonu s dijelom polaznika provoditi zadaće s pješačkim oružjem, s naprednim tehnikama gađanja, odnosno situacijska i instinktivna gađanja, a polaznici će se upoznavati i s elementima bliske, odnosno urbane borbe. U tom dijelu obuke koristit će se i helikopter, odnosno tehnika brzog užeta.

U trećoj fazi objedinjuje se sve prije naučeno i s polaznicima se uvježbava taktika na razini voda te se zadaće provode kontinuirano. Nakon obvezne tjelovježbe, polaznici će planirati određenu taktičku zadaću koju će morati ”obraniti“ pred instruktorima, a potom i provesti.

”Planiranje, provedba, raščlamba, to je ono što će polaznici svakodnevno raditi kako bi ovladali procedurom vođenja postrojbi kao temeljnim taktičkim alatom za planiranje zadaća. Stavljat ćemo ih u uloge vođa – zapovjednika voda ili zapovjednika desetina. Bez obzira na to iz koje postrojbe dolaze, metoda procedura vođenja postrojbi jedinstvena je i koristi se u svim postrojbama. Da bi tim vjerovao svojem vođi i da bi ga pratio u zadaćama, on mora voditi vlastitim primjerom i biti sposoban nešto napraviti. To pokušavamo učiti polaznike u ovom Središtu,” kaže njegov zapovjednik. Osim toga, napominje brigadir Kasumović, većina mladih časnika i dočasnika nisu bili sudionici Domovinskog rata, niti imaju  iskustva iz mirovnih misija pa im je obuka u Središtu jedini susret s bliskim borbenim djelovanjem jer se takvi uvjeti simuliraju.

Podizanje borbene spremnosti

”Oni su ovdje konstantno pod pretpostavkom da se nalaze u borbenom okružju, njihova je svakodnevnica uzbunjivanje, pripreme za zadaću, odlazak na zadaću, hodnje, tjelovježba,” opisuje brigadir Kasumović.

Pitamo ga kakva je povratna informacija prvog naraštaja polaznika i jesu li njihovi zapovjednici zadovoljni onim što su naučili tijekom obuke, a zapovjednik odgovara kako su se polaznici prve pilot-obuke u svoje matične postrojbe vratili puno kvalitetniji.

”Mi zapovjednicima postrojbi omogućujemo nešto što oni ili nemaju vremena ili nemaju resursa napraviti sa svojim pripadnicima. Naš je fokus isključivo na obuci. Bivšim polaznicima Središte uvijek stoji na raspolaganju jer je cilj da se vrate u postrojbe i nastave raditi onako kako su ovdje radili. Jedino tako ćemo podignuti razinu borbene spremnosti i obučenosti našeg vojnika,” smatra brigadir Kasumović.

Kako ne bi sve ostalo samo na riječima zapovjednika, u kratkim pauzama tijekom spuštanja užetom s tornja pitamo i polaznike kakvi su im dojmovi. U jednom se slažu – obuka je intenzivna i zahtjevna, no ujedno i izvrsna prilika za vlastitu nadogradnju. ”U sustavu sam 14 godina i tijekom svih ovih godina prošao sam dosta intenzivnih obuka. Znao sam otprilike što me ovdje čeka, ali obuka je teža od očekivanog. Iznimno je zahtjevna i fizički i psihički. No, instruktori su puni znanja  i upoznaju nas s mnogim stvarima s kojima se nismo dosad susretali. Prijavio sam se jer sam htio usvojiti nova znanja i dalje se razvijati u svojem poslu. Dio sam voda Žuti mravi i borimo se rame uz rame. Ako jedan popusti, popuštamo svi, tako da neprestano dižemo jedni druge,” kaže narednik Josip Kokić, inače pripadnik Središta za obuku pješaštva i oklopništva. Sve dočasnike i časnike poziva da se prijave na ovu obuku i pokušaju usvojiti nova znanja jer će im ona dobro doći u daljnjoj vojnoj karijeri.

”Iako je naporno, uz trud, zalaganje i pomoć kolega, sve se da izdržati. Kada vas kolega bodri i daje vam snagu, možete proći bilo koju prepreku,“ zaključuje narednik Kokić.

---

”Kao ženi malo mi je teže, ali muško-ženskih razlika nema“

Ove godine obuku u Središtu za razvoj vođa ”Marko Babić“ prvi put prolazi i jedna žena. Riječ je o poručnici Ireni Lovrić, inače pripadnici Središta za međunarodne vojne operacije ”Josip Briški“.

”Poručnica je tijekom selekcijskog postupka ostvarila fantastične rezultate i u provedbi obuke potpuno je ravnopravna sa svim svojim kolegama. Nema nikakve razlike u obuci između nje i muških kolega – nema muškog ili ženskog ranca ili muške ili ženske puške. Potpuno ravnopravno izvršava sve zadaće, nema dvostrukih kriterija. Poručnica je svojim pristupom pokazala da je sve izvedivo kad postoji dobra volja,” kaže brigadir Tomislav Kasumović te dodaje: ”Ovdje nije toliko bitna snaga i mišić, već volja i želja za ovakvom obukom.” Za dojmove smo pitali i poručnicu Lovrić koja je istaknula kako je obuka vrlo zahtjevna i tjelesno i mentalno, no napominje kako je za uspješan završetak obuke važna mentalna čvrstoća, a ne samo tjelesna izdržljivost. 

”Prijavila sam se jer smatram da je ovo jedinstvena prilika gdje mogu naučiti i nadograditi svoje vještine, koje ću moći poslije primijeniti u bilo kojoj postrojbi. Obuka je iznimno važna i korisna za sve časnike i dočasnike koji vode ljude u izazovnim i stresnim situacijama, koji planiraju zadaće. Kao ženi malo mi je teže, moram dodatne napore uložiti kako bih pratila muške kolege, ali muško-ženskih razlika nema. Polaznici su vrlo kolegijalni, doživljavaju me kao potpuno ravnopravnog kolegu i podržavaju me, instruktori su izvrsni tako da se uz takvu radnu atmosferu na kraju dana sav bol i znoj zaboravi,“ kaže poručnica Lovrić. Dodaje kako se najviše radi taktika, i to ne samo iz temeljnih vojničkih vještina, već se nadograđuje na razinu voda, koja je složenija te traži puno više znanja i vještina.

”Teži se tome da obuka  bude što realističnija kako bismo bili osposobljeni za vođu u borbenim uvjetima. Na sve se načine povećava razina stresa kako bi se ljudi navikli razmišljati i donositi odluke, planirati zadaće u stresnim uvjetima koji simuliraju prave borbene situacije,” zaključuje poručnica Lovrić.

---

narednik Robert Petanović, instruktor u Središtu za razvoj vođa ”Marko Babić“

U službi sam već 25 godina, a kao instruktor ovdje radim zadnjih godinu dana. Polaznici izvršavaju sve što im plan i program te tjedni raspored nalaže. Tjelesno su dobro pripremljeni, obuka je psihofizički zahtjevna, a naglasak je obuke u kasnijim fazama planiranje pod psihofizičkim opterećenjem. Buđenje je u 5:30, od 6 do 7:30 tjelovježba i zatim slijede zadaće, ovisno što je u programu. Na spavanje se ne ide prije 10, a u rijetkim se pauzama čisti oružje, svaka minuta u danu je iskorištena. Mi smo vojnici i trebamo raditi vojnički posao 24 sata na dan.“

Tekst Martina Butorac

Foto Tomislav Brandt